PRAVA LJUBAV...A TREĆI PUT ME VEĆ OSTAVLJAŠ!

svaka prejaka ljubav je tek ona prava! sve druge s mjerom, odmjerene, suzdržane, dozirane...to i nije prava ljubav! prava ljubav je kad gineš, kad te nema kad te najviše ima...ah, sve te prave ljubavi su baš onak...nesretne! valjda su zato i prave...one druge, realizirane...završe brakom, razvodom, svakodnevicom....ima još al mi se neda!

prvi put si me ostavila s rečenicom: mama, meni je 26. g. šta nije glupo da cura od 26. godina živi s mamom? mislila sam, sigurno ima neekog dečka pa će s njim u podstanare? al nije. bje to samostalna i pametna cura, ta moja mlađa kćer! onda me drugi put "ostavila" kad je prije četiri godine otišla u prag, sama...ko pale sam na svijetu! em je sve ostavila što je poznavala, em se uputila u poslovne vode (managerica hostela) o kojima nije imala pojma! no, očito sam toj mojoj djeci (curama) podarila srčanost? ništa drugo nisam nit imala! i eto, danas smo se oprostile po treći put. ovaj put ne odlazi sama, već njezin suprug, pes, mačka..ha ha...baš ih je četvero! i znam da ide u bolje! i trebalo bi mi biti drago? i jest! no, kome ću sada pričati svoje žalopojke? tko će me sada skoro svaki dan pitati: kako si? i pri tome očekivati moj odgovor! skyp, sms, mail, satelitski telefon...ma ima tih medija na bacanje! al, neću je vidjet gotovo godinu dana. i imam ja još jednu kćer (pače, postat ću i baka s njom) ali ta kćer je ipak nešto, netko...drugi! obično to tako jest u životu, onome kome viš pružiš, sebe cijelog čak..ne dobiješ natrag. a onome kome se uskratiš, taj cijeni i to malo od tebe! pijuckam zdjelarevića, al ukurac...kome je do pića? sad razumijem one koji tugu utapaju u alkoholu...nema tog alkohola koji može otopit...tugu! nema nijednog kemijskog ili kakvog sredstva koji može odstranit taj sloj...uzaludnosti, čežnje i tuge ....jer što li je roditeljska tuga kad mu dijete ode do li talog boli. posvetiš im sav svoj život (one su otišla a ja jošte neke kredite otplaćujem), prostreš se bez da su to od tebe tražili a potom se sklupčaš ko klupko vune nakon što su te prije toga dobrano istegli na sve strane....naprosto, naučiš živjeti s njima, bez njih!

Uredi zapis

21.12.2014. u 15:24   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

AH, VIRTUE ME PODSJETIO...

da nas ima i drugačijih.....

http://www.rudan.info/let-it-snow/

što ne znači da neću i ja kud i svi turci. ne zato što sam mujo već stoga što su turci tak naporni kad im moraš objašnjavat da si ti...kaurin? hm...il priča ide obrnuto? fakat, nekad su kršćani bili manjina! sad su većina pa se ponašaju kak turci? kaj su zaboravili kak je biti ne-mujo? ajme, di ja to živim! dal da umrem o ovim danima? il da sačekam 7. siječnja. a nisam pravoslavka. taman se riješiš nekih katolika, kad ovi drugi zakucaju na vrata? općenito, nisam objesila vjenčić na vrata. što ne znači da neću? i bor kitit (ha ha nemojte se smijat tome kaj nevjernica kiti bor). ovaj put čak imam i izgovor da treniram za unučicu! ma tko jebe bake, dobro reče rudanica. jedino kaj bi sebi nekog soba kupila . i neke saonice. da me otpelja do...placa!

Uredi zapis

21.12.2014. u 9:28   |   Editirano: 21.12.2014. u 9:29   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

DO JUTAR

uz kavu! subotom sam obično strgana. osim nešto nogu (reklo bi se uobičajeno) sve drugo je čilo! ko i ovaj sunčan dan. a sve zahvaljujuć jednom "dečecu" od 60. i koje! uvijek se začudim sebi, al kad sretnem ljude koji su još stariji od mene a duhom i tijelom vitalniji, ostanem paf. svratim ja tak jučer dopodne kod svoje frendice onak an pasan a ona meni ni pet ni šest: pa ti si ko curica? blistaš! i pita kaj opet imaš frajera? nije. samo spoznaja da je petak i da idem u armani! iako su me sinoć svi "moji" armanijevci ostavili. osim jednog (novopečenog), no taj bje posve dovoljan. ne sjećam se kad mi je tako cijelu večer bilo dobro samo s jednim čovjekom! ha ha...i to muškarcem. a ni bilo sexa! samo čaga, ludiranje i nešto malo stiskavca. ti zagrebački dečki uvijek su me oduševljavali kak znaju bit puni šarma, vrckavosti i neke lepršavosti! nisam to vidjela niti kod dalmoša (oni znaju bit vrcakvi, ali pomalo tromi....jer su obično visoki, po mentalitetu malo ljenasti i tak...a ovi zege dečki....baš po mojoj mjeri! nemreš nit slavonca vidjet s tom lakoćom, lličani ajme... i tako do sitnih sati. a volim kad me kavalir otprati do garaže (normalno u liftu smo se malo žvalili), pa me nazove dal sam sretno stigla doma i tak...ima još inteligentnih muškaraca koji nisu mrtva puhala! dugo već ne sretoh takvog jednog...da je simpa dok pleše ko pingvin (ha ha)...sasvim smo dobro čagali rock i da je pametan dečko! ima još nade za nas? reklo bi se ljubav na drugi pogled? nadam se da me neće kod trećeg...zaprosit? prazan mi današnji dan (mislim ne jurim)...osim kaj imam dogovorenu masađu, pa šetnju pesom, pa kavu, pa šoping (špeceraj da ne bi mislili da opet peglam karticu) navečer i tak....sve u svemu..mrzim blagdane samo zbog te ludnice po dućanima. vratite mi moj ne-božić!
p.s. reko mi jedan virtualni znanac da mi fotka u profilu ko kumice na dolcu? hm...or be or not to be?

Uredi zapis

20.12.2014. u 8:49   |   Editirano: 20.12.2014. u 9:21   |   Komentari: 53   |   Dodaj komentar

EKSPLICITNA

sam jer obično navedem onog o kome pišem (ili čemu) pa sam tako uklonila svoj ha ha u naslovu, morti nagnam gornjeg dečka da jasno i glasno kaže kaj ima za reći kao što sam ja to rekla o njemu? (jel zvučim dovoljno zlurado, bell?) danas mi baš drago što sam kod meije (one prave, a ne dublerke) na ignore! kad čitam blog, muka mi je! ajme, kak se ljudi znaju krvnički svadit i vrijeđat ovdje? i zanimljivo, kak obično reagiraju samo kad se njih pljusne...eto, horny danas dobio par šamara, a nisam ja ga zašamarala! ne radujem se, samo konstatiram! no, vaš jad neće meni pomoći da ja budem manje jadna? danas sam si opet kupila crvenu pelerinu...ha ha...prekrasna je, onak baš dizajnerska (al ne po cijeni i dućanu) sa visokim ovratnikom i ukrasnim gumbima...uf...opet ću se morat slikat! svako magare ima svoje veselje (nemojte mi pričat da tako liječim svoje frustracije, jer to znam i sama)! eto, dok ste se vi danas svadili na blogu ja sam okolo šopingirala. tražim dobrovoljca da mi prereže kartice? off sam!

Uredi zapis

18.12.2014. u 17:25   |   Editirano: 18.12.2014. u 20:12   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

SVAKI PUT ME IZNOVA ODUŠEVI

jedna žena

http://www.rudan.info/zasto-je-smaknuta-nives-celzijus/

gotovo više nego bilo koji muškarac! žena je sve bolja, a nažalost muškarci sve lošiji (barem u mom životu)! no, ne pišem ovaj zapis večeras zbog njih, već zbog...nas!
evo i sporni spot...ne volim narodnjake al ova potrošna roba mi odgovara!

Link

Uredi zapis

17.12.2014. u 21:02   |   Editirano: 17.12.2014. u 21:08   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

INTELIGENCIJA vs OBRAZOVANOST

Iako mislim da je ovaj versus pogrešan. Ne treba inteligenciju suprotstavljat obrazovanju, pače...oni bi se trebali nadopunjavat. But, kad netko (ne volim uopćavat na blogu pa uvijek kažem kaj mislim tj na koji nick se odnosi) kao vega napiše da citiram „Ona je ipak mala neobrazovana seljoberica, a mi obrazovane velegrađanke...“ (op.p. tu misli na mene kontra sebe i koke) tada stvarno ne mogu ne suprotstavit inteligenciju obrazovanju? Dakle, za mene je ona superiornija pred obrazovanjem, jer upravo ona je dovela jednog Einstena, Teslu i njima slične do otkrića po kojima ih pamtimo i danas. O ostalim umovima poput Krleže, Tine ne bih ovom zgodom. Čast svim formalnim intelektualcima (pri tome mislim na one koji imaju diplomu i time dokazuju da se mogu takvima zvati) no ovdje progovaram o inteligenciji a ne o intelektualcima. Da se vratim na veginu konstataciju o seljoberici? Koliko znam inteligencija jest nasljedna, a obrazovanje se stiče. Istina jest da formalno se obrazujući nisam diplomirala iako sam studirala. To što sam se kasnije obrazovala na više načina (samoobrazovanje) i svojom znatiželjom saznavala svakodnevno puno previše toga tako da sam sigurna da bih npr sašila uvaženu profesoricu u općoj kulturi i obrazovanju, ne mora nikog impresionirat. No, erudite poput Krleže i Tina su dokaz o takvim ljudima koje sam uvijek više cijenila od onih koji su samo stekli VSS a da pri tome kroz život prolaze ko fah idioti. Ovaj izraz seljoberica bi valjda trebao govorit o nečijem seljačkom porijeklu? Hm...rodih se u gradu koji je stariji od svih ostalih gradova HR, no samim time nisam se cijepila na pamet i građanstvo. Odgoj se dobiva u obitelji i ne mogu reći da se u mojoj obitelji objedovalo za stolom na kojem je bio stoljnjak sa salvetama? Dapače, uvijek se jelo na stolu bez stolnjaka i salveta. To me toliko smetalo da sada svaki dan stavljam podmetač dok jedem i serviram uz salvete, no to ne može izbrisati sve one "seljačke" manire koje sam imala prilike gledat u svojoj obitelji. No, vego na tvoju žalost, dobar dio zagrebačkih obitelji iz centra grada primitivnije je (mnogi obrtnici u što sam se uvjerila dok sam radila u srednjoj školi koja je obrazovala obrtnike) od mnogih seljaka iz srca Like, Slavonije ili Zagore. Roditelji su mi bili neki polu srednji sloj, otac otišao sa sela (dalmatinska zagora) sa 18 let a majka još i mlađa otišla u Austriju konobarit. Ona sa osnovnom školom a otac završio brzopoteznu gimnaziju i potom još neke vojne škole. Sve u svemu, jedna posve prilično prosječna poluprimitivna obitelj (barem za moje pojmove) za ono vrijeme. No, geni se ne mogu mijenjati, ali čovjek može poradit na sebi kroz život. Prilično sam se primila tog posla i u stvari zadovoljna sam sobom. Tipovi ljudi poput vege su mi više no poznati. Jednog takvog voljela sam skoro 20 let. Dečka iz centra Zagreba koji je mislio za sebe kako je jako pametan i unikatan. I jest bio više no ok, no ne tako i toliko koliko je o sebi mislio. Kada sam ga par puta pitala, po čemu je on to tako izuzetan...jer niti je doktorirao ili magistrirao već je samo obavljao svoj posao u svojoj struci ko i toliki drugi (ko i vega), materijalno nije ništa postigao dapače, sve što je stekao stekao je zahvaljujući svojim roditeljima po kojima je sveudilj pljuvao(zanimljiva paralela s vegom)...etc. To su ljudi koji su u pravilu hendikepirani ili toliko iskompleksirani da omalovažavajući i ponižavajući druge ljude oko sebe, uzdižu sebe! Jedino tako oni mogu sebi biti normalni. I ne pomažu uvjeravanja nas "normalnih" da su posve ok i takvi, hendikepirani ili iskompleksirani. Njima se to ne da reći (dokaz je vega kojoj smo ne jednom i ja i dona i koko pokušavali pomoć da prevlada taj svoj strah od drugih i to što su je zlostavljali...bilo suprug bilo majka svojim boleštinama) jer oni ne vjeruju u to da su kao drugi! Oni moraju biti "iznad" da bi bili jednaki. A da bi bili iznad, moraju unizit i omalovažit ljude oko sebe. To je tako silna potreba da ih ona u pravilu uništava! I svjesni su oni toga, no ne mogu si pomoći. Naprosto predugo i previše su u tim vodama. Pače, u onim drugim normalnim ne znaju plivat. Ovo pišem samo stoga što sto puta ponovljena laž zvuči kao istina. A što je istina a što laž..hm...kako bismo znali da ne postoji i jedno i drugo? A da bismo mogli sudit o drugima, najprije sami moramo biti viši, bolji, pametniji, ljepši...tako i neka viša inteligencija koja će tek doći moći će spoznati nas čovjeka. Mi sami sebe baš i ne!

Uredi zapis

14.12.2014. u 20:20   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

BLOŠKE KOZE (tko o čemu, ja o sebi)

citiram vegu "...Ja sebe volim i poštujem. Kakva god da jesam.....Vi ne morate. Ali je lijepo kad možete..." to je srž!

žao mi je što sam vas odjebala u svom prethodnom zapisu sa crvenim kožnjakom, jer stvarno me boli dupe kaj vi danas cijeli dan laprdate o mojoj fotki i blogu! dakle, tko vam brani da i vi to činite? osim vas samih! e sad, dijelom se slažem s veginim zapisom, ali ipak sam ja netko drugi! tko? ha ha...morti mi trenutno više paše ovaj tekst rudanice? tko ste vi? to ostavljam vama i vjerujte mi, uopće se ne bavim vama. budite tko god hoćete, a mošte bit i ova moja koza! ha ha
evo, za one koji nisu pročitali, vidjeli bje objavljeno i tu i na fejsu!

Link

Uredi zapis

14.12.2014. u 14:01   |   Editirano: 14.12.2014. u 14:02   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

ha ha, kak si nas pročitala! dobro ti jutro!

ha ha, kak si nas pročitala! dobro ti jutro!

Autor: mai_sarai (22.11.2014. u 9:11, coco blog)
e sad, budući je krelec javno izjavio:
opet nudim okladu po milju bilo cega da majica ne moze reci dobar dan ako ne ubaci barem tristotine nesuvislih rijeci izmedu dobar i dan. Isplata u gotovu.

Autor: krelec(12.12.2014. u 18:58, blog od georgi)

molim dotičnog da mi se obrati na pvt (a čini mi se da je imao i moj broj mobitela) radi dogovora o isplati (ne mora u gotovini a nit u naturi, bit će dovoljno isplata na tekući) jer je bjelodano da sam upravo to napisala na citiranom kokinom blogu. ako koga znaima, može provjerit? ima toga još, al mi se neda tražit.
btw i off the record, eto me na fotkama u sinoćnjem izdanju gore u armaniju...istina, frend me malo zmutil na fotki, al nije po mom nalogu već su mu ruke drhtale pa je zato to tak? sve u svemu, jako mi je teško ovih dana i tak su me se dojmile vaše pizdarije na blogu da nemrem doć k sebi? eto, večeras sam čak zbog toga ostala doma...sve u očekivanju godoa i vaših blogova?





p.s. isprika ovom dečecu u zelenom kao kolateralnoj žrtvi (čak nemam pojma tko je al je naprosto utrčal i mislim da je baš dobro pridodao malo zelene boje )

Uredi zapis

13.12.2014. u 22:28   |   Editirano: 13.12.2014. u 22:31   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

SAMO JOŠ JEDNO SLOVO...ABECEDE

Crvene papričice, punjene sirom, činile su se uz paštetu od dimljenog lososa posve dovoljnima. No kako ja volim pretjerivat pridodala sam i fini istarski pisinium. Francuskim vinom htjela sam te zadivit nakon dva mjeseca nas? Ili barem oduševit! Nije baš uobičajeno za ženu da krene put ljubavnika? Odgađala sam to već neko vrijeme i bio je red na meni doći. No, nikad nisam robovala stereotipima čiji je red doći. Željela sam doći tebi!. Znala sam zašto? To što se kasnije to moje zato pokazalo dijelom pogrešnim, hm...biva to tako u mom životu! Prekrasna priroda uz rijeku kojoj jedva da sam ime zapamtila ostavlja bez daha. Stijena koja se uzdiže ponad mjesta kao da će svakog časa poklopit cijelu dolinu. Pogrešno vrijeme na pravom mjestu, rekla bih! Ti reče da smo se barem ranije sreli? Nisam isprva kužila tu tvoju opasku, budući je glupo takvo što reći. Sreli smo se sada. Niti poslije niti prije. Nisam mislila da ću bit tvoja Penelopa al bome nisam mislila da će to bit još samo jedno slovo u mojoj abecedi ? Rominjanje kišice putem ka tebi nije me omelo, ali prilično oneraspoložilo. Još više kada smo sjeli popit kavu u tvom omiljenom kafiću u kojem se ne smije pušit. A ja pušim, samo uz kavu! Urednijeg i čistijeg muškarca nisam srela? Ubava kućica na livadi nadomak šume...reklo bi se midle of novere! Ni pasa nema a kamoli čovjeka. Al ima kamin, crveno vino, masivni stolac koji se ljulja i večer ispunjeno pričom! Kada dvoje ljudi satima mogu pričati znači da im sex nije presudan. A jest! No, dovoljno smo razumni da znamo da se tijela trebaju upoznavat! Ko i mi. Što se dogodilo jutrom drugog dana? Je li sve bilo pogrešno? Ili je doista bilo pogrešno samo to što sam morala otići, a ti si morao ostati? U svoj svojoj neizvjesnosti? Sama sam našla put natrag, nisi me ispratio? To me pogodilo. Ima toliko drugih načina da pokažemo onom drugom da nam nije stalo. Ne mora to biti tako ponižavajuće poput duboko gurnutih ruku u džepove hlača. Dok sam te grlila na rastanku! Ne bje niti snijega, niti magle...vrijeme je znalo da me ono treba pomazit nakon tih nekoliko šamara! Zašto? Glupo pitanje bez odgovora. Zahvalila sam na gostoprimstvu uz par tvojih fotki. Fotić tako nenadjebivo bilježi uspomene. I o njima smo pričali...i spomenuh ti Prousta i njegovu misao u putu ka swanu:
"...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."

Kažeš sve je u redu. Znam da nije. Iako ne znam što nije? Očito svi gledamo isti svijet al ne vidimo iste stvari. Kažaeš da sam iznenada krenula otić od tebe bez pravog razloga? Jer moji razlozi nisu i tvoji. Moj je razlog netolerancija. Jer, kad hoću uz kavu zapalit jednu jedinu cigaretu tog dana onda očekujem da je popušim u kući a ne vani na terasi na +2 stupnja dok rominja kišica. Ili kad idem u šetnju uz prekrasnu rječicu, iako si pospan jer nisi spavao cijelu noć, očekujem da prošećeš samnom. Moja očekivanja očito nisu tvoja ispunjenja. Moja impulzivnost očito razlogom tvoje zabrinutosti. Jer, ja želim biti svom čovjeku važna. Najvažnija od svih i svega. Toliko da će me moj đentlmen pratiti autom kroz scile i haribde, makar to bilo 15 km seoske cestice in midle of novere? Očekujem da me moj muškarac grli i ljubi na odlasku, bez obzira koliko puta je to zalud činio a da mu nije uzvraćeno. Očito ja nisam tvoja Penelopa. Pitanje je jesi li ti uopće Odisej? Kažeš slike su bezvezne. I opet ponavljaš da je sve u redu. Da se čujemo, da se vidimo! Ne mogu s tobom razgovarati, iako smo razgovarali. Zato pišem, dugo već pišem i citiram uglavnom sebe. Jer je sve uglavnom...deja vou!

"Ali, trebalo bi živjeti drugačije, šutjeti. zašto nastavljam govoriti kad znam da me svaka riječ udaljuje od istine koja kao da živi jedino u šutnji? ali, to prokletstvo nade da ću pronaći govor koji će biti poput šutnje tjera me govoriti. ta sada ću odšutjeti i postaviti zrcala u svoje odaje, kako bih mogla šutnjom razgovarati sa tisućama tebe na drugom mjestu, u drugo doba. njima kao i tebi dajem znati da ste preda mnom, ovdje i sada, a jednog dana, ne znam gdje i kada, kad sunčev zrak zastane na tvom zatiljku, to će biti moj topli dah i cjelov, tako ću ti poslati znak da sam ti oprostila, da sam i sebi oprostila sve svoje ljubavi...jer, željela sam samo ljubav (ljubiti i biti ljubljena) poželjeh njenog glasnika...ali tvoje trublje, glasonoša ljubavi, utihnule su u noći kada nisi krenuo...za mnom! Umjesto bilo kakve ogrebotine (sjećanja) u tvom srcu ne osta nit ogrebotina na tvom sjajnom parketu urednog stana. Ali , zahvalna sam ti jer eto napisah nakon duljeg vremena još jedno svoje pismo o pokušaju zvanom...čežnja! I naposljetku, zapisavši ovu ispovijest koja je povjerljiva (iz moje duše) ovdje postade javna, ali ono što doživi jedan čovjek, doživljavaju svi ljudi (kako reče borghes). "

hm...bilo je...lijepo!

Uredi zapis

08.12.2014. u 21:25   |   Editirano: 09.12.2014. u 12:37   |   Komentari: 0

MOSTOVI OKRUGA (moja blagdanska priča)

Kamenjak! Uz čašu vina jučer saznah od svoje parstorke kako je prosula pepeo mog pokojnog bivšeg supruga. Znam da obično istinite priče nisu zanimljive, osobito ovako petkom kada se svi lože na bolji život. Koji u stvari samo i živimo vikendima? S dotičnom sam pri mirenju (na sudu), eto već treća godina od pepela. Prava storija taj pepeo? Njih dvije žene (kolegice) prosuše ga baš onako kako je pokojni htio. Između tri klupe s pogledom na Fenoligu. Bjah ljetos tamo a da nisam nit znala da on tamo leži? Kažu žene da je bilo prilično dramatično to polaganje mrtve duše od čovjeka u vidu pepela. To što su time dvije uvažene pravnice činile i neko krivično djelo jer je zabranjeno pepeo iz urne polagat bilo gdje osim na oficijelnom groblju, nipo jada! Bje pomalo olujno i vjetrovito dok su valovi mlatili Kamenjakom al posljednja želja je želja koja se mora ispunit! Tri godine sam uredno odlazila na Miroševac a jučer postah sretna zbog te činjenice što on nije bio tamo! Sada znam da je moja najveća ljubav nakon svega sastavni dio pijeska i šljunka skrivene uvale. Ne bi mu bilo drago što danas pišem o tome jer kao što sam i konstatirala sinoć, bje on jedan ortodoksni muškarac. Nahrupile su sinoć uspomene, unatoč toga što je kćer prilično promijenila sve u stanu. No, još uvijek su prisutni tragovi zajedničkog biranja nekih stvari u njegovom samačkom stanu nakon što smo se razišli. Dobro je kad bivši supružnici postanu prijatelji a ne ratnici. Pa sam tako svaki komad tanjura, bešteka, zavjesa (eto ih i danas stoje u kuhinji pomalo ofucane) i ostalih kućnih drangulija koje smo zajedno birali doživjela sinoć kao neku amajliju oliti relikt. Komoda Rigo grupe (bje to jedna pomalo snobovska kuća talijanskog namještaja koja je propala vjerojatno kao i toliko toga iz prošlog stoljeća) i još neki komadi namještaja svjedočili su o našem zajedničkom životu. Unikatni tepih više sive nego plave boje, onako ofucan u dječjoj sobi , samo je podsjećao na dane kada je djevica od mog bivšeg muža (čak i same natruhe u lava bile su dovoljne da to čini) češljala franzle na dotičnom! Tri žene su nazdravljale činu. Bila sam zahvalna tim mladim ženama (osobito pastorki) što je izvršila nešto što sam trebala ja. Pitala sam ju kako je to uspjela s obzirom na zakonske kazne i da je to nedopušteno, a ona reče da je otac očito imao nekog negdje gdje je trebalo da to učini (da urnu u ruke rodbini). Jer, Mostovi bjahu naša priča. Toliko puta smo ih gledali i zaključili kako ćemo tako. Nikad mi nije nedostajalo suza dok sam gledala neke scene Mostova. Nažalost, putevi su krenulli stranputicom i njega u vjetar posla ona (kćer) a ne ja. Sada znam gdje ću kada ću. Znam da je patetično, nekima romantično…meni samo pripadajuće! Kao što neki biraju Miroševac ili Mirogoj, tako ja biram paljevinu i prosipanje uz njega. Dobro je imat djecu koja ipak izvrše našu posljednju želju. Ili morti ne imat ih? Čeka me vikend. Nadam se i želim dobar, bolji, najbolji!
P.S. crvenu kožnjaču nisam još obukla? Ljudi moji je li to moguće?

Uredi zapis

05.12.2014. u 10:17   |   Komentari: 63   |   Dodaj komentar

ŽELJO MOJA!

zgriješila sam danas! ne tako što sam bila u radno vrijeme na blogu (oni koji imaju dulje pamćenje znaju da sam to svima i svakome spočitavala od bucke, meije, paške etc) al tako što sam si kupila crveni kožnjak! ups! jakna črljena onak pomalo utegnuta (br 40) taman za mene! to si odavno želim i učinih to! neću reć kolko me to koštalo, vrlo jeftino al skupo kad nemaš para? no, kada učinimo si neku želju i čežnju iz mladosti pod stare dane, valja si oprostit? a čitam vas post festum i svaka čast koke...nije lako tako utrčat med lavove (prije hijene) koji bi te najradije rastrgali? i sve si im istinu rekla, al kaj vrijedi istina na blogu? važno je da je klan nedoklan pri sebi! ti si svoja i ne spadaš tamo. ti ne spadaš nikamo. dobro si danas rekla tam kod georgi: ti si ono kaj si vani i ovdje na blogu. većina to nije. i zato im treba klan, kako bi si pridodali ono kaj nisu. a meija nikako da shvati da čovjek naprosto ima neke postulate do kojih drži i ne mijenja košulje kak koja garnitura dojde? no, danas sam ipak benigna...jebe mi se za sve! imam svoju črljenu kožnjaču! ajme, nekad smo ko klinci išli spat s nekom novom stvari koju smo si jako dugo željeli? osim šopinga od cca 20 minuta za vrijeme radnog vremena zgriješila sam i tako što sam popila kavu, s frendom! i bistrila um tako s njim ciglih pola sata! to što sam još uvijek prešpartala cijelu dubravu, reklo bi se da sam ipak zaradila svoju koricu kruha? poanta je u onome kaj si rekla: ne možemo od drugih, od države etc tražiti da se drži reda i bude fer i osjtljiva, kad smo mi sami kad je naša rit neosjetljivi. pa ćemo tako sebi sve dopustiti i po mogućnosti ušićariti te zašmiriti, al ćemo zato uredno sve što je loše vidjeti kod drugog. sve u svemu, volim kad sam osobno bez želja! zato ću pustit ovu prastaru stvar...nemojte me pitat zakaj mi je ona draga, jer inače takve baš i nisu! relikvije relikvijarum! i da zaključim, koliko je svatko od vas (nas) učinio da ne bude tako kako jest...u državi, na poslu, ovdje? ha ha...pametni ćutavci (oni uvijek i svuda dobro prolaze) su uvijek svakoj vlasti poželjni i podobni! nisam ta nit bila nit ostala. no, ostajte mi zdravo...pozdravlja vas ovih dana osobito...gavrilović ivo!
željo moja/doris dragović
Link

Uredi zapis

03.12.2014. u 17:33   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

KOZA

a s ovim ću svršit večer (tak sam to svršila tam kod slovka na blogu med dečkima) poradi sevke i njenog linka i onog kaj ona simbolizira...

Link

ova koza (mislim na rudaničinu fotografiju) mi prefina dama, al ipak ću je stavit kak bi ova druga koza od severine morti nešto i shvatila tko je i što je žena, pa makar bila i koza?

http://www.rudan.info/koze-i-penetracija/

Uredi zapis

02.12.2014. u 21:46   |   Editirano: 02.12.2014. u 21:53   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

UREDSKA PRIČA

Teško je uopće bilo naći ime pod ovim slovom? Osobito kad već pomalo nedostaje inspiracije. I volje. Mene je teško iznenaditi. Obično o stvarima, događajim i ljudima razmišljam unaprijed. Možda je to nedostatak samopouzdanja ili višak organiziranosti? No, kako bilo da bilo Uroša sam upoznala posve iznenada. Najbolje stvari se događaju iznenada. Ili barem one koje se takvima čine? Volim sresti intelektualno zahtjevne ljude jer možda time i sebi laskam da sam ta? Pod stare dane otkrila sam još jednu novost u svom životu (osim toga da volim seks). Počeli su mi se sviđali muškarci s bradom. Nije to obvezno ova trodnevna mondiš bradica već više ona Kenija Rođersa, prava muška. Al opet uredna i njegovana. Volim vidjeti i muško koje ne da je šminker, ali ima stila…od cipela do šulje, hlača, ponekog detalja. Na koji sam spremna i pasti. Što ne znači da ako se u nekog zaljubim da neću tolerirati i neke grube cipele kakve se već davno ne proizvode budući je Borovo propalo. A muškarci su najčešće skloni upravo takvim. Iako moram priznati da onim vitkim sve nekako paše, dok onim trbušastim i ono što je dobro, nije. Moj prolaznik bje novinar. Čini mi se iskusni iskričar. Istina, to sam tek kasnije otkrila. (nedovršena priča, koju sam u međuvremenu davno već dovršila no sviđa mi se upravo ovakva...nedovršena). A ured je pravo mjesto kad se mogu pričati priče. Jučer sam napisala jedan dobar blog al ode u vjetar. Nisam ga prežalila no napisat ću i bolji. Iz ureda toliko, vani slinav dan, život, država. A i kakvo bi trebalo bit ovo predblagdansko vrijeme? Upravo takvo. No za razliku od ranijih godina sve je manje volje, novaca i motiva? Što ne znači da neću jednom od ovih dana upravo krenut po svoju novu priču! Imam ja svoje priče, al mi fale nekak ove tu na blogu. Suvisle, da moš i pričat a ne se samo kreveljit? Htjela bih sresti pokoje "muško" koku, đusi, georgi? Zna to bit vrlo zgodno. Zato valjda i jesam tako dugo vitalna, reklo bi se nepoderiva...stalno brusim brain (ups nokte) i očekujem njega? Bolje i Godota nego li....mr nobody?

Uredi zapis

02.12.2014. u 12:31   |   Editirano: 02.12.2014. u 12:56   |   Komentari: 32   |   Dodaj komentar

RUDE

nije baš neko vrijeme za bilježit kroniku dana, but kad sam tek sad u prilici učinit ću to! danas su mi se dogodile dvije lijepe stvari! jedna je da sam dala potpis za predsjedničkog kandidata! rude se tip zove. a druga je da ću biti baka zdravom djetetu, preciznije curici! a to su si oni i željeli. ja samo želim da bude sve ok! želim i da meni bude ok jer mi je upravo nedugo moj dobar kurac rekao da sam mu cura! jedino kaj sam ga ja pitala: jel to znači da je i on meni dečko? ja ga još takvim ne doživjeh? barem dok kurca ne probam? vratih se iz armanija. bje tam nakon dugo vremena draga osoba sa svojim dečkom! baš ih je lijepo vidjet! ako ništa nije vrijedilo ove dvije godine tam u armaniju to je vrijedilo! sve u svemu, osim lijepi stvari dogodila mi se i ružna! opet sam ju našla na blogu. jedna je izrugivanje jedne žene drugoj, a kak veli ivanova, ova prva nit luk jela nit luk mirisala al ona zna tko je, što je i kako je? subota je, moja nova crvena haljina odložena...lady in red za laku noć!

Link

Uredi zapis

29.11.2014. u 2:10   |   Editirano: 29.11.2014. u 2:11   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

DOBAR KURAC (drugog dana)

ne bi on zasluživao još jedan tom (iako je ovaj kurac od sinoć fakat još jedan tako rijetko dobar kurac), al čitajuć vas od sinoć silni komentari (moj trud da sam sve to ščitala nagrađujem ovim blogom), ne mogu ne postavit pitanje vama trima (stiki, boža i georgi)? istina, pitanje je retoričko jer ću opet otić i ostavit vam blog (sumnjam da ćete večeras bit tak razgovorljive?) zašto ste cijelu večer poveli na mom blogu uz već tako poznati animozitet i začkoljice glede vas tri (kužim još božu koja je bila drito involvirana skijačom i tak, al nikak mi nije jasna stiksa koja se tak pali na spomen riječi georgi a navodno nije zainteresirana za erga?) hm...nisam mislila da tri žene u zreloj dobi mogu poradi jednog muškarca tak se kačit danima, tjednima, mjesecima? tip nije loš, al ima tipova još. i donekle kužim georgi koja se očito zaljubila (nema u tome ništa loše, lijepo je to i nikad, ali baš nikad ne zaslužuje izrugivanje već suosjećanje i želju da nam se i samima dogodi da patimo zbog ljubavi...sori georgi kaj te uopće spominjem, al takva sam...idem drito) kužim paške (georgi) koja je s dobitčnim bila u relationshipu (oliti vezi bilo kakvoj nije važno a niti me zanima) da je pomalo sjebana i da joj idete na jetrvu? no, ne kužim ak ste vas dvije tak benigne (boža i stiksa) i nevine, čemu sav taj jad i jal glede paške? jbt nemrete je živu vidjet i to već mjesecima otkad je krenula ljubavna priča? čim žena nešto zine na blogu, eto vas...il u paru ili pojedinačno? što vas je (osim paške i erga) tako zbližilo curke? pa dugo ste bile na prilično različitim stranama? nikad ne reci nikad, al fakat...zakaj ti božo stalno zapikavlješ georgi? pusti ženu nek luduje (ak joj se luduje)! ili ti stikso...jbt ko da paške ima crvenu krpu a ti si bičica? ne zna kaj si po horoskopu al svaki rogonja bi ti pozavidio? sinoć ste mi bile tak zanimljive da sam ošla...no, red je da pročitam kaj ste mljele i da budem informirana? imam dojam da sam vam i ja postala ciljna meta otkad se pojavim tu i tam na paškinu blogu i otkad sam se drznula javno reć neke stvari o najduljoj trakavici na blogu? sve u svemu, puno vike nizašto?
danas sam popila kavu s dobrim kurcem! uh...još uvijek volim vidjet dobro muško tijelo...nadomak 6 banki! lako je imat pločice sa 35, 40....al, srest fizikalca sa zrnom soli...e to je već malo teže? nije da bih ga ženila i vodila doma, al bih recimo mogla k njemu doma? sad smo na uhodavanju...još samo da si pripašemo nju i njega? ha ha...popila sam kavu i lijepo vas pozdravljam...uživajte u čemu god? pozdravila bih onak an pasan ivančicu i poželjela joj da ubuduće stavi očalice kad čita...nekrologe? a ofci bih savjetovala da se više nit u prolazu ne pojavljuje na mom blogu jerbo bih je mogla opet...ošišat? pred djecom? stay well
p.s. predomislih se, ovaj put ću zatvorit komentiranje...ne volim bit neinformirana!

Uredi zapis

27.11.2014. u 17:45   |   Editirano: 27.11.2014. u 17:49   |   Komentari: 0