Blagdan mira, nemira, sreće i nesreće: Na psihijatrijama se traži krevet više

Piše Goran Šimac


Ako još niste završili na psihijatriji zbog zlih političara, lažnih domoljuba, stvarnih lopova i nacionalnih veleizdajnika, tobožnjih svećenika koji siromašne nazivaju dezerterima, dijaboličnih vjeroučitelja koji pozivaju na strijeljanje i nabijanje na kolac… ne šizite. Još uvijek stignete. Sada je, kažu psihostručnjaci, upravo idealno vrijeme za odlazak u neku takvu kliniku gdje vam daju tablete za psihoumirenje ili vas vežu za krevet.
Dovoljno je da neko vrijeme gledate TV-reklame u kojima se integralne sretne obitelji sa širokim osmijesima okupljaju za blagdanskim stolom prepunim kolača, purica i svjetlucavih ukrasa, ili pak pogledate dnevnik te poslušate svečane i lažne božićne čestitke državnih i crkvenih glavešina.

– I ove godine s blagdanskom depresijom suočit će se velik broj ljudi, posebno u velikim gradovima i samačkim domaćinstvima, suočeni s raskorakom između realnosti i prevelikih očekivanja koja nameću mediji i društvene mreže, reklame i trgovci nudeći iluziju sveopćeg obilja i sreće. Ova depresija obično traje nekoliko dana, a odraz je pretjeranog stresa, nelagode i tjeskobe zbog nemogućnosti da se ostvari lažna slika veselja i bogatstva – veli psihijatrica Marijana Braš, predstojnica Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, u razgovoru za Hinu.

Televizor čekićem, kompjuter u kontejner

Znači, ako ne želite završiti u Vrapču uoči blagdana preventivno razvalite televizor čekićem, a kompjutere, smartphone i laptope bacite u kontejner, skupa s fejsbucima i tviterima.

– Okruženi smo slikama sretne obitelji za bogatim stolom, a mi u Hrvatskoj imamo puno siromašnih koji si ne mogu zadovoljiti ni osnovne potrebe. Osamljene osobe osjećaju još usamljenije, a osobe u besparici još siromašnije. U posebnom su riziku osobe koje žive same, daleko od članova obitelji, stanovnici velikih gradova koji nemaju puno prijatelja, siromašni i stariji sugrađani koji su izgubili životne partnere, oni koje su prekinuli emocionalne veze, nakon rastave braka ili smrti bliske osobe kojima će ovo biti prvi blagdani bez tih dragih osoba. Ljudi sve više žive u izoliranim zajednicama, u samačkim domaćinstvima, a puno ih je zaista usamljeno poput starih roditelja kojima su djeca u potrazi za poslom negdje daleko. Naravno da će biti tužni- kaže doktorica Braš.



A takve djece koje su iz hrvatskog doma po posao otišli daleko, odnosno ‘dezertera’, kako ih je monstruozno nazvao jedan biskup, je sve više i više. Ove će godine, više nego lani, tzv. obiteljski blagdan neki proslaviti poluvirtualno, preko skypea, negdje u vrletima mračnog prosinačkog etera između Dublina i Đakova. Sve to zahvaljujući pokvarenjacima i pljačkašima koji su dobar dio nacije istjerali u inozemna bespuća (zbiljnosti). Bolje i to nego da ostanu tu, pa da moraju na psihijatriju, a ono – tamo nema mjesta…

– U psihijatrijskim klinikama traži se krevet više. U Klinici za psihološku medicinu kažu da im ovih dana nedostaje kreveta, a da ih imaju i deset puta više, svi bi bili popunjeni. Svi termini u psihijatrijskim ambulantama su zauzeti, a predstojnica Braš objašnjava da je riječ o pacijentima koji žele za blagdane biti zaštićeni sigurnim okružjem bolnice kako ne bi bili sami kod kuće ili u nekakvim lošim okolnostima – kažu u Hininom izvještaju s psihijatrije.

Nenormalno je normalno
Psihijatrima je posve normalno da neki zapadaju u nenormalna stanja, pa su oko najvećeg kršćanskog blagdana mira i veselja spremni za povećani priliv nemirnih i neveselih osoba.

– Među pacijentima već znam kojima će ovo doba godine biti najteže i treba im pojačana zaštita. To su često osobe koje se inače liječe zbog depresije ili su imale emocionalne gubitke, te im neizdrživu nelagodu i tugu stvaraju medijske slike o zajedništvu, blagostanju i sreći. U nerealna očekivanja vodi i komercijalizacija blagdana te imperativ bjesomučnog trošenja i kupovanja koje je sasvim u suprotnosti od duhovne ideje kršćanskog Božića koji slavi skromnost i ljubav. Od nas se očekuje da budemo super ljudi, da stignemo savršeno pospremiti stan, ispeći kolače, svima kupiti poklone, biti lijepi, dotjerani, a prije toga sve dovršiti. Trebali bismo se upitati – zbog koga to sve radimo – mudro poručuje Braš, doktorica za psihu.

Psihijatri upozoravaju i kako se božićno-novogodišnja depresija ne može izliječiti ako se pojedete 17 sarmi odjednom, popijete 5 litara vina naiskap ili u supermarketu potrošite 5000 kuna na budalaštine.

– Pojavi blagdanske i postblagdanske depresije pridonosi i prejedanje, alkohol, nedostatak novca i nerazumno trošenje, ali i manjak solidarnosti. Nikada prije nije bilo toliko očito socijalno raslojavanje, a u Klinici za psihološku medicinu nije bilo toliko gladnih pacijenata, kojima je previše platiti participaciju za lijek i od 10 kuna. Njima je teško slaviti nešto kada svom djetetu ne mogu kupiti ni čokoladu, a smisao blagdana trebalo bi biti promicanje solidarnosti i pomaganja, a ne lažnog idealiziranja – kaže Braš, koja poručuje građanima da se ne daju zavesti bezbrojnim oglasima koji prikazuju savršen Božić, jer bi se mogli razočarati kad stvarnost ne uspije oponašati reklame.



Ispada kako se tranzicija od skromnog, toplog i zapravo obiteljskog slavljenja Božića u megahisteričnu komercijalnu kičastu predstavu desila paralelno s tranzicijom iz omraženog socijalističkog društvenog uređenja u popularno kapitalističko, te uporedno s privatizacijskom pljačkom i pratećim kvazidomoljubnim igrokazom.

– Blagdanska depresija je posljedica promoviranja božićne euforije, a najodgovorniji su masovni mediji i profit koji sve to pokreće. S time se, dodaje, u Hrvatskoj počelo 90-ih godina prošloga stoljeća nakon socijalizma u kojemu je to, premda od režima prešućivan, postojao kao isključivo obiteljski blagdan za vjernike. Svega toga u Hrvatskoj nije bilo do ’90-ih, kada je Božić bio radni dan, što nikako ne znači da je trebao ostati radni dan, ali je tada stjecajem okolnosti i u pravom smislu riječi bio obiteljski blagdan za one koji su ga obilježavali, a drugi su obavljali svoje redovne aktivnosti – veli za Hinu sociolog Renato Matić.

Čini se kako je s vama ipak sve u redu ako se oduševljeno ne kreveljite tijekom cijelih blagdana, ne provodite dvije trećine dana u šoping centrima i uporno ne obilazite rođake koji vam inače u drugom dijelu godine nisu simpatični.

Ne morate skakati od veselja

– Za razliku od kršćanskog poimanja Božića kao blagdana mira, u reklamama se počinje sustavno promovirati da svi moraju skakati od veselja, biti radosni, kupovati, biti jedni s drugima…. Sudar naše stvarnosti koja u mnogim slučajevima nije radosna, vodi u stanje koje u pojmovnom svakodnevnom smislu smatramo depresijom. Nitko od nas ne živi niti je ikada živio onako kako se to prikazuje u reklamama i medijskim najavama Božića. Nigdje u kršćanskoj tradiciji ne spominje se pretjerano božićno veselje, već pronalazak mira i dobrote – veli Matić kao da je nadbiskup, a ne sociolog.

Za kraj, prenosimo dijelove božićne čestitke koju je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković uputio zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, te one koju je ministar državne imovine Goran Marić uputio trgovačkom lancu Lidl.

Ne preporučujemo daljnje čitanje labilnijim osobama.

– Uzoriti gospodine kardinale i dragi oče nadbiskupe, s radošću dočekujemo blagdan Kristovog rođenja, vrijeme kada smo na poseban način u mislima s najpotrebitijima diljem naše domovine, sa željom da nastavimo raditi na dobrobiti svih hrvatskih ljudi. Ustrajat ćemo u našim naporima da probudimo samopoštovanje i pouzdanje u narodu i domovini te da ojačamo univerzalne ljudske i kršćanske vrijednosti – veli Bozaniću Plenković.

Evo i ministrove:

-Paradoksalno, ali točno: poštedio nas od blještavila svojih polica i dopustio da Božić ispuni srca svojih zaposlenika! Iskreno, uz njih, i moje vlastito srce! Stoga, sretan ti Božić Lidl ! Menadžeru koji je darovao Božić brojnim hrvatskim domovima! – veli ministar u Facebook čestitci.

Uredi zapis

26.12.2017. u 12:59   |   Komentari: 0

IMA LI TU MJESTA ZA NAS?: Reporteri Slobodne na tajnom zadatku

OD SPLITA DO OMIŠA NISU NAM SE DALI OKUPATI

Novinari:
Andrea Topić/ Vinko Vuković




Za početak jedan grozan vic. Zašto kupači na Jadranu ove sezone masovno nose divovske flamingose na napuhavanje? Zato da ih Horvatinčić vidi.

Ostatak teksta, vjerujte nam, bit će jednako grozan. Grozota je to, istina, kojoj smo i ranijih godina svjedočili, ali ovoljetna količina groze nemjerljiva je s ičim, s naznakom da će biti još groznije, jer kad je već u ovoj kaubojskoj zemlji u praksi dopušteno sve što je u teoriji zabranjeno, onda je grijeh taj teorem do maksimuma ne iskoristiti.

- Sorry, but this beach is only for our guests, you can not put this thing where you want - blagim tonom, gotovo sažalijevajućim, obratio nam se zaštitar na jednoj poznatoj srednjodalmatinskoj plaži.

MOŽEMO MI I NA HRVATSKI...

Vaši reporteri naumili su se, naime, okupati. I osunčati. Gdje god ih bude volja. Ponijeli su ručnike i ležaljku - "this thing", sklopivu, zelenu, malo ruzinavu - i krenuli od plaže do plaže, od Omiša do Splita. I znate što? Nismo se okupali, nigdje, a na plus 40 Celzijevih stupnjeva to je toliko grozno da biste rado nekoga u zatvor smjestili. Ili mu barem oduzeli koncesiju za plažu.

- Možemo mi i na hrvatskom razgovarati - uzvratili smo zaštitarima, jer sad su već bila dvojica, što je pošteno jer i nas je bilo dvoje.
Razgovarali smo tiho, da nas gosti ne čuju. Da im ne pokvarimo mir, jutarnju idilu uz bonacu, žalo i flamingose, da ne pomisle, sačuvajbože, da se svađamo, da nam, recimo, zaštitari brane kupanje i sunčanje na plaži koja je naša jednako kao što je i njihova.

- Žao nam je, ali stvarno ovdje ne smijete s vašim stvarima boraviti, ovdje su naše ležaljke i samo se one smiju koristiti. Morat ćete se, nažalost, prebaciti na drugo mjesto - ljubazno će prvi zaštitar.

- Ali, mi se želimo kupati baš ovdje, a vi, molim lijepo, vaše ležaljke uklonite, odnosno posložite ih sukladno pravilima koncesije. Ovako ste praktično zauzeli cijelu plažu i ponašate se kao da je vaša, privatna, a bolje od nas znadete da nije - jednako ljubazno pariramo, iako dio gostiju očito shvaća da se nešto neubičajeno događa, ne čuju puno, razumiju još manje, ali naša mala ruzinava ležaljka definitivno je znak da se nešto loše sprema, pa su se uzmeškoljili na svojim prostranim i skupo plaćenim ležajevima.

Shvaća to i drugi zaštitar, pa hvata kolegu za nadlakticu.
- Pusti ih, neka stave ležaljku gdje hoće, menadžer će to riješiti - mudro će.

Osjećajući se kao govno među kremastim kolačima i mi se jednako mudro povlačimo. Bilo bi stvarno grozno da nas optuže za podmetanje mina pod najuspješniju turističku sezonu u hrvatskoj tisućljetnoj povijesti.

- Entschuldigung - mrmljamo ispriku, grabimo našu ležaljčicu i vraćamo spokoj plaži koju smo umalo svojom nepoželjnošću kontaminirali.

- Ovako su i moga sina nekidan potjerali - dobacuje u prolazu gospođa u crnini.
Ne obraća se nama, nema ona pojma tko smo, nego sebi. Uhvatila je već neke godine, svašta je proživjela, vidi se to i bez pitanja, ali da će joj ovako grozno na njezinoj - da čija je nego njezina - plaži biti, nije mogla ni zamisliti. Proklet je dinar koji na ovaj način zarađen bude.

U to, evo i njega. Menadžer. Zapravo, da budemo precizni, asistent menadžera, s velikim, do jučer, izgledima da još do kraja ove sezone zaradi toliko željeni "čvarak". Zapuhao se, uhvatio nas je trenutak prije nego što ćemo sjesti u automobil. Nas troje i ležaljka.

- Oprostite, ali tko ste vi, što to izvodite, nekakav performans ili što? - počeo je s pitanjima.

Razgovor je bio predug da ga sada prepričavamo, ali mladi gospodin asistent menadžera, kojemu je oko stalno bježalo na naše malo rasklopivo zeleno ruzinavo nešto, pokušao nas je uvjeriti kako su svi kupači dobrodošli na plažu koju njegov gazda ima pod koncesijom, kako su zaštitari pogriješili što su nam se uopće obratili i kako se gosti koji ne žele koristiti njihove ležaljke i suncobrane mogu smjestiti na zapadnom dijelu plaže.

- Mislite na onaj geto od desetak kvadrata?!

- Nemojte tako, pa tamo ima barem dvadeset metara. Uostalom, nakon četiri sata poslijepodne mi svim gostima dopuštamo da koriste naše ležaljke, a vi ste došli baš u nezgodno vrijeme, kad se naši gosti spuštaju na plažu.

SVI SU ISTI

- Znači, kad se vaši gosti izguštaju, kad se okupaju i osunčaju, na red mogu doći i ostali? Baš velikodušno, a sad oprostite, žurimo na drugu plažu.



Primijetili ste da imena i mjesta ne spominjemo. Namjerno. Ne želimo pod a) da itko od slučajno odabranih koncesionara pomisli da smo se njega s nekim posebno zlim ciljem dohvatili i pod b) želimo i da zadnji čitatelj shvati kako su svi koncesionari plaža u Hrvatskoj isti, odnosno kako nitko od njih ne poštuje zakon. Ako postoje iznimke, slobodno nam javite, sa zadovoljstvom ćemo ih izreklamirati.

A taj zakon, među ostalim, kaže da ležaljke i suncobrani ne smiju biti razastrti plažom prije dolaska gostiju, "čuvanje mjesta" je zabranjeno, rezervacija je zabranjena, zauzimanje hladovine je zabranjeno, a dostupnost plaže svim kupačima mora biti podjednaka. Bez obzira kako groznu ležaljku imali.

- Lijepo ste vi, novinari moji, to zamislili. I znate što, u pravu ste, zakon je baš takav, a ja vam kažem da ne valja ništa i da ga treba mijenjati jer kako ću ja vratiti svojih 200.000 kuna koliko dajem za koncesiju ako bi svi sa svojim ležaljkama dolazili na plažu - govori nam jedan od koncesionara.

Na "njegovoj" plaži, velikoj, pješčanoj, neprocjenjivo vrijednoj, ležaljke i suncobrani od ranog jutra čekaju goste. Hladovina koju čine tamarisi zauzeta je, prvi redovi do mora također su zauzeti, a gazda, osebujan lik, uzaludno se trudi uvjeriti vaše reportere kako su sve to unaprijed plaćena mjesta.

- Nemojte da vas tko čuje - smijemo se, dajemo mu do znanja da naša ležaljka možda i jest stara i ruzinava, ali da mi nismo.
- Vi se uvijek uhvatite poštenoga svijeta, nas koji čuvamo plaže, uređujemo ih, čistimo, održavamo, oplemenjujemo, a ove okolo što svašta rade nitko ne spominje - uzvraća gazda.

ISTINU PIŠITE, ISTINU

- Držite se zakona, pa vam nitko riječ neće reći. Vi se ponašate kao da je ovo vaša privatna plaža, radite na njoj što vas je volja i još tražite da vam mještani i lokalna zajednica budu zahvalni, da vam spomenik sagrade. Nama je to, da oprostite, grozno - zaključujemo, a gazda nas u čudu gleda.

Ne shvaća gdje griješi. Zašto smo tako grozni, prema njemu, tako dobrostivome, pa on bi sve plaže dao u koncesiju jer to je, njegova je logika, jedino ispravno.

- Istinu pišite, istinu! - viče za nama, a jedan od njegovih pobočnika dobacuje da pažnju obratimo na mini šatore koje gosti, veli, bez ikakve zabrane donose na plažu.

- Vidjet ćeš - okreće se gazdi - šatore neće ni spomenuti.

Na sljedećoj plaži odlučili smo promijeniti taktiku. Naravno da je i ova većim dijelom prekrivena praznim ležaljkama, čak i fiksne suncobrane ima, pa smo se pod jedan od većih i mi zavalili. Skrili smo našu sirotu ruzinavku i opružili se na dva kraljevska ležaja.

Uživancija. Čista. Do sutra se ne bismo micali da nas nakon pet minuta nije posjetio čuvar. Prepao se da se ne naviknemo.
- Oprostite, ali ta se mjesta plaćaju - tiho će. (Šta je ovo, postoji li neka škola za čuvare plaža u ljetnom periodu, svi kao da su u isti razred išli!?)

- Koliko? - ajde baš da vidimo.

- Sedamdeset kuna.

- ?!? Jeste li vi normalni?! Sedamdeset kuna za mjesto na plaži koje ste ionako protuzakonito zauzeli.


- Nisam ja kriv, ja samo naplaćujem.

ZAMALO OTKAZ

- Može li za dvadeset, vama u džep, kao da će itko znati?

- Nemojte, nekidan smo ja i kolega dobili opomenu pred otkaz jer smo nekim našim ljudima pokušali izaći u susret.

- A ništa, onda ćemo pomaknuti vašu ležaljku i staviti ovdje svoj ručnik.

- Uh, ne možete ni to, ali zato možete ručnik staviti ovdje gore.

- Na sunce? Ni govora, mi hoćemo u hlad.

- Ako ćete platiti, onda može.

Eto, neka ta grozna rečenica bude i kraj ove priče, priče koja je počela kao loš vic.

Uredi zapis

07.08.2017. u 23:16   |   Komentari: 75   |   Dodaj komentar

Bilježnica Robija K.: Čudnovate zgode generala Loše

Učiteljica Smilja je ugibala u razred sa jednim fosilcom. Fosilac je imao bilu uniformu i špicastu frizuru. Uča je napečila se isprid ploče i rekla je: „Danas smo tribali imat nastavu iz matematike, al iz ministarstva su poslali generala Lošu da van tumači važnost, blistavost, veličanstvenost, svetost i svu drugu lipotu domovinskog rata! Ja mislin da je to kretenski da dica umisto matematike uče o domovinskom ratu, al ko mene šta pita! Ja san samo glupo nastavno osoblje! Zato ću se ja sad povuć na svoje misto i daću rič generalu Loši!“ Onda je učiteljica Smilja sa bradom dignutom prema lusteru sila u svoju klupu i rekla je: „Izvolte, generale!“ General Lošo je rekao: „Fala, učiteljice!“

Onda je general Lošo nama rulji tumačio gradivo o domovinskom ratu. On je rekao da u domovinskom ratu su Hrvati satrali Srbe. Plus da su se Hrvati priko domovinskog rata izvukli iz stravične jugoslavenske tamnice naroda. Plus da mi đaci danas uživamo plodove slobode zahvaljujući herojskoj borbi hrvackih branitelja. General Lošo je pitao: „Jel mi neko od vas onda može kazat ko su bili hrvacki branitelji?“ Onda je ona tuljanica Niveska dignila dva prsta. General Lošo je njoj rekao: „Izvoli, djevojčice!“ Tuljanica Niveska je rekla: „Moja mama kaže da branitelji su oni šta primaju povlaštene penzije, koje su tri puta veće od prosječnih, plus posebni dodatak na plaću ako su zaposleni, plus dionice u braniteljskom fondu, plus carinske, porezne i kreditne olakšice, plus popust na kupnju motornih vozila i kućanskih aparata, plus besplatne udžbenike za dicu, plus školske stipendije, plus prednost pri upisu na fakultete za potomke starijeg uzrasta… i još dosta stvari kojih se sad ne mogu sitit!“

General Lošo je piljio u tuljanicu Nivesku sa raskobečenim očima. Onda je on njoj rekao: „Vidin da ti je mater dobro upućena! Al sve te privilegije su ništa u odnosu na ono šta su nam hrvacki branitelji dali! A svojom junačkom borbom su nam donili slobodu čije plodove danas uživamo!“ Onda je ona balibanica Lidija dignila dva prsta i pitala je: „A koliko ima branitelja u Hrvackoj?“ General Lošo je rekao: „Ima ih mnogo, iako je neprijatelj bijo brojčano nadmoćan!“ Onda je učiteljica Smilja iz svoje klupe rekla: „Ima ih priko po miljona!“ General Lošo je okrenijo se prema njoj i rekao je: „Molin?“ Uča je rekla: „Petsto deset iljada, prema zadnjin podacima iz registra! S tin da se svake godine broj branitelja povećava za par iljada!“ Onda je ona pederica Sandra dignila dva prsta i pitala je: „Ako već sada ima priko po miljona branitelja, a svake godine se njihov broj poveća za još par iljada, za koliko godina će se broj branitelja izjednačit sa brojem punoljetnog muškog stanovništva?“ Onda je mala Teica rekla: „Za vrlo malo godina!“ Uča Smilja je rekla: „Ispravan odgovor, Teice!“

Onda je general Lošo raširijo ruke prema učiteljici Smilji i rekao je: „Dobro, šta je ovo?! Jesmol mi danas tribali tumačit gradivo iz domovinskog rata?“ Uča je rekla: „Skužajte, generale! Dica su očekivala nastavu iz matematike, pa su se malo previše pripremili!“ General Lošo je okrenijo se prema razredu i rekao je: „Ako izgleda da branitelja ima puno, to je zato šta se u Hrvackoj bija razvija široki front otpora srbočetničkom agresoru i jugokomunističkom okupatoru! A ako broj branitelja i dalje stalno raste, to je zato šta su tekovine domovinskog rata danas važnije nego ikad! Kapito?“ Onda je ona Nela Svinjogojstvo dignila dva prsta i pitala je: „A koliko među hrvackim braniteljima ima žena?“ General Lošo je rekao: „Ih, ima ih masu…“ Onda je uča iz klupe dobacila: „Tri posto!“ General Lošo je rekao: „Molin?“ Uča Smilja je rekla: „Prema zadnjin podacima iz registra, žena među braniteljima ima nešto manje od tri posto!“ Onda je Nela Svinjogojstvo pitala: „Koliko je tri posto od po miljona?“ Mala Teica je rekla: „Zapopizdit malo!“ Uča je rekla: „Ispravan odgovor, Teice!“

General Lošo je gledao u nju sa zinutim ustima. Onda je balibanica Lidija uletila: „Ako više od po miljona branitelja, koje čine uglavnom muškarci, prima različite privilegije u vidu povlaštenih mirovina, plus posebnih dodataka na plaće, plus dionica u braniteljskom fondu, plus carinskih, poreznih i kreditnih olakšica, plus besplatnih udžbenika za dicu, plus stipendija, itakodalje, itakodalje, ko im te privilegije osigurava?“ Pederica Sandra je rekla: „Osigurava im ostatak radno sposobnog stanovništva, koji čine uglavnom žene, jer žene u devedeset sedan posto slučajeva ne spadaju među branitelje da bi mogle dobijat materijalne privilegije!“ Uča je dobacila: „Ispravan odgovor, Sandra!“ General Lošo je blekasto žmirkao sa očima. Onda je Nela Svinjogojstvo rekla: „A kad se uz sadašnju stopu rasta od par iljada godišnje broj hrvackih branitelja jednog dana izjednači sa brojem punoljetnog muškog stanovništva, šta će to ustvari značit?“ Tuljanica Niveska je rekla: „Značiće da će dva miljona hrvackih žena ropski radit da bi hranile dva miljona hrvackih muškaraca šta se zovu hrvacki branitelji! Sve hrvacke žene će krvavo rmbačiti za braniteljske povlastice svih hrvackih muškaraca, osim onih tri posto žena šta takođe spadaju u branitelje!“

Onda je general Lošo skriknijo: „Pa kakvi je ovo cirkus?!“ Tu su svi u razredu se ušutili. General Lošo je škarpunijo se po faci ka grancigula i vikao je: „Jesan li ja doša u školu slušat vaša pizdarije?! Il ste vi došli slušat moje?! Ne može se tolerirat ovakvo neodgovorno ponašanje kad je rič o domovinskom ratu!“ Onda je uča Smilja ustala iz svoje klupe i rekla je: „A stvarno, dico, malo previše brijete na aritmetiku i računske operacije! Kužin da ste se pripremili za nastavu iz matematike, al molinvas da malo smanjite doživljaj! General Lošo bi tija da govorite o suštini domovinskog rata, a ne o njegovim tekovinama koje se mogu brojčano izrazit! Tribate mislit sa bojevim, a ne brojevim glavama! Jel tako, generale?“ General Lošo je rekao: „Tako je, učiteljice!“ Onda je mala Teica dignila dva prsta i rekla je: „Iz svih dosadašnjih izlaganja je jasno da je suština domovinskog rata u tome da su hrvacki branitelji oslobađali zemlju od srbočetničkog okupatora zato da bi mogli okupirat hrvacke žene!“ Onda je Nela Svinjogojstvo rekla: „Hrvati su veličanstvenom pobjedom nad Srbima nanjeli težak poraz svojim ženama!“ Onda je pederica Sandra rekla: „Domovinskim ratom je izborena nacijonalna sloboda u vidu rodnog porobljavanja!“ General Lošo je ukipao se zaleđen isprid ploče. Onda je začulo se školsko zvono. Uča Smilja je rekla: „Oho, zvoni, gotov sat! Baš nezgodno! Jel možda imate još koje pitanje za naše učenice, generale?“ General Lošo je zalepršao sa frizurom. Onda je on pitao: „Zašto današnji četnici, umisto kokardi, nose suknje?“

Robi K. (IIIa) (V.Ivančić)

Uredi zapis

19.03.2017. u 14:11   |   Editirano: 19.03.2017. u 14:45   |   Komentari: 0

Velika ekspertiza sramotnih kasnonoćnih emisija na našim televizijama: skidaju uroke, zaustavljaju infarkte, pričaju s anđelima, otkrivaju sretne brojeve-sve za 8,41 kn/min

IZ DNEVNOG TISKA-PROČITALI SMO ZA VAS -- Noćnu smjenu odradio novinar Damir Pilić


Ima već puno godina kako su noćne programe hrvatskih komercijalnih televizija opsjeli suvremeni žreci i vračevi, nudeći gledateljima svoje astrološke usluge i nutkajući ih da jednim telefonskim pozivom riješe svoje životne nedaće i tegobe. Te su emisije, usprkos gluhonoćnim terminima, vrlo gledane, a građani iz cijele zemlje nazivaju u studio kao navijeni.

Dosta se i piše i razglaba o tom fenomenu, makar on i nije odviše zakučast, te se društvena podloga na kojoj je izrastao može generalno objasniti u par rečenica.

Ukratko: nekad je život bio sigurniji i predvidljiviji, a kad bi se dogodilo nešto nepredviđeno i grubo, stvar su preuzimale guste mreže međuljudskih, dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa i relacija, gdje je stradalnik odmah dobivao ljudsku i psihološku potporu, koja bi mu pomagala da prebrodi nedaću.

No kad se u našem svijetu urušio sustav sigurnosti i predvidljivog života, automatski su se urušile i mnoge socijalne konstrukcije koje su ranije krasile življenje na ovim prostorima, pa je čovjek čovjeku sve manje bivao Senekina "svetinja", a sve više postajao Plautov i Hobbesov "vuk". U takvom vučjem okružju skočila je cijena astrologiji: ako zaklon od tamnih i nepoznatih sila ne možemo više naći na Zemlji, mnogi će se okrenuti Nebu.

Uglavnom, da prijeđemo na stvar: bila je to duga noć za potpisanog novinara. Prema programskoj shemi, naime, jednosatni "Astro show uživo" na RTL-u počinjao je u 02.40, a jednako dugi "Astro savjetnik" na Novoj TV u 03.50. Međutim, kako je potonja emisija kasnila pola sata i počela tek oko 04.15, na počinak sam krenuo tek iza 05.15, nakon što je astrologinja umjetničkog imena Kllea odjavila svoju emisiju na Novoj TV.

PET NEVIDLJIVIH SAVJETNICA

Prvih sat vremena družio sam se, dakle, s gospođom Adelom na RTL-u. Kako je najavila u uvodu emisije, astrološka tema za tu večer odnosila se na "listu crne magije". Odnosno, kako je ljubazna astrologinja objasnila noćnom televizijskom puku, ona će "raditi brisanje vas i vaših bližnjih s crne magijske liste i stavljat će vas na listu bijele magije".

A ta "crna magijska lista", objasnila je gospođa Adela iznimno precizno, to je "lista crne magije". Na njoj se, kako smo doznali oko 02.52, nalazi "više od sto tisuća ljudi".

Plemeniti čin alokacije s crne na bijelu magijsku listu gospođa Adela izvodi za pišljivih 6,99 kuna po minuti ako prikazani broj s ekrana (s prefiksom 064) zovete s fiksnog telefona, odnosno za samo 8,41 kunu po minuti ako zovete s mobilnog telefona. Ako, pak, evakuaciju s crne magijske liste građanin želi provesti putem SMS-poruke, za tu će uslugu izdvojiti gotovo uvredljivo niskih 6,20 kuna. Pritom je dovoljno gospođi Adeli kazati ili otipkati datum svog rođenja – dalje će ona sve sama.



Nakon što je astrologinja objasnila da u studiju pored nje sjedi još pet njezinih nevidljivih savjetnica - koje će, ako ona procijeni da je potrebno, izvoditi dodatne usluge čišćenja ili balansa energetskih čakri - telefoni su pušteni u pogon.
Prvi poziv uputila je 67-godišnja gledateljica, čije sam godine izračunao prema datumu rođenja koji je priopćila gospođi Adeli: 21. srpnja 1950. godine.

"Draga", rekla je gospođa Adela zabrinuto, "ovdje ima ostataka koje odmah brišem. Netko vam je radio magiju već dvadeset godina, ta ženska osoba je mlađa od vas pet godina, i ja toj osobi sada vraćam tu energiju zla, i vi ste sada, draga moja, zaštićeni. Hvala što ste otvorili emisiju."

Od TV gledateljice više se nije čuo glas, pa sam pretpostavio da u tišini slavi spasonosni prelazak na bijelu magijsku listu.

BIJELI MAG IZ BUGARSKE

Intermezzo do sljedećeg poziva gospođa Adela je iskoristila da poruči kako je neopisivo važno da građani nazovu do kraja emisije, baš tu večer, jer ona nakon emisije, negdje oko pet sati ujutro, mora tu listu crne magije predati kolegi bijelom magu iz Bugarske, kako bi on mogao spasiti crnomagijski ugroženu braću Bugare i sestre Bugarke. Pretpostavio sam da i bugarski kolega vrač ima svoju emisiju na nekoj tamošnjoj inačici RTL-a.

I drugi poziv došao je od žene, ali ona nije nazvala zbog sebe, već zbog svog sina, rođenog 6. svibnja 1982. godine.
"Nije dobro", kazala je gospođa Adela, vidljivo zabrinuta. "Vaš sin je na listi crne magije. Oko njega je jedan crni mag koji ga tjera na tamnu stranu. Ali ja ću to riješiti, nemojte vi ništa. Samo otiđite u režiju napraviti balans čakri. Idemo dalje."



Tu sam ostao u nedoumici, zatečen neočekivanim razvojem situacije: ako se na listi crne magije nalazi gospođin sin, zašto na balans čakri u režiju mora ona, a ne on? Ali nije bilo vremena da se dublje posvetim tom misteriju, jer je gospođa Adela nastavila slati važne obavijesti:

"Dragi moji, zovite večeras, jer moja iduća emisija je tek u subotu, a ne znam hoću li do subote dobiti popis natrag. Podsjećam, na toj listi crne magije je oko sto tisuća ljudi."

Tu sam se malo uzvrpoljio na kauču, jer sam odmah shvatio koliko je važno da građani nazovu gospođu Adelu do kraja emisije, a nisam bio siguran koliko građani razumiju kompleksnost situacije i neodgodivu nužnost brze reakcije. A još kad je astrologinja dodala kako "za ljude koji su na listi ova godina može biti godina velikih gubitaka", pomislio sam da krenem zvoniti susjedima na vrata, kako bih bio siguran da neće prespavati ovu dragocjenu priliku da spriječe velike gubitke u ovoj godini.

"Zato me nazovite i ja ću riješiti stvar, jer ovo nije ritual koji možete napraviti sami", kazivala je Adela. "Ja ću vas izbrisati iz crne knjige i upisati u bijelu. Ali morate nazvati brzo, jer nemamo puno vremena, a stvari će se ubrzo početi urušavati."

PREVENCIJA INFARKTA U ŽIVO

Kad je gospođa Adela to rekla, razmaknuo sam zavjese s balkona i zagledao se u neizvjesnu noć nad Splitom, da provjerim jesu li se stvari možda već počele urušavati. Kako nije bilo baš mjesečine, ništa nisam uspio vidjeti, a gospođa Adela je zabilježila i treći poziv, od žene rođene 19. travnja 1956. godine:

"Vi jeste na listi i ima jedan crni obruč oko vas", rekla je gospođa Adela uvjerljivim tonom. "Postoje čak četiri osobe u vašem životu koje vam rade zlo."

"Četiri?" dahnula je gledateljica zapanjeno, a i ja sam se, bogami, zamislio nad njezinim nesretnim životom, punim dušmana u najbližoj okolini.

"Da, to je puno", složila se i gospođa Adela, te duševno pokušala ublažiti stvari:

"Ove tri su samo zločeste, ali ova četvrta vam radi crnu magiju. Dobro je što ste nazvali, jer biste u peti mjesec dobili infarkt."

Tu sam zamalo zapljeskao od uzbuđenja: nikad dotad nisam uživo vidio prevenciju infarkta i bio sam impresioniran dostignućima suvremene astrologije.



Sada ću malo podrobnije opisati znanstveni obred kojim gospođa Adela skida crnomagijske čini s pučanstva Republike Hrvatske: dakle, tokom svakog razgovora ona nekakvim koncem opaše upaljenu veliku i debelu crvenu svijeću, a onda od tog konca napravi čvor koji potom baci u nekakav veliki tamnocrveni ćup. Tako je građanin skinut s crne magijske liste, a zlo je vraćeno onome tko ga je poslao osobi koja je nazvala RTL u tri ujutro.

"Dobro veče, gospođo Adela", začuo se glas četvrte gledateljice, rođene 18. svibnja 1958. godine, "ja bih se upisala u bijelu knjigu."

"Nema problema", rekla je gospođa Adela velikodušno. "Idemo dalje, dragi moji, niste mi poslali još nijedan SMS."
Peta gledateljica nazvala je zbog sina, rođenog 17. veljače 1969. godine:

"Skidam ga s liste", kazala je gospođa Adela rezolutno. "Ovdje se radi da su mu žene oko njega radile veliku štetu. Da niste nazvali, on bi ove godine izgubio puno novaca. Jako je važno da ga pošaljete da pročisti čakre jer je energetski pao."

'Anđeli večeras ne žele pričati'

Potom su se stvari na ekranu ubrzale, gospođa Adela ubacila je u višu brzinu.

"Dobro veče, zovem zbog sina, 20. svibnja 1978. godine."

"Jako loša godina, u trećem mjesecu bi bila prometna nesreća, ali evo skinula sam mu to. Idemo dalje. Kažu mi iz režije da je stigao prvi SMS."

"Za prijatelja, 22. siječnja 1962."

"Što, da vam napravim poruku anđela? Nisam to mislila večeras, ali dobro. Evo probala sam, ali anđeli večeras ne žele pričati, pa dođite po poruku u naš astro centar."

"Molim vas, 8. prosinca 1971., to mi je sin."

"On je upisan u knjizi. Možda ne bude išlo od prve jer je bilo puno blokada. Otiđite kod moje savjetnice očistiti čakre."

"Dobro veče, 25. veljače 1977."

"Ima ostataka, na crnoj ste listi. Vas su dosta krali energetski. Zamolit ću vas čišćenje čakri jer imate veliki magijski udar od jučer do danas. Molim vas otiđite do moje savjetnice, režija će vas spojiti."

Gospođa Adela se tu blago, ali odlučno namrštila, te kazala donekle prijekornim glasom:

"Evo, ova gospođa maloprije (što je zvala zbog poruke anđela, op. D.P.) nije otišla u naš astro centar, a misli da ja to ne vidim. Čemu to? Onda se poslije žalite na sto problema. A što mislite, zašto sam ja oformila tim stručnjaka da vam pomognu? Zato što nema puno vremena. Evo, tri moje kolegice su trenutno slobodne, rade pored mene."
"Dobro veče, 8. travnja 1964."

"Vi ste došli u zadnji čas", reče gospođa Adela zadovoljno. "Vama su radili magiju na ljubav, na sreću, na novac, na zdravlje. Dvije žene, a jedna od njih je u obitelji. Javite se mojoj kolegici na čišćenje čakri, to je jako važno."
Tu sam negdje počeo razumijevati viziju svijeta plemenite gospođe Adele. Ta iskusna svjetska žena smatra da je život jedna mračna, tjeskobna i depresivna dolina i da je svijet pun zlih ženskih osoba koje čaraju ljude iz svoje neposredne blizine. U takvom svijetu razumno je gajiti nepovjerenje i sumnjičavost prema drugim ljudima, poglavito prema bližnjima, osobito ako su ženskog roda. Nije baš prijatno, ali to je život, kako drži gospođa Adela.

PREDIVNO JUPITEROVO JUTRO

"Laku noć, ja sam opet u subotu, a sutra je s vama kolega Denis", rekla je astrologinja na isteku emisije, a ja sam stao rezimirati stvar.

U emisiju se, dakle, javilo oko 30 žena i dva ili tri muškarca: najstariji pozivatelj rođen je 1949., a najmlađi 1997. godine (oba su bili muškarci). Nadalje, iako je gospođa Adela više puta ponovila da se na listi crne magije nalazi oko 100.000 ljudi, odnosno manje od tri posto hrvatske populacije, statistički je interesantno da se za sve koji su nazvali pokazalo da su uistinu na toj listi i da im hitno treba bijelomagijska intervencija po bijednoj cijeni od 6,99 kn/min (telefon), odnosno 8,41 kn/min (mobitel). Priznat ćete da je povoljno.

Nakon kratke pauze prebacio sam na Novu TV i tamošnju emisiju "Astro savjetnik", koju je vodila već spomenuta astrologinja umjetničkog imena Kllea. Isti cjenik po minuti kao kod gospođe Adele, ali tema nešto prozaičnija i svjetovnija nego na RTL-u: "sretni brojevi" za loto i druge igre na sreću. I ovdje je dovoljno navesti datum rođenja, a po mogućnosti i točan sat.



"U ovo predivno Jupiterovo jutro, odlučila sam vam dati sretne brojeve", počela je emisiju gospođa Kllea, te nastavila:
"Kako je moguće da vam astrolog daje sretne brojeve? Lijepo, kao što ste rođenjem dobili karakter i sve bitne osobine, tako ste dobili i sretne brojeve koje možete iskoristiti u igrama na sreću", rastumačila je astrologinja, potom upućenim tonom dodala kako se "preko vikenda nagomilalo puno novca u igrama na sreću", te na koncu pozvala sve građane da "iskoriste priliku" i za samo par kuna dobiju sretne brojeve koji će im donijeti milijune.

Potpisanom novinaru tada se uključio matematički dio uma: ako sad nazove tisuću ljudi i ako svih tisuću dobije svoje sretne brojeve, a da se pritom sve brojčane kombinacije međusobno razlikuju (jer je gospođa Kllea više puta naglasila da svatko ima jedinstvenu kombinaciju brojeva koja vrijedi samo za njega i ni za koga više pod kuglom nebeskom), hoće li onda, kvragu, svih tisuću ljudi dobiti "sedmicu" na lotu? Koliko pratim igre na sreću, mislim da se to nije dogodilo još nikad u povijesti lota.

NATALNI PLANETARNI UDAR

Ali građani Republike Hrvatske bili su mnogo manje skeptični od mene: telefon gospođe Kllee zvonio je leva-leva i ona je jedva stizala svima izdiktirati njihove sretne brojčane kombinacije.

"Dobro veče, 21. srpnja 1950. godine", zove prva gledateljica.

"Ne znate točno vrijeme?"

"Ne znam."

"Dobro. Pišite, draga moja: broj 28, broj 1, broj 6, broj 5, broj 27 i broj 2. Ovo su vam superbrojevi, svakako morate igrati, imate šansu za veliki dobitak."

Iduća gledateljica, rođena 21. kolovoza 1957. u Osijeku, znala je i točno vrijeme rođenja: 10.30.

"Jel znate kud ćete s novčekima?" vragolasto ju je upitala gspođa Kllea.

"Joj, nisam ih vidjela godinama", rekla je prostodušno žena s druge strane žice.

"Imate dobre natalne kombinacije", gospođa Kllea je zvučala vrlo samouvjereno, a onda je počela diktirati: "Broj 1, zatim broj 2, broj 8, broj 37, broj 14, broj 26 i dat ću vam još jedan, pa nek se nađe: broj 39."

"Fali mi još dva broja", rekla je gledateljica.

"Kako?" začudila se gospođa Kllea.

"Znate, igram neku posebnu igru s devet brojeva", objasnila je gledateljica.

"Okej", nije se gospođa Kllea dala smesti. "Onda broj 12 i broj 19."

Prije sljedećeg poziva astrologinja je gledateljima otkrila dio svoje sveznadarske tajne:

"Možda vas zanima, dragi gledatelji, kako ja vidim vaše sretne brojeve. Jednostavno, u trenutku kad ste rođeni doživjeli ste natalni planetarni udar, i ja kroz taj planetarni udar vidim vaše sretne brojeve."

LIJEP ASPEKT SUNCA I URANA

Potom je gospođa Kllea manirom iskusnog profesionalca ohrabrila neodlučne ("Danas je lijep aspekt Sunca i Urana, pa napravite prostora za dobitak u životu") i izgrdila sumnjičave ("I nemojte mi dolaziti sa skepsom tipa 'joj, pa neću dobit'. Pa naravno da ćete dobiti"), prije nego se javila na telefon ženskoj osobi rođenoj u Zagrebu 28. rujna 1959., u devet sati i tri minute.

"Oooo", rekla je gospođa Kllea, "pa vi morate igrati. Idemo, broj 10, pa broj nula..."

Tu je malo zastala, a ja sam tek tada uočio da gospođa Kllea sve datume rođenja ukucava u računalo, koje joj onda izbaci sretne brojeve, pa je bilo očito da je gospođa programerima zaboravila reći da iz softvera izbace nulu. Zanimalo me kako će se astrologinja izvući iz tog škripca s nulom – koje nema u igrama na sreću - i bogami se efektno izvukla:

"Ništa, u zagradu iza nule stavite broj jedan. Pa onda broj 19, broj 11, broj 4, onda broj 3 i broj 12."

Tu se gospođa Kllea pokazala velikim i dobrodušnim čovjekom, jer ipak nije mogla ostaviti gledateljicu s onom nulom i brojem jedan u zagradi.

"Znate šta", rekla je gospođa Kllea, "dat ću vam još jedan broj, a to je 28. Vi morate ovo iskoristiti jer Jupiter je u vašem znaku do jeseni. Samo se javite u režiju da vam kažu sretne dane i što trebate obući na taj dan."

Tu sam malo zadrhtao od neočekivane složenosti cijele operacije, koju sam tek tada pojmio u punoj mjeri. Dotad sam naivno mislio kako je dovoljno od gospođe Kllee čuti sretne brojeve i odmah, čim za sat-dva svane, otrčati do najbližeg lutrijskog kioska. Međutim, gospođa Kllea je ovdje u igru uvela potpuno nove varijable, pa se vidjelo da nije baš tako lako i jednostavno postati milijunaš: osim "sretnih brojeva", morate znati i svoje "sretne dane", jer na primjer, ako ste sa svojom sretnom kombinacijom došli na kiosk u utorak, onda ste džaba krečili, jer vaš "sretni dan" nije bio utorak nego srijeda.

A tu je još i adekvatno odijevanje: ako niste pogodili "sretnu odjevnu kombinaciju", pa ste recimo obukli zelene čarape umjesto narančastih, džaba vam i "sretni brojevi" i "sretni dani". Tko god je mislio da je lagano postati milijunaš na lotu, mogao se u emisiji gospođe Kllee uvjeriti da to baš i nije tako.

'Javite se u režiju po talisman'

"Dobro veče", javio se muški glas. "Rođen sam 11. ožujka 1958. u Zagrebu, u podne i dvadeset.
"Broj 13, broj 2, broj 6, broj 24, broj 20, broj 23 i broj 31", izdeklamirala je astrologinja, te dodala:
"Vi imate Jupiterov povratak pa iskoristite to jer to se događa svakih 12 godina. Samo se javite u režiju da vam naprave talisman."

Talisman me, priznajem, oborio s nogu: još jedna tajanstvena varijabla. Operacija dobivanja na lotu počela mi je izgledati kao kompleksna vojna operacija u kojoj se ništa ne prepušta slučaju: talisman valjda služi da ne pobrkate "sretne dane" ili "sretne čarape".

Usput moram reći da gospođa Kllea nije otkrila koliko će građanina koštati ta izrada talismana u režiji, ali možemo se složiti da je to zacijelo malen izdatak za buduće bogataše.

"Dobro veče", javio se ženski glas, "rođena sam 14. srpnja 1952." (Inače, i na Novoj TV javilo se više žena nego muškaraca, ali je razlika u spolnoj zastupljenosti bila znatno manja nego na RTL-u).

"Broj 21 i broj 22 svakako", rekla je gospođa Kllea odrješito, "pa onda brojevi 16, 26, 21, 14 i broj 9. Vama Venera donosi posebnu priču u idućih tri-četiri mjeseca, pa iskoristite."

Astrologinja je tada podsjetila da i ona, poput gospođe Adele maloprije, ima pored sebe svoj stručni tim.
"To su tarot-majstori, vidovnjaci, energo-majstori i drugi vrhunski stručnjaci", predstavila ih je gospođa Kllea, a potom su se stvari odvijale rutinski: građani su nazivali, a Kllea ih je suvereno vodila do prvog milijuna:

"Uuuu, pa vama u natalnoj karti stoji ogroman dobitak, obavezno to iskoristite."

"Oooo, natalna karta pokazuje da ste karizmatični, vama treba samo talisman za ogroman dobitak, zato se javite u režiju."

"Draga moja, dobit ćete, i to vrlo skoro. Ali čeka vas dosta stresa, pa se javite u režiju da vam kažu kako ćete se nositi s time."

I tako je to trajalo do kraja emisije: budući milijunaši nazivali su bez prestanka iz svih krajeva Hrvatske, a gospođa Kllea im je ljubazno odgovarala. Toliko bogataša na jednome mjestu ima valjda još samo u Davosu.

Uredi zapis

20.02.2017. u 12:25   |   Editirano: 20.02.2017. u 12:51   |   Komentari: 38   |   Dodaj komentar