Zabranjeno je



Zabranjeno je plakati bez pouke,

probuditi se, a neznati sta sa sobom,

bojati se osobnih uspomena.

Zabranjeno je ne boriti se za ono sto zelis,

odustati od svega zbog strahova,

snove ne pretvoriti u stvarnost.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,

ne pokusavati sacuvati zajednicke uspomene

i zvati ih samo onda kad su potrebni.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,

pretvarati se pred ljudima do kojih ti je stalo,

izigravati drugu osobu da bi te pamtili,

zaboraviti na one kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne stvarati vlastitu pricu,

ne imati vremena za ljude kojima si potreban,

ne razumjeti da ono sto ti zivot daje, to i uzima.

Zabranjeno je oterati nekog s kim se nisi pomirio,

zaboraviti njegove oci i osmeh.

Zabranjeno je zaboraviti njegovu proslost i zameniti je njegovom sadasnjoscu.

Zabranjeno je ne pokusavati shvatiti druge,

misliti da je njihov zivot vredniji od tvog,

ne spoznati da svako ima svoj put i srecu.

Zabranjeno je ne ciniti stvari za samog sebe,

bojati se zivota i obaveza,

ne ziveti svaki dan kao da ti je poslednji.

Zabranjeno je ne traziti srecu,

ne ziveti zivot s pozitivnim stavom,

ne misliti da uvek mozemo biti bolji.

Zabranjeno je ne znati da bez tebe ovaj svet ne bi bio isti!

Pablo Neruda

Uredi zapis

20.04.2016. u 4:35   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

Ponekad poželim malo sreće i za sebe, Da mi se bar jednom život osmijehne.



Jucer popodne imao dezurstvo od 16 - 22 . Taman predao sportsku prognozu i smjestio se pred TV - kad telefon ... zovu iz firme . Decko radi do 16.00 i mora predati smjenu - dvije masine u kvaru . Odmah sam skuzio da od gledanja nogometa nece biti nista - ova dva kvara ce mi uzeti malo duze vremena da otklonim . Stigao oko 16.30 u firmu - smjenu je preuzela zgodna Slovakinja , ima 28 godina . Udata za svedjana i ima malu kcer . Dosta cesto radi prekovremeno - upravo su kupili kucu i dosta renoviraju . Dobra cura i voli zezanciju . Kad sam prosli puta imao dezurstvo a ona radila - nisam morao niti jedan put tijekom smjene doci u firmu . Ne zato sto su masine tako dobro radile - nego sto je sin od vlasnika firme ( i on suvlasnik s 15 % ) bio s njom cijelo vrijeme . Cijela firma zna za njihov " flert " - zato se ja zapisem na dezurstvo kad ona radi jer velika je mogucnost da nece zvati mene - nego sina od vlasnika . A on jedva ceka povod da dodje i bude s njom . Izvrsni direktor u sali kaze meni : nije lose biti kod kuce imati placeno dezurstvo a ne moras dolazit u firmu . Neka - On zaljubljen u nju ( ima 42 godine ), a ona to malo koristi . Tako i ovaj put - ja uzeo jednu masinu a on drugu . Sredili i pokrenuli . Njih dvoje kao dvije grlice - nerazdvojni . Ovaj kvar masine je utjecao na proces proizvodnje - tako da sam morao nadgledati dok se nije stabiliziralo . Imam 200 kuna na sat - tako da mi se ne zuri . Dosli oni do mene i mi se zapricali . Kaze ona meni : prosli put nisam te zvala a sad odmah na pocetku smjene si dosao - sta si radio kod kuce .? - Ma , nista ! Gledao nogomet i nadao se da nesto dobijem na sportskoj kladionici . Tako je vecer prosla - masina dobro radila , proces se stabilizirao i ja otisao kuci .

Pogledam sportski listic - od 13 tekmi , promasim jednu . Cardiff - Queens Park zavrsio 0 - 0 , a ja imao dvoznak 1 i 2 , sto znaci da pobjeda bilo koga odgovara - a ono nerijeseno . Tako da sam dobio nesto vise od 6000 kuna za 12 pogodaka ...

Trinaestica ?! Daje 200 000 kuna .... mozda drugi puta bude i malo vise srece . Prosli tjedan kupio novi Samsung S7 ... kostao je 5700 kuna ....taman mi ovaj dobitak to pokriva . Ulog je bio 25 kuna ....

Uredi zapis

17.04.2016. u 3:49   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

" Nek svi znaju "



na staklu,
tvoje ime ispisujem...
od topline nastajes,
u studeni nestajes.
i vise te nema...
Vjerovatno si se vec umorio,
od beskrajnih putovanja
kroz misli moje,
pa si se skrio tamo,
gdje se sklopljenih
ociju dise...
Prstima po staklu saram,
ostavljam otiske svoje,
sa namjerom
nek' se zna,
nek' svi znaju
da mi nocas nedostajes....
nek' svi znaju i nek' niko ne zna...
da mi nedostajes vise
od poslednje molitve
nesrecne zene,
Vise od djecijeg pogleda
na prvo zimsko jutro...
Vise nego sto bi tvoja
slutnja otkriti mogla,
a moja ceznja i pomisliti smijela....
Rukom staklo brisem,
Odlazim da oci sklopim...
Da te sretnem...
da te grlim!!!

Uredi zapis

09.04.2016. u 2:11   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

" BRIJANJE "

Uredi zapis

16.03.2016. u 5:11   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

" zavicaj "





Uredi zapis

14.01.2016. u 3:31   |   Komentari: 67   |   Dodaj komentar

" Za Malo , Pa Izmisljena Pjesma ".



Vidim te kako piješ vodu iz fontane
sa tim dječijim plavim ručicama,
ipak ne, ruke ti nisu dječije…
samo su malene,
a fontana je u Francuskoj
tamo gdje si mi napisala posljednje pismo,
na koje sam odgovorio,
ne dobivši više nikad ni glasa od tebe.

…Pisala si pisma sa suludim pjesmama o
ANĐELIMA I BOGU, veeelikim slovima,
i o tome kako si znala poznate face iz umjetnosti
i kako ih je većina spavala s tobom.
Odgovorio sam ti…, u redu je,
samo naprijed, živi sa njima,… i nisam ljubomoran
iako te ja nikad nisam dotakao, vidio….
Bila si mi blizu jedanput – u Nju Orleansu,
– par ulica daleko, ali te ne upoznah, ne dodirnuh.
… I tako si ti nastavila sa facama,
i pisala mi o facama
i, naravno, kako si provalila da ih
njihova slava više zanima nego prelijepa djevojka u njihovom krevetu
koja im se daje, a zatim se budi rano ujutru
da bi pisala, veeelikim slovima, pjesme o ANĐELIMA I BOGU.
…Rekoše nam da je Bog mrtav,
ali slušajući tebe posumnjah u to…

Možda zbog VELIKIH SLOVA.

Bile su to najbolje pjesme koje sam čitao, a da ih je žena pisala,
i sve vrijeme sam davio izdavače, urednike,
“Štampajte je, luda je možda, ali i čarobna takođe.
Nema laži u njenom ludilu.”

…Volio sam te
onako kao što čovjek može jedino da voli
ženu koju nikada nije dotakao,
kojoj samo piše, i čuva njene fotke….
Možda bih te volio i više
da su došli dani u kojima bih sjedio u nekom sobičku
i savijao pljuge, slušajući zvuke tvog piškenja u kupatilu…
ali oni nikad nisu ‘došli’.

…Pisma su bivala sve tužnija.
“Ljubavnici” su te redom odjebavali.
Malena, odgovarao sam ti,
“Ti ljubavnici sve odjebu, sve sem sebe – prije ili kasnije.”
Nije pomoglo.
Pisala si mi da imaš “klupu za plakanje”
i da je pored mosta
i da je most preko rijeke…
…Kako dolaziš do te klupe svake noći
i oplakuješ sve one koje si voljela
a koji su te povrijedili, ostavili.

Pisao sam ti – ali odgovora nije bilo.
Prijatelj mi je javio da si se ubila
3 ili 4 mjeseca, nakon toga.
Da sam te upoznao, znam da bih te povrijedio,
…ili ti mene…
Najbolje je ipak ovako.

Čarls Bukovski

Uredi zapis

12.01.2016. u 3:47   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

Sacuvaj Me Boze Njene Ljubavi ...

Link

Onaj ko posmatra i otkrije osobu o kojoj je oduvijek sanjao, zna da se seksualna energija ispoljava prije samog seksualnog odnosa. Najveće zadovoljstvo nije u seksu, već u strasti. Kada je strast velika, seks dolazi da bi dovršio ples, ali on nikada nije bitan. Onaj ko je zaljubljen uvijek vodi ljubav, čak i kada to ne radi. Kada se tijela susretnu, to je samo prelivanje čaše. Mogu ostati zajedno satima, čak i danima. Mogu započeti ples jednog dana a završiti drugog, ili čak ne završiti, od tolikog zadovoljstva.
Koeljo

Sacuvaj me, Boze, njene ljubavi
koja zive rane soli, koja kaznjava i boli
izbavi me vjecnih sumnji i ljubomore
koje more, dok ne pokore

Sacuvaj me, Boze, njene ljubavi
onog ludila i strasti
sam se nikad necu spasti
sacuvaj me od ljubavi, kojoj kopni sjaj
al' mi u nju ne diraj

Kad na jednu kartu stavis, sve sto imas
kad su ti sve misli istoj slici ram
kad ne brojis da li dajes ili primas
znaci da ces ostariti sam

Kad se spusti zavjesa aplauz slijedi
al' u jednom trenu vlada mrkli mrak
u tom casu posumnjas da l' ista vrijedi
zivot cio pepeo i prah

Zivot cio samo tudji dio
da, kad pogrijesis pa zavolis
vise nego sto bi smio

Uredi zapis

28.10.2015. u 3:55   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

" Za Malo , Pa Izmisljena Pjesma ".



Vidim te kako piješ vodu iz fontane
sa tim dječijim plavim ručicama,
ipak ne, ruke ti nisu dječije…
samo su malene,
a fontana je u Francuskoj
tamo gdje si mi napisala posljednje pismo,
na koje sam odgovorio,
ne dobivši više nikad ni glasa od tebe.

…Pisala si pisma sa suludim pjesmama o
ANĐELIMA I BOGU, veeelikim slovima,
i o tome kako si znala poznate face iz umjetnosti
i kako ih je većina spavala s tobom.
Odgovorio sam ti…, u redu je,
samo naprijed, živi sa njima,… i nisam ljubomoran
iako te ja nikad nisam dotakao, vidio….
Bila si mi blizu jedanput – u Nju Orleansu,
– par ulica daleko, ali te ne upoznah, ne dodirnuh.
… I tako si ti nastavila sa facama,
i pisala mi o facama
i, naravno, kako si provalila da ih
njihova slava više zanima nego prelijepa djevojka u njihovom krevetu
koja im se daje, a zatim se budi rano ujutru
da bi pisala, veeelikim slovima, pjesme o ANĐELIMA I BOGU.
…Rekoše nam da je Bog mrtav,
ali slušajući tebe posumnjah u to…

Možda zbog VELIKIH SLOVA.

Bile su to najbolje pjesme koje sam čitao, a da ih je žena pisala,
i sve vrijeme sam davio izdavače, urednike,
“Štampajte je, luda je možda, ali i čarobna takođe.
Nema laži u njenom ludilu.”

…Volio sam te
onako kao što čovjek može jedino da voli
ženu koju nikada nije dotakao,
kojoj samo piše, i čuva njene fotke….
Možda bih te volio i više
da su došli dani u kojima bih sjedio u nekom sobičku
i savijao pljuge, slušajući zvuke tvog piškenja u kupatilu…
ali oni nikad nisu ‘došli’.

…Pisma su bivala sve tužnija.
“Ljubavnici” su te redom odjebavali.
Malena, odgovarao sam ti,
“Ti ljubavnici sve odjebu, sve sem sebe – prije ili kasnije.”
Nije pomoglo.
Pisala si mi da imaš “klupu za plakanje”
i da je pored mosta
i da je most preko rijeke…
…Kako dolaziš do te klupe svake noći
i oplakuješ sve one koje si voljela
a koji su te povrijedili, ostavili.

Pisao sam ti – ali odgovora nije bilo.
Prijatelj mi je javio da si se ubila
3 ili 4 mjeseca, nakon toga.
Da sam te upoznao, znam da bih te povrijedio,
…ili ti mene…
Najbolje je ipak ovako.

Čarls Bukovski

Uredi zapis

11.02.2015. u 3:55   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

kuhinja ....bez zene u kuci





Uredi zapis

11.01.2015. u 2:10   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

" zena koju volim "



U naručju pjesme

Odlazim zauvijek u naručje pjesme
gdje su sjene što u meni lutaju,
nekako mekše na papiru.
Nema milosrđa, a ljepota izvire iz slova
i sunce ne pravi pukotine u mom sjećanju,
jer odlazim bez obećanja da ću se vratiti.
Pridružujem se jasnoći stiha, bistrini misli
i žena koju volim iz plave kapi tinte nastaje,
u mojim očima pleše, u obliku cvijeta miriše,
žena koju volim, naglo otvara moj osmjeh
i spremna se pod brezinim lišćem skriva.
Volim tu ženu,
pridružujem se vremenu pjesme u kojem me čeka.
Volim tu ženu kao svoju pjesmu,
zbog visokih planina u mojim očima
i bijelih grudi ravnice,
volim i znam koliko se slaže u meni,
koliko uzdaha nosi na dlanovima,
kako započinje svitanjem u mojim preponama
i što misli nad beskrajnom pučinom moga sna.
Razmrsio sam čitav postupak nastanka papira
i svu njegovu bjelinu otkrio mojim prstima,
rasvijetlio tamu podno mjesečevih izlazaka
i sad pjesmom rastem i uspinjem se,
vidim nebo i zemlju kao nabor moga čela
ništa ne skrivam od srca, već u njemu plamtim
i stazu radosti u sebi pokrećem i volim.
Volim tu ženu što se divlje primiče.
Dajem joj svoj razum i svu svoju toplinu,
i beskrajni sjaj zjenica joj dajem,
pružam joj rascvjetane vrtove strasti,
služim je neponovljivim dodirima,
oblačim osmjehom crvenih jagoda,
opijam požudom vjetra u svili
i žudim za njom svakim poljupcem riječi.

Zal Kopp (Boris Nikšić), Osječanin

Uredi zapis

16.12.2014. u 4:05   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

" NEK SVI ZNAJU "....

Link


na staklu,
tvoje ime ispisujem...
od topline nastajes,
u studeni nestajes.
i vise te nema...
Vjerovatno si se vec umorio,
od beskrajnih putovanja
kroz misli moje,
pa si se skrio tamo,
gdje se sklopljenih
ociju dise...
Prstima po staklu saram,
ostavljam otiske svoje,
sa namjerom
nek' se zna,
nek' svi znaju
da mi nocas nedostajes....
nek' svi znaju i nek' niko ne zna...
da mi nedostajes vise
od poslednje molitve
nesrecne zene,
Vise od djecijeg pogleda
na prvo zimsko jutro...
Vise nego sto bi tvoja
slutnja otkriti mogla,
a moja ceznja i pomisliti smijela....
Rukom staklo brisem,
Odlazim da oci sklopim...
Da te sretnem...
da te grlim!!!

Uredi zapis

29.08.2014. u 22:24   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Sjaj u travi (William Wordsworth)

Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.

Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi...

Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.

Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš ... bit će kasno.

Možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al' proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.

Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...

Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati.

Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela,
bit će to ironija tuge ...

Nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.

Link

Uredi zapis

29.08.2014. u 4:41   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

" Neka vrijeme samo broji svoje godine .... "



Link


Dodji , zaboravi

nudim ti noci carobne

i budjenja

u postelji punoj secera

Uredi zapis

27.06.2014. u 5:19   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Gospodar svoje sudbine - Kapetan moje duse.

INVICTUS - NEPOBJEDIVI

Iz dubine tame sto me prekriva ,
crne kao bezdan , s kraja na kraj.
Zahvaljujem bogovima , koji god da su ,
za moju nepokornu dusu.

U razjarenim celjustima sudbine,
nisam ni trepnuo ni zaplakao;
Od batinanja usuda ,
glava mi je krvava , ali nesagnuta.

Izvan ovog svijeta gnjeva i suza ,
ne nazire se nista osim strasne sjenke,
ali prijetnja koju nosi vrijeme
zateci ce me bez straha.

Nije vazno koliko je uzak prolaz
Koliko je teska konacna presuda
Ja sam gospodar svoje sudbine
Kapetan moje duse.

William Ernest Henley

Uredi zapis

12.06.2014. u 4:52   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar