nejestive misli

...podsjeća na onaj film "Beskrajni dan" (Groundhog day) :)))

Svatko nosi svoj križ. Osim iskrene empatije prema ljudima koji imaju slična iskustva, nemam niš pametnog reć. Volio bih da je tu Cocoshanell. Jedino s njom sam mogao eventualno pričati o Bertu Hellingeru i radu na familijarnim konstelacijama. Volio bih da mogu pomoći ljudima.
Ali užasava me činjenica da ima toliko šarlatana koji se tobože bave "psihoterapijom" ili se tako deklariraju.Nisam šarlatan, ali neke stvari razumijem, vjerojatno više od prosječnih konzumenata popularne psihologije. Sad ću ispast opet umišljen. Pa neka. Moj je blog moj "plaćeni prostor" (copyright by sara tera), i sva zlonamjerna blebetala, kao i agresivci koji bi se tukli, neka me zaobiđu slobodno. Široka vam cesta webloška.
(Ustao sam na lijevu nogu, kao i svakoga jutra. Zato kaj mi je krevet tak pozicioniran, a svako drugo mjesto bi bilo energetski neprikladno (glava mora bit na sjeveru, da ga jebeš). Možda to s lijevom nogom ima veze sa mojim neraspoloženjem. Zašto narod kaže "Ustao na lijevu nogu" kad je netko neraspoložen i ljut?

I da, samo da objesim ZA KRAJ i crvenu krpicu za babe koje bi da me modeliraju: Heidi, Heidi Heidi..Lijepo ime . SuperHeidi. VraTI SE:)

I da, za drugi "kraj" zaboravio sam reć da nas povrh svega jebe temperament. Njega je teško zavarati manifestima:P

Blago blagima, njihovo je carstvo nebesko:))BlaGO SIROMAŠNIMA DUHOM, ISTO. tEŠKO BOGATIMA DUHOM (LOGIČKA KONZEKVENCA;))))
Jebse capslock ne da mi se korigirat.

Jednom ću vam reć u čemu je tajna konačna, ali ne danas:P

Što je pjesma meni i što sam ja njoj (Arsen Dedić). Zarana sam bio inficiran ovim, ne mogu si pomoć....:P

Sa sjetom se sjećam ove genijalne rečenice iz doba kad je blog na nešto sličio, prije davnih desetak i više godina. Ne znam tko ju je prvi plasirao, ali bio je to kulturan način da se "trolovima" kaže što ih ide. I nakon toga više ništa reći. E Heidi , Heidi, da si mi tako nešto napisala odmah, sve bi bilo drugačije..Osjećam krivicu do neke mjere, makar ne mislim da sam toliko važan da bih inicirao tvoje odustajanje od bloga. Međutim nekakav sinkronicitet je posrijedi. Ako ipak gledaš iz prikrajka, znaj da te nisam mislio povrijediti i da je moj način zafrkancije bio potreban samo meni. Nemam ništa protiv tebe, i žao mi je da jedna kvalitetna blogerica više nije među nama.Istinabog, ovo ovdje je samo gubljenje vremena. Nema se kaj pročitati, a ni ja nemam motiv napisati nekaj. Kome? ZaŠTO?Osim ispraznog blebetanja ne vidim ništa.

...a sukladno činjenici da sam i sam podlegao okruženju ovđeka, stavljam jednu lijepu intelektualnu pjesmicu koju sam slušao davnih dana dok sam još bio mlad i naivan. Ne morate slušat, ionak vam je glazbeni ukus katastrofalan, to ja ionak samo za sebe:)))

Link

(van der graaf generator: still life)

Tekstić:
Citadel reverberates to a thousand voices, now
Dumb:
What have we become?
What have we chosen to be?
Now, all history is reduced to the syllables of
Our name-
Nothing can ever be the same:
Now the Immortals are here.
At the time it seemed a reasonable course
To harness all the force
Of life without the threat of death,
But soon we found that boredom and inertia
Are not negative, but all the law we know,
And dead are will and words like survival.
Arrival at immunity from all age, all fear and
All end
Why do I pretend?
Our essence is distilled
And all familiar taste is now drained,
And though purity is maintained
It leaves us sterile,
Living through the millions of years,
A laugh as close as any tear;
Living, if you claim that all
That entails is breathing, eating, defecating,
Screwing, drinking,
Spewing, sleeping, sinking ever down and down
And ultimately passing away time
Which no longer has any meaning.
Take away the threat of death and all you're
Left with is a round of make-believe.
Marshal every sullen breath and though you're
Ultimately bored by endless ecstasy
It's still the ring by which you hope to be
Engaged
To marry the girl who will give you forever-
It's crazy, and plainly
That simply is not enough.
What is the dullest and bluntest of pains,
Such that my eyes never close without feeling it
There?
What abject despair demands an end
To all things of infinity?
If we have gained, how do we now meet the
Cost?
What have we bargained, and what have we
Lost?
What have we relinquished, never even knowing it
Was there?
What thoughts now of holding fast the line,
Defying death and time?
Everything we had is gone,
Everything we laboured for and favoured more
Than earthly things reveals the hollow ring
Of false hope and false deliverance.
But now the nuptial bed is made,
The dowry has been paid:
The toothless, haggard features of eternity
Now welcome me between the sheets
To couple with her withered body - my wife.
Hers forever,
Hers forever,
Hers forever
In still life.

Link

A jel netko od vas bio na izložbi slika Roberta Torrea, najvećeg i jedinog, prerano preminulog velikana uma i duha? Nema snažnijih egzistencijalističkih promišljanja na ovim prostorima, za mene.

...koji je razbijao atome golim rukama...Nema ga više. Pokleknuo je uzaludno tražeći humor u Ricambijevim dosjetkama. Dugo se mučio, ali na kraju je srce otkazalo. Povodom tog nemilog događaja,CIA se zainteresirala i htjela bi stupiti u kontakt sa autorom nepobjedivih dosjetki, jer su prepoznali potencijal tih dosjetki u uništavanju žive neprijateljske sile. Još od vremena Monthy Pythona nismo imali efikasno oružje takvog tipa ..Sjetimo se samo da je rat protiv Hitlera idobiven upravo zahvaljujući smrtonosnim vicevima koje su Englezi dovikivali Švabama.
Ricambiju ne gine bar Nobelova nagrada.
I neke suvremene Zen škole su vidjele potencijal u tim dosjetkama, jer stari tradicionalni Koani su izgubili snagu. Nove škole vide u traženju humora, kojeg je nemoguće naći, put ka prosvjetljenju, jer se u tom traženju lomi logika diskurzivnog uma
koji je oduvijek bio smetnja na putu prema Satoriju...
Jedini tko može konkurirati Ricambiju je Fozzie bear iliti Medonja, iz besmrtnih Muppeta, jer taj je uz pričanje svojih pošalica rolao unatraške i pri tom strizao ušima.

Pa: još se uvijek nadam da će se vratiti draga Super Heidi

Između brda

Između brda

raznesena kao sjeme

pastireva pjesma

autor: Goran Gatalica, (nagrada "Basho" za najbolji haiku)

Makar dvojim jel ovo kod cyb flatus, ili je posrijedi oblačak koji guzi?
I da, kako stvoriti dodatak prehrani koji bi imao kod žena olakšati produkciju samo mirisnih i otmjenih flatusa?
Ima li ovdje kompetentnih stručnjaka iz područja biokemije? Jedino još oni nedostaju .
Investirati ću u istraživanja te vrste, jer tu leži pravi biznis nesagledive lukrativnosti

PAT, ha ha ha, jesi li nahranila one u podrumu? Opet se osamljuješ. Pa kaj bumo s tobom?

Opet mi je dosadno. Jel hoće ko igrat šah ?
Ja sam na playok.com...skužio sam da mi najviše odgovara ta platforma za šah. Ne morate se bojati.Nisam ja neki majstor, recimo, tek možda zaljubljenik u ovu kraljicu gubljenja vremena. Fora mi je kaj u svako doba dana ima nekoga, iz cijele Europe, a i neeurope. Volim igrati i sa Rusima i Ukrajincima

I kak ono kažu na swahiliju "last but not least": još jedan vapaj: Heidi, superheidi, vrati se.Vrlo su lijepe tvoje pjesme.
Ne ostavljaj me samog u flatusom bloškom carstvu. Žao mi što sam te zafrkavao

Heidi vrati se. Volim te čitati.Jedna si od rijetkih u povijesti webloga koja je doista imala što reći.
Oprosti zbog mog prizemnog i praznoglavog zadirkivanja. Nikad više, samo se vrati

I internetski šah mi je dosadio. Htio bi si spikati malo sa tzv "umjetnom inteligencijom, ali ne znam koju aplikaciju da skinem. Ima li netko neki savjet, možda mi ne bude tak dosadno.

Žao mi je ove naše cybi. Mora da je stvarno jako boli, kad je umjesto vina sipala "Likvi" u bolonjez. Kaj nije Likvi zeleni, i nalazi se u plastičnoj flašici.?

Link

ps povodom jednog lijepog plemenitog lica, povodom očiju punih dobrote koje bi da mi kvare san, sve što sam rekao ili pomislio bilo je krivo. Sori.
U sljedećem životu neću ti oprostiti ljepotu (na svim nivoima). I da, budi tu
sub specie aeternitatis

News:
Veseli me ukazanje stare blogerice "sara tera" Također me veseli da se na horizontu budućih bloških događanja pomalja embrionalni stadij novog fajta koji bi se mogao voditi između dvije podjednake osobnosti ( histrionski poremećaj u kombinaciji sa narcističkim poremećajem osobnosti) Stupanj poremećaja je otprilike na istoj razini, i makar super heidi ljepše piše i ima ispeglaniji vokabular, na strani blogerice sara tere je iskustvo ii gotovo životinjska energija u hiperprodukciji ispraznih rečenica, (koje se uz to svađaju sa uobičajenom gramatikom, a o nečitljivosti da i ne pričamo ), a koja joj je data, valjda genetikom.Heidi nema šanse.
Primaju se oklade :P
Neka živi kokošinjac:P
ps: ko će izračunat koeficijente. Ja se u to baš ne razumijem. Ali sara tera je favorit. Jer važna je energija, a ne fakti.:P Bar ne ovdje na iskričinom weblogu.Heidi zna pisati, pa misli da to svi vide, a sara tera je uvjerena da zna pisati (makar ne zna), ali dugogodišnjim (cikličkim) postojanjem ovdje u svojstvu dobronamjernog promatrača, shvatio sam da energija tog uvjerenja prelazi i na druge blogere. Unfortunately.:P

Odlazim i ja, jer nakon kraće inspekcije utvrdih da se na blogu nije niš promijenilo, jer energetika se nije promijenila. Izmjenjuju se samo novi likovi koji zasjedaju na mjesta rezervirana za one koji se guše u vlastitom osjećaju samovažnosti. Par idiota i debila (teško je odlučiti se), nekoliko starih blogera i blogera koji su mi dragi... Možda ih ima premalo, ovih potonjih...
A bubanih je više nego mogu tolerirati.
Pat je tu bila najzabavnija. I nadam se da se i opet zajebava kad govori da odlazi.
Da bar habi ostavi nekaj da me razveseli. Od svih blogera on je top.
Ajd bok i "neka institucije rade svoj posao", jer bubanima i nema druge pomoći, a i ta je diskutabilna..
PS: Pat, prije nego odeš vrati mi crnog patka od eme Emili, jer si ga nasilno prisvojila

Link

Link


Rory Gallagher 1979...Koliko energije!!!Rory u najboljim danima (RIP)

Link