Vrijeme je da se krene...?

Blog je umro ili je na samrti? Mislim da nije ništa od toga. Trebalo bi možda razmisliti zašto se neki ne pojavljuju na blogu. Koliko smo mi krivi koji se još uvijek tu klatarimo za njihovo odustajanje. Da li smo ih namjerno otjerali ili se naprosto nisu uklopili u klanove koje su neki pokušali instalirati na blogu. Prije bi se reklo da su se klanovi propali. Bloga će biti...

Počeo je vrbopuc. Zatoplilo je i ženski dio populacije Iskrice se uzbudio. Dobar je to znak i proljeće je na vidiku...

za našeg Tihu
www.dailymotion.com/.../x29uxem

..koja ludnica u nas Hrvata...mlađahni Božo pokušava vratiti socijalizam. Pa zar to nismo oružjem srušili i rekli nikad više. Ja sam kao ljevičar tome dao svoj skromni doprinos...po onoj narodnoj "ajd Alija da je više vojske"...ne želim razmišljati o tome da li smo napravili nešto bolje, ali kakvo je da je naše je, opet po narodnoj "nama naša govna ne smrde"...onda mlađahni Božo po Simmel-ovoj " svi će ljudi biti braća"...ajmo zajedno pa hrvati smo, budimo jedinstveni...je da ne bi...braća asociraju na bratstvo i jedinstvo a sama pomisao na to je smrtni grijeh...znam da nije mjesto politici na ovoj stranici i da ublažim šaljem poruku ...ljubite se, volite se...ali b i j...ne

Omiljena nedjeljna emisija mi je "Nedjeljom u 2" ...A.S. mi je izvrstan voditelj a i dovede "prave" goste. Posebno su mi dobra njegova provokativna potpitanja gostu koji na jednostavno pitanje izbjegava dati adekvatan odgovor. Još kad sve to oplemeni bloger Krule svojim sarkazmom a novinar B. Rašeta začini istinom pa makar bila i novinarska, stvar se "skompletira" a emisija na opće zadovoljstvo ipak privede kraju. Obično nakon takvih emisija nešto mi se neprobavljeno pojavi u želucu. Ali danas ništa od toga. Gošća Nu2 je bila spisateljica Ivana Šojat, žena impresivne prošlosti, sadašnjosti a vjerujem i budućnosti. S kojom je samo lakoćom odgovarala na Stankovićeva pitanja, potpuno realno, racionalno i nedvosmisleno, pokrivajući vrijeme rata, ranog poraća, mira, današnju političku situaciju u RH i život općenito. Iako se kaže da nitko nije savršen moja mi skromnost nalaže da se gospođi Šojat za danas izrečeno duboko naklonim kao osobi gdje utjelovljena natprosječna pamet u natprosječan habitus...

Menadžer pred penzijom, svjetski poznat, jednog je dana smislio
odličan plan.
Nazvao je sina telefonom i rekao mu: "Sine, završavaš fakultet,
ostao ti je samo diplomski... Vrijeme je da te oženim i nađem ti
posao!"
Sin se malo usprotivio za ženidbu: "Pa tek sam završio školovanje!
Posao, OK!"
Otac: "Ali čekaj da ti pokažem sliku djevojke!"
Na slici, lijepa djevojka i velika jahta u pozadini...
Kaže mu sin: "Tata, ma daj, pa ja se hoću oženiti iz ljubavi...kakva
jahta! "
Otac: "Ma čekaj, nisam ti rekao najbitnije...ona je kćerka Billa
Gatesa, najbogatijeg čoveka na svijetu!"
Sin promisli 5 sekundi, pa mu kaže uz osmjeh: "E, ako je tako, može!
Pristajem!!!"
Stari uzima telefon i zove Bila: "Znaš, Bille, imam sina, lijep k'o
lutka! I jako mu se dopada tvoja kćerka."
Bill mu odgovara: "Villi, cijenim te jako, ali sad si pretjerao!
Moja kćerka nije ni videla tvog sina, pa nismo u 18. stoljeću!"
Menadžer će na to: "Polako, nisam ti rekao najvažnije. Mali je sad
diplomirao i već je zamjenik predsjednika Svjetske banke!!!"
"Stvarno!?" odgovori mu Bill, "Ako je tako, računaj da je
dogovoreno"
Menadžer uzima telefon i zove svog dobrog prijatelja, predsjednika
Svjetske banke...
Kaže mu: "Prijatelju, mali mi je diplomirao i treba mu posao, pa sam
mislio da ga zaposliš, da ti bude zamjenik."
Ha, ha, ha, nasmije se predsjednik... "Znaš da smo prijatelji, ali
stvarno si poludio! Pa na to mjesto pucaju najbolji svjetski
ekonomisti! Ne kažem da je mali loš, ali to je veliki zalogaj za
njega!"
Polako, kaže mu menadžer..."Nisam ti rekao najbitnije... mali je zet
Billa Gatesa!!!"
Predsjednik ušuti, pa reče: "Ako je tako, neka dođe sutra na
posao!" :)

djevojčica, dama, konj....čudan evolucijski slijed...

Da nam živi živi rad

Tako smo mi rekli kada smo došli do Drine... i nakon toga je Tito rekao idemo preko Drine i naravno mi s smo prešli...i kad smo prešli čekali su nas kemijski WC-i...kad smo se posrali u njih rekli su nam da smo krivo napravili jer u njih mogu srati samo vrste roda Čondići, Glogoški i slični...Hrvati ...u kurcu ste...

gdje se može naručiti bista predsjedni(/kace)...vatrogasnog društva..?

Crno-bijeli svijet
...gledam ovu epizodu (meni prva) crno bijelog svijeta i sjetih se onih 70-ih kada smo išli u Mađarsku lovit Mađarice...moglo se ponijeti 400 dm-a uz potvrdu iz banke...nisam bio neki lovaš pa sam imao svega 50 maraka..(Mađarice su tada bile jeftinije), dođemo tako na granični prijelaz Terezino polje i naravno pokažemo potvrde i marke...svi imaju 400 samo ja 50...mili policajac ne vjeruje i traži da se skinem do gola da bi se uvjerio da nemam više od pokazanog...nakon oko 2 sata daveža prelazimo Dravu i ulazimo u Mađarsku uz dobrodošlicu "špagina" (ruska automatska puška poznata kao PPŠ-41) kojeg je držao golobradi Mađar na nekavoj čeki na samoj granici...pravu dobrodošlicu su nam poželili mađarski carinski radnici jer smo im mi bili glavni uvoznici čvrstih valuta...mađaricama pak šansa da vide malo svijeta...eeeh da...inakon svega mi moji pajdaši kažu..."i ti tvrdiš da je prije bilo bolje"...DA, BILO JE BOLJE, JER SU JOŠ NEKE SKIDALI DO GOLA...danas do gola skidaju sve, ne samo na granici...

...traži se ražanj!

Mislila sam da sam zdrava žena. Krenula sam na pregled jer plaćam privatno osiguranje. Znate sve o tome iz TV reklama. Besplatno nazoveš broj, ljubazan glas te pita što želiš i gdje to želiš, odlučila sam se za najveću riječku privatnu kliniku, krv, mokraća, ultrazvuk, mamografija, internistica...

Prije ulaska u zgradu bila sam sretna žena obuzeta velikim planovima. Otputovat ću u Andaluziju i ubiti se bunuelosima, to su fritule punjene čokoladom i šlagom, u Zagrebu, u "Vinodolu", pojest ću zapečene štrukle, u "Flores" ću otići na najbolje pite u Hrvatskoj, za Božić krenuti u Beč na zahericu...

Jasno vam je, bila sam žena opsjednuta lovom na životne radosti. U mojim godinama, aleluja, aleluja, muškarci me ne zanimaju, spoznaja da postoji život ispunjen kolačima a ne muškarcima veselje je koje me može dovesti do orgazma nakon kojeg im ne moram govoriti, srce, ti mi jesi drugi, ali ipak imaš najduži u Regiji. Želim reći, u onu sam kuću zdravlja ušla kao sretno biće.

Kao kakvo biće sam izišla? To vas zanima jer niste najzdraviji?

Ovo što ću vam sada ispričati, ovo vam govori žena bolesna od hiperkolesterolemije. To je prestrašna bolest, imaju je ljudi kojima je kolesterol 6,9 ili više od toga ili manje od toga. Zdravi ljudi imaju kolesterol 4 ili 3, ostali su na smrt osuđena bića. Njihovim krvnim žilama gmiže mast a njima teku zadnji dani. Osim, ako... Hiperkolesteroličari, to piše na papiru koji su mi dali u onoj kući, smiju piti obrano mlijeko, jesti svježi kravlji sir, u malim količinama, meso peradi bez kožice, osim patke i guske, bjelance od jaja, krumpir kuhan na vodi, avokado ni u ludilu. Od voća je sve dopušteno osim oraha, lješnjaka, badema...

Na rođendan bolesnik smije popiti crnu kavu i čašu mineralne, nikako u ustima topiti komadić čokolade. Kolačići ispunjeni marmeladom za dijabetičare troše se na Božić, palačinke jedu Hrvati samoubojice, Srbi, lučki radnici i domaće izdajice. Svi vlasnici kolesterotičnog tijela u sebe smiju u neograničenim količinama uvaljivati samo bosiljak, kim, timijan i mravinac.

Nisam znala što je mravinac, pogledala sam u Anića. Mravinac, m, bot. Samonikla ljekovita i začinska biljka (Origanum vulgare) iz porodice usnača (Labiatae) sitnih metličastih cvatova; origano. Da sam onoga strašnog dana u onoj jezivoj kući dobila jedan papir, možda s vama ne bih razgovarala, dobila sam d v a papira. Drugi je za one koji boluju od hipertrigliceridemije. Mi jadnici moramo dovijeka jesti jogurt, tjedno tri bjelanjka, svježi kupus, jabuke i komadić crnog kruha namazanog marmeladom za dijabetičare. Kolače, banane, krumpir i rižu, meso, maslac, mlijeko, vino, pivo, žestoka pića i voćne sokove s dodatkom šećera smijemo gledati u spotu kojim se građani Republike Hrvatske pozivaju na otvorenje devedeset i šestog megamarketa. Vježbati, vježbati, vježbati...

Mjesec dana trčala sam uz riječku zaobilaznicu, vozači mi nisu trubili, kako rekoh, s tim sam raščistila, ručak mi je bio kupus začinjen bosiljkom, večera, dva bjelanjka kuhana na vodi. Iduća je kontrola pokazala skok kolesterola na 7,9. Doktorica mi je rekla, igrate se životom, moram vam propisati lijek. Zapamtite, hiperkolesteroličari i hipergliceroličari piju lijekove dok su živi.Gospođo doktor, drhtao mi je glas, u želucu jogurt, čula sam da taj lijek ubija. Okruženi smo ubojicama, rekla je doktorica.

A onda, sigurno ste od nekoga nekad čuli poznatu izreku, život piše romane.

Ušla sam u jednu zagrebačku knjižaru, tražila knjigu "Suicid za početnike" a našla "Laž o kolesterolu", autor Walter Hartenbach. Sto kuna koje su mi promijenile život! Njemački kardiokirurg i profesor Walter svojom mi je malom knjigom izmilovao dušu i tijelo. Stari Hartenbach tvrdi, ne postoje ni hipertriglicetoničari ni hiperkolesteroličari. Svu frku oko kolesterola izmislili su proizvođači lijekova i margarina, kolesterol je prijeko potreban za život, nema lošeg kolesterola, snižavanje kolesterola je često nepotrebno i štetno, kolesterol sam po sebi ne utječe na nastanak ateroskleroze i srčanog infarkta, znanstvena ispitivanja su lažna, stručnjaci koji okolo drže predavanja o pogubnom kolesterolu plaćenici su farmaceutske industrije.

Prosječna vrijednost kolesterola za odrasle u čitavom svijetu je 6,5; dvadeset posto svjetskog stanovništva ima kolesterol 7,8; normalan je i onaj 9,1. Tako visok kolesterol nije znak bolesti nego vitalnosti. Ej, vitalnosti! Autor knjige se zaklinje da je hipoteza o kolesterolu kao uzročniku ateroskleroze besmislica.

Snižavanje kolesterola ravno je snižavanju tjelesne sposobnosti, laž o kolesterolu ugrožava narodno zdravlje, niska razina kolesterola oslabljuje funkcije stanica i obrambeni sustav, nema ni jednog dokaza da je snižavanje kolesterola opravdano, nedostatna opskrbljenost kolesterolom pospješuje nastanak raka. Ponovit ću, sve to piše u knjizi Waltera Hartenbacha "Laž o kolesterolu", izdanje Erudita. Ovoga časa gledam u pržene svinjske kotlete a mene gledaju dva jaja na oko. Danas ću umrijeti od užitka. Dok jedem, znam buljiti u ženske časopise, volim čitati o vjenčanjima, raznježuju me fotografije jadničica u bijelim haljinama. Zašto im netko ne kaže istinu o kurcu i istinu o kolačima? Ali ponekad u tim tjednicima iziđe i nešto o znanstvenim istraživanjima. U Graciji, mom omiljenom štivu, naletjela sam na članak "Zašto je umrla Mona Liza". Pogodili ste. Znanstvena ispitivanja pokazala su da je siroče, u svojoj trideset i sedmoj, skončalo od kolesterola. Još jučer ta bi me vijest bacila u bedaru. Danas, danas se samo lukavo, onako monalizovski smiješim dok mi se niz bradu iz palačinke cijedi smjesa koja nema veze s marmeladom za dijabetičare, ali ima s nutelom.

Ajmo, hrabro, krenite prema frižideru

...sjedim u birtiji i gledam starije gospođe kako izlaze iz konzuma vukući pune vrećice...vjerojatno je bila neka akcija...namirnice iako im je prošlo ko zna kada (uvoz iz ko zna kuda) vrijeme bezrizične uporabljivosti još uvijek nađu put do trpeze mnogih ali naravno ne i do trpeze vlasnika konzuma...jebiga, teško se živi...ali sjećam se tih gospođa kada bijahu mlađahne "vile" sa koliko su optimizma gledale život...i nama jebivjetrima prkosile...prije nekoliko dana odslušah poznatu sevdalinku "Kad sretneš Hanku" i u svakoj od tih gospođa vidjeh tu Hanku i naravno da s s nostalgijom sjećam prošlog vremena...dakle nostalgičar...ali s obzirom da se moja birtija nalazi južno od konzuma onda sam po zemljopisnoj logici stvari jugonostalgičar...

Ugo Čavez prijeti nacionalizacijom banaka

"Banke Venecuele, privatne i državne, ili ćete finansirati poljoprivrednu proizvodnju ili ćemo mi preduzeti određene mjere. Nema treće opcije", rekao je Čavez.
...a Zakon (i)...jebeš to...toga se ionako držde samo naivno poštene BUDALE...