Jedanaesta Bozja zapovijed ...

Ako želiš, a ne želiš
Ako shvaćaš, a ne shvaćaš
Vjerojatno je po srijedi-ljubav

Kako da je pustim, da je više ne ljubim
I kako da joj kažem "ni ja tebe ne volim"
Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća
I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja
Kako da je pustim, da je više ne vidim
I kako da joj kažem "U redu je,
ni ja tebe više ne volim"

O moj Bože, zašto nemaš zapovijed
Na tom svetom kamenu
Pod brojem 11, da me voli k o ja nju

O moj Bože, zašto nemaš zapovijed
Na kamenu svetom tom
Pod brojem 12, ona sa mnom a ja s njom

Kako da je pustim, da je više ne ljubim
Kad za život razlog je ona jedan jedini
Zašto nema pravila da se ljubav uzvraća
I da onaj koji ljubi nikad zalud ne sanja
Kako da je pustim, da je više ne čujem
Kad se samo njenom glasu k o dijete radujem
Zašto nema pravila da se ljubav uzvrača
I da onaj koji voli nikad zalud ne sanja

Ako želiš, a ne želiš
Ako shvaćaš, a ne shvaćaš
Vjerojatno je posrijedi ljubav

O moj Bože, zašto nemaš zapovijed
Na tim svetim pločama
Na broju 13, zapisanu sreću nama

Kako da je pustim...

Crvena Jabuka Jedanaesta Božja Zapovijed Tarik Filipović





..u mom vrtu

Uredi zapis

20.09.2014. u 5:22   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

" NEK SVI ZNAJU "....

Link


na staklu,
tvoje ime ispisujem...
od topline nastajes,
u studeni nestajes.
i vise te nema...
Vjerovatno si se vec umorio,
od beskrajnih putovanja
kroz misli moje,
pa si se skrio tamo,
gdje se sklopljenih
ociju dise...
Prstima po staklu saram,
ostavljam otiske svoje,
sa namjerom
nek' se zna,
nek' svi znaju
da mi nocas nedostajes....
nek' svi znaju i nek' niko ne zna...
da mi nedostajes vise
od poslednje molitve
nesrecne zene,
Vise od djecijeg pogleda
na prvo zimsko jutro...
Vise nego sto bi tvoja
slutnja otkriti mogla,
a moja ceznja i pomisliti smijela....
Rukom staklo brisem,
Odlazim da oci sklopim...
Da te sretnem...
da te grlim!!!

Uredi zapis

29.08.2014. u 22:24   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Sjaj u travi (William Wordsworth)

Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.

Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi...

Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.

Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš ... bit će kasno.

Možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al' proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.

Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...

Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati.

Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela,
bit će to ironija tuge ...

Nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.

Link

Uredi zapis

29.08.2014. u 4:41   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

" Neka vrijeme samo broji svoje godine .... "



Link


Dodji , zaboravi

nudim ti noci carobne

i budjenja

u postelji punoj secera

Uredi zapis

27.06.2014. u 5:19   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Gospodar svoje sudbine - Kapetan moje duse.

INVICTUS - NEPOBJEDIVI

Iz dubine tame sto me prekriva ,
crne kao bezdan , s kraja na kraj.
Zahvaljujem bogovima , koji god da su ,
za moju nepokornu dusu.

U razjarenim celjustima sudbine,
nisam ni trepnuo ni zaplakao;
Od batinanja usuda ,
glava mi je krvava , ali nesagnuta.

Izvan ovog svijeta gnjeva i suza ,
ne nazire se nista osim strasne sjenke,
ali prijetnja koju nosi vrijeme
zateci ce me bez straha.

Nije vazno koliko je uzak prolaz
Koliko je teska konacna presuda
Ja sam gospodar svoje sudbine
Kapetan moje duse.

William Ernest Henley

Uredi zapis

12.06.2014. u 4:52   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

" Zivot bez straha "

LAGANO UMIRE
Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja, onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju, onaj koji ne priča s ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta…

Živi danas, učini danas, riskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!

Pablo Neruda

Uredi zapis

19.03.2014. u 2:29   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

" How Can I Go On "

Uredi zapis

04.01.2014. u 22:54   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Peki - 13 godina.

Uredi zapis

14.12.2013. u 17:50   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

.....

Uredi zapis

14.12.2013. u 0:45   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Oholi slijepci !

Zlatko Sudac za Oluju: Oholi 
slijepci

Gdje se to 
danas izgubilo poštovanje, solidarnost, zajedništvo pa čak i pijetet? Bojim se da ga iskrenog nikad nije ni bilo. Gdje su nestali svjedoci?

Uredi zapis

10.12.2013. u 2:47   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

Ako ..

AKO

Rudyard Kipling 1865-1936.
Nobelova nagrada 1907.

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kada svi oko tebe
Gube svoje i okrivljuju te za to,

Ako mozes da vjerujes sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i cak pridodajes njihovim sumnjama,

Ako mozes da cekas, a da ti ne dosadi cekanje,
ili ako si prevaren da ne lazes,

ili ako si omrznut da ne mrzis,
A pored toga da ne izgledas predobar ili premudar.

Ako mozes da sanjaris, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako mozes da razmisljas, a da ti mastanje ne bude cilj,

Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom
i da smatras te dvije varalice kao da su potpuno iste.

Ako mozes da podneses kada cujes
da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,

Ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio cijo zivot,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaras,

Ako mozes da stavis na gomilu sve sto imas
i da ga bacis na kocku,

izgubis i opet pocnes iz pocetka
i nikad ne izustis rjec o tom svom gubitku,

Ako mozes da prisilis svoje srce i nerve i tetive,
da te sluze dugo iako ih vise nemas,

I tako izdrzis kada nema niceg u tebi
sam volje koja ti dovikuje: "istraj".


Ako mozes da razgovaras sa najnizim,
i da sacuvas svoje dostojanstvo,

ili da setas s kraljevimma,
a da ne izgubis razumevanje za obicne ljude.


Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrjede,
ako te svi cjene, ali ne suvise,

Ako mozes da ispunis jedan nezaboravan minut
Sadrzajem koji traje sezdeset sekundi,

Tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i iznad svega bices covjek, sine moj!


Emisija - DAMIN GAMBIT : Mirna Situm kao gost je procitala ove stihove ..

Uredi zapis

30.09.2013. u 3:49   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

" GOSPODAR SVOJE SUDBINE - KAPETAN MOJE DUSE "

INVICTUS - NEPOBJEDIVI

Iz dubine tame sto me prekriva ,
crne kao bezdan , s kraja na kraj.
Zahvaljujem bogovima , koji god da su ,
za moju nepokornu dusu.

U razjarenim celjustima sudbine,
nisam ni trepnuo ni zaplakao;
Od batinanja usuda ,
glava mi je krvava , ali nesagnuta.

Izvan ovog svijeta gnjeva i suza ,
ne nazire se nista osim strasne sjenke,
ali prijetnja koju nosi vrijeme
zateci ce me bez straha.

Nije vazno koliko je uzak prolaz
Koliko je teska konacna presuda
Ja sam gospodar svoje sudbine
Kapetan moje duse.

William Ernest Henley

Kad su mu nogu amputiral - on je ovaj stih napisao.

Nelson Mandela je 27 god proveo u zatvoru - ovaj stih dao mu je snagu da izbori slobodu.

Out of the night that covers me
Black as the Pit from pole to pole,
I thank whatever gods my be
For my unconquerable soul.

In the fell clutch of circumstance
I have not winced nor cried aloud
Under the bludgeonings of chance
My head is bloody , but unbowed.

Beyond this place of wrath and tears
Looms but the Horror of the shade
And yet the menace of years
Finds and shall find me unafraid

It matters not how strait the gate,
How charged with punishments the scroll ,
I am the master of my fate:
I am the captain of my soul.

Uredi zapis

08.06.2013. u 1:52   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar