bespućima moždanih vijuga

nakon duugo vremena traženja, pronađoh svoju srodnu dušu.....osobu koja me ispunjava u svakom smislu, životnog pratitelja....Prvu osobu kojoj nakon dugo vrimena mogu reći volim te...... H..... , volim te.......

I sretnem je nakon nekog vremena opet na Iskrici... Ona je mene prva prepoznala... Kad sam shvatio da je to ona, srce mi je brze zakucalo, pojavio se tračak nade da će ponovo biti sve kao nekada...da ćemo se strastveno voljeti, ljubiti, dijeliti lipe trenutke, vjerovati jedno drugom....Nažalost, jedan njen postupak, jedna poruka me je vratila u surovu zbilju.....Ništa lipoga više među nama nikada neće biti....Dokazala je to po tko zna koji put....razumijem je, potpuno. Idem dalje...traziti sreću u životu.....

Znam da ce kise opet donijeti tugu
u ocima mojim izbrisati sjaj
znam da cu cekat sa strepnjenom u sebi
hoces li reci da svemu je kraj

I padat ce dugo,dugo,predugo
jer svaki bez tebe kisan je dan
i padat ce dugo jer uvijek je tako
jer nisam s tobom jer ja sam sam

Moj svijet,sav svijet opet ce kisne kapi nocas isprati
taj svijet mozda ce jednom novu ljubav donjeti
sunce nek mi sja radost da mi da
usne nek mi napukle od bola i samoce izlijeci
i da umiri me

I sjesti cu jednom
na to staro mjesto i cekat cu kisu da me pronadje
al znacu sta nosi nista bas tvoje
samo tisinu i sjecanja

Moj svijet,sav svijet opet ce kisne kapi nocas isprati
taj svijet mozda ce jednom novu ljubav donjeti
sunce nek mi sja radost da mi da
usne nek mi napukle od bola i samoce izlijeci
i da umiri me

I sjesti cu jednom
na to staro mjesto i cekat cu kisu da me pronadje
al znacu sta nosi nista bas tvoje
samo tisinu i sjecanja

Kisa me opet na tebe sica
i sve me nase vrime vuce
i kad lupa o ponistre moje
ka da u moje tilo tuce

Sakrit bi tia ovu tugu
misec je mlad i na me gleda
evo placen a viruj mi da to ne bi tia
i zivit vise mi se ne da

Sve sta bi tila samo mi reci
sa neba sve cu ti zvizde skinit
bez vode zivit, vise ne disat
za tebe sve san spreman ucinit


Triban te, ja ne znan bez tebe
triban te, budi sada kraj mene
triban te, da me dignes na noge
kada padnen i bol me obuzme

Triban te, ja ne mogu bez tebe
triban te, budi moja spasi me
triban te, da mi snage malo das
kad stane ova kisa da me uspavas

Trag mi je tvoj sakrila noc
kison se kupaju krovovi
vratit bi tija sve sta san ima
jer san prazan u meni samo ti

Ja san disperan
Ni jednon mistu na tom svitu ja ne pripadan
Bila noc il' dan
Meni je pisma ka i vino od nje ja san pjan
Mlad i umoran
I ne znan kako ali znan da moran dalje sam
Nosit ovaj kriz bez mrve kajanja
Al da se opet rodin isti put bi izabra

Ja san disperan
Al mozda vise od zivota ja i ne tribam
Sve sta zelin ja
Je bokun sunca i jedno srce da mu svoje dam
Sam i nevojan
I zadnju kapju ove duse ne bi zalija
Za nju bolova i za nju zivija
Al da se opet rodin isti put bi izabra

Ja nisam prosjak ljubavi, al putem srca ja cu poci
Da sricu sebi pronadjen, jer bez nje dalje necu moci
Ja nisam prosjak ljubavi, ali kad se konti zbroje
I kada dodje sve na svoje vidim da sam sam
Izblidija je san
Ja san disperan

Ja san disperan
Ni jednon mistu na tom svitu ja ne pripadan
Bila noc il dan
Meni je pisma ka i vino od nje ja san pjan
Mlad i umoran
I ne znan kako ali znan da moran dalje sam
Nosit ovaj kriz bez mrve kajanja
Al da se opet rodin isti put bi izabra

Pitat ćeš mi oči da te cilu vidin
Da se za nevera sav u tebe sklonin
Pružit ćeš mi libar, tvoju rič da slidin
Pitat ćeš mi jubav da ti je poklonin

Bit ćeš za me uvik ona tvrda stina
Ča mi život kroji, ča mi sidro čuva
Dilit ćemo svitlost dok je loših vina
Grijat ćeš me tilon dok je sna i kruva

Otvori mi svoje dvore
I iznesi vino, kruh i sol
Nek se s nama ljulja more
I podili posteju i stol

I daj mi još svoga zlata
Svaki uzdah svaki Božji tren
I otvori širom vrata
Da u tvome krilu počinem

Da ti dane svitla ne posipjen tek cvićen
Sve najlipše riči po tvom glasu štiman
Priko cile vale ime tvoje pišen
Od tvoje san vire i kad zabeštiman

Bila je prohladna večer.... Dogovorili smo se naći i popiti piće. Bila je tu, u točno dogovoreno vrijeme.
Našli smo se, poljubili za dobru večer i krenili put kafića, ušli, sjeli za stol, naručili ness.... priča je krenila. Svašta smo pričali, od mojih gluposti (kao i uvijek) pa do ozbiljnih tema....gutao sam svako njezino slovo i ona je mene također pozorno slušala. U glavi su mi prolazile rijeke misli, gledao sam njezine detalje, lipe ruke, oči...svaka riječ joj je na mjestu, odmjerena, izgovorena finim tonom. Zahvaljivao sam dragom Bogu što me je spojio sa takvom osobom, koja odgovara svim mojim kriterijima, neopterećena, pažljiva,nesebična, pametna i lijepa. Vrijeme je prolazilo i nažalost je došlo vrijeme za rastanak i povratak u zbilju. Zamolio sam je da me prebaci do kuće, što je ona sa zadovoljstvom prihvatila. Dok smo se vozili, primjetio sam još nekih sitnih, možda drugim ljudima nevidljivih detaljčića, koji su još više utvrdili moje pozitivno mišljenje o toj ženi.... Na rastanku sam joj poljubio ruku i odšetao u prohladnu noć....

Da mi te jos jednon vidit
smokvu zrilu, punu sesti
prije nego cu osidit
da mi te jos jednon sresti

Da mi te jos jednon taknit
tilo sakriti od bure
more moga bi razmaknit
a ne mogu tvoje skure

Za mladost vrimena nima
a za jubav fali srca
puklo je ka tvrda stina
pa bez tebe jedva kuca

Pasali su lipi sati
i odnili ca in drago
ti se smiluj pa mi vrati
moje izgubljeno blago

Da mi te jos jednon taknit
tilo sakriti od bure
more moga bi razmaknit
a ne mogu tvoje skure

Za mladost vrimena nima
a za jubav fali srca
puklo je ka tvrda stina
pa bez tebe jedva kuca

Izbužan,
ruinan o života,
pa ča Bog mi da,
tumban, tumban san...


Izmačan,
ruinan,
u kašetu brokav upa san,
tumban, tumban san...
Jerbo si meni lumin jedini,
jerbo si sve ča vaja u meni...
Ti mi dojdeš, dojdeš ka
moja juta potriba,
mana, mana, mana
o neba,
mana, mana, mana
o neba...

Još jedan dan je iza mene... Još dva sata iskrice, facebooka i drugih čuda koje nam današnja tehnika pruža...par novih profila, dvadesetak poruka sa znanim i neznanim ljudima. Jedna curka (tu sa Iskrice) je bila malo nestrpljiva i zatražila da se već jednom nađemo, popijemo kavu i upoznamo se kao ljudi.... prihvatio sam i neformalno je pao dogovor za piće u nekome od par idućih dana. To je jedna od rijetkih svijetlih točaka doživljenih tu u mojem drugome pojavljivanju na Iskrici i mogu reći da me nekako veseli pomisao da ima još normalnih i neopterećenih cura tu na siteu. U svakom slučaju, nadam se da se neće razočarati... Ima tu također jedna moja virtualna prija koja me svojim komentarima i porukama uveseljava...skroz je opaljena...hehee....Svaki dan mi jedno drugome uzajamno zaželimo sreću u pronalasku srodne duše....Nekako sam navikao na taj njezin pomalo neuobičajeni način razgovora i iskreno paše mi.... Često kada sam tu, pogledam dali je i ona prisutna a ako nije, ostavim joj poruku. Eto, malo po malo, stvari idu nabolje... P.S. Duševna recesija je još tu, ali sa tendencijom opadanja...doduše vrlo blagom.....

Prije neki dan sam napisao jedan svoj blog... Isto popodne sam dobio inspiraciju, pa sam napisao i drugi dio.
No, vidio sam da je izazvao negativne reakcije u pojedinih očito nečim isfrustriranim ljudima, pa su ga čak i nedolično komentirali, da bi na kraju taj drugi dio netragom nestao....Neznam kako i kada.... No nema veze, nastavit ću svojim putem usprkos svemu. P.S. još uvijek se traži srodna duša.....

Evo se i ja odlučija malo raspisat na blogu....I što sad.....? Milijun riječi i slova mi se vrti po glavi....idem počet....
Prije par godina jedan moj prijatelj mi se pohvalio preko moba kako je naišao na jedan dobar site za upoznavanje i odmah dotrčao do mene da mi pokaže kako sve to funkcionira. Bila je to iskrica. Pogledao sam malo kako sve to ide i odlučio napraviti svoj profil..ipak je duševna recesija u tom trenutku bila na vrhuncu. Prvog dana sam bio doslovno zalipljen za kompjuter...milijun i jedan zanimljivi profil, desetak ostvarenih kontakata porukama. Adrenalin je radio kao lud. Nakon par dana, izašao sam sa jednom osobom, koja mi se svidila na prvi pogled, iako je bila starija devet godina od mene. Odveo sam je u pizzeriju, pojeli smo pizzu, popili po pivo....Iskreno, nisam očekivao da će mi se javiti... Sutradan kada sam se probudio, iznenadila me njezina poruka. Skočio sam iz kreveta, uredio se i izletio sa njom na jutarnju kavu... Lijep i sunčan dan...more....sve se poklopilo...vrijeme je proletilo, bližio se rastanak. Na rastanku sam dobio kiss, srce mi je lupalo milijun na sat. Od tada smo se čuli na mobitel možda dvadesetak puta dnevno, dok se nebi vidjeli. Sve je bilo super. Imali smo ludilo vezu, doduše tajnu, ali mi je čak i ta tajnovitost davala dodatni začin ciloj toj priči. Nakon dvije godine idile, bezbroj izlazaka, milijun sati provedenih zajedno, nešto se promijenilo. Nečega je nestalo a mi nismo znali odgovor. I dan danas mislim da sam bio kriv ja, jer su me moje privatne obaveze sustizale. Sve manje i manje smo se čuli te je jednom ta komunikacija prestala. Užas...našao sam se u nekakvom vakuumu, pokušavao sam ispraviti svoje pogreške, ali nisam imao nikakvoga uporišta da bih se mogao odgurnuti....grozan osjećaj. Falila mi je ta osoba, iskreno, fale mi i dan danas naši razgovori i međusobna potpora... U ciloj toj priči bilo je svega, sex- nemjerljiv sa niti jednim sexom koji sam iskusio do tada, božanstven i prožet svim mogućim osjećajima strasti i uzvraćanja.... bilo je to čisto natjecanje tko će biti bolji. No, najviše me je upravo u toj štoriji zadržalo to međusobno razumijevanje i podrška, na koju nikada poslije nisam naišao. Ta veza mi je pomogla da budem to što danas jesam, u svakom slučaju razumniji, pažljiviji i osjećajniji čovjek. Shvatio sam da sex nije primarna stvar, jer nakon cijele te priče nisam poželio se vratiti u tu vezu zbog sexa, nego upravo zbog svega drugoga. Prije dva mjeseca, odlučio sam se vratiti na Iskricu, jer je duševna recesija opet uzela maha kod mene. Upoznao sam par zanimljivih osoba, sa nekima kontaktiram samo virtualno a sa nekima ću se i vidjeti. Iz svega želim samo da mi konačno krene, da usrećim neko usamljeno srce i da netko meni uzvrati ljubav....