" zena koju volim "



U naručju pjesme

Odlazim zauvijek u naručje pjesme
gdje su sjene što u meni lutaju,
nekako mekše na papiru.
Nema milosrđa, a ljepota izvire iz slova
i sunce ne pravi pukotine u mom sjećanju,
jer odlazim bez obećanja da ću se vratiti.
Pridružujem se jasnoći stiha, bistrini misli
i žena koju volim iz plave kapi tinte nastaje,
u mojim očima pleše, u obliku cvijeta miriše,
žena koju volim, naglo otvara moj osmjeh
i spremna se pod brezinim lišćem skriva.
Volim tu ženu,
pridružujem se vremenu pjesme u kojem me čeka.
Volim tu ženu kao svoju pjesmu,
zbog visokih planina u mojim očima
i bijelih grudi ravnice,
volim i znam koliko se slaže u meni,
koliko uzdaha nosi na dlanovima,
kako započinje svitanjem u mojim preponama
i što misli nad beskrajnom pučinom moga sna.
Razmrsio sam čitav postupak nastanka papira
i svu njegovu bjelinu otkrio mojim prstima,
rasvijetlio tamu podno mjesečevih izlazaka
i sad pjesmom rastem i uspinjem se,
vidim nebo i zemlju kao nabor moga čela
ništa ne skrivam od srca, već u njemu plamtim
i stazu radosti u sebi pokrećem i volim.
Volim tu ženu što se divlje primiče.
Dajem joj svoj razum i svu svoju toplinu,
i beskrajni sjaj zjenica joj dajem,
pružam joj rascvjetane vrtove strasti,
služim je neponovljivim dodirima,
oblačim osmjehom crvenih jagoda,
opijam požudom vjetra u svili
i žudim za njom svakim poljupcem riječi.

Zal Kopp (Boris Nikšić), Osječanin

Uredi zapis

16.12.2014. u 4:05   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

" povrijedio si me "..



Desi se. Nema namjere - a ipak ispadne krivo.Udata je - njezina prijateljica bila je u vezi samnom. Nije joj smetalo da bude samnom kad sam prekinuo s njezinom prijateljicom. Bila je to "avantura " - ona u braku koji i nije tako sretan . Nemaju djece pa i bas nema razloga da se potrude da taj brak traje. Ona tek presla tridesetu - izgleda ko cura od dvadeset i nesto godina .
Par puta smo se nasli - pricala mi da se odlucila za razvod ali nije jos razgovarala s muzem . Ja onako - ne bas presretan sto sam u krevetu s udatom zenom - lijepa je i zavodljiva . Proslo par tjedana od naseg susreta - ja u Zagrebu a ona s muzem kod svojih roditelja - izmijenili poruku i uvidili da se necemo moci naci . Nedavno dobijem poruku od nje - povrijedio si me ! Bio si s njom - pricala mi je kako ste se druzili tih dana kad si bio u Zagrebu . Mislila je na svoju prijateljicu s kojom sam bio u vezi . Pokusao sam - Udata si ! - Znas da cu se razvesti - ona odgovori ...Povrijedio si me !

Duša mi nemirna, žalosna,
srce mi slomljeno na tisuću komada,
k´o latice ruže u prašini, zgaženo –
ni slutila nisam da tuga će mi biti
prijateljica noći, tamna, bez sjaja.
Prvim dodirom njegovim lebdila sam u zraku,
natapao me kapima ljubavi opojne,
dušu mi izdizao u visine nebeske,
govorio da samnom može dosegnuti
sve zvijezde neba i mjesec u moje krilo staviti.
A meni je bila dovoljna njegova blizina,
crna kosa i miris njegove kože…
U danima proljeća grijala nas toplina sunca,
opijao nas miris poljskog cvijeća,
zanosila me mekoća njegovih prstiju
dok sam po tijelu nježne dodire blagosti osjećala,
dok ljubio me u mekoj postelji.
Jutrom je otišao bez riječi, bez ijedne poruke,
(ko bijedno pseto što ulicom luta
u potrazi za hranom) a u meni je ostao –
dušu sam njegovu nagošću svojom hranila,
sve svoje nježne dodire njemu sam dala,
za jednu noć tamnu, noć bez zvijezda,
ustreptala i dalje sam ga čekala
u postelji hladnoj bez njega.
Duša mi ranjena, al´ neću svisnuti –
i bol i tugu u škrinju ću staviti,
nek voli drugu, nek riječi nježne joj šapuće
i nek joj gradi kule i u oblacima dvorove…
A kad jednom se sruše svi njegovi sni
i kada me bude noćima tražio,
ja ću tad nekog drugog voljeti,
nekom drugom nježnost poklanjati,
gnijezdo ljubavno s drugim ću sviti…
a on nek spozna bol što srcu mom je nanio
jer njemu nikad se neću vratiti.

Uredi zapis

15.12.2014. u 6:05   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

" NEK SVI ZNAJU "....

Link


na staklu,
tvoje ime ispisujem...
od topline nastajes,
u studeni nestajes.
i vise te nema...
Vjerovatno si se vec umorio,
od beskrajnih putovanja
kroz misli moje,
pa si se skrio tamo,
gdje se sklopljenih
ociju dise...
Prstima po staklu saram,
ostavljam otiske svoje,
sa namjerom
nek' se zna,
nek' svi znaju
da mi nocas nedostajes....
nek' svi znaju i nek' niko ne zna...
da mi nedostajes vise
od poslednje molitve
nesrecne zene,
Vise od djecijeg pogleda
na prvo zimsko jutro...
Vise nego sto bi tvoja
slutnja otkriti mogla,
a moja ceznja i pomisliti smijela....
Rukom staklo brisem,
Odlazim da oci sklopim...
Da te sretnem...
da te grlim!!!

Uredi zapis

29.08.2014. u 22:24   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Sjaj u travi (William Wordsworth)

Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.

Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi...

Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.

Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš ... bit će kasno.

Možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al' proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.

Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...

Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati.

Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela,
bit će to ironija tuge ...

Nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.

Link

Uredi zapis

29.08.2014. u 4:41   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

" Neka vrijeme samo broji svoje godine .... "



Link


Dodji , zaboravi

nudim ti noci carobne

i budjenja

u postelji punoj secera

Uredi zapis

27.06.2014. u 5:19   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Gospodar svoje sudbine - Kapetan moje duse.

INVICTUS - NEPOBJEDIVI

Iz dubine tame sto me prekriva ,
crne kao bezdan , s kraja na kraj.
Zahvaljujem bogovima , koji god da su ,
za moju nepokornu dusu.

U razjarenim celjustima sudbine,
nisam ni trepnuo ni zaplakao;
Od batinanja usuda ,
glava mi je krvava , ali nesagnuta.

Izvan ovog svijeta gnjeva i suza ,
ne nazire se nista osim strasne sjenke,
ali prijetnja koju nosi vrijeme
zateci ce me bez straha.

Nije vazno koliko je uzak prolaz
Koliko je teska konacna presuda
Ja sam gospodar svoje sudbine
Kapetan moje duse.

William Ernest Henley

Uredi zapis

12.06.2014. u 4:52   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

" Zivot bez straha "

LAGANO UMIRE
Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja, onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju, onaj koji ne priča s ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta…

Živi danas, učini danas, riskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!

Pablo Neruda

Uredi zapis

19.03.2014. u 2:29   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

" How Can I Go On "

Uredi zapis

04.01.2014. u 22:54   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Peki - 13 godina.

Uredi zapis

14.12.2013. u 17:50   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

.....

Uredi zapis

14.12.2013. u 0:45   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Oholi slijepci !

Zlatko Sudac za Oluju: Oholi 
slijepci

Gdje se to 
danas izgubilo poštovanje, solidarnost, zajedništvo pa čak i pijetet? Bojim se da ga iskrenog nikad nije ni bilo. Gdje su nestali svjedoci?

Uredi zapis

10.12.2013. u 2:47   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar