Khalil Gibran citat

Dobro vam jutro :-)

Nemam sad baš ni vremena ni volje puno pričati, ali, palo mi je na pamet neki dan da nema Une ni Vrbice ni Tihog Jezera ni još nekih koje pamtim po tekstovima a ne sjećam se više ime nicka.

A šta ćeš, očito imaju svoj razlog.

Podsjetilo me to na zdrave i bolesne stanice.

Kada je više zdravih stanica u organizmu, čovjek ima stabilan imunitet.

Kada je više bolesnih, zdrave se više ne mogu boriti s negativom.

Ili nemaju snage, ili nemaju volje. Pa odu .. kamo god već..

I tako... svatko neka pazi na svoje zdravlje, ja ću isto.

Ugodan vam vikend :-) Evo pjesme za one koji su otišli odavde a i za one koji su još uvijek tu. Sad mogu mirno ić spavat :-)

Link

Bog je apsulotno milostiv i dobronamjeran. On zna putovanje naše duše. A naša duša je jednom nastala i nikada, nikada neće više nestati. Svatko od nas je vrlo vrijedno vječno biće univerzuma.I iz tog razloga se veselim biti ovdje s vama, jer to znam.
Tako da, ako je naša duša vječna i nikad neće nestati, onda nema razloga ničega se bojati.
U ničemu onda ne treba žuriti. Bog je u nama, u svakome po mali djelić,dovoljan da možemo sretno i lijepo živjeti.
Ako znam da ću kao duša dobiti sva ona iskustva koja želim , zašto onda žuriti ?
Meni se nigdje ne žuri. Ne pada mi na pamet da se upuštam u brzinske odnose s usputnim frajerima i da s njima dijelim svoje tjelesne sokove. To bi isto bilo dobro iskustvo radi nekih novih spoznaja, ali sad me više zanimaju spoznaje u vezi nekih bitnijih stvari.
Zanima me ljubav. Ona koja nije savršena, ali prožima svaki dio mog bića. Ona koja me uzvisuje i koja me hrani iznutra. Ona koja prihvaća i oprašta. Ona koja te prigrli kad si slaba. Ona koja te gleda s odobravajućim osmijehom i klima glavom i kaže : da, znam.. Ljubav koja ima boju zelene šume ili plavu boju mora. Kažu da je zeleno boja ljubavi isto kao i crvena i da je zelena boja lišća ustvari izraz velike ljubavi prirode prema nama.
Iskustva koja nam Bog daje, nisu svaki put lijepa i laka. Zašto ? A, to je slično kao da je on otac a mi dijete. Ako dijete , u svojoj još nerazvijenoj inteligenciji nešto želi,npr, želi dotaći vatru a otac zna da će se opeći ili nešto slično , što bi vi napravili da ste otac ?
Pustili bi dijete da se opeče, je'l tako ? I to sve dok ne shvati da svaka odluka ima svoju posljedicu i da treba preuzeti odgovornost za svoja djelovanja. Znači, ako sam nešto sjebala, ne mogu reći da je za to kriv moj partner, moje dijete , moja šefica, moja susjeda.. već ja.. ja sam pogriješila. Treba si oprostiti i reći, ok, pogriješila sam , sjebala sam, ali se ipak volim , duboko se volim , usprkos grešci . Drugi put ću bolje, kvalitetnije, a ako i ne , budem si oprostila i opet pokušala, dok jednom.. sve ne bude baš dobro.
Opraštate li sebi svoje greške lako ?
Kad ste si zadnji put nešto važno, ali , zaista oprostili ?
Znate onu priču s Bogom i frizerom ? Evo je :
Jedan čovek je otišao kod frizera da se ošiša i obrije. Kako je frizer počeo da radi, počeli su razgovarati. Razgovarali su o mnogo stvari i o različitim temama, da bi se na kraju dotakli i teme Boga.

Frizer reče Ja ne verujem da Bog postoji.
Zašto to kažete? Upita ga mušterija.
Znate, dovoljno je da izađete na ulicu i shvatite da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, da li bi bilo toliko bolesnih ljudi?

Da li bi bilo toliko napuštene dece? Ako Bog postoji, ne bi bilo ni patnji ni bola. Ne mogu zamisliti Boga koji bi dozvolio sve ove stvari. Mušterija promisli na momenat, ali ne odgovori ništa, ne želeći započinjati raspravu.

Frizer završi sa svojim poslom i mušterija napusti radnju. Samo što je izašao iz radnje, vide na ulici čoveka sa dugom, nepočešljanom, prljavom kosom i neobrijanom bradom, izgledao je prljavo i zapušteno.

Mušterija se vrati nazad u radnju i reče frizeru:
Znate šta? Frizeri ne postoje.
Kako možete to reći? Upita iznenađeni frizer.
Ja sam tu, i ja sam frizer, i upravo sam vas šišao i brijao!

Ne! Viknu mušterija. „Frizeri ne postoje, jer ako postoje, ne bi bilo ljudi sa prljavom dugom kosom i neobrijanom bradom, poput ovog čoveka na ulici.

Ah, ali frizeri ipak postoje!
Te stvari se dešavaju jer ljudi ne dolaze kod mene.”
Tačno, potvrdi mušterija. Upravo tako!„

Bog, takođe, postoji! Loše stvari se dešavaju kad ljudi ne idu k NjEMU i kad od NjEGA ne traže pomoć … Zbog toga postoji toliko patnji i bola u svetu”.

Moćni smo kreatori, samo, gledaj malo šta kreiraš. Ako kreiraš lijepo, možda će tvoja duša lakše proći kroz puteve koje mora proći. A puteva ima puno i nema im kraja.
Ja volim putovati ugodno .
Loli vas caffedolce :-)
Link

Dobro jutro :-)

Vraćam se s posla i tako, negdje oko 06:20h okinem dvije fotke Opatijske panorame da sebi i vama osvježim dan.

Surferi, iz Slovenije uglavnom, uvijek su u ovo vrijeme tu. Baš rano, zar ne ?

Ponekad sam uvjerena da me Bog voli kad želi da živim u ovako divnom kraju.

Pozdrav iz Opatije, onda, odoh ja na spavanje.

Iskoristite dan, carpe diem .

Dobro vam jutro drage blogerice i blogeri 
Neutralna sam, namjerno , cijelo vrijeme, ne želim svađu, no, ovaj put ipak ću reći što mislim, pa kud puklo da puklo. Ovo je možda jedini put da ću reći svoje mišljenje, jer inače ga iznosim samo ljudima u privatnom životu jer znam da im je stalo. No, neka bude.. samo danas…
Konflikt, to je normalna stvar. Ok, ima manji i ima veći konflikt. Hvala Bogu, nakupili smo u životu puno konflikata , pa znamo što je to.
Do konflikta dođe iz raznoraznih razloga.
Neki ljudi su ovdje dugo, blog je postao mjesto gdje mogu pokazati svoje prvo i drugo ja,koje već odaberu da će pokazat, stalo im je do bloga. Na svom dugom putu ovdje, skupili su i poneku zamjerku , jer ovdje stvarno i ima razloga da nekom nešto zamjeriš, ponekad 
I sad, desilo se da se stvarno dogodila nepravda. Kolegica je banirana, ima razloga, no, isto se slažem da je bilo razloga da se i neka druga, treća osoba banira, pa se to nije dogodilo. Znači, ovdje ne vlada isti zakon za sve. Neki su ovih dana izazivali da ih se banira, psovali i bili namjerno vulgarni, ali – ništa. Administrator ne radi svoj posao jer ga boli kita ili se ševi s nekim od tu. Onda ekipa radi šta hoće i još ako je dobra sa administratorom – ima, manipulira i zloupotrebljava svoju moć. To nije fer.Ja tu plaćam taj premium i mislim si, pa za šta ja plaćam ? Za to da ekipa koja me možda jednog dana neće loljeti ili će misliti da sam dosadna, ili ću se nehotice nekome zamjeriti, da me može banirati kad se njima sprdne ?! Zato plaćam ?
Lolim doći na blog. Lolim to šarenilo, u svakome vidim nešto dobro, jer svatko od nas to ima. I navikla sam se, nekako, mogu i izraziti neke misli, koje jednostavno ne mogu na facebooku, ne mogu reći uživo, drugačije bi „zvučalo“.
U trenucima krize, kao što povremeno bude na blogu, pokažu se prava lica ljudi.
Ovi ego triperi se postave, ja sam ja, ja jesam, ja sam to i to , pa sam tamo i tamo i iskoriste priliku da si kite perje. A vi, koji ste to i to.. vi bi trebali.. jer ja tako kažem…
Ovi , recimo, koji teraju neko svoje pravo, oni se prepucavaju. Jer, naravno, ne možeš nikada, nikada, dokazati nekome nešto dok god on ne poželi to shvatiti.
Ovi fini, dragi, ljudi, koji isto vole tu doći, onako, u prolazu, oni otiđu ili dođu rijetko.
Onda, ovi šta inače su frustrirani, oni iskoriste kavgu da još malo počiste i neku svoju frustraciju usput, pa su prosti i ljuto , ljuto pišu.
A ovi , koji inače su neki bez kičme, a čuj, oni povećavaju opću zbunjenost sa lažnim info itd..
Nešto slično kao u svađi između prijatelja ili muža i žene. Možeš se svađati stalno, u nastavcima, i terati svoje pravo, a možeš i popustit iz tog i tog razloga i interesa. Možeš pljuvat po partneru danima, jer ti je on nešto skrivio i nikad kraja. Tako se razvode brakovi, tako se raskidaju veze među ljudima. Ja sam ipak za oprost, jer prvenstveno svađa šteti našem zdravlju i stvara u našem tijelu štetnu kemiju i ne koristi ustvari nikome. Zašto ne oprostiti, zašto ne ohladiti kad ionako nema neke više sile tu kojoj je stalo do bloga ? Ode blog , ode kvaliteta i onda ćemo jednom prilikom pronaći nešto drugo s čime ćemo ispuniti prostor. Ali, još jednom ponavljam, bilo bi mi žao, stalo mi je do ovog našeg druženja.
Uglavnom, željela sam samo reći da sam rado tu i da vas lolim i da vas molim da sačuvate ovo mjesto za nas, neka bude, zna biti lijepo i poučno.
Ako ne želite, meni se živo fućka . Ako sjebete blog i svi se međusobno zbanirate, naći ćemo svi neki drugi put prema sreći i zadovoljstvu.
Ono što meni , a možda i vama sad treba je dobar zornjak . I to sa nekom, ali baš, životinjom (naglasak na trećem slogu ) Živjeli !
Loli vas caffedolce ;-)*

Link

Najbolji ljudi posjeduju smisao za lijepo, hrabrost da preuzmu rizik,disciplinu da govore istinu, sposobnost da budu požrtvovni.

Ironično, no njihove vrline čine ih ranjivima; lako ih je raniti i ponekad čak i uništiti.

Ernest Hemingway



Jeste li ponekad upoznali takvog čovjeka ?

Ja jesam i sretna sam zbog toga.

Pozdravljam sve ljude koji nisu dozvolili da se njihova iskra zamagli i ugasi.

Jedan iskričar napisao je na profilu u vezi pitanja za prijatelje... prijatelj ti je onaj kojeg možeš probuditi i zamoliti da s tobom

nosi drva u dva ujutro.

E , takve prijatelje i ja imam, zbog toga se osjećam bogata.

Čuvajmo ljude koji nam život znače. Ta povezanost nam je potrebna. Ljude koji te kuže u

dušu i koji razumiju što si htio reći.

Muškarac koji intuitivno zna gdje te treba dotaći, zna tvoje gumbe i bez da pita.

Ne mora svaka svađa značiti kraj. Ponekad, oni koji nas najviše naljute, za nas nose najjaču poruku. Samo, boli nas ,

jer to je naš gumb i netko zna , dotakao ga je... To je naš učitelj.. Srodna duša.. ona koja nam pomaže da narastemo.

Čak i ovako, virtualno, mogu se stvoriti neobična prijateljstva sa ljudima koje nikad nećemo vidjeti. Neki se ovdje redovito

viđaju, ili su se redovito viđali :-))

Ali se kužimo , na istoj smo valnoj duljini.

I zbog toga sam tu. Iako, vjerojatno vas nikad neću vidjeti, no, osjećam vas i pratim vas.

Loli vas caffedolce ;-)

Link

Dobro jutro svim blogericama i blogerima :-)

Živjeli :-) Mislim, ne pijem, nego samo nazdravljam novom danu :-))

Pisala neki dan purpurna o drveću , pa eto, želim se malo nadovezati, na svoj način ..

Razmišljam baš malo, čovjek je kao drvo. Ima svoje korijene, svoje stablo, svoje grane.

Čovjek se rađa s time. Neki se rode sa jakim korijenima, neki sa manje jakim . Nekima grane padaju prema dolje, neke

se uzdižu prema nebu, uvijek im je smjer prema nebu i suncu.

Lišće je kod nekih uvelo, neki stalno glade svoje lišće i paze da se ne osuše...

Ponekad, kad sam loše, odem u vrt i zagrlim, neprimjetno, da ne vide susjedi, hrast koji je ušao u moj život pred 24 godine.

Prenesem mu sve svoje brige, požalim mu se i zagrlim ga , onako kako se grli voljeno biće .

Bude mi lakše. Imam i trešnju , ali nju ne želim grliti, ona je žensko, ipak ne bi :-P

U životu, neki se rode sa jakim korijenjem, no, kasnije kroz život, to korijenje se osuši i postane slabo.

Neki se rode sa slabim korjenčićima, no, potrude se , da ojačaju.

Znam prepoznati čovjeka koji je stabilan, baš kao hrast.

Osjećam tko glumi da je snažan, a tko stvarno jest. I redovito , oni čije je korijenje jako, nemaju potrebu to nikom dokazivati.

Uglavnom, sve je dobro , samo dok ne visiš konopcem obješen o drvo.

Ugodan vam dan i zalijevajte svoje korijenje - ako vas je volja. Ako ne, opet dobro. Ako nećete vi , neće nitko to učiniti umjesto vas.

Moj sin mi je jučer napravio crtež, u plavoj boji, koju najviše volim . Na crtežu piše : Diploma za mamu - zatošto se mama cijeli život brine za mene. I smajlići.
Što mi više treba ?

No, jako je važno da se drvo koristi ispravno kao simbol i kao inspiracija.

Nikako ga se ne bi trebalo koristiti kao sredstvo da se objesimo .

Živjeli !

Loli vas caffedolce , iako možda tako ne zvučim :-P

Link

Priča se kako su se na zemlji nekada davno susrele sve ljudske osobine i osjećaji.

Ipak Dosada je u tom neobičnom društvu stalno zijevala. I kad je već treći put zijevnula, Ludost je, luda kao i uvijek, predložila: "Hajdemo se igrati skrivača!"

Spletka je značajno podigla obrvu, a Znatiželja je, u nemogućnosti da se suzdrži upitala: "Kakva je to igra?"

"To je igra u kojoj ja pokrijem oči i brojim do tisuću, dok se vi sakrijete. A kada izbrojim, krećem u potragu. Koji prvi bude pronađen, zauzet će moje mjesto u sljedećoj igri." objasnila je Ludost.

Oduševljenje je poletno zaskakutalo, dok se Radost, gotovo bezuspješno, trudila uvjeriti Sumnju, koja nikome ne vjeruje u igri.

No bilo ih je još nekoliko koji se nisu željeli igrati... Istina se pitala zašto bi se ona skrivala, kad će je i onako na kraju pronaći.

Oholost je držala da je igra glupa (a zapravo ju je ljutilo sto zamisao nije bila njena). Kukavičluk nije želio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." počela je Ludost brojati.

Lijenost se sakrila iza prvog kamena na putu, Vjernost je potražila zaklon na nebu, a Zavist je čučnula u sjeni Uspjeha, koji se vlastitim snagama popeo na najviši vrh stabla.

Velikodušnost se gotovo nije uspjela sakriti jer joj je svako mjesto koje je pronašla izgledalo prekrasno za nekoga od njezinih prijatelja. Kristalno jezero prepustila je Ljepoti, hlad drveta preustila je Sramežljivosti, mekoću leptirova leta ustupila je Osjećajnosti, kretanje vjetrova Slobodi... a sebi?!

Ipak, na kraju se i ona sklonila, i to u zraku sunca.

Sebičnost je, što se, naravno, moglo i očekivati, pronašla najudobnije mjesto na svijetu, idealno samo za nju. Laž se sakrila na dnu oceana, a zapravo je bila iza duge. Strast i Požuda zavukle su se u jedan vulkan, a Zaborav... zaboravio je gdje se uopće sakrio, ali nije bitno.

Kad je Ludost došla do broja devetsto devedeset i devet, Ljubav još nije bila pronašla niti jedno mjesto za sebe, jer joj se svako činilo zauzeto. Tada je ugledala prekrasan ružičnjak i zavukla se među crvene ruže.

Kad je Ludost i brojila do tisuću i počela tražiti, prvo je, naravno, pronašla Lijenost koja je bila iza najbližeg kamena. Potom je začula kako Vjernost na nebu s Bogom razgovara. Strast i Požudu osjetila je u podrhtavanju uznemirenog vulkana, a Zavist je pronašla čim je ugledala Uspjeh.

Sebičnost nije ni trebala tražiti jer se sama otkrila bježeći iz svoga skrovišta, točnije, iz osinjeg gnijezda. Tražeći dalje, Ludost je došla do kristalnog jezera i odmah otkrila Ljepotu. Sumnju je vidjela kako sjedi na jednom kamenu, otkrivši se da ne bi morala nikome govoriti gdje se skrivala.

Doskora su svi bili pronađeni. Darovitost je čučala u svježoj, mirisnoj travi, Tjeskoba u tamnoj spilji, Laž ih je sve uvjeravala da je bila na dnu oceana (a virila je iza duge), Zaborav je već zaboravio da se nečega uopće bio igrao...

Ludost nikako nije mogla pronaći Ljubav. Tražila ju je po cijelome svijetu, iza svakoga stabla, grma, cvijeta, na dnu svakoga potoka i na vrhu svake planine, a kad je već skoro odustala pogled joj zastade na prekrasnom ružičnjaku. Uzela je štap i počela razmicati ruže.

Odjednom je začula bolan vrisak. Trnje se zabolo Ljubavi u oči i silno je ozlijedilo. Ludost nije znala što bi od jada. Ispričavala se, plakala, molila da joj dopusti iskupljenje, a onda se sjetila...

Obećala je Ljubavi da će od tog trenutka zauvijek ostati sa njom.

I tako; otkad se igra skrivanja prvi puta igrala na zemlji, Ljubav je slijepa, a Ludost joj je vjerna prijateljica.

Link

Poštovani,

obraćam vam se u ime nekih blogera sa iskrica Webloga.

Htjela bih znati zašto je baniran nick georgi i tko je taj nick prijavio ?

S obzirom da se radi o našoj kolegici blogerici molim da se očitujete o razlozima .

U slučaju da tako dozvoljavate da se naša kolegica ukloni sa bloga, možda ćemo i mi povući određene poteze i ubuduće nećemo biti prisutni na blogu i nećemo uplaćivati premium uslugu.

Unaprijed hvala.

caffedolce

Znači, ako imam neko jako uvjerenje, ako u nešto vjerujem do srži, onda će teško bilo što to opovrgnuti, je'l tako ?

Tako je .

Kada imam to jako uvjerenje, i kad mi netko predoči dokaz da to nije tako, što ću ja napravit ?

Uvjerit ću se kako god znam i umijem da ne promijenim svoje uvjerenje.

Dakle, kad nešto verujem, nemoj bre da me diraš i nemoj bre da mi vadiš iz mojih kostiju i moje krvi moje uverenje.

Znači, ako neki veliki frajer odavde, sa iskre, ima duboko u sebi uvjerenje da su sve žene kurve , može on bit ne znam kako fin, ali ne može to sakrit. Odnosno, može sakrit, ali ovisi koliko brzo ga žena skuži.
On može tebi se i smiješit, i stalno ti slat smajliće.
On može jako bit fin i dobar prema tebi.
Može te fino hvalit.
No, kad te ćopi u svoju mrežu, onda te povali i onda poslije kaže, pa da, znao sam da su sve iste.
Ovdje ima puno muškaraca koji nemaju pojma što je ono što žele.
A po putu, jako puno žena zavaraju.
E pa, ja više ta nisam.

Onda, ja isto mogu vjerovat da su svi muški svinje, je'l tako ?
I šta ?
Onda sve krene lipo i fino i onda se sve sjebe.

Zašto ?

Zbog uvjerenja.

E sad, kako skužit da to što vjerujem/eš je zaista istina ?

To prepuštam svakom od vas da presudi sam :-)))

Ja vas neću razuvjeravat a nemojte ni vi mene. Ja želim biti slobodna sama srušiti svoja netočna uvjerenja a to želim i vama.

Živjela sloboda od gadosti :-))

Laku noć želi vam caffedolce :-)

Link

I tako, slušaš pjesme ovih naših, Parnog valjka, Alena Vitasovića i ovih svih naših.

Pa onda skužiš da si slušao prerade stranih pjesama.

Ako netko želi znati porijeklo nekih pjesmi koje voli, eto, može posjetiti stranicu Hrvatski plagijatori- fan page na fejsu i tamo škinuti od kuda su originali.

Baš sad slušam od ITD Banda - Što to ima u njemu - ne bi vjerovali ista od Presleya -Allways on my mind.

Like za stranicu Hrvatski plagijatori, otkrivaju originale - do koske :-) Pa bar da znam od kud je poreklo nečeg što volim čut :-))

Loli vas caffedolce :-)

Link

Bio joj je jedan od tih napornih dana. Blago rečeno, osjećala se "ožmikano". Činilo joj se da joj zadaci koje treba obaviti tog i svih ostalih dana, samo izviru niotkud. Srce joj je lupalo većinu dana, osjećala se kao da živi jednu paralelnu realnost u kojoj ipak stiže obaviti to sve što je zacrtala. Iako, radi nešto sasvim drugo.
Živjela je već dugo sama.
Naučila je samoćom puniti svoje baterije.
Jer, kada je bila sama, bila je u dodiru sa sobom, tada je sve imalo smisla. Skrivenim tunelima ulazila je u svoju bit i tamo nalazila sve odgovore. Nije joj nitko bio potreban. Tek ponekad, rado je otišla u vrt i tamo pljevila korov takvom silinom kao da čupa sve ono što je muči iz sebe. A onda je sijala nešto lijepo . I to joj se vraćalo isto tako lijepim.
Nitko ustvari nije točno razumio tko je ona ustvari.
Njihova srca bila su zamagljena raznim bolnim iskustvima i nerazrješenim unutarnjim konfliktima.
Za muškarce, ona je bila samo objekt, oni su bili tako površni i nisu razumjeli što to znači voditi ljubav. A ona je željela baš to.
Umorna, oprala je lice toplom vodom i napravila zadnje radnje prije spavanja, kao i obično.
Sada , bilo je vrijeme za susret s njenim anđelom.
Smjestila se u krevet, pokrila i odjednom osjetila je toplu opuštenost.
Brzo se umirila, osjetila je kako se polako svaki dio njenog tijela opušteno i zadovoljno veseli susretu. Znala je da je on uvijek bio tu kad ga treba.
Uputila se zamišljenim stepenicama na I kat. Obukla je upravo onu haljinu svjetlo plave boje , koju je nosila kad je imala 8 godina. Na I katu livada prekrivena divnim proljetnim cvijećem. Okrzne granu nedavno procvale kruške i poljubi cvijet.
Nije bilo njenog anđela.
Krenula je dalje stepenicama na slijedeći kat. Na tom katu, neka grupa nešto kao znanstvenika žučno raspravlja. Nije im htjela smetati, uostalom , shvatila je da ne pripada tu.
Na III katu, ugledala je svog anđela. Sjedio je za stolom , okrenut leđima i osjećala je da je dobrodošla i da se samo čeka da dođe blizu.
Bok , pozdravi ona, došla sam, imam za tebe neka pitanja, kao i obično .
Okrene se, kad ono, nije bio on , kao što je uobičajeno, bila je ona. Shvatila je to po kosi i po neobičnoj energiji. Odmah je znala da joj ime počinje na E.
Anđelica se nasmije i kaže:dobrodošla, reci, što te zanima? Ustvari znam što te zanima, ali želim da me prvo pitaš :-)
I tako je počeo razgovor, trajao je možda pola sata, teško je sad reći, vrijeme je relativna stvar. Uglavnom, bio je osvježavajuć, to je važno. Osjećala se kao kod kuće , potpuno stopljena sa nečim božanskim, teško objašnjivim riječima.
Saznala je odgovore na svoja pitanja, na ono što ju je mučilo. Anđelica je odgovarala kratko i što je bilo neobično , takvim stilom kao da joj želi pokazati da ona sama već zna sve odgovore. Divan i osvježavajuć razgovor.
Kad je pozdravljala svoju anđelicu kojoj ime počinje sa slovom E, smješeći se joj je zahvalila.
Znaš, rekla je anđelica, uskoro nas više nećeš trebati. Ali, kad god ti treba , samo dođi .
Puno joj je toga sad bilo jasno. I bilo joj je lakše.
Vratila se polako u mislima u svoj krevet i utonula je mirno u san. Srce više nije divlje lupalo. Bilo je u miru.
Sada je znala da će sve biti dobro.
I da zapravo sve ima smisla.
A to je najvažnije.


Laku noć želi vam caffedolce :-)

Link

Carlitos ima četrnaest godina i novi je naučnik, a osim toga je omiljeni nećak don Alberta, vlasnika i predsjednika uprave velikog metalurškog poduzeća.
U devet ujutro, dok ispija kavu s mlijekom u središnjem uredu, Carlitos kaže stricu : " Striče , znaš da idem u večernju školu. Dakle,, imali smo logiku i profesorica je objašnjavala pojam teorije i prakse, ali ja sam se potpuno zbunio i na kraju ništa nisam shvatio. Rekla je, ako nismo shvatili, da smislimo neki primjer, ali ništa mi ne pada na pamet. Možeš li mi dati neki primjer kako bih shvatio? "
" Svakako, Carlitose. Da vidimo.. Pođi u kuhinju i reci Mariji, kuharici, da bi jedan naš klijent želio spavati s njom i da nam nudi sto tisuća dolara, od čega bi deset tisuća išlo njoj, za tu jednu noć. Pitaj je bi li spavala s našim klijentom za deset tisuća dolara. "
" Ali striče..."
"Samo ti idi sine."
Dječak postavi pitanje, a kuharica , zgodna crnka u najboljim četrdesetima reče mu : "Deset tisuća dolara! Pa slušaj.. situacija je uistinu teška, moj muž toliko radi, troškovi su nevjerojatni... Zato... Da , svakako ću to napraviti. Ali samo zato da pomognem suprugu, jasno ?"
Dječak se vrati i iznenađen ispriča stricu : "Rekla je da može, striče, kuharica je pristala."
"Dobro, sad odi do prijemnog ureda, potraži plavokosu curu u minici i reci joj da imamo zabavu za dvojicu stranih klijenata koji će platiti sto tisuća dolara ako im pronađemo plavušu poput nje za jednu noć. Pitaj je da li bi spavala s njima za ček od deset tisuća."
"Ali striče, pa Mirabel je zaručena ."
"Samo ti nju pitaj."
Mali se ubrzo vraća preneražen.
"Striče Alberto, pristala je ."
"Odlično sine, dobro me sad poslušaj : "teoretski" imamo šanse zaraditi dvjesto tisuća dolara. No, "praktički" imamo samo dvije kurve koje rade u našem poduzeću.

Link

Alberto Moravija: Volim te jer si oduvek bila u meni

Možda si oduvek bila u meni, kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih čežnji, kao sećanje na staru maštu mog detinjstva razočaranog deteta, koje nije uspevalo da pronađe drugara sa kojim bi podelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave...

Kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigde drugo.

Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim događajima. Voleo sam te kao što mi se nikada ranije nije desilo i kako mi se nikada više neće desiti. Voleo sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumem da li smo se voleli koji mesec ili koju godinu, koji tren ili koju večnost.

Možda si oduvek bila u meni, kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih čežnji, kao sećanje na staru maštu mog detinjstva razočaranog deteta, koje nije uspevalo da pronađe drugara sa kojim bi podelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.

Voleo sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unela u moj život, ili zbog onog uzbuđujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj deo mene koji sam oduvek hteo da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.
Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra.

Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te posljednji put video prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda pre samo nekoliko trenutaka.

Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosetljivo na tok vremena, životne događaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje lepote za kojom posežem kada imam potrebu za svetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.

Po neki put, uveče, sa prozora moje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jerusalimu i sanjam da je opet tu. Želeo bih da u tvom životu ima makar deo lepote koju umeš da daš onome ko je pored tebe...

Link

Imam puno posla, moram napraviti proljetno spremanje, nema me.
Loli vas caffedolce ;-)

Pričala mi je pokojna mama jednom, bila je još djevojka, cca 24 godine, doktori su joj rekli da nikada neće moći imati djece.

Jednom , kad je bila na željezničkoj stanici, prišla joj je ciganka i zamolila je da napiše za njenu kćer jedno pismo, jer je nepismena .

Moja mama je pristala. Napisala je pismo kako je ciganka željela. Da joj se zahvali, rekla je, nemam para ali mogu da ti gatam.

Daj ruku !!

Mama nije htjela, nit je vjerovala u te stvari, niti joj je valjda bio trenutak, ili je samo bila iznenađena.

Ova joj je na silu uzela ruku i pogledala u dlan.

Rekla je, imat ćeš više od dvoje djece, tvoj muž će biti s drugog kontinenta i tako dalje..

Sve što je rekla pokazalo se poslije kao točno. Moja mama imala je troje djece, a svi doktori su govorili suprotno.

E sad, ponekad se zapitam, je li sudbina zaista predodređena ili je definirana našom slobodnom voljom.

Jesmo li mi žrtve okolnosti ili smo sami kreatori svoje realnosti ?

Pitam se, još uvijek se pitam.

Dobila sam čak i priliku da gledam tarot ljudima. Dao mi jedan čovjek od 75 godina špil karata i sve upute kako da gatam.

Jedno vrijeme sam gledala, no, postalo me strah. Sve je bilo točno ! Uplašila sam se i vratila mu karte. Bio je jako ljut na

mene. Rekao je, samo tebi i svojoj unuci mislim dati ovo znanje.

Moj je zaključak bio da se ne želim petljati na taj način u sudbine ljudi.

Nisam ja Bog i neću drugima programirati život.

Oni koje znam a da su gatali drugima, nisu dobro prošli u životu, uvijek neke tragedije.

Nije to za mene. Negativno ili pozitivno programiranje, hvala, ne, ja nisam programer. Pomoći ću ti da sam budeš kreator.

Sada , sebi gledam u šalicu , jest da je instant kava , ali vidim jednu pandu kako se sporo penje po ogromnoj planini.

Možda sam to ja, caffedolce na iskri.

Možda jednom, kad prijeđem cijelu planinu, možda onda shvatim da je put bio cilj ?!

Djecu imam, muža više nemam, idemo dalje :-)) Zamišljam ciganku kako mi kaže , će da te jebe bre !

Loli vas caffedolce :-))

Link

Link