Reforme i Jokićizmi

U obrazovnom sustavu sam punih 25 godina. Po cijeloj vertikali od dječjeg vrtića, osnovne, srednje škole i fakulteta. Mogu, bez lažne skromnosti reći da imam uvid, ne samo teorijski, već empirijski u kompletan sustav.

Svaka vlast se okušavala u reformama i kad su trebali i kad nisu. Više mi je nalikovalo da pate od opsesivno kompulsivnog poremećaja da moraju nešto reformirati jer ako to ne učine nisu napravili ništa. A stvar je puno kompleksnija. Obrazovni sustav nije izolirani otok u društvenom oceanu. Društvena klima nije nikad bila blagonaklona prema tom važnom segmentu, iše je bila lakmus političkih propitivanja pravovjernosti.

Od svih ministara sa štovanjem pamtim Ljilju Vokić, jedinu koja je imala hrabrosti suočiti se s izdavačkim lobijem udžbenika i jedina koja je realno htjela transformirati školu slično njemačkom sustavu i rano diferencirati programe sukladno sposobnosti učenika. No, onda su joj zamjerili da ne daje šanse horizontalne pokretljivosti. Nakon nje mogu spomenuti ministra Strugara i ministra Primorca. Ostali nisu vrijedni spomena osim ministra Jovanovića koji je u svom mandatu uspio politički do ekscesnih razmjera zatrti i ono malo preostalog domoljublja u školskom sustavu. Sve promjene, sve reforme bile su na tragu liberalnih paradigmi nastalih u SAD-u od 70.ih do današnjice.

Dakle, ni ova danas nije iznimka. No, sad smo u 2016. Pluralizam mišljenja i ideja se konačno počeo ukazivati na prosvjetarskom obzorju, ali Jokić poput tipičnog partijskog aparatčika ne želi čuti različite tonove. Ne želi da se, nakon provedene i stručne i javne rasprave, koje su iznjedrile silinu opravdanih prigovora , unesu izmjene koje bi artikulirala skupina drukčijemislećih i zajedno s postojećom pronašla kompromis.

On NE ŽELi ako nije po njegovom i ucjenjivački daje ultimatum ministru. Vrlo neprofesionalno i vrlo nepluralistički. Sjećam se hajki na ministra Primorca kad je uvodio HNOS. On je izdržao i tek sad vidim da je taj HNOS ostavio traga u sustavu. Ali, Jovanović je htio ostaviti svoj trag, ne uspijevajući s vrlo nakaradnom verzijom zdravstvenog odgoja baca se na kurikularnu reformu. A kako? Što se tiče paradigme poučavanja doslovno je prepisana iz HNOSA. A gdje su intervencije? U planu i programu. U sadržaju. Ishode su tako loše napisali da me čudi zašto se jednostavno nisu držali hodogram HKO ( Hrv kvalifikacijskog okvira kojeg smo morali donijeti kao članica EU). I što se događa? Pustili su u proceduru stručnu, a onda i javnu raspravu. I bili vrllo iznenadjeni jer su ljudi ozbiljno iščitavali i davali prijedloge i vrlllo uvrijeđeni jer bi se ti prijedlozi trebali i uvrstiti u postojeći prijedlog kurikula.

Jokić i 600 članova su iznenadjeni i uvrijedjeni jer su mislili da će rasprava biti pro forme, a da će njihov prijedlog ostati netaknut. EEE, to vam je taj komunistički, totalitarni mentalni sklop. Licemjerni i jadni. Dat ću ti malo prostora, ali ću taj prostor zabetonirati i svaku ideju u njemu jer ta ideja ne odgovara onom što želim čuti. I sad, kad bi se trebale vršiti korekcije e, ne odgovara ideološkom matriksu i eto to frke. On će da da ostavku, ako ne bidne po njegovom.

Inače, g. Jokić u raspravama na okruglim stolovima ili seminarima na kojima sam imala prigode sudjelovati je znao biti vrlo netolerantan prema auditoriju. Otvori prostor za diskusiju i ako čuje pitanje koje ne odgovara njegovom izlaganju djetinjasto se duri i neće dati odgovor. Jako je sklon pljuvanju po našem obr sustavu za kojeg ja ne mislim da je najbolji, ali je svakako među boljima u Eu.

Zašto to mislim? Zato što imam prigodu gledati kako prolaze naši učenici u njihovim sustavima i obrnutom, kako prolaze oni u našem. U svim slučajevima, a bilo ih je na desetke, naš prosječan trojkaš ili jedvaprolazeći u Njem ili Kanadi ili Irskoj je odličan, a naš odličan je doslovno genij i redovito je akceleriran.

Prije dva tjedna u okviru Erasmusa ugostili smo kolege i učenike iz 5 država EU i iz Turske. Naši klinci, kao prvo puno bolje govore engleski nego njihovi učenici, na radionicama su spretniji, više sposobni za multitasking, a o socijalnim vještinama da ne govorimo. Toliko puta hvaljeni Finci su puno lošije prošli u jednoj logičko-istraživačkoj radionice nego naši učenici.
U našim školama treba ulagati u opremu, dvorane, IKT i tim jadnim mojim kolegama dati malo zaštite da ih svakodnevno ne vrijeđaju svi, od medija do roditelja.

Zato, dragi moj Jokiću, džaba si krečio. Nisi bio iskren. Znam članove tvoje skupine. Njih 5 osobno znam. Po kojem kriteriju si ih izabrao, a istovremeno znam da su ti se javili neki koji su puno prisutniji u našoj profesionalnoj javnosti, istražuju, pišu, objavljuju, imaju rezultate. Po kojoj matrici si ih birao?

Pitam kolege što misle o ovoj reformi. Svi, baš svi kažu, ništa novo, sve smo to imali u HNOS-u samo što bi sad Jokić na se 7 međupredmetnih tema poučava kroz redovne predmete što bi značilo da od sadržaja redovnog predmeta neće ostati ništa.

Iskreno, meni svejedno. Promjene u velikim sustavima su ionako spore. Deset godina treba da se zarola i suživi neka promjena. Mi, ionako ne čekamo da nam netko odozgo donosi promjene. Mi ih tražimo da nas ne koče. Npr. ovaj Erasmus projekt je isključivo naš trud, naše vrijeme i naš entuzijazam. Nije nam trebao Jokić ni Šustar ni Mornar za to. Samo, brate mili, osigurajte nam lovu da se ne sramotimo kad nam puca veza pri videokonferenciji s Finskom i da se ne tiskamo nas deset za jednim kompom kad Finci lijepo imaju za svakog učenika po jedan.

Takvu reformu mi želimo.

Uredi zapis

23.05.2016. u 23:59   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Tužan, pretužan dan.

Ne zbog komentara ispod mog jučerašnjeg posta. Očekivani su. istinabog, ne bi me ubili kao što je nekoć starinaivan napisao, ali dalo se tu iščitati dosta osobne razine. Ono, ona ne bi dala ovo-ono, ona bi im da rade u kapitalizmu( kao da obitelji Hrvata koji su bili žrtve komunističkog fašizma su igdje i mole raditi nego su bježali u kap zemlje), ona im ne bi dala raditi u školi ( da, moj otac je 71. Izgubio posao zbog Vile Velebite).

I opet se potvrdila teza o totalitarističkom mentalnom sklopu kojeg odlikuje ta začudna hladnoća, gotovo berijevska uvjerenost da su nevine žrtve zaslužile to što im se dogodilo i boljševičko-staljinistička revolucionarna agenda da nema suda, već ajmo pištolj u potiljak i u jamu, a nakon toga obitelj toga u jami maltretirati dobrih 70 god poslije.

To je ta polazišna točka jednostavnog nepriznavanja zločina s pobjedničke strane i to je sva istina koja traži biti izrečena. Japanci su imali konc logore, ali nikom normalnom ne pada na pamet zabranjivati ili omalovažiti žrtve Hirošime. Eto, u hrv se i zabranjivalo, ali i omalovažavalo i to se čini i dan danas.

S druge strane imate osobe kojima je smiješno kad obitelji traže mjesto gdje su im pobijeni članovi. Smiješno im je jer su okrenuti budućnosti. Koji užasan stav. Psihološki, sociološki, politološki, historiografski je nemoguće ići u budućnost ako se brani istraživanje prošlosti. Ako se 2000. G dolaskom Račana jednostavno političkom odlukom zabranjuje rad komisije za istraživanje žrtava poraća.

Prošlost se mora istražiti, arhivi se moraju otvoriti ( sramota da nam Leljak u Sloveniji mora pisati našu istinu, sramota da nam bivši srpski udbaš mora svjedočiti u slučaju Perković, sramota da Leljak zahvaljujući i srpskim povjesničarima koji mogu do arhiva u Bg, saznaje istinu o jamama Hrvata.

O tim sramotama treba pisati. Za istinu se mora boriti svaki normalan čovjek, na način kako može i zna. Ako to i ne želi, onda nek ne pljuje agresivno po onima koji to rade, razmišljaju o tome ili pišu.

Ta bijedna sintagma da se istraživanjem i pisanjem, žalovanjem, obilježavanjem žrtava poraća umanjuju žrtve Jasenovca ili drugih stratišta su udbaški konstrukt jedinstven samo u Hrv i nigdje drugdje u demokratskom svijetu.

Komunističke zemlje su jedine, nakon što je rat završio, radile masovne zločine, Staljin, milijune, od toga najviše Ukrajinaca i popriliičan broj Židova. Bivša fašistiko-komunistika Juga je pobacala tisuće Talijana u fojbe, pobila i otjerala Folksdoječere i naravno ubijala i ubijala i ubijala sve do 89. Hrvate, ne samo one koji su se ogriješili u ratu, već i političke protivnike po Rankovićevoj izjavi oko 3, 5 milijuna.

Kaže jedna u komentaru, lijepo nam je bilo. Vjerujem da jest. Mnogima koji su mogli mrtvo-hladno gledati kako se završava na robiji zbog otpjevane pjesme, napisanog članka ili jednostavno zato što nisi na vrijeme raskrstio sa Staljinom pa si završio u Jasenovcu 3 ili Golom otoku. Mnogima je bilo lijepo iako je Gotovac odležao u zatvoru, Čičak, Budiša, braća Veselice i mnogi drugi. To je jednostavno manjak empatije.

Također razumijem i sve potomke NOB-a koji i dan danas primaju više iz državnog proračuna za boračke mirovine od naših invalida DR. Razumijem i Hrvate koji se boje, koji mi još uvijek kažu: „Nemoj glasno, sjeti se što se dogodi kad pišeš, pričaš o tome.!“

Sve ja to razumijem i čak blagonaklono gledam jer je to onih 50 godina što reče pametni Francuz. Treba vremena, ali treba i istine u tom vremenu da se ne produži na 100 god.

Čak i moja teorija o lustraciji bi bila slična mađarsko, baršunastoj, nego njemačkoj jer mi je žao npr. Lele Margetić koja reče u filmu: Da, moji su bili komunisti i nisam znala što Lada prolazi“. Ali, ta Lela je to osvijestila (kao što je osvijestio Tomac, Tuđman, Hebrang , kojeg su prerano smaknuli) i bila je uz Ladu na komemoracijama za njenog oca jer joj je prijateljica i na taj posredni način pomogla u zalječivanju Ladinih rana.

Da, mene bi zadovoljila isprika, jasna politička osuda na koju nas obvezuju i rezolucije EU ( koje smo btw. otpisali) i naravno, istraživanja, istraživanja i istraživanja sve dok i posljednji posmrtni ostatak ne nađe svoj dostojanstven grob.
Naravno, kad bi takva klima bila onda bi bilo nedopustivo veličati zločinca JBT, pljuvati po nama koji tražimo da se stvari nazovu pravim imenom. No, koliko nekima od vas treba pitaj boga, a za neke mislim da se nikad neće iščupati iz tog.

Tragedija 70 godišnjeg agit-propa neviđenih razmjera.

To je jednostavno tako.

Danas je tužan dan. Za moju najdražu pjevačicu, Ladu koja će na Bleiburgu zapaliti svijeću za oca koji nije bio niti ustaša, niti domobran, već pjesnik, za moju Đurđu iz Gračana čiji tata i mama su kao 14. I 15. God bili na križnom putu ni krivi ni dužni, za moju Sonju u Kanadi čiji tata jedva preživio Križni i pričao nam o tome dok je bio živ, za dr. Andriju Hebranga koji nikad nije pronašao gdje su ostaci njegovog oca, hrvatskog komunista Andrije, za one pletenice u Hudoj jami žena i djevojčica koji su među njih 3000 živi sazidani u rudničkom oknu..za mnoge..mnoge i da konačno nađu dostojanstveno počivalište.

Za Bleiburg kao simbol mog jadnog, dobrog naroda i njegovog stradanja čiji spomen uporno zabranjuju i izruguju, danas, plače ovo nebo, a bogme i ja.

Uredi zapis

14.05.2016. u 11:38   |   Editirano: 14.05.2016. u 11:39   |   Komentari: 51   |   Dodaj komentar

e, moj narode!

Nakon četverogodišnjeg crvenog medijskog terora na HRT konačno potresni film Višnje Starešine "Neprijatelji naroda" o pravoj istini zlodjela jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća J.B. Tita.

Kako je uništena hrvatska inteligencija, kako su likvidirane stotine tisuća Hrvata, koliko je masovnih grobnica ispunjeno civilima, predanim i razoružanim vojnicima, kako su se useljavali u stanove i hrvatske i židovske po Zagrebu 45.

Nakon toliko godina mogao se čuti glas predivne i najveće šansonjerke i kantautorice Hrvatske, Lade Kos kojoj režimski slavljen Arsen nije ni do koljena. No, ona kao dijete ubijenog pjesnika Vinka Kosa nije bila podobna u vrijeme diktature crvene buržoazije. Iako je održavala koncerte diljem Europe na partijskoj tv nikad nije mogla dobiti prostor.

Kad vidim kako onaj dolje slavi crveni fašizam i masovnog ubojicu i to mrtvo-hladno shvaćam u kakvoj smo banani.
Hrvatski narod je jednostavno uništen 45. Došao je k sebi 90. nakon srpsko-crnogorske fašističke agresije pod FAŠISTIČKOM crvenom zvijezdom, ali opet je potonuo krajem 90. kad se udbašija ponovno ohrabrila i kad su revitalizirali svoje spavačke pozicije u medijima, gospodarstvu, sudstvu, sveučilištima..svugdje.

Jedan poznati francuski sociolog reče da zemljama koje su izišle iz komunističkog totalitarizma treba 40 do 50 godina za niveliranje izvanjskih, ali ii unutarnjih, vrijednosnih elemenata tog sustava, da se umanji strah od vlastite slobode mišljena i djelovanja.

Dakle, ja to neću doživjeti.

No, postoji nada. istina mora izići na vidjelo. Kad tad.

Zamislite da netko kaže: "Serem vam se na Hirošimu!" I to usred Hirošime da kaže jedan japanski sveučilišni profesor.
Naravno da ne možete zamisliti!

No, možete zamisliti da sveučilišni profesor Kapović kaže: "Serem vam se na Bleiburg!" jer on to zbilja kaže, mrtvo-hladno bez ikakvih posljedica i dalje predaje na FF i poučava hrvatsku mladost.

Huda jama, Macelj, 900 masovnih grobnica po RH čije je iskopavanje i istraživanje Račan zabranio i negdje kažu, preko 1000 u Sloveniji još čekaju.

Do kad?

40 - 50 godina?


ZAVNOH je u našem ustavu. Da, ZAVNOH koji se sastojao od komunista HSS-ovaca i jedan svećenik je bio član. Kad je Hebrang, židov-partizan-komunist, ali hrvatski komunist rekao da Hrvatska treba biti samostalna, odmah je smijenjen, a nedugo zatim i ubijen od zločinca JBT.

I sad, gle apsurda, Hebrangova ulica vodi do Trga zločinca Maršala, žrtva i njegov ubojica u srcu Zagreba.

Dakle, čist za podsjetiti se. Komunisti Zločinčevi su prvo sklopili sporazum s Hitlerom, kad je H napao Staljina odmah se diže ko fol narodni ustanak. Pred kraj raa četnici stavljaju krvavu petokraku umjesto krvave kokarde i počinje bal vampira.

Rat je završio, jedan fašizam je propao, drugi je zasjao svojim crnim sjajem. Naravno, za hrvatski narod. Od 1945. do 56. uspjeli su ispuniti oko 2000 jama žrtvama, civilima, djecom, ženama i naravno, logor Jasenovac je radio do sredine 50.ih.

Prestrašno.

I taj odvratni i cinični stav da ako se traži istina o poslijeratnim zločinima komunističkog fašizma da se umanjuju žrtve sila osovine ili NDH. Zamislite, to se samo u RH tako tumači jer po toj logici ne bi se smjela spominjati Hirošima jer je Japan itekako vršio zločine.

Jedina zemlja na svijetu koja i dalje drži tajnom zločine komunističkog fašizma je RH.

Jedina zemlja u kojoj saznati istinu o tim zločinima odmah biva proglašavano revizijom povijesti, umanjivanjem žrtava NDH ili ustašizacijom.

SRAMOTA! Sramota na što hrvatski narod pristaje.


A tek zločini iz DR za koje nitko nije odgovarao!!!!!!!!!

I zato floskula :"Okrenimo se budućnosti" je opasna floskula.
Kojoj budućnosti? Kakvoj? Onoj u kojoj će pristalice krvnika i dalje krojiti i sadašnjost, projicirati budućnost ii trajno lažirati prošlost?


E, moj jadni, dobri i desetkovani hrvatski narode, ne čekaj 50 godina, PROBUDI SE!!!!!!!

Uredi zapis

13.05.2016. u 23:03   |   Editirano: 13.05.2016. u 23:09   |   Komentari: 235   |   Dodaj komentar

jel ima koja dobra dusa?

http://www.vecernji.hr/kucni-ljubimci/leo-broji-posljednje-dane-zivota-osta
lo-mu-je-jos-samo-tjedan-dana-1080132

Uredi zapis

05.05.2016. u 6:19   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

cesarica bloga i generalni bloga

su jedini i neponovljivi: rozmarinababa i pokojni drle.

Uredi zapis

13.04.2016. u 23:26   |   Editirano: 13.04.2016. u 23:56   |   Komentari: 40   |   Dodaj komentar

Kme, kme, kmeri!

Meni žao analitičara Kokokarda ( iako mislim da je on Mavas glavom i bvadom) kako ga sleep ulovila sivotog u govovu "ljubavi" prema svima koji su dvuge nacije, vjeroispovijesti, vegije i sl.

Ona budaletina Troličan je stoposto Stazić. Ne, Stazić čak zna iz greške i duhovito nekad , a Troličan je samo seljački prost i onako jezivo agresivan. Ono za jezzzzz, brrrrrrrr. Znate ono kad vidite da iz tog ćiri i nešto nekontrolirane patologije.

Da, da Troličan je ko da vidiš Rajkec Ostoju. Onog koji zove na megdane i glavni argument su mu vlastita muda kojima lamata, a ako mu netko zvrati istom mjerom, mam represivnim aparatom via ludara kao što je napravio sirotom Franciškoviću.

Ma, sve jasno kao na dlanu. Mi sve to prepoznajemo. Udbašijske metode su sramotno prozirne. Otužno čak. Obrtanje pile naopako je modus vivendi tog načina razmišljanja. I tako imamo novu vlast. Imamo ministra kulture na kojeg su, gle čuda, i prije nego što je stupio na dužnost ocrnili do kosti. Jedino slično preživjela je predsjednica i Orešković.

Iskreno, nepogrješivi znak da netko radi za interese RH je histerija Stazića, kmečanje Puhovskog i našeg bloškog napuhovskog Kokokarda, pljuvanje nekad soroševskih, a danas Pupovčevih Feralovaca, pljuvanje T-posrala ( btw Đurđica Klancir je bila u Povjerenstvu ), a tek Imbex. nije mi jasno kako opstade Matija Babić s par milja kuna porezne prijevare i još piše partijske biltene bivšoj vlasti. dakle, kad se ovi upregnu protiv nekoga, znam sto posto da je taj dobar za hrvatske interese.

Daklem, ništa, ama baš ništa nema sporno u Hasanbegovićem intervjuu niti u njegovim znanstvenim radovima. To što se udbašijsko-staljinistički mentalni sklopovi ne mogu složiti niti pomiriti da se propituju njihove dogme to je drugi par opanaka.

Meni samo drago da hrvatski narod prestaje šutjeti. Zahvaljujući ovoj strahovladi zadnje četiri godine u kojoj je, a i danas, totalna kontrola medija, u kojoj Troličani i Kokokarde iskaču iz svake paštete iz svake informativne emisije. Tu i tamo, i to u Otvorenom dade se šansa eventualno Lučiću, od Dujmovića i Višnje Starešine bježe ko vrag od tamjana.

Unatoč svemu tome, većina i to velika većina hrvatskog naroda osjeti ( može dona sto puta kopirat interpretacije t-posrala ili imbexa, može urša plakati do prekosutra, a ofrljić nazivati hrvate fašistima), rudimentarno, onako iz trbuha da je taj Hasanbegović u pravu.


Čist kao suza i u pravu!

Dečko ima 42 godine. Stoički podnosi ovaj užas. Nikog ne trpa u ludaru niti prijeti niti se pjeni na prosvjednike kao što je radio Matić ili Ostojić. Prijetili su mu, njegovoj djeci i on opet kulturnim glasom, smireno kaže ono što i treba reći: Pravo na prosvjed je demokratsko pravo. Prvog dana jedva je ušao u vladu od vrijeđanja i agresije prosvjednika. Onom jadu od Matića su branitelji dali 3 godine fore.

Jučer, na saborskom odboru smireno objašnjava svoju odluku ( iako po zakonu ne mora i prvi put je jedan odbor tražio da ministar opravdava svoju odluku) bez imalo protuagresije prema agresiji onog jadnog histeričnog Stazića. I pokosi ih.

I zato će ovi napadi trajati još dugo. Jer, ostaci crvene buržoazije (mentalno i financijski) ne znaju gubiti. A, s Hasanbegovićem je zapravo lustracija ušla na široka vrata. Jer, kultura je zapravo najvažniji resor. Tu je vrijednosni habitus. Tu sve počinje. Ministar koji započinje svoju politiku s obratom na zapostavljenu oficijelnu, baštinsku kulturu RH te
muzeologiju i arhivistiku zaslužuje duboko poštovanje. Zašto?

Jer je to područje devastirano i namjerno zanemareno. I, naravno konačno stavljanje na alternativne načine plaćanja tzv neprofitnih ideološki isključivo lijevih medija. Po prvi put, jedan ministar se jasno i glasno, ali i djelom suprostavio gotovo stoljetnom agit propu, ali i uvriježenim dogmama što kultura jest. Kultura kao produžena ruka političkog diskursa i to jedino onog čudnog mišunga staljinističke rigidnosti i suludog vrijednosnog relativizma, može, ali ne o državnom trošku.


Gdje je krimen Hasanbegoviću?
Njegove znanstvene teze?

Ma, kakvi
Njegov krimen je hrabrost okrenuti list i ići dalje bez obzira na pljuvačinu, krimen mu je što otvoreno veli da je Hrvat
islamske vjeroispovijesti, krimen mu je što je rođen u ZG pa nije "bosančina", krimen mu je što problematizira
zločine partije i najveći krimen mu je velika emocionalna i iz srca podrška većine ovog našeg jadnog, dobrog i tolerantnog hrvatskog bića.


Puno pričam s ljudima u zadnje vrijeme. Jako mi je drago da prema tom čovjeku baš na onom višem levelu ljudi osjete solidarnost. Jer taj nesrazmjer bahate i opake histerije prema njemu i njegovog mira i trpljenja je toliko očit da svatko pa i s mrvom soli u glavi vidi da su tu neke druge igre u pitanju.

Očekujem udbašijska podmetanja. Svašta će mu pokušati prišiti jer bivši premijer je doslovno obećao pakao. Izrijekom ga spomenuo. Ali, opet ako bude trebalo, doći ćemo svi dati podršku našem ministru jer eto, u ta dva tjedna harange na njega postao je i simbol.

Da, nama je postao simbol. Mi smo Milanovićevi "Oni". Simbol onih Hrvata kojima se nakon krvavog rata u kojem je doslovno izginula moja generacija pobi,jedivši posljednji fašizam u EU i to onaj Miloševićev ima obraza spočitavati i izmišljati fašiste, pljuvati po našoj zastavi, himni, micati našu simboliku, negirati hrvatski jezik kao što radi frljić i spočitavati našem ministru i svima nama kao pogrješku da je našoj demokratskoj, samostalnoj

HRVATSKOJ JEDINI I PRAVI TEMELJ DOMOVINSKI RAT!

i kvit, i točka i dvotočka i trotočka!

možete prodavati milijun svojih ideologija. mi to znamo. svaki domoljub to zna, a hvala bogu, ipak smo većina. iako, to mnogima smeta ta normalna činjenica da smo većina u svojoj državi i da valjda trebamo imati neka prava u vlastitoj državi
upravo kao ta većina.

Uredi zapis

06.02.2016. u 8:06   |   Editirano: 06.02.2016. u 8:07   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Potpora ministru Hasanbegoviću-peticija potpore

Link

http://www.peticija24.com/apel_premijeru_zatitite_ministra_kulture_drhasanb
egovia#form


Na ovom linku možete potpisati peticiju potpore koju zaista zaslužuje čovjek kojeg se napada na sve moguće načine samo zato što lijevi neprofitni mediji neće dobiti SVU financijsku potporu od države.

Btw jeste li znali da je famozno vijeće koje je ministar s pravom ukinuo dodijelio potporu NEPOSTOJEĆEM PORTALU ( ljudi se zekali pa napisali u programu sve što paše tzv. ljevičarima) i ovi se nisu potrudili OTVORITI taj portal, a dodijelili sredstva.

Toliko o objektivnost!!

Uredi zapis

04.02.2016. u 23:08   |   Editirano: 05.02.2016. u 0:40   |   Komentari: 25   |   Dodaj komentar

Drugovi i drugarice, za dom (ne) spremni ?!

I tako, čitam ja portale, hoćeš lijeve tj. takozvane lijeve koji od lijevog imaju samo posuđenicu, smokvin list ili floskulu kako ju večeras opisao Aralica u emisiji Markov trg, hoćeš desne koji od desnog imaju samo vječno ispričavanje što nisu bliže lijevom i mislim si:

Bože, hvala ti što živim u takvom politički turbulentnom vremenu koji me neprestano ekscitira i zbog kojeg u virozi ležim već tri dana. I zaključim sljedeće:

Došli smo do ruba, kao narod. Sad je i meni, vječnoj idealistici što se tiče emocionalnog patriotizma, jasno da pomirdbe u hrvatskom narodu neće biti. Bar ne nekoliko desetljeća. Uvijek će biti Kokokarda, Troličnih ili ovakvih kao ovaj frustracijski koji će svjesno ili nesvjesno citirati Dežuloviće, Tomiće, Puhovske, uvijek će biti Hrvata kojima je bilo dobro u komunističkoj diktaturi, njihovoj djeci, unucima, praunucima.

S druge strane, bit će i nas kojima su obitelji stradavale za vrijeme "drugova i drugarica", nas čiji su očevi zatvarani zbog "Vile velebite" ili " Ustani bane.."" Uvijek će biti staljinističko-titoističkog rigidnog mentalnog sklopa zaodjenutom lažnom brigom za "radništvo" kao što je Kapović i njegova ekipa koji se usput "seru" na Bleiburg. Bit će i nas koji smo doslovno na svojoj ili svojih dragih i bliskih koži osjetili, osjetili snajper, granatu ili geler od strane četnika i jugoarmije 90.ih.

Treba podvući crtu. Ja je stavljam. Moja domoljubna generacija je stavlja na Domovinski rat. Mi ju tamo stavljamo. A Milanovićevi "Oni"?Tamo gdje ih boli. Možda zato nikako i nikako ne mogu prihvatiti samo postojanje Hrvatske države. Tu je ključ problema. Oni svoju crtu također povlače 90.ih, ali s posve suprotne strane. Devedesete su simbol propasti omiljene im diktature i omiljene im države. Oluja i DR su konačno uništili san o povratku bivše države. Oslobađajuća presuda generalima je sve to podebljala i ovo sve što se događa od te presude je batrganje s boli zbog nemogućnosti vraćanja na staro. Kako je nesvjesno lucidan bio bivši premijer, Zgubidan koji je predmnijevao nešto drugo, a ispalo nešto "prvo".

Nema povratka na staro!

Koliko god se trudili, nema!!! Čak kad izgleda i da ima ipak nema. Iako je Zgubidan htio izglasati Lex Perković, iako je rigidnom šapom pritisnuo sve medije, neodrživo je jednostavno, neodrživo.

NEMA VIŠE!!!! BIVŠE DRŽAVE JEDNOSTAVNO, NEMA!!!

Ali, može postojati žal. I ja ga razumijem.

Vidite, kod domoljuba moje generacije, nema žala za NDH. Nitko koga poznajem, a uvjetno rečeno je konzervativno-desne opcije nema emocionalnog žala za tom državom. Jako smo svjesni i to ne samo zbog ideologizacije za vrijeme komunističke diktature, već zato što NDH jednostavno nije bila dobra. Nije bila DOBRA! I kvit!

Je li ona bila izraz Hrvata da nakon užasnog tretmana u staroj Jugi posegne za bilo kojim sredstvima u težnji za svojom državom, moguće je, ali iz ove perspektive znam da je bila užasna pogreška. I tu je kraj...

No, nećemo dozvoliti nikome i nikada da nam blati naš Domovinski rat pa taman nas tisuću puta nazvali ustašama. I da, nećemo nikada prestati napominjati o užasima koje je radila Titova diktatura. To je naša razlika s "njima" jer mi ne volimo hrvatski totalitarizam i fašizam u NDH-ziji, ali druga strana još uvijek voli komunistički fašizam koji je vladao desetljećima. Ne samo da ga vole, već ga nazivaju antifašizmom u maniri sulude obrnute psihologije. I stalno ih taj žal vraća na 45.46. i sve do 90.ih I zato kad Zlatko Hasanbegović kaže da je antifašizam floskula za rigidne fašist-komuniste, ja mu vjerujem i slažem se s njim.

No, vratimo se na sadašnjost. Činjenica je da otkad postoji RH nikada nijednoj vladi nije se od prvog dana ovako medijski
reketarilo. Nikad! A zašto?

Zato što je Zgubidan u ove četiri godine vratio kompletnu retoriku na 41. 45. istovremeno pokušavajući na sve moguće načine diskreditirati branitelje, nacionalnu simboliku, sve što miriši na domoljublje. Vratio je skojevštinu, logiku "nije drug kriv, ali je krivo djelo", vratio je despotizam, kult ličnosti. Vratio je sve čemu se divi i divio se. Ali, malo se zahebao.

Nije 45., a bogme ni 89. Jenostavno nije. I još jednostavnije,

NEMA POVRATKA NA STARO!

što će biti s novom vladom i RH?

Ne znam, ali znam da ministar Hasanbegović jedini radi stvari koje su se davno trebale napraviti. Raskrinkava i lustrira i to najbolnije tj financijski dugogodišnje financiranje ISKLJUČIVO neprofitnih medija lijeve tj skojevske provinijencije i tako
lustracija ( ah, ta strrrrasna riječ) zapravo započela s legendarnom, ali i rasističkom Zgibidanovom:

"Šaraj, brate malo!"

Hasanbegović počeo šarati. Također, lustrira i Marko Jurič koji javno objavi četnikovanje sveštenih lica SPC i gle biva kažnjen ukidanjem Z1 i to gle od koga, od Mirjane Rakić koja se prometnu u sud. Lustrira i Dujmović i Tomac i mnogi drugi.

Stvari se kreću i zbog toga mi je jaaaako drago!

Velike zahvale i Zgubidanu, inače naše gore listu ( moje i rodičine) jer da on nije radikalizirao skojevštinu, nikad se ne bi svari razvile do krajnjih kozekvenci i zato, iskreno, želim da ostane na vrhu SDP-a jer on je hodajući poziv na lustraciju.

Eto, zahvale i Staziću, Zoranu Pusiću te svim vođama neovisnih neprofitnih medija koje su par milja kuna stavile u džep te svim glumcima i glumicama koji su prosvjedovali protiv Hasanbegović jer su i posljednje nevjerne Tome koji su vjerovali bivšoj vlasti uvjerili da progledaju.

A, najviše hvala Ivi Josipoviću jer opet vidi ustaške zmije jer sam danas i na lijevim portalima vidjela da ga više nitko ili vrlo rijetki brane.


No pasaran!


p.s. Jednom za svagda:

"Za dom i poglavnika, spremni!" je USTAŠKI pozdrav.

" Za dom spremni"! je pozdrav regularne jedinice HOS-a u Domovinskom ratu. A DR je polazna točka.

Uredi zapis

03.02.2016. u 2:04   |   Editirano: 03.02.2016. u 2:31   |   Komentari: 264   |   Dodaj komentar

cmok, cmok, nova vlado! posebno zlatku hasanbegovicu!

Nakon vampirizma esdrpea, pljuvacine onog stazica, one tupave
pipl mast trast as, one kukavelji iz hnsa, matirao ih
novi premijer s recenicom da uci od njih i da im zahvaljuje. genijalac. oni
ocekivali da ce se navuci na njihove bijedne provokacije.

a tek povampireni linc na hasanbegovica. kad ga esderpe
udruge kritiziraju, stazic, jovanovic i pupovac pljuju, znam da
je ok.

zgubidane, pa pa!
hvala bogu da tvoju bahatost necu morati gledati.

oreskovic je odrzao bivsima lekciju iz pristojnosti!

Uredi zapis

22.01.2016. u 23:30   |   Editirano: 22.01.2016. u 23:32   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

kme, kme, kmeri!

Konacno ce RH imati Hrvate u vladi. Konzervativnih
demokrscanskih nazora. Hvala Bogu i vrijeme je!

Dosta je bilo crvene burzoazije,

Najbolji su mi kriptokomunjarski mediji. Covjece, Zgubidan
sa svojim lavovima tipa Jakovine i ostalih bisera napravio vise
duga nego sve vlade do sad, a kukavelj po kmerskim medijima napada
Oreskovica koji jos nije ni postao premijer, a nece napraviti niti
jednu analizu razine propasti ove jadne 4 godine.

Samo pljuju i pljuju i kmece.

Ja sretna sto premijer Hrvat iz dijaspore.
Sretna jer znam da nece pljuvati po nac. identitetu, a ponajvise
sretna jer se kmeri pozderase od muke.

Toplo se nadam lustraciji komunist kadra, nadam se
promjeni imena najljepseg trga kojeg nosi diktator i
masovni ubojica Tito. Nadam se vracanju predjovanovicevog
pravopisa i da konacno HRT prrstane biti projugoorjunaska.

Takodjer se nadam da ce se svim komunjarskim ko fol udrugama
civilnog drustva uzeti lova i da ce se konacno financirati i desne, konzervativne
udruge kao sto je UIO, portal Bitno.hr i slicni.

Takoc.

Uglavnom, konacno se treba razracunati s ostacima totalitarizma
komunjarskog. Sto se tice Esdrpea, nadam se da ce konacno odgovarati za
kriminal npr u DUDIju ili Kroaciji.

Eto, Tihomiru i Tomislavu vjerujem, Bozi manje jer je htio
s rigidnom skojevskom. strujom formirati vlast.


Naprijed Hrvatska nova vlado, mozete biti sami bolji od najgore
vlade na svijetu koju su cinili Zgubidan i kompanija.



Cmok..cmok, nova vlado!

Uredi zapis

19.01.2016. u 18:07   |   Editirano: 19.01.2016. u 18:08   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar

etogac

Konačno dobili pristojnog čovca za mandatara.

Hvala Bogu, neće iskakati iz paštete onaj bahati bivši slučajni premijer, "slučajne", kako reče, "države".
Istinabog, danas u centralnim gnevnicima na sve tri nac televizije par minuta o novom mandataru i brat-bratu petnaestak
minuta reakcija koalicije Hrvatskoj dug raste o svemu i svačemu pa i o mandataru.

Čitam pale se svijeće pred Mostovim prostorijama, njih 15. U mafijaškim obračunima to se obično drži smrtnom presudom. No, kad sam vidjela tih par iz stareži eSdrPe-a ( bit će da je sestra Marijane Mirt) i pokojeg plaćenika s Iblerovog te uvijek spremnog za partiju Margetića odmah mi lakše jer sve prolazi samo zatucanost kriptokomunizma ostaje.

Etogac, dobila poklon za Božić, najljepši. Odlazak ekipe: Peđe, Međe, Feđe, Arse, Zmaje, Patka Paje, Miki Mausa, Opanke, Ostoje, Mirka i Slavka, Leke, Peke, Zeke i brata Kreše također u opozicijske dvorove, a toplo se nadam i u neke druge dvorove, ako će istražni organiteti izići ispod crvene partijske cokule.

Ostvarilo se ono:"Oba su pala!"

Hvala Bogu!

Sve mi draži i draži Karamarko. Odmjeren, fin, gospodin čovjek. Eto, dokazao da se može odreći osobne ambicije i stvaiti opći interes na prvo mjesto.

Zašto je Most otkazao Miki Mausu i Patku Dači ?

Zato što je Miki Maus radio iza leđa po dobroj staroj udbašijskoj logici: laži, maži, muljaj. Zamisli mudraca Mikija.
Ko fol daje sve, a iza leđa vrbuje onih 6 Mostovaca koji su navodno bliski esDRpeu.


Uglavnom, ja sretna što na vlast dobivamo normalni konzervativni demokršćanski blok i mislim da će konačno doći na naplatu silni partijski kriminal u ove 4 godine pogotovo najnoviji kriminal u DUDI-ju.

Dosta selektivnog procesuiranja kriminala.
Šarajte, brate malo!

Riješite konačno riječki kriminal o kojem Damir Kajin priča već godinama.


p.s. Znači, rodica za Novu oblači damastni stolnjak i radijator. Stilski napredak.

Stiksina siva haljina čist u redu, samo što će joj ovaj šareni broš?

Hmmmm Koji k....c radi goli k...ac na blogu?

Uredi zapis

24.12.2015. u 0:43   |   Editirano: 24.12.2015. u 0:46   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

homage drli i babi kao najoriginalnijim likovima ikad..i posebno prasici

rodici te stiksi, vegi, drmaksu, CC, lukreciu, mani price, triplici iliti zvez, lokusu, kluniju, meiji, koki, mai, mmmki, kondi, bucu, cimicu
jast jane, rezidentu,maveu, i od novih pasemki i ergu
i jednom cudesnom vremenu svega i svacega, ali meni
uzasno dragom..
u petak, u mom gradu promocija moje druge knjige posvecea upravo tom periodu bloganaja ovdje, ali i na jos nekim blogovims.
bili ste mi obitelj jedno vrijeme u kojoj se i volis i mrzis i svadjas i tjesis..

sve u svemu...
bilo je neponovljivo

Uredi zapis

03.11.2015. u 17:02   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

U ČEMU JE KVAKA?

U čudu će štaka. Ona sretna iz prethodne priče.

-Nije ni sreća za svakoga, reče pošto gospon obješenih ruku prođe pokraj mene ne osvrnuvši se.

-Nisi dovoljno šepava, bit će da je kvaka u kakvoći šepanja. I nastavi pričati dok me vodi do Marijine kupke, malog zdanja u kojem su nekad gošće Julija Jankovića liječile damski mamurluk nakon raskošnih balova. Te kako zabaciti desnu kad te boli lijeva, te kakvim stiskom primiti držak štake, kako ju laštiti, kako gumeni vrh promijeniti da bolje prijanja. Ispriča ona meni cijelu štakologiju tjerajući me ponavljati , po njoj, bitne stvari.

I dok me vodi, ja gledam to lijepo kišenje kiše, slušam gustoću šuma niz lišće i mislim si kako bih jesensku listokišu stavila u pozadinu nijemog filma o umirućem moru. Meni se čini da bi more u svom zadnjem udah-izdahu zvučalo baš tako. Sjetno i ravnodušno istovremeno. Sva živad što se do jučer razbacivala životom uzduž i poprijeko bi samo nestala u tom šumu. Bezbolno kao u nekom mjehurastom anestetiku iz daleke budućnosti. Budućnosti koja će donijeti lako umiranje, nestanak mekan i bestrzajan. Samo da se neprimjetno pretvoriš u šum i odeš na tisuće strana. Svugdje , a opet nigdje. Samo šumiš i ne sjećaš se da si ikad bio govor i dodir, suze i smijeh, radost il žalost, tijelo i krv.

Samo duša koja duši u simfoniji nečeg neshvatljivog, velikog i moćnog
.
-Bilo bi to idealno za ove nju ejdž babe, kaže štaka, ovo o čemu sad misliš. To o dušenju duša i umiranju kao da je pasta koju razmažeš mekom ruku na nježno lice i od nje samo sjaji za sva vremena. Ali, nemojmo se zavaravati, nastavi štaka, to nije tako niti će ikada biti. Umiranje je kad ljepota prestaje biti lijepa, nego je gadna kao slike ovih modernih umjetnika, kada radost sebe samu kad se pogleda u ogledalo rasplače, kad se šapat pretvara u krik, kad se mir sam sebe uplaši i pusti si buku nad bukama, u uho si pusti. Kad se ljubav pretvori u osušeni list, proziran i tanak u herbariju iz dalekog pleistocena. Tako tanak da ga nema što na okupu držati pa se raspe kad u njega puhneš.

-Umiranje je, draga moja, grda stvar i nije za svakoga. Umrijeti treba znati.

Završi štaka i opet se baci na stazicu pa ja zateturah i bogme, padoh. Rasprostriješe se ja kao ona njena pasta po stazici od smeđeg lišća. Bogme me presjekla u nozi, bol do neba.

-Avaj, ajme meni! jaučem i ne mogu se dići.

-Upomooooć! viknem, a glasa ne čujem.

-Umireeeem, cvilim i skidam blatno lišće s čela.

-Što je ovo, majko mila..

Ispred mene, iza mene, ispod mene, iznad mene voda bistra od bistrine. Mjehurici kao kod kupki bisernica, onih u kojima ležim svaki dan. I tijelo mi titra i dišem u vodi. Dišem kao nikad do sad. Ritam čisti dišem. Šumim, samo šumim i ne sjećam se da sam ikad bila govor ili dodir, suze ili smijeh, radost il žalost, tijelo ili krv.

Samo dušim u simfoniji nečeg neshvatljivog, velikog i moćnog.

-Gospođo, jeste dobro?, čujem!

-Gospođo, primite se, samo još maloooo, ajte, evoo, evoo, sjednite, evo štake..evo.

Sjedim.

Štaka mi u ruci.

Desnoj.

A u lijevoj dlan.

Neke tople ruke.

S bijelom kutom i laktom pod pravim kutom.

-Vodim vas u sobu. Kade bisernice ipak nisu za drijemanje.

Mogli ste se utopiti. Umrijeti. I to u mom dežurstvu.

A umiranje je, draga moja gospođo, grda stvar…

Uredi zapis

10.10.2015. u 18:35   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

SRETNA ŠTAKA

Već dugo nisam osjetila tugu. Bogme ni radost, a ni ljutnja mi nije čest gost. Ni strahovi me više ne pohode u neka doba. Nekako mi se čini da prijašnje mene više nema. Isparila kao para iz izvora u Julijevom parku. Ona brza sa središnjeg kupališta na dnu parka o koju možeš opeći prste ako ju poželiš uloviti. Para, bijela i žustra u putanji u jedno veliko ništa.

Park je lijep, bogat, s grabovima koji se isprepleću iznad stazice za šetnju mekanim granama kao prsti tek prohodalog para. Hodati pod tim svodom plahih granatih prstiju je svakodnevna rutina Julijevog parka. Svod crnog oraha, pa kestena, žira i na kraju kroz šlajer breza i do prvih klupa. Odmor, krug do sjenice, pa do zdanja iz pretprošlog stoljeća koji se koči lijepo preuređenom tavernom s parketom od trešnjinog drveta.
Nekada balovi, a sad svadbe i godišnjice matura, brakova, pirova raznih vrsta i naravno, karmine za imućnije. Sve to pruža nekad vlastelinsko zdanje s jednim od najočuvanijih parkova, a sad lječilište za nerotkinje i one s raznim falingama lokomotornog sustava.

Idem i ispred mene lijepa ženica, koju godinu starija od mene, plavojka, sive mišije kose. Ide ona, a idu i štake pored nje. Štake, čini mi se, imaju svoju vlastitu logiku, obje bi nalijevo, a ruke bi nadesno. Stopala vani kad bi trebala unutra i obrnuto. Ta borba bića s pomagalima zaokupi mi pažnju pa brojim koliko joj treba do sjenice. U toj muci, priskoči joj gospon iz suprotnog smjera i ponudi ruku, onako gospodski . Ona zastade u trenutku kad štaka sama poželi nastaviti put, pade s treskom i gospođa ni ne primijeti, niti ju diže, a gospodin ju kavalirski zaobiđe i odleprša s novom družicom elegantno obješenom o njegovu desnicu.

Veseo smijeh se zaori iz sjenice.

Uzeh odbačeno pomagalo i dođoh do njih.

-Ispala vam, rekoh.
-Ne treba mi više, kao čudom proradi mi noga, uzmite si vi, reče lijepa ženica, vidim da šepate.
Okrenu se gosponu ozarena kao prvi kaćun kad ugleda sunce nakon bijelih snjegova, ono ožujno.

Bogme bolje mi sa štakom, pomislih.

Odšepesah do sljedeće klupe, malo dalje od njih, tamo gdje borovina hlada najjačega stvara.
Sjedoh. Gledam lijevo, desno gledam, a štaka mi veli:

-Ajte, ne dangubite sjedeći, šetnja meni i korisnost treba, neću valjda ćubit tu i gledati
hoće li koji sjesti kraj vas, prav i zdrav.

-Treba hodat, mene slušat, kao što je ova prije i onda će naić netko s laktom pod pravim kutom taman da ga zgrabiš, bez čekanja ovjesiš se na mišicu mušku.

-Ajd, ustajte, viče štaka, iz taverne eno jednog, ide prema vama, samo ustaj. Ja ću opet politiku svoju vodit, samo mene slijedi.

Ustadoh, ona tamo, a moja mi noga vamo, ruka lijevo, a ona će desno.
Jedva sam je sustizala.

Dođe gospon blizu mene.

Prav i zdrav.

Pored mene prođe.

Obješenih ruku.

Laktova uz tijelo.

Žustro prođe.

Uredi zapis

05.10.2015. u 0:07   |   Editirano: 05.10.2015. u 0:11   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

kme..kme

Kronicno kmecalo.
Nekorektno pljuvacko kmecalo.

Kao i vecina kvazi ljevicara.
Ispsuje uzduz i poprijeko
sve sto ne stane
pod njegovu staljinisticku subaru i onda kmeci kad mu se
uzvrati.

Krmecalo.

Majkemijanje ako to nije ona bena od Pofuka ili
Pilsela.

A mozda je ipak samo kronicna .izda.

Uredi zapis

23.09.2015. u 0:05   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar