ako mozes ostati , nikad nemoj otici ......

Jos jedan dan je iza nas . Spektakla nije bilo , standardno , bar kod mene . Mozda malo vise odmora u odnosu na ostale dane . Sve sto sam danas imao u planu , realizirao sam . Sada se spremam leci , bez osobitih dojmova sa mislima usmjerenim prema sutra . Pitam se , dali je novo jutro , nova sansa ili se patnja nastavlja ? Samo Bog zna a mozda i netko sa iskrice . Laku noc , svima !

Alo primorje , nije moguce da se ne navija za nase susjede ? Iako je vremena sve manje , steta . Volio bi da su nadigrali suparnika .

FORZA ITALIA !!!

Za sve one koji su na pragu 50 g , vrhuncu snage i moci a imaju problema sa opeklinama , ubodima raznih insekata , bolovima u ledjima , kukovima itd , recept koji je jednostavan a pomaze . Staklenu bocu napuniti ruzmarinom i naliti dobru lozovacu . Ostaviti da odstoji oko 12 do 15 dana , procijediti i mazati bolna mjesta . Meni je pomoglo .

Evo me . Jos je jedan dan iza nas bez osobitih dogadjanja , barem kod mene . Ako je sreca sto sam jutros otvorio oci i probudio se ziv , onda sam ja sretan covjek ! Nazalost , svi problemi me i dalje prate u stopu .

Upravo dosao sa posla . Jedva sam izdrzao . Lezim na krevetu u sobi i odmaram . Za kojih pola sata idem na plazu . Standardna rutina iz dana u dan . Vracam se oko 2o h ,a vec oko 21 h cu biti dostupan na iskrici . Pitanje za veceras ; moze li mi itko reci , gdje je put ka sreci ? Iako je stih iz pjesme meni omiljenog pjevaca , ovo me pitanje muci i u svakodnevnom zivotu . Cujemo se !

Dali ima neka srodna zenska dusa , usamljena kao ja koja bi htjela razmijeniti par rijeci o obicnoj , zivotnoj svakodnevici ? U daljini Cres a ja na balkonu uz kapljicu Merlota . Zelim dobrodoslicu onoj koja skupi hrabrosti i javi se .

.... sjedim na terasi kafica , sam . Casa crnog vina ispred mene . U moru nekolicina razigrane djeca , bezbrizna u svojoj igri , neopterecena i razigrana . Mladi par sjedi na rivi , zagrljeni i ocarani , vole se . Zamisljam taj njihov osjecaj i bas im zavidim ali ne na zlocesti nacin , ljepo je voljeti nekoga ! Ljudi u setnji , svatko sa svojim snovima , idejama i ciljevima . Znam taj osjecaj . Vracam se pogledom prema casi vina , pruzam ruku , uzimam casu prinosim usnama .... nazalost , nemam sa kime nazdraviti ......nema veze . Ispijam gutljaj tog tako ocaravajuceg nektara , savrseno ! Neke su stvari neprocijenjive i ljepe cak i kad je covjek usamljen !

Nedavno sam citao knjigu u kojoj se zivot predi sa putovanjem u vlaku . Ljudi ulaze i silaze .Prilikom nekih zaustavljanja , mogu se dogoditi ugodna iznenadjenja . Ljudi koji ulaze u vlak , prozivljavaju sretne trenutke , ali ima i nezgoda , nesreca , i tuge . Kad se rodimo i zakoracimo u vlak , srecemo se sa ljudima za koje mislimo da ce nas pratiti tokom citavog naseg putovanja . Na primjer ....nasi roditelji . Nazalost , kad - tad , oni ce sici sa vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi , briznosti , njeznosti , bez svoga prijateljstva i drustva . Medjutim , u vlak ce uci druge osobe koje ce nam takodjer biti veoma vazne . Mnoge osobe koje ulaze u vlak , gledaju na putovanje kao na kratku setnju . Oni ne uzivaju u pejzazima kraj kojih prolaze , ne zele da se zblizavaju sa drugima pa kraj putovanja docekaju sami . Drugi u ovoj voznji kroz zivot , nailaze samo na zalost , tugu i patnju . Ali , ima i onih koji su u vlaku u toku voznje uvijek nadohvat ruke i spremno pomazu onima kojima je pomoc potrebna . Mnogi , kada sidju sa vlaka , ostavljaju trajnu ceznju , neki nas uvaljuju u nevolje a mnogi ulaze i silaze a da ih nismo zapazili . Cesto nas cudi sto su mnogi putnici , koji su nam veoma dragi , sjede negdje u drugom vagonu . Ostavljaju nas same u dijelu naseg putovanja . Ponekad pokusavamo da ih pronadjemo i da se smjestimo pored njih , ali na nasu zalost , cesto ne mozemo da sjednemo pored njih . Mjesto pored , netko drugi je vec zauzeo . Takav je zivot . Prepun izazova , snova , mastanja ,nadanja , prepun sastanaka i rastanaka bez ponovnog sastajanja . I nikad se isti trenuci nece vratiti .Zato , pokusajmo nase putovanje kroz zivot uciniti najljepsim mogucim . Ja jos uvijek sjedim u vlaku , putujem , promatram pejzaze , neznam kad cu sici , a mjesto pored mene je jos uvijek prazno.........