l'trkelj pour l'trkelj

"Vlasnici kapitala će kod radnika podsticati kupovinu skupe robe, stanova i tehnologija, obvezujući ih pritom na skupe kredite do nivoa neizdrživosti. Neplaćeni dugovi će izazvati bankrot banaka koje će se morati nacionalizirati, pa će država onda krenuti putem koji vodi u komunizam."

Karl Marx, 1867.

tema nebitna
Svadja enivej nije diskriminacijski nastrojena

onak, vulgaris. bez za_drške.

e, tako.
sad niz baštu djule zaljevati odoh



e. jel' zna netko što su cicvare? ha?
i pašu uz nostalgične zvuke yu-narodnjaka '70ih...
zato jer je nedjelja

Violeta je bila zvijezda naših snova. Neki od nas su ju zamišljali svojom ljubavi, neki svojom najboljom prijateljicom, neki sestrom, a neki su ju do te mjere smatrali svojom „nešto“ da su bili spremni leći pred vlak ili zaprijetiti kamenovanjem svih u obranu njenog „nečeg“. Ali sanjali smo ju svi. Prekrasno je bilo što smo spoznavali sebe i jedni druge kroz poziocioniranje Violete u svojim glavama. Ako ništa drugo, samo zbog toga, vrijedilo je upoznati Violetu, jer smo se počeli truditi razumjeti.
Violeta se inaugurirala i kao mjera za svaku drugu djevojku. Bili smo vrlo studiozni u kalkulacijama vrijednosti. Brzo smo odustali od skale 1 do 10, jer se pokazala nedovoljno preciznom. Procenti su već bili prihvatljiviji. Jedan je bio ekstreman, mislio je da Violetina skala mora biti u promilima. Naravno da mu nije prošlo (to je onaj što je htio leć na prugu). Bili smo prelijeni za tako visoku matematiku. Ali matematika je bila često prisutna u razgovorima o njoj. Jednom prilikom smo računali koliko Violeta poznaje momaka, koliko puta dnevno svi skupa drkamo misleći na nju (naravno da smo prerasli Emmanuelle, Bo Derek i Modesty Blaise) i za koliko bismo mogli napuniti cisternu. Oko zapremine jedinične vrijednosti nismo sporili jer smo eksperimentalno na licu mjesta došli do prosječne vrijednosti, ali cisterna nas je zavadila. Zaista mi se teško vratiti u vrijeme kada ti google nije bio u zadnjem džepu leviski. Ali nije mi teško prisjetiti se prvog adrenalinskog šoka kada se u priči postavila teza što bi tko od nas napravio nekome tko bi Violeti htio nanijeti zlo. Ne znam da su svi moji kasniji izleti u padobranstvo, off-road skijanje, pentranje po Alpama i slično ekstremno pokazivanje testosterona dostigli i 50% po Violetinoj skali.
Violeta je bila jedinica. Kći pravnika i doktorice. Plava, plavooka ali ne providna. Njena visina uvijek nam je bila posebna enigma. Iako je bila viša od većine cura u razredu, svatko od nas kad bi razgovarao sa njom imao bi osjećaj da je može jednom rukom podić i stavit u džep od košulje. Kako god da smo ju smatrali krhkom, u stvari htjeli smo ju doživljavati takvom, daleko od toga da je bila slaba ili smotana. Znala je sa nama igrati nogomet, nije se libila sudjelovat ni u „truloj kobili“. Išla bi s nama na koncerte, autostopom ako treba, ali nije htjela povuć dim jointa. Ostajala bi navečer vani dok i svi drugi, makar bila i zadnja cura na klupici, ali nikad ne bi zapalila cigaretu, nikad potegla bambus ili pivo. A mi smo potezali k'o veliki, mantrajući da će ju fascinirati onaj tko može najviše :)
Gledati Violetu u oči bio je poseban doživljaj. U njenim očima svi smo si djelovali lijepi, pametni, dragi, uzvišeni, sretni. Kako smo samo bili paraziti tog pogleda. Imali smo apstinencijske krize tijekom ljeta kada bi Violeta odlazila tetki u London. Siguran sam da nas masu iz društva London ne bi ni vidio da nismo roditeljima uspješno prodavali šuplju kako se to mora i „svi idu“ i bla.
Nitko nije uspio postati Violetin momak. Barem dok sam ju ja viđao i znao što se događa u njenom životu. I to nam je bila utjeha. Prva škola nedostožnosti. Dijelili smo jednoroga.
Violeta je otišla u Moskvu na muzičku akademiju. Tu i tamo procurila bi poneka vijest o njoj. Čuli smo da je imala nekog momka, švicarca, s kojim je putovala po svijetu, malo sudjelovala u antiglobalističkim prosvjedima, tu i tamo bi se pojavilo njeno ime na nekoj peticiji za očuvanje Planete, vjerojatno je i hranila gladne u Africi ili čak grlila drveće. Na našim postratnim okupljanjima zaključilo smo da ju zapravo ne poznajemo tako dobro bez obzira što smo imali detaljan uvid u svaki njen korak, što sigurno nikad nije izdahnula a da netko od nas nije bio u blizini da taj izdah provjetri kroz svoja pluća. Čak sumnjam da bi je isto opisali. Nije ju bilo moguće pronaći na Fejsu, People finder-u, roditelji su nekud odselili devedesetih...
Moj bratić ju je sreo prošle godine za vrijeme Sarajevo Film Festivala. Od mene je više puta čuo priču o Violeti, a upoznali su se na humanitarnom koncertu u Stockholmu prije desetak godina. Šetala je Baščaršijom s mužem i dvoje male djece.
Muža mogu opisati, zapravo prepričati rođine riječi:
„E, rođo, ti to ne možeš vjerovati. Čovjek fuflja da mu nisam uspio ulovit ime, ima doslovce 7 i po zuba u glavi, frizura ko Džajić, niži od nje, sav pun ožiljaka i tetovaža. On je s djecom otišao na baklave, Violeta i ja smo uspjeli koju prozborit.“
-Pa jesi pitao tko je, šta je, kako u pičku materinu, gdje je uopće naletila na takvog?
„Čuje tebe, pa naravno da sam pitao. Lik je taxista u Švedskoj. Rodom je tu negdje iz neke vukojebine oko Sarajeva. Boluje od PTSP-a, ne može spavat po noći, pa taksira samo noćnu smjenu. Ona je po cijele dane na akademiji, predaje, a on se bavi djecom.
-Jebote, pa nikako uklopit Violetu u tu priču. Jel još šta rekla?
„Ma pozdravila te, naravno. Pitao ja nju i da kako je, jel sve ok, jel zadovoljna životom“
-I?
„ Skužila je šta zapravo pitam. Zaboli je kako joj muž izgleda, što ima doslovce 4 osnovne, kaže da je njoj dobar i brižan oko djece, da je sretna i samo mi u jednom momentu još dodala onako sklapajući ruke ispred sebe: MARINE, DA TI ZNAŠ KAKAV JE TO KURAC? PA TOGA NIGDJE NA SVIJETU NEMA.

I tako, fakat mi je drago da je Violeta sretna :)
(a drago mi je i što ću imat ekskluzivu o njoj kad se s ekipom iz škole opet nađem...a možda i prešutim, vidjet ću još)

SADA!!!
i traje do 23:00



Pravila su vrlo jednostavna. Vi svojim prijedlozima dajete po glas za Miss i glas za Mistera. Dakle svatko
ima dva glasa. Koga ulovimo da je glasao sa dva profila, gubi glasove. Nema glasanja za sebe, nema
glasova na pvt, nema povlačenja.
Uopće nije bitan kriterij Vašeg odabira, jeste li glasali za izgled, duhovitost, sise, literalni izričaj ili rupicu na bradi. Bitno da je to Vaš odabir kraljice ili kralja bloga.

U 23:00 blog se zaključava radi prebrojavanja glasova.
Objava rezultata do 23:30.

Miss i Missan će osim počasti imati i obavezu dejta u vidu večere na račun organizatora natjecanja i objavu bloga sa slikom s tog dejta.
Za sada imamo i drugog sponzora koji voljan nagraditi pobjednike, ema donira MR preko reda. Nije baš da to nije dobar poklon. Slobodno se priključite sponzorima sa svojim donacijama.

Vaša domaćica večeras će biti marta-marta, a u ulozi djavolje odvetnice imat ćete priliku čitati komentare zlatkice koja će vam obrazlagati zašto Vaš odabir nije dobar.

Neka glasovanje započne :)

Sutra navečer održat će se izbor za Miss i Mistera bloga.
Pravila su vrlo jednostavna. Vi svojim prijedlozima dajete po glas za Miss i glas za Mistera. Dakle svatko
ima dva glasa. Koga ulovimo da je glasao sa dva profila, gubi glasove. Nema glasanja za sebe, nema
glasova na pvt, nema povlačenja.
Uopće nije bitan kriterij Vašeg odabira, jeste li glasali za izgled, duhovitost, sise, literalni izričaj ili rupicu na bradi. Bitno da je to Vaš odabir kraljice ili kralja bloga.

Na Vaše eventualno pitanje"čemu to", imam samo jedan odgovor: Zašto ne?

Sa ciljem ispred sebe i oni najsporiji bolje gone od najbržih bez cilja.

Link

Link

na ti Мой Путь
Иосиф Кобзон - Мой путь (К.Франсуа - И.Резник)

В сопровождении Академического ансамбля песни и пляски внутренних войск МВД России (художественный руководитель и главный дирижер - народный артист России генерал-майор Виктор Елисеев)

Юбилейный концерт Иосифа Кобзона - 70. Москва, Кремль, 11 сентября 2007 года

We're caught in a trap

I can't walk out

Because I love you too much baby


Why can't you see

What you're doing to me

When you don't believe a word I say?


We can't go on together

With suspicious minds

And we can't build our dreams

On suspicious minds


So, if an old friend I know

Drops by to say hello

Would I still see suspicion in your eyes?


Here we go again

Asking where I've been

You can't see these tears are real

I'm crying


We can't go on together

With suspicious minds

And be can't build our dreams

On suspicious minds


Oh let our love survive

Or dry the tears from your eyes

Let's don't let a good thing die


When honey, you know

I've never lied to you

Link

Tko prije, dobije.
Password na pvt.
Aj