-vrbica-

Sama smišljam svoju orjentaciju i sama ju provodim. Ne zabrinjava me, što to možda nije standard, jer znam da me svatko procjenjuje na svoj način, kako želi. Mišljenje "sviđam se svima", nemoguće je i glupo. Radim na sebi, ali ne zato, da bih dobila nečije odobrenje, radim to iz poštovanja prema sebi. Ne želim u svoj život ubacivati povremene prijatelje, muškarce, samo zato da bih ispunila očekivanja nebitnih ljudi koji su uskogrudnog razmišljanja. Ne želim od sebe praviti onu ženu od prije 20-30 godina, jer svako vrijeme ima svoju ljepotu i šarm. Pozdrav svim mojim iskrenim prijateljima..

Zanimljivo mi je dokle sam ja trenutno došla kad su u pitanju odnosi s drugim ljudima. Način na koji sada doživljavam nova poznanstva, ali i neke dugo godina vučene odnose. Prije sam nekako uvijek imala baš mnogo ljudi oko sebe. I uvijek sklapala s njima odnose prožete sa maksimalno iskrenim, fer i korektnim stavovima s moje strane. Trudila sam se oko ljudi, ulagala svoje vrijeme, sebe, svim srcem se davala da budem tu. Jer sam uvijek, previše naivno i emocionalno shvaćala odnose s ljudima, a istovremeno bila skromna kao čovjek i gledala da sa mnom ljudi uvijek znaju na čemu su. Nikada nikoga nisam zavlačila ni na kakav način, dovodila u nezgodan položaj, činila da se i u jednoj situaciji neko tko stoji sa mnom osjeti neugodno zbog nečeg što bih ja rekla ili napravila. Kad krenu priče o takvim odnosima u kojima si ti dao sve što znaš i što je u tvojoj moći, poželiš im ugodan ostatak života kraj nekih drugih ljudi i eventualno nekih boljih prijatelja i kreneš dalje. Toga je bilo mnogo i iz ove persprektive mogu reći: neka je. Svaka od tih osoba je još jedna moja lekcija. Osobe koje su me bez ikakvog razloga povrijedile i dan danas se raspituju kako meni ide, a mene kad sretnu na ulici ni ne pozdrave se. Ne bih oživjela ni jedan taj propali odnos, apsolutno. Kao da bih koračala unazad, a moji su vidici prošireni u odnosu na nekadašnje višestruko. Sada volim što sam se iz svega toga rodila jedna mnogo jača ja, u smislu te snage samopouzdanja. Više sam samostalna, i dalje skromna, ali mudrija svakim novim danom. Ljude klafiiciram prije nego li ih pustim u svoj život. Sve prođe test, da li vrijedi. Puštam vremenu da mi otvori karte drugih ljudi. Na čisto sam sama sa sobom, pa i sa svijetom. I ponosna sam što sam stekla takvu jednu nezavisnost te su mi smiješni ljudski paćenički pokušaji da budu u društvu nekog kome potajno zavide, pa da se šlepajući se uz njega malo i oni domognu nekakve popularnosti. Dovoljno je svoj put graditi na zdravim stavovima i odisati unutrašnjim mirom, pa bio sam, ili bio okružen stotinama ljudi. I uvijek ostati čovjek, s kim god da se nalaziš imati jedno lice, a ne kao kameleon koji mijenja boje transformirati se zbog nekih sitnih i jadnih interesa. Nema potrebe za tim. Treba očistiti svoje okruženje od malicioznih iskri koje dolaze od drugih ljudi. Ja sam godinama vjerovala da su mi neke osobe iz mog života bliže , pa sam nedavno iste njih prekrižila na svojoj listi, shvativši da meni njihova vrsta dobrote stvarno ne treba. Takvom "dobrotom" neka časte nekoga kome to odgovara. I mnogo mi je ljepše. Postane teret vječno tražiti izgovore za nečije postupke. A zanemariš pritom nepravedno neke ljude koji vrijede mnogo više. Ljepota je u tome što čovjek ima sposobnost da shvati i promijeni mišljenje..

ovo je iz tvog vrta, prije nekoliko godina, sjećaš se?...:)))

Rekao je pokojni Đorđe Balašević: " ŽIVOT? To ti je ono, kad na grobu piše
godina rođena i smrti. Ona crtica između, to ti je život."
Link

Ne znam, gdje je to, no očito je u zemlji gdje "zaštita na radu" ne predstavlja problem.
Ok...netko će reći.."pa šta" ljudi su radili i na gorim poslovima.

Link
Link

Ne žalite što starite. Ta privilegija je mnogima oduzeta.
Ali, pazite kome vjerujete.
Varalica misli, da svi varaju.
Lažov, da svi lažu.
Loš, da su svi loši.
Dobar, da su svi dobri.
Svatko kreće od sebe.....
Link

Link

Pozdrav ljudi...:)