moj

U davnini je cvijeće, među ostalim čarima, imalo zadaću prenostiti suptilne ljubavne poruke, no u žurbi dvadesetog, i sad dvadesetprvog stoljeća, to se umijeće pretvorilo u mrtav jezik. Ne vjerujem da ga treba oživljavati. On je poput sanskrta i nemate ga s kime govoriti.
Iskustvo mi govori da se ne vrijedi truditi oko tankoćutnih detalja, jer većinom ostanu nezamijećeni. Okrutne metode daju bolje rezultate.
Zato su dovoljne osnovne spoznaje: crvena boja znači strast, bijela nevinost, ružičasta nježnost, žuta zaborav i ljubičasta skromnost (ali sada je ona također boja feministica). Za nekog bi viktorijanca glupost bila pokloniti žuto cvijeće nekome koga želimo osvojiti.
Danas je poklanjanje cvijeta takva rijetkost, da cijenim gestu ne pazeći na detalje.
Kako sam samo bila dirnuta posljednji put kada mi je netko donio cvijeće. Bio je to isušeni maslačak čvrsto stisnut u rukama moje pjenice....

U nekom razdoblju života kada sam tražila mudrost u boci, prisustvovala sam predavanju jednog gurua. Čovjek je potjecao iz židovske obitelji, ali su ga dug boravak u Indiji i godine učenja i meditacije pretvorile ne samo u duhovnog vođu, već je usvojio naglasak iz Calcute i izgled krotitelja zmija.
Tijekom sastanka svaki je neofit od učitelja primio veliku bobicu grožđa i uputu kako je mora pojesti za ne manje od dvadeset minuta, što je mnogo više od onoga koliko je trebalo mom otati da svaki zalogaj prožvače šezdeset puta.
Za vrijeme tih beskrajnih dvadeset minuta dodirivala sam, pogledavala, mirisala, premetala u ustima bobicu s okrutnom sporošću, znojeći se, i na kraju je progutala.
Nakon 10 godina još uvijek mogu opisati njezin oblik, teksturu, temperaturu, okus i miris. Naučila sam jesti grožđe s velikim poštovanjem, koje sam pokušala primijeniti i na drugu hranu, iako mi je, iskreno govoreći, bez guruova budnog oka nemoguće zadržati nešto u ustima duže od par sekundi.
Mislim na hranu, naravno. Za druge stvari imam više strpljenja.

lijepo je znati da se sve najbolje stvari još uvijek dešavaju mimo fejsa.

Ženo, JA TEBE LAAAAAJKAAAAAAM!!!


Zbilja dosadno...:)

Radni naslov: kako rat pobjeđuje ljubav (u kapitalnoj temi priče: domovina i njena djevičanska patnja izmamljuju suzu na oko i knedlu u grlu iako je na pomolu nešto ljepše od života)..

Ubit boga u ljenčinama i gotovanima, cmoljavcima i onima koji sebe shvaćaju ozbiljno. udah izdah udah izdah udah izdah

Iđen spravit burek hello kitty čudovištu.

"Si supiera que estos son los últimos minutos que te veo diría "te quiero" y no asumiría, tontamente, que ya lo sabes." (G.G. Marquez)...

Baš me zanima kako prolazi nešto što nije hipernegativno?
Ajmo svi malo odjebat pa drvlje i kamenje o klin...

kak je meni dobar ovaj spot. puka šteta kaj ga moram gledat na mute i kaj ona uvijek izgleda tak krastavo i musavo.

hvala svima koji ste mi nakon jucer ponudili jest i pit, bogzna da vas ima, stiglo mi je cak i jedno pismo postom. Btw, Cistoca dobro radi svoj posao, nije mi nist!

Bolje šutit nego ostat glupan.

Traži se jedna riba s mjesecom u ovnu za sveopću dobrobit, više ciljeve, u svrhu doktorata.
Jel to znači kad se kaže "igrat ćemo se doktora"?

tvoj kurac u mojoj ruci
ko slavuj u krletci
pevaj!

Pitam te: što je nova?
Ništa se nije promijenilo.
Jesi li sretna što to čuješ?
Ništa se nije promijenilo
I danas sam u tvojim rukama

ma baš hladna kučka

Postoje metode za poticanje želje. Ima i onih koji ih ubijaju, npr. zajednička prehlada, gol muškarac u čarapama, žena s viklerima u kosi, kupke ledene vode (ako se koriste za omamljivanje luđaka, zamislite kako tek ubijaju silinu želje)...
Moj prijatelj katolik dodaje ovom popisu svetu revnost u moljenju krunice u krevetu, što obično uspava i najveće vjernike, pa i one najzaljubljenije. Isto veli i za krastavac koji se zbog svog oblika u mnogim krajevima nekoć davno smatrao erotičnim, dok se u drugima koristio u samostanima za umirivanje muške strasti redovnika.
Ne znam jesu li ga jeli, stavljali kao oblog ili koristili na neki drugi način...

"Ako sumnjaš, suzdrži se", govorio je moj otata.

Naći ću si i ja deblju kožu, a onda ste svi najebali.

Vaš Profesionalni (iako nisu neke pare) Hejter

Približavala sam se vrlo oštrom zavoju pa sam usporila. Renault Clio se zatresao i iznenada zaustavio. Pokušala sam ga ponovno upaliti, no motor je brundao i brundao, ali ništa. Mislim da sam pokušavala barem desetak minuta, no bez rezultata.
Priznajući poraz, pustila sam auto da se otkliže najdalje što je mogao na travu. Izašla ljutito, sjela na haubu frknuvši nosom u stilu Kelly osbourne. Kako ću sad? Moj mobitel ovdje nije radio (Bože, moram nabaviti triband, pomislila sam dražesno), a gdje god sam pogledala, nigdje traga života.
Znači, trebala bih početi pješačiti. Nabila sam sunčane naočale, dohvatila torbicu, zaključala auto i počela gaziti niz brdašce. Stvarno se svaka budala pri tako važnim putovanjima oslanja na Hertz....
Prošla sam samo nekoliko metara kad sam začula zvuk motora.
Traktor jebote.
"Dobro ste?" rekao je dečko.
O dragibože što je zgodan. Totalno me podsjetio na Orlanda Blooma.
"Dobro sam". Nisam se mogla dosjetiti ničeg pametnijeg.
Gospodin Poljoprivrednik nije mogao imati više od dvajspet godina, pa nisam mogla odoljeti blagome flertu (za razliku od oštrog flerta, radi kojeg ste unaprijed otišli na Brazilca).
"Trebate pomoć?" pitao je. Obožavam momke koji se izražavaju u rečenicama sastavljenim od dviju riječi.
"Možete me povesti do starog župnog dvora?"
"To mi je malo daleko. Zbog junica. Al vas mogu dovesti do farme."
"Ok".
Orlando - čije je pravo ime bilo Mate, no ja ga radije zovem Orlando - pružio mi je ruku i pomogao da se popnem na traktorsko sjedalo do njega.
Sve što mogu reći je ovo: hvala dragome Bogu na Hertzu i njihovim beskorisnim vozilima. Bila sam toliko sretna na sjedalu do njega da sam jedva opazila da su moje dražesne krem hlače odsad imale i masnu mrlju tamo gdje me je Mate povukao na traktor ili da sam odmarala noge na bali sijena zbog čega su moje predivne sandale bile totalno uništene.