SAMI SMO U SVEMIRU....

Mali princ i Lisica

.... Tada se pojavi lisica: Dobar dan, reče lisica.Dobar dan, pristojno odgovori mali princ koji se okrene, ali ugleda ništa. Evo me ovdje, reče jedan glas, pod jabukom.


Tko si ti? upita mali princ. Vrlo si lijepa... Ja sam lisica, reče lisica. Dođi da se igramo, predloži joj mali princ. – Tako sam tužan... Ne mogu se igrati s tobom, reče lisica. Nisam pripitomljena. Ah! oprosti, reče mali princ. A onda, razmislivši, doda: Što znači to »pripitomljena«? Ti nisi odavde, reče lisica, što tražiš? Tražim ljude, reče mali princ. Što znači to »pripitomiti«? Ljudi imaju puške, reče lisica, i oni love. To je prilično nezgodno! Ali oni uzgajaju i kokoši. Po tome su zanimljivi. Tražiš li kokoši? Ne, reče mali princ. Tražim prijatelje. Što znači to »pripitomiti«? To je nešto što se davno zaboravilo, reče lisica. To znači »stvoriti veze«... Stvoriti veze? Naravno, reče lisica. Ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama tisuća drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama tisuća lisica. Ali, ako me pripitomiš, biti ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu...

Počinjem shvaćati, reče mali princ. Postoji jedna ruža... mislim da me pripitomila... To je moguće, reče lisica. Čega sve nema na Zemlji... Ah! to nije na Zemlji, reče mali princ. Lisica je izgledala vrlo radoznala: Na nekoj drugoj planeti? Da. Ima li lovaca na toj planeti? Ne. Gle, pa to je zanimljivo! A kokoši? Ne. Ništa nije savršeno, uzdahnu lisica. Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao: Moj život je jednolik. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznat ću par koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoj će me kao glazba pozivati da iziđem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li, tamo dole, polje puno žita? Ja ne jedem kruh. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsjećaju me ni na što. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu...

Lisica ušuti i dugo gledaše malog princa: Molim te... pripitomi me, reče ona. Vrlo rado, reče mali princ, ali nemam mnogo vremena. Trebam pronaći prijatelje i upoznati se s mnogim stvarima. Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi, reče lisica. Ljudi nemaju više vremena da bilo što upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako trgovaca nema koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja pripitomi me!

Što trebam učiniti? upita mali princ. Trebaš biti puno strpljiv, odgovori lisica. Najprije ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledat ću te krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana sjest ćeš malo bliže... Sutradan mali princ ponovo dođe. Bilo bi bolje da si došao u isto vrijeme, reče lisica. Ako dolaziš, na primjer, u četiri sata popodne, ja cu biti sretna već od tri sata. Ukoliko vrijeme bude odmicalo bit ću sve sretnija. U četiri sata bit ću uzbuđena i uznemirena; upoznat ću cijenu sreće! Ali ako budeš dolazio kad ti padne na pamet, nikada neću znati za koji sat da spremim svoje srce... Potrebni su čitavi obredi za to.

Što je to obred? upita mali princ. I to je nešto što se davno zaboravilo, reče lisica. To je ono što čini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan sat od drugih sati. Kod mojih lovaca, na primjer, postoji jedan obred. Oni četvrtkom plešu sa seoskim djevojkama. Četvrtak je, dakle, divan dan! Idem u šetnju čak do vinograda. Kad bi lovci plesali kad im padne na pamet, svi bi dani sličili jedan na drugi, i ja ne bih uopće imala odmora. Tako mali princ pripitomi lisicu. A kada se dan rastanka približi: Ah! reče lisica... Plakat ću. Sama si kriva, reče mali princ, nisam ti želei nikakva zla, ali ti si željela da te pripitomim... Naravno, reče lisica. Ali ti ćeš plakati! reče mali princ. Naravno, reče lisica. Znači, time ništa ne dobivaš! Dobivam, reče lisica, zbog boje žita. Zatim doda: Idi pogledaj ponovo ruže. Shvatit ćeš da je tvoja jedinstvena na svijetu. Vrati se onda da mi kažeš zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu.

Mali princ ode ponovo vidjeti ruže. Vi uopće ne sličite na moju ružu, vi još ništa ne značite, reče im on. Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama tisuća drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu. Ruže su se osjećale veoma nelagodno. Lijepe ste, ali ste prazne, reče im on još. Čovjek ne može da umrijeti za vas. Naravno, običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža sliči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavolio. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusjenice (osim one dvije-tri radi leptira). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvali ili kako ponekad šuti. Zato što je to moja ruža.

I on se vrati lisici: Zbogom, reče joj on... Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo... Bitno je očima nevidljivo, ponovi mali princ da bi zapamtio. Vrijeme koje si uložio oko tvoje ruže čini tu ružu tako dragocjenom. Vrijeme koje sam uložio oko moje ruže... reče mali princ da bi zapamtio. Ljudi su zaboravili tu istinu, reče lisica. Ali ti ne bi trebao zaboraviti. Ti si zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za tvoju ružu... Ja sam odgovoran za svoju ružu, ponovi mali princ da bi zapamtio ...

Antoine de Saint-ExupéryLink

U matematici, skup se može shvatiti kao bilo koja kolekcija različitih objekata smatranim cjelinom. Iako se ovo čini jednostavnom idejom, skupovi su svejedno jedan od najvažnijih fundamentalnih koncepata u modernoj matematici. Ovo je osnovni uvod u ono što matematičari zovu "intuitivna" ili "naivna" teorija skupova . Za rigorozniji i moderniji aksiomatski pristup skupovima, pogledajte negdje drugdje. (Wikipedia, fala ti.)

Ako je svaki član skupa A također član skupa B, tada se za A kaže da je podskup od B, piše se , te izgovara A je sadržan u B. Može se, također, zapisati što se čita kao B je nadskup od A, B uključuje A ili B sadrži A. Relacija između skupova uspostavljenu sa zove se inkluzija.

Šta vam ja to oću reć?

Ovako: zamislimo da je dejt skup. Eto, možemo reć da ima četiri člana. Onda zamislimo ne-dejt. To je već veći skup, ima šest članova (il sedam ako brojim crticu).

Reko bi netko naivan: ali nedejt nije smisao ove stranice.

NE! O NE, NAIVNI ČITATELJU!

Dejt, kao manji skup, čije članove sadrži veći skup Nedejt, je dakle manji. Ograničen. Shodno tome, Nedejt je veći, ima više članova, iliti, prevedeno na naš iskričarski jezik, pruža veće mogućnosti.

Svemu ovome je pretpostavka da su i dejt i nedejt „live“ izlasci.

Dejt je koncentriran. Usmjeren. Vrši pritisak na stranke u dejtu. Gura ka drugom dejtu ili ka bijegu od neuspješnih dejtova. Na dejtu, ak uhvatiš drugu stranku za ruku ili je kisneš, nema nazad, a ne ne! Ako je druga stranka stidljiva, može dovest do revoltiranog napuštanja dejta.

Nedejt nema pritiska. Kažeš: „ma daj, više mi je dosta dejtanja, ajmo mi fino na kahvu i brbljajmo uživo, ma brže je nego ovo besmisleno tipkanje.“ Aj recite ko ne bi pristao?? Nadalje, ak nekog uloviš za koljeno, to je prijateljski. Ili kisneš na rastanku, to je isto prijateljski. Puuuuno je lakše pozvat na drugi nedejt jer druga stranka nije uplašena. Uvijek možeš reć: šta ti je? Pa ovo je sam prijateljska kava. Treći poziv na nedejt je već potrošio ona dva člana više u podskupu nedejta, članove n i e, pa je siguran put u dejt.

I tako: u početku dejtanja bijaše NEDEJT!

P.S. molim dragog gospodina koji se složio s nedejtom da se javi, kako mi ne bi urušio ovu teško razvijenu teoriju. Hvala!

somehow, someday, somewhere....

Link

a pelpe nudi:

Link

Reče meni jedan: izaberi stranu. Ili kreni putem svjetla(pvt) ili putem tame(blog). Ak hoćeš dejtat, nemoj blogirat. Ak blogiraš, ne dejtaš.

But!

Uvrstih ja te varijable u jednadžbe, i gle!

Ne blogiraš = Dejtaš
Blogiraš = Ne dejtaš
Ne blogiraš+blogiraš=Dejtaš+ne dejtaš
(Ne+1)blogiraš = (Ne+1)dejtaš
Blogiraš=Dejtaš

(btw.ovo sam pokupila negdje, samo sam prilagodila iskri, fala domišljatom autoru)

reče meni teta Matematika. A matematika je sve. Samo, masa matematičara ne dejta. Ok, ovo ću sljedeći put, bacit ću se na logiku s primjesama (para)psihologije te natruhom neuračunljivosti. Ili jednadžbe s više nepoznanica.

But!

Možda se radi ipak samo o fizici i kemiji.

ma može i link :))Link

Joj, što volim svoje drage sugovornike :))) Kaže li se se sugovornike? Ili dopisnike? Sudopisnike? Bem te, rano mi je...

Vako, glede profesionalnih i inih deformacija (iako je ovo u šali napisano), al možda i pomogne:

Pošiljatelj: ZZZZZZ
Primatelj: mirelina
Re: xxx

rekao sam da NEĆU ... toliko o dosljednosti
(op.a. ni ovaj neće sa mnom van :)))

dakle, kako se to radi?! :)))

savjeti:
1. najprije povećaj svoju tržišnu vrijednost, tj. uvedi SAP i
racionaliziraj procese (odbaci sav nepotrebni balast u obliku
suvišnih kg i nepotrebnih naslaga)
2. veliku pozornost posveti promidžbi. izgradi imidž
dinamičke uspješne tvrtke. vanjski dojam je strašno važan
jer on ili privlači ili odbija.
3. pravi kupac će sigurno napraviti dubinsko snimanje. nemoj
ući u proturječje.
4. pomno biraj trenutak za izlazak na tržište kapitala (u
trenutku kad Ti je najviša tržišna vrijednost)
5. prodaj se najskuplje što možeš ali nikao iznad stvarne
vrijednosti. neracionalna investicija se najčešće prvo
pokuša restrukturirati, a onda ubrzo ponovo stavi u prodaju.
6. izgradi poslovno carstvo

Sutra ćemo obradit druge profesije :))

Tu sam već neko vrijeme. Nije mi loše, nit ružno, nit imam nekih loših iskustava. Ali stojim u mjestu, jedino malko šećem vrtovima Iskrice, ima zanimljvih ljudi, zanimljivih blogova, ali i onih drugih ima. Za sad je ok, ali moram se maknut. Ovo me već par dana nasmijava i govori mi kako sami sebe baš i ne vidimo dobro, je li? A kažem da ne volim bahatost :)))) Nu me:)))

Ovako je jedan lik srušio moj brižljivo sagrađen "Projekt upoznavanja novih ljudi, te uspostavljanja možebitnih raznovrsnih veza s istima". Ma koji jebeni projekt :)))))) Ljudi ne mogu bit projekt. Treba ih upoznat i gotovo. Kakvi jesu. Prihvatiti i dati. Nastavit ili ne nastavit. Ali svakako, upoznat i izvan virtuale.

Obzirom da je zapis dug, za nestrpljive: s ljudima koje sam upoznala "u živo" na nekoj "ne-dejt" bazi mi je bilo super! DaBogda ih opet i često viđala :))) I da, taj čovjek iz pričice nije ovdje, pronašao je ravnotežu, uzeo što mu odavde treba, smiksao svoj koktel i zavaljen u ležaljci života gleda žive ljude. Dakle, može se!

Eto, c/p:

Pošiljatelj: mirelina
Primatelj: XXXXXX
Re: isprika
Ne mogu se prestat smijati sama sebi već pola sata.

Dakle: kopka me cijelo vrijeme moja mudra rečenica iz zadnje poruke kako ja
nekog "nanjušim", pa, je li, "razotkrijem"
valjda svojim mudrim tehnikama analize, i ta/taj se, napokon,
gol/a slije u moje more "mudrosti".

Jebo te.

Idem čitat moje prepiske, i našu i još par sličnih.

Što pročitam:

XXXXXX je lik kojeg sam vidjela u profilima, čitala na blogovima,
zaključila da je "nemoj gubit vrijeme, Mirela, on ti je
petica, ti si trojka, piči dalje."

Naletim na blog od YYY-a, misleć kako sam uvrijedila lika (koji
je, uzgred budi rečeno, četvorka, pa nemam šta brbljat s
njim, ja sam , je li, trojka), pa pošaljem porukicu isprike. Čovjek odgovori, naježim
se kako piše (je, baš se palim na rječite), i ko bi ga
odolio! Idem pričat, ionako nema ničeg/nikog već neko
vrijeme.

I mudrujem ja, mudrujem. Svaka njegova poruka me navuče dalje, a niti
jedna NIJE navlakuša. Čovjek mi baš svakom rečenicom CRTA
kako NISAM u pravu i ne znam. Ne znam, jebi ga. Ajde, ne govorim
o općim teorijama humora, odabiru zanimljivih ljudi na blogu,
nisam baš tako slijepa ni blesava.

Ne, ne, ne! Trgam se ja iskopat lika jer je, je li, zanimljiv,
rječit, jebo te, tajanstven! Analiziram ga, kao da imam baš sve ulazne podatke, zaboravljam da niti jedno drugo osjetilo nije uključeno, da nemam niti alate niti metode za analizirati tu nekog čovjeka na Iskri. Imam samo ono što, na kapaljku, kroz poruke daje. Može bit istina, a i ne mora.

Niti jedan pogodak. Niti jedan. Sažali se lik i reče, XXXXXX,
drago mi je. Ja nisam YYY. Što je ok, jer XXXXXX nije psihopat.

A ja se povremeno (već, je li, x puta) tako zaigram
"analizirajuć" likove za koje mislim, u svojoj
mudrosti, da bi mi legli.

Bilo koji, YYY i ostali, od njih JEST mogao bit bolesnik, ali pukom srećom nije.

...YYY (hajd, to nije bila upucavačka prepiska ni s jedne strane, ali ja sam, je li,
pokušala dat do znanja kako sam ja super-truper neka mudrica
koja "kuži" ljude. Rezultat? YYY čak nije YYY, YYY je XXXXXX,
lik s početka priče, petica.

Jesam ja ono rekla da ne volim bahatost? Eto mene, di sam do sad
bila :-))))))))

Stvarno ovo baci ća
odma, ali nasmij se sa mnom dok čitaš.

Idem ćakulat s OOO-om ak je budan. Moram vidit jesam li i tu
procjenu baš sjebala :-)))))))))))))))))))))

7(+1) : 0 za Iskričare :-))))))))))))))))))))))

Ne, nisam krokodil, za promjenu analiziram sebe. Moram počet s
te strane, he he

Aj, laku noć


________________________________________
Srijeda, 22.08.2012. u 08:08
Pošiljatelj: XXXXXX
Primatelj: mirelina
Re: isprika
e evo je priča koju moraš stavit na blog. od prve do zadnje
rečenice sam imao onaj debeli osmijeh, bez zuba, samo
razvučeno dokle ide :)))
( mislim, nisam ju pročitao samo kao priču, pročitao sam i
sve ŠTO piše. popriliično i tko)
i prije nego izletim iz kuće ka uredu, moram ti neš reć. na
francuskom.
Odjebi s tim peticama.
:))
to su priče iz Cosmopolitana i Glorie.
već smo pičali o tome. najgora stvar je mogućnost velikog
izbora. začas se mozak navikne da ako netko ne štima po nekoj
sitnici, umjesto da tu sitnicu procesuira, mozak sugerira
"daj dalje iz vreće, ima svega u božjoj bašti"...

prestrašno je to. Ne misleći ljudi to dovedu gotovo do
refleksa. možeš se zaštitit od toga na način da apsolutno
nikakav stav nemaš o osobi a kojom se ideš upoznat. jer kako
god da zamisliš, uvijek se pojavi drugačiji. i bude ti krivo.
ne zato što je ta njegova "mana" tako strašna, već
osjetiš razočaranje svoje loše pretpostavke.

aj papa, pozdravi mi OOO-a