La bambola

Ja sam jedna od onih koja puši Valetninovo.
Al' ono skroz.
Do filtera.

- Kuda ideš ružna djevojčice? Pita vuk Dam Dama preodjevenog u Crvenkapicu.

Haha.. ahahahaha. Pa onda još:

Kuc, kuc, kuc
- Naprijed! Viče Korni iz kreveta, preodjeven u bakicu.
- O, zdravo bakice. Vuk će s vrata, pa zabezeknuto sebi promrmlja o bradu: - Nebesa, ova je još ružnija od unuke. Kako bi bilo da odmah počnem ono s velikim nosem...

Uglavnom, htjedoh reći da Kornijevim korakom tamanim Kiki bombone.

Link

Cini se da jos uvijek ucim hodati.. obzirom da sam jahanje svladala.

Došlo vrijeme da kupim novi mobitel. I sad bi ja ovaj neki pametni mobitel. Obzirom da mi je bitna i estetika, zakačila sam se na Nokiu. Svima kojima sam rekla da bi Nokiu, govore NE, ali mi nitko nije dao konkretan razlog zašto ne.

I tak.. molim Vaša mišljenja, savjete, prijedloge.. štogod, samo da je konkretno.

Hvala :)

Kad bi se usamljenost mogla naslikati, moja bi slika bila mokro platno.

Kako se druziti s blogerima na blogu kad imas osjecaj da se sve reklo i da rijeci nemaju apsolutno vise nikakvo znacenje i tezinu?
Ima li zivota nakon kraja jedne faze? Nekako mi se cini nepravedno usporedjivati stara vremena s vremenom za kojeg ne znam sto nosi i zapravo ne znam kakvo ce doista biti...

(volim tri tockice na kraju, cine ga tako mekim i podatnim)

Kisa je padala cijelo vrijeme, temperatura je iznenadjujuce bila niska, gomila ljudi i sve nekako kao u snu.. tiho, usporeno, gotovo bez boja.
Narikanje majke koje se cuje u prekidima izmedju zvuka kise, odlazecih automobila i tihog zamora ljudi koji se razilaze.

Promatram blogove koje ste pisali jucer i ne mogu, a da se ne nasmijem.
I u smrti nam je uspio skinuti gace. Svima odreda, svakoj dusi koja se ocitovala. Direktno na blogu, ali i mimo bloga.
Ispod skinutih maski, dosta iznenajenja. Sto ugodnih, sto neugodnih, sto ego tripova, sto malih zlopamtila..

Nadam se da cete ga pamtiti po dobrim stvarima.
Njega ionako vise nema.
A na vama je hocete li kroz zivot nositi kosaricu sa slatkim plodovima ili gorkim bobicama.

Sretno.

Dvoumila sam se da li da stavim to na blog, a onda su me ponukali sati, dani i noći, godine koje je bio s nama na blogu.
On je bio dječak s praćkom i dječak koji pomaže ptici slomljenog krila.
Divljak i gentleman.

Od jučer Drle više nije s nama.
I više ga neće biti.
Smrtno je nastradao na motoru.

Znam da će vam biti teško povjerovati.. ja sam još uvijek u nevjerici.
I više ne znam što da vam kažem osim da se ponovim još jednom

Drle više nema.

Uhvatila sam ga za ruku gledajući lijevo i desno, osluškujući u isto vrijeme, koncentrirana na prelazak ceste koja je izrazito nezgodna za prijeći.
On je lagano izvukao ruku.
- Pusti mi ruku da se barem ja mogu spasiti ako naleti auto.
Pogledala sam ga trenutak prije nego li sam prasnula u smijeh.
- Nadam se da znaš da se šalim. Dodao je brzo, a ja sam se već grlato smijala.

:)

Danas sam trefila dobru poznanicu koju viđam samo ljeti. Lijepo smo se izgrlile, izljubile i sve ono što već ide kad se sretne draga osoba koju se ne viđa često.

Onda me pogledala u oči i pitala:
- I, kako si? Imaš kakvih planova?
Nasmijala sam se toj slici koju ima o meni, žena sa tri plana i još kojim rezervnim u svakom rukavu.
- Nemam. Čini se da sam odrasla.
Nasmijala se i ona pa me pogledala tako milo da sam rastužila.

I sad imam plan!
Odlučila sam svojim željama udahnuti život i pretvoriti ih u plan.
(samodaminosnenaraste negdje u tom procesu)
(najopasnije je lagati sebi, uopće nisam svjesna što si činim)
(omojbože, a što ako Pinokietama ne raste nos već guzica)

:D

Tijekom rata sam mislila da se nikada više neću nervirati zbog pizdarija.
Tijekom poroda sam mislila da mi nikada više ništa neće biti neugodno.
Tijekom zadnjih par godina sam bila uvjerena da nikada više neću cmoljiti zbog dirljivih ljubavnih scena.

Što da vam kažem? Zajebala sam se.

Što kupiti za 55. rođendan muškarcu s kojim nisam u rodu i nismo u ljubavnom odnosu? Čovjeka poštujem. Ne pije, ne puši, ne govori hrvatski, a bome ni engleski :)

Aj, da vas vidim.. imate kakvu ideju?

(...)

JA: Trebaš biti mudriji. Uči od tih koji ti podmeću. Možda si ga trebao tući njegovim oružjem pa početi jaukati kad je on tebe provocirao i gađao balunom.
ON: Ma je, ispao bi pička.
JA: Molim? Pička kažeš?!? Ti nećeš upotrebljavati pičku kao simbol slabosti! Voljela bih vidjeti bar jednog muškarca nakon takvog rastezanja bilo kojeg dijela tijela, a da ne spominjem donošenje drugog živog bića na svijet. Pitala bi onda tko je slab. Pičku ima da poštuješ, jel' ti jasno?
ON: Dobro, dobro.. a što onda da kažem?
JA: Seronja bi bilo sasvim dovoljno.

Ovako mi malo fali da ga izvadim.
(a nisam u pms-u)

Imala sam u planu napisati jedan dirljiv blog o susretu s dupinima danas. Pa mi se nametnula misao kako blog na Iskrici nije zapravo mjesto za pisanje dirljivog bloga o susretu s dupinima, a bome ni o filmu Nedodirljivi, kad smo vec kod toga. Nakon te misli sam se sjetila drle i mrava.
Nakon te misli sam zapela, ne mogu se sjetiti sto je drlu zapravo mucilo vezano za mrave.. al mi kao nesto zvoni u glavi da je hito znati kako mravi spavaju.
I sad vise ne znam sto da mislim nakon svih ovih misli.
Sto je ono bilo prvo, dupini ili mravi?