Mali moćni razgovori

Jučer sam u kinu gledao film Foxcatcher i ostao zadivljen sjajnom glumom Stevea Carella. Stvarno ću biti razočaran ako ove godine ne dobije Oscara. Doduše, još nisam pogledao Birdmana i Michaela Keatona te Teoriju svega i Eddieja Redmaynea, ali ovo što je odglumio Steve je čisto savršenstvo jer samo s takvom glumom je moguće dočarati lik psihopata kakvog je glumio. To je ono kada osjetite nelagodu i jezu, a naočigled se ne događa ništa takvoga. I osjećate cijelo vrijeme da će se dogoditi nešto loše.
Nešto slično kao Javier Bardem u filmu Nema zemlje za starce, ali mi je Steve ipak bolji.

Ujutro, a ponekad i tijekom dana volim napraviti voćni smoothie. Trenutno mi je omiljena kombinacija ova: 1 dcl mlijeka, bademi, orasi, brusnica, zobene pahuljice, lanene sjemenke i banana. Ponekad dodam komad jabuke ili kruške. Stvarno obožavam ovu kombinaciju, ali volio bih dobar recept i za smoothie od povrća ili kombinaciju povrće-voće. Ima li tko dobar recept?

Neki dan sam na jednoj društvenoj mreži objavio fotografiju koja je kod nekih osoba, pretpostavljam, pobudila ljubomoru i zavist. To sam zaključio prema njihovim pokušajima da im komentari zvuče šaljivo. Na moj račun, naravno.
Nije me previše smetalo sve dok nisu prešli onu tanku granicu koja dijeli šalu na tuđi račun i vrijeđanje. Moj pokušaj da "razvodnim" situaciju pristojnim komentarima s dodatkom smajlića nije urodio plodom, čak štoviše, sve se otelo kontroli.
Razmišljajući što napraviti, sjetim se jednog svog poznanika koji se zatekao u situaciji da ga druga osoba (nazovimo je Ante) počne vrijeđati s očitom namjerom da izazove svađu, odgovorio: "Ante, za svađu su potrebna dvojica!!!". Okrene se i počne ga ignorirati. Ante se još nekoliko minuta "pjenio", ali kad je vidio da govori "zidu", brzo se smirio.
Tako sam odlučio da ću ignorirati njihove komentare. Ubrzo su prestali. Jedan od njih je valjda uvidio da je pretjerao pa je na sebi svojstven način uputio i ispriku.

Nastojte uvijek biti cool. Ugodan vikend...

To je dnevni cilj koji sam zacrtao početkom ove godine. Koraka, ne kuna ili eura iako ne bi bilo loše ;)
Danas sam ga ispunio nekoliko minuta prije ponoći. Bilo bi puno prije, ali obaveze oko uređenja nove dvorane za trening mi nisu dopustile.
Tri mjeseca sam tražio pristojan poslovni ili skladišni prostor od tridesetak kvadrata, a da bude u razumnom cjenovnom razredu (čitaj: manje od 200 eura mjesečno). Već sam izgubio svaku nadu kad se ponovno javio vlasnik jednog prostora od 50 m2 koji je prvotno tražio 300 eura, ali vjerojatno pritisnut financijskim problemima pristaje iznajmiti prostor za 200 eura. Kasnije, u razgovoru s njim saznajem da taj prostor pokušava iznajmiti dvije godine i ne uspijeva.
Nisam imao volje objašnjavati mu elementarno poznavanje matematike koje vjerujem da ima, ali zar je tako teško izračunati koliko iznosi 24x200 ili 24x150 i vidjeti da je to punoooo više nego 24x0? Žalosno je i to što on nije usamljeni slučaj.

Iskrici? Ma ne. Povratak aktivnom životu.
Skoro da sam zaboravio što znači pošteno se oznojiti. Prvo sat vremena badmintona s prijateljem koji je početnik pa i nije bilo nešto naporno. No, jeste li probali badminton u 48-oj godini?
Kraći odmor pa odlazak na 10 minutnu vožnju kartingom. Prvi put u životu. Nisam vjerovao da to može biti toliko naporno. Punih pet minuta nakon vožnje nisam osjećao ruke. Kako vozači u F1 izdrže sat i pol?
I za kraj dvije partije bowlinga. Bez piva ;)
Na trenutak me "pukla" nostalgija za djetinjstvom i bezbrižnim danima punim sporta i rekreacije. Donio sam odluku da ću do kraja života živjeti "punim plućima".
I moram se početi družiti s mlađima jer ova moja generacija nije za "akciju". Svi bi samo sjedili. Ili još bolje ležali. Kao kad je Crnogorac vidio zmiju i komentirao: "Vidi pametne životinje - leži, a iđe!"