Komunikacija

Komunikacija,nas,dugogodišnjih obiteljskih muškaraca,s naglaskom,na papučare je uvijek bila plitka i nekako usko povezana s obitelji. Sve što nas okružuje je jedan mali krug ljudi,svakodnevni,dosadni i pomalo se svaki razgovor svede na neke kratke rečenice i stereotipe. Nikako čudo,kada smo u toj komunikaciji svakodnevno i jako često. Nikako čudo jer smo zbog svojeg načina života i statusa,svedeni na obavljanje dnevnih zadataka i isprazne priče tipa,"jesi li bacio smeće","djeca su ručala?",hoćeš li usisati stan?" i slične tričarije. Tijekom godina zajedništva,polako i neminovno,svaki razgovor se i pogledom iskaže i iščita.Svako pitanje dobije kratak i sažet odgovr i svako razglabanje o nečemu polako prestane ili počne umarati. Monotonija i svakodnevno iste face,riječi,zadaće i ono što treba i što se mora uraditi ima prioritet,a za ostalo često i nema snage,volje niti vremena. Za nekakvo druženje s širokim krugom ljudi,za razgovor o nekim drugim temama ili nekakvim drugim i drugačijim obiteljskim problemima.
Nakon par godina,osjetiš da i sam ne možeš izreći nekakav svoj sud ili dati nekakav svoj komentar na nešto što je tebi i tvojem načinu života sada daleko i pomalo nepoznato.
Zato svaka komunikacija iziskuje i malo napora i truda,iziskuje i vremena i prilagodbe nekome.Osluškivati nekoga,taj dar koji se godinama gubio,nestajao pred onim svakodnevnim pričicama,toliko banalnim da se osjetiš zaglupljeno i tupavo i nesposoban da se uključiš u nečiju priču,da osjetiš ono što se riječima želi iskazati i da osjetiš sugovornika i njegov način razmišljanja. Izgubi se to sve,kroz godine,neke,zatvorenosti u svoj mali svijet i svoje male tuge,radosti,posliće i sve ono što čini život u jednoj,čvrsto zatvorenoj i maloj grupi,koja se zove obitelj.
Dok gledam djecu i divim im se,čak i zavidim, na elokvenciji i odgovorima koje daju,načinu izražavanja,vidim da im njihovo društvo daje puno toga.Daje im raznolikost misli i tema,riječi i opažanja,raznolikost donošenja odluka i reakcija.Nekada i sam,poprilično,sličan njima,sada vidim da sam "zahrđao",da sam izgubio ono što sam nekada imao,da jednostavno,ne znam komunicirati i ophoditi se prema drugima.Sad vidim da sve moje prednosti i vrline,kojih vjerojatno i ima,postaju skrivene i zatvorene,da ih ne znam prezentirati i pokazati u onom svijetlu koje zaslužuju,bez imalo uljepšavanja i kićenja. Ne znam sebe prikazati u onom svijetlu i onom obliku u kojem se vidim i zato me drugi vide drugačijim nego što jesam.
Mogao bih se sada izvlačiti na brak,obitelj,na zatvorenost ili na bilo što,ali znam da je jedino krivo ono u meni. Ono što me čini pomalo plitkim i zatvorenim,smotanim i dosadnim.
Jedini krivac je,autor ovih redaka,onaj isti koji je to sebi dozvolio i koji je od početka,stvari i prioritete postavio na krivi način i uslijed lijenosti i lagodnosti,prepustio da život ide nekim,mirnim,tihim i ljuljuškajućim tokom.Tijekom godina,navikao na to,naučio zatomiti ono što je unutra,svoje želje i stremljenja zatomiti i prepustio da budu umorena i zaboravljena.
Nije ni čudo da svaki pokušaj bude fijasko,da propadne u samom začetku,jer nenavikao i nespreman,"ugušen" i sputan,ne mogu iskazati sebe,ne znam pokazati tko sam i što sam.
I ne mogu očekivati da me drugi vide onakvim kakav jesam,već onakvim kako se i pokazujem u toj svojoj nesposobnosti.

Uredi zapis

25.07.2015. u 13:37   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

Moja svrha Iskrice

Nekada,sad već jako davno,došao sam na Iskricu. Kao i većina ovdje,došao sam sa željom da upoznam nekoga i možebitno produbim svoja,blagorečeno,tanka sexualna znanja.Prvih nekoliko mjeseci sam pregledavao profile i tražio,mojim željama,podudarne žene.Naravno,nije to urodilo nikakvim rezultatom i već sam Iskricu svrstao u "još jednu glupost na internetu",a onda otkrio WeBlog. Mjesto gdje netko piše i opisuje ono što mu padne na pamet,ono što ga muči ili veseli,intimno ili općenito.Zanimljivo mi je bilo čitati i vidjeti i neka druga mišljenja i saznanja,jer sam do tada bio zatvoren u nekakav uski krug,bez nekoga kome bih i ja mogao "istresti" ono što mene muči. Polako sam i sam počeo nešto žvrljati i piskarati i tu se pojavio nekakav krug sličnih i drugačijih iskustava i razmišljanja.
Ono što mi je upalo u oči i o čemu sam počeo razmišljati je bilo da i nisam baš bajan muškarac,ljubavnik,muž. Da imam i svojih mana i prednosti,da ima još puno toga što bih mogao popraviti u svome životu.
I krenuo u usavršavanje. Samouko.
Prvo sam shvatio da ženama treba pažnje, nježnosti,da im treba pokazati da su jedine i da sam sam njen. Poradi nedostatka neke druge, tu sam teoriju počeo vježbati na svojoj supruzi.
Obasipao ju pažnjom,pokušavao biti nježan i njoj dobar i simpatičan. Svakodnevno ju nekoliko puta zvao na posao ili slao sms,doma se neodvajao od nje i sudjelovao u svim njenim poslovima,koje sam,doduše, i prije radio,ali rijetko. U to vrijeme sam počeo gledati na TV-u kulinarske emisije,čitati recepte na internetu i polako počeo učiti i kuhati.Naravno da je to njoj godilo,kada dođe s posla,a ručak na stolu. Godilo i meni. Ponosan sam bio što sam nešto naučio i nju oslobodio dodatnog napora poslije napornog dana na poslu.Da bih ju iznenadio,nekada bih opeglao veš ili usisao stan,prebrisao namještaj i slične posliće koji neoduzimaju puno vremena.
Svo to vrijeme sam bio na iskrici,pratio,upijao,razgovarao sa ženama i učio od njih. Malo pomalo,naučio sam puno o ženama,teoretski,ali nikako da i praktično upotrijebim naučeno s nekom drugom. Bilo je privatne prepiske s drugima,dugih poruka i svakodnevnih online druženja do duboko u noć.
Za to vrijeme,nezapostavljajući svoju suprugu i njene potrebe i želje,online sam polako spoznao da od moje neke nevjere ili sexa sastrane,neće biti ništa. Možda nisam takav tip ili jednostavno previše cijenim žene i vidim ih kao ljudske duše,a ne tijelo,a to je pogubno za sex.
Tako sam većini bio samo neka vrsta prijatelja,muškarca koji ih je znao saslušati,napisati riječi utjehe i zajedno s njima ponekad i biti tužan. Imao sam strpljenja i vremena za njih. Posebno u onim noćima kada bi supruga rano na spavanje otišla. S vremenom sam uvidio da ima još puno učiti i puno truda uložiti u moje napredovanje da budem bolji muškarac,muž,otac,prijatelj.Puno je toga što sam i učinio i pokušao učiniti,napravio i iskušao doma skupa s bračnom družicom.Vidjeli su se pomaci,vidio sam da ima efekta i da je vrijedilo čitati ovaj WeBlog i popričati i upoznati žene i shvatiti ili pokušati shvatiti njihove osobnosti i želje.
Naravno da i da dalje nemam pojma o ženama i da ih nikada neću ni shvatiti i biti mi jasne,ali sam uspio sebe djelomično promijeniti. Naučio sam biti bolji i pažljiviji prema njima,a to sve i dalje primjenjujem samo na jednoj.
Nakon dugih godina iskričarenja,shvatio sam da postoje žene "za mene" i one koje to nikada ne bi mogle biti,da postoje žene koje još uvijek imaju ono nešto da privuku i zadrže nekoga uz sebe,ali i onih koje svojim stavom i razmišljanjem samo odbijaju potencijalne i stvaraju animozitet prema sebi.Svjesno ili nesvjesno,ne znam. Shvatio sam da sam ipak bolji nego što sam bio onoga dana kada sam se prijavio na Iskricu i da sam nešto i naučio o ljudima,ženama,odnosima,kuhanju,peglanju i mnogim vještinama koje mi pomažu da budem,bolji muškarac,bolji suprug i bolji čovjek.

Uredi zapis

15.07.2015. u 12:39   |   Komentari: 39   |   Dodaj komentar