BEZ KOMENTARA, MOLIM!

rekli su mi da si promijenio nick, no u stvari gotovo da me to ne zanima. istina jest da sam ti htjela napisati jednu podužu poruku kao odgovor na tvoju još dužu, but...vrijeme je prošlo pa tako je sve pase. i ono jučer, i ono sutra. osta samo danas. nema ništa gore nego predvidjeti događaj koji se još nije dogodio. ne znamo zašto i nismo svjesni da se događa, al nekako ga ćutimo. tako što ga već unaprijed oplakujemo. čudan je čovjek stvor. posjeduje milion mogućnosti no dovoljno je da razvije jednu jedinu...da razvije svoje nemogućnosti tj. mogućnost da onesposobi svoje mogućnosti. mislila sam da su onomad neke priče završile. govorim o predrasudi da neki muškarci (u stvari da svi muškarci) ne zaslužuju da im žena pokloni povjerenje? i taman kad se spremiš ponovo poletjeti, ateriraš a da nisi još ni motor upalila, pače...nit pista nije gotova. ona uzletna, a kamoli sletna. pitam se kako ljudi podnašaju ta slijetanja bez uzletanja? kako aterirati a tek si ...poletio? ili barem poželio raširit krila, uzeo zamah, možda i zalet...i tras! sva sreća što na aerodromu ima nekoliko aviona spremnih za polijetanje...ali jednom nedostaje krilo, drugi nema propeler a treći...hm...treba mu kerozina a cisterna još nije stigla. otprilike bih tako mogla nazvati svoju trenutnu ergelu...avijacije! ili lake konjice. svejedno. znam samo da sam opet u pičku materinu povjerovala jednom čovjeku da želi mene...nas. i stvari obično se čudim ljudima jer u osnovi sumnjam u to! potom, razložno analiziram, sintetiziram i zaključim...ta ne bi čovjek govorio to što ne misli? potom primim k znanju njegovu odrješitost (obično ona više služi njemu nego meni) i povjerujem da čovjek može to što kaže da želi. čovjek upregne svu laku konjicu u svoje želje (tako barem ja) i potom rezultat ne izostaje. obično sve (ili gotovo sve) što sam žarko željela u životu (obično su to bile osobe ne stvari) imala sam! ne zato što je bilo lako, već stoga što sam imala muda...posegnuti! dugo već nisam letjela...a kako stvari stoje, nit neću! ne stoga što sky nije blue ili stoga što ima previše aviona koji su se digli a da nisu provjerili sposobnost (elise, kerozin, a neki čak i bez pilota ha ha)...ne dizanja, već ostanka u zraku...ili stoga što ja nisam flying baby, već stoga što je cijeli ovaj zračni prostor...deja vu! a ja nisam voljna sudjelovati kao dublerka u već davno viđenim i zaboravljenim pričama! glavna glumica je već davno otišla sa scene...nekim novim glumcima nek plješću, again!

ha ha ha

Link

tražili ste, gledajte!

a evo malo i vedrane rudan...ko da je mene pitala?
evo i link pa uživajte!

http://www.index.hr/vijesti/clanak/vedrana-rudan-dok-vi-strastveno-brinete-

tko-koga-jebe-ne-vidite-kako-nas-jebu/679134.aspx


VEDRANA RUDAN u najnovijem se komentaru osvrnula na odluku Ustavnog suda o zabrani uvođenja zdravstvenog odgoja u škole te o prikupljanju potpisa o raspisivanju referenduma o braku. Komentar prenosimo u cijelosti:

Blažena zemlja Hrvatska. Njene građane muče dva problema. Prvo, kako iz škole izbaciti seksualni odgoj. Drugo, kako zabraniti dvojcu istog spola da zasnuje obitelj. Jedan je problem riješio Ustavni sud. Nema više seksa u školama. Smije ga biti samo u crkvi. Dečkićima će osviješteni roditelji, kad budu išli u crkvu na vjeronauk uručiti teglicu vazelina, curicama kondome. Živimo u zemlji u kojoj se zna tko smije jebati uz blagoslov svih hrvatskih sudova.

Drugi ćemo problem riješiti referendumom. Nitko normalan, normalni su oni koji se krešu sa nekim od pripadnika suprotnog spola, ne sumnja da ćemo i ovdje izvojevati pobjedu. Neka stoji crno na bijelo: pederi i pederke neće se u Hrvatskoj smjeti ni ženiti ni udavati dok ovom laičkom zemljom bude vladao Bog i njegovi ovozemaljski namjesnici.

Vjerojatno sam perverzna do pakla, ne pale me ove teme. Bilo bi mi drago kad bi djeca u hrvatskim školama učila kako bi bilo dobro da nemaju djecu u trinaestoj jer imanje djece košta. Preciznije, u Hrvatskoj je to luksuz koji sebi mogu priuštiti samo nabogatiji: kriminalci, političari i katolički popovi.

Da li će istospolci imati pravo na brak? Ja bih im ga dala ali poštujem one koji vladaju Hrvatskom i misle da pederi smiju biti jedino oni. Stara priča. Pravo na izbor od kako je svijeta i vijeka uvijek su imali moćni i bogati. Nije Marko iz Mošćeničke Drage isto što i neki velečasni ili Elton John. Da li sam sretna zato jer me osobno ne nadrkavaju najvruće hrvatske teme? Ne bih rekla.

I ja imam briga. Doduše, malo su drugačije. Jutros sam ušla u prodavaonicu Mlinar. Mlinar je lanac koji prodaje različite vrste kruha i kolača. Svaki dan pojedem jedan krušni štapić “sa lukom”, prodavačice mu tepaju “lukavi”. Pedeset grama, tri kune. Sto grama, šest kuna, tisuću grama, šezdeset kuna.

Šta vi mislite? Da li je normalno da u Hrvatskoj kilogram kruha u obliku lukavog štapića košta koliko i kilogram čiste puretine? Nije normalno? Ne znate odgovor? Ne ne mislite o tome? Vas noću i danju opsjedaju samo seks i homići? Dok vi strastveno brinete tko koga jebe ne vidite kako nas jebu. Prodavaonica čiste pornografije je u blizini škole, dječica kupuju “lukave” i baš nikome od vlasti, Ustavni sud bi mogao svoje reći kasnije, ne pada na pamet da Mlinara i ostale hrvatske mlinare priupita kako formiraju cijene.

Stvarno ste sigurni da ovo što nam danas u Hrvatskoj rade mlinari svih profila nije opakije od seksualnog odgoja? Sigurni ste? U svom stavu čvrsti poput klisurine? Jebe vam se pošto je kruh ali svršavate jer vam djeca u školi neće učiti što je orgazam? Pa da nisu lukavi?

povratak...ženi
Žena koja je obdarena nježnošću, ženstvenošću, oblinama…fizičkim atributima svoga jastva…pa potom ima nečega i u svojim vijugama…koje čak i koristi…ima protiv sebe…gotovo sve muškarce…i žene!

Oni prvi…ne vole uz ljepotu cvijeta..osjetiti mudrost i snagu..npr. vjetra, oluje…jer to ne pristaje…uz cvijet! Jer biljka je…biljka, ovisna i nejaka….o vodi, zemlji…tako puno toga! Kome trebaju jake žene…osim one same sebi? Možda samo...čovjeku! A ako kojim slučajem i naiđu na takvu…pa ih ona zaokupi, osvoji…osjećaju ih kao vječno rivalstvo…kako duha tako i tijela…jer…one su poželjne i drugim…pripadnicima čopora, a mužjaci ne vole dijeliti…svoje vlasništvo! Oni vole uzimati…tuđe vlasništvo!

One pak, žene intuitivno osjećaju….svoje suparice, otimačice…pa nagonski žele osvojiti (ili zadržati) očeve svojih budućih potomaka…pa ih osjećaju kao prijetnju i nastoje ih eliminirati! Pri tome…sva su sredstva dopuštena…a priroda je žene doista obdarila….plaštem kameleona! Koji se može kupiti u raznim njegovim bojama…cipela, torbica, šminke, haljine, donjeg veša…svih onih izmišljenih stvarčica…kojima bismo mogli pokoriti i osvojiti i Atlantidu..a kamoli jednog muškarca.

Pa kako onda opstaju takve neke čudne žene…koje ne objavljuju abdikaciju niti tijela..niti duha!

One ljubav žive..u sebi, one šapću ljubavne riječi, one koračaju i klize…nečujno..one ostavljaju tragove…bez traga, duboko u dušama ljudi…o kojima se ne priča, o kojima se šuti nedjeljom za ručkom, subotom u krevetu…uz ugašeno svjetlo…

Te žene uglavnom imaju ostavljene muškarce iza sebe...jer ih nisu mogli, ne slijediti, već ići ukorak s njima…one žive u prikrajku tuđih života…onih koji ih nemaju, a da toga nisu svjesni! One se ne odazivaju, jer ih ne zovu…remetile bi uobičajeni ritam roštilja, ispraznih razgovora…i ispijanja pive! Njih se ne zove niti na književne večeri nekih ružnih žena..jer ne uklapaju se svojom ljepotom, ženstvenošću…

One ne pripadaju nigdje..nego sebi, njih nitko ne treba, jer one ne trabaju radi trebanja…iako su željene….voljene…samo vjetar zna njihovo ime….i njime mrsi kosu…upravo nadošlom...proljeću! Again.

Možda.... je došlo vrijeme da i ona nikog ne treba? At...last!

01.04.2010. 20:03:06 (c/p moj blog)

al ne znam...koji si? da li si? ako pak nisi, jebe mi se zašto nisi? važno je da jesi? ako si? i opet prokleta nedjelja. još uvijek mi teško padaju nedjeljni ručkovi. dođe mi da odem u pučku kuhinju. tamo istina nema finih lignji, kuhanog krumpira, matovilca, čaše merlota...ali ima puno ljudi! koji dijele srkanje, žvakanje, puhanje i ostale ljudske radosti! ponekad mi dođe žo kaj nitko ne puše kraj mene. iako mi jučer bio frend pušač i zasmrdio mi cijeli stan. pa sam sretna da nemam nikoga. što je prava mjera? biti sam? biti s nekim? ne biti? ili samo bivati? a u p.m. kaj mi fali popodnevni sex...neko valjanje. iako je vrijeme da pofarbam orange sobu. pitam se zašto sam lani nabavila orange frotir plahtu? zar sam doista mislila da ću imati s kime dijeliti tu boju? kažu da je moja pobjednička. gotovo da mi draži porazi, kojih isto nema. čega ima? neću o kurcu, jer ga nema? a nit on nije sveta krava. jebeš dobar kurac bez sive boje! kažu da siva i orange dobro pašu? ne znam što o tome misli pašem-ka? no, idem se sad vratit jagodama sa šlagom! nekoć su i one imale svoju ulogu. on subjekt, ja objekt. i tako naizmjence. možda sam i zato jučer napravila jako finu tortu od jagoda.. onak slažeš red jednog...pa red drugog....1 kg jagoda, puno mascarponea, philadelfyje....holea...hm...nenadjebivo! e sad teatar apsurda je što ću ja taj vrhunaravni uradak podjieliti ljudima koje uopće ne volim. pače, ne podnosim ih. jer ako išta ne podnosim ne podnosim amebe, beskičmenjake i ostale mrave! koliko ste puta činili stvari u životu koje uopće nemaju svoju logiku? pače, sulude su. a ipak ste bili tako ustrajni u toj suludosti? i ja robujem tako plitkim i niskim strastima...ljubi bližnjeg svog čak i kad ti nije interes. jer ti je interes pokazati da si bolji...u svemu, pa i ulizivanju!

nisam kuhala ništa posebno, ali sam eto pročitala...ovo!

http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/povratak-banalnosti-zla

Povratak "banalnosti zla"
17.05.2013. Saša Šimpraga Ljudska prava Komentiraj Print
Fotografija članka
Marko Sjekavica, pravnik i član Građanskog odbora za ljudska prava, govori o referendumu o homoseksualnom braku: Treba se prisjetiti Hannah Arendt i priče o banalnosti zla. Ovo je upravo prvi korak, kad se homoseksualce, lezbijke i Srbe zakonskim okvirom želi obespraviti i učiniti nižom i poniženom klasom. Marko Sjekavica

Kakva je vaša ocjena aktualne inicijative za referendum o homoseksualnom braku koju aktivno podržavaju vjerske zajednice, od Katoličke crkve i katoličkih udruga, do pravoslavne, islamske i židovske zajednice, a kojim se otvoreno nastoji produbiti diskriminacija dijela građana?

Ovo što se trenutno događa u Hrvatskoj, manifestirano posebno kroz pobunu protiv ćirilice i pozivanje na referendum o ustavnom definiranju braka kao zajednice žene i muškarca zapravo je bivanje u središtu procesa nastanka fašizma. Ne fašizma kao fraze i stilske figure, već pravog pravcatog fašizma. Paralela onoga što se u Ovo što se trenutno događa u Hrvatskoj, manifestirano posebno kroz pobunu protiv ćirilice i pozivanje na referendum o ustavnom definiranju braka kao zajednice žene i muškarca zapravo je bivanje u središtu procesa nastanka fašizma Njemačkoj zbivalo 1930-ih kad su kroz legislativu stvoreni temelji za holokaust.

Isto je tako prosječnom nezainteresiranom građaninu u početku sve djelovalo možda i bezazleno, pa su mnogi nasjeli i zagrizli udicu propagande. Židovska djeca ne mogu koristiti javni prijevoz na putu do škole. Židovska djeca ne mogu pohađati njemačke škole. Židovske obitelji ne mogu živjeti u dijelu grada sjeverno od Ilice i Vlaške. I slično.

Treba se prisjetiti Hannah Arendt i priče o banalnosti zla. A ovo je upravo prvi korak, kad se homoseksualce, lezbijke i Srbe u našem slučaju, zakonskim okvirom želi obespraviti i učiniti nižom i poniženom klasom. To je ta prva, naočigled nevina faza, u kojoj uglađene građanske familije, s osmijehom na licu, stavljaju svoj potpis na peticiju za aktualni zahtjev za referendum.

Uskraćeni mogućnosti apstraktnog promišljanja i nepoučeni dobro u školama, vjerujem da većina nije ni svjesna da su slični bili prvi koraci koji su od rasno čistih zakona doveli do koncentacijskih logora. Te pristojne persone koje s krunicama u ruci vabe ljude pred crkvama, po kolodvorima i ulicama u ponešto izmijenjenim okolnostima, kad popuste društvene kočnice, postaju ljudožderi.

Zato smatram da se najsrčanije treba suprotstaviti tom hororu koji je obuzeo dio društva i aktivno braniti humanističke vrijednosti, kao i Ustavom zajamčena ljudska prava koja nas sve čine ravnopravnima.

Dok se nekih 86 posto stanovnika Hrvatske izjašnjava kao katolici, ipak smo svi Te pristojne persone koje s krunicama u ruci vabe ljude pred crkvama, po kolodvorima i ulicama u ponešto izmijenjenim okolnostima, kad popuste društvene kočnice, postaju ljudožderi prvo 100 posto građani. Dakle, Ustav je iznad Biblije. S obzirom na tu činjenicu, gdje je u svemu društvena odgovornost Crkve koja stoji iza peticije?

Razumljivo je da dominantna vjerska zajednica, posebice kad je ona, kao u Hrvatskoj, zbog niza povijesnih okolnosti, toliko snažno prisutna, ima određeni utjecaj na društvene procese i formiranje društvenih vrijednosti, pa time posredno i na formiranje pravnog okvira kojim se reguliraju odnosi u društvu. Međutim, iako vjerske slobode predstavljaju Ustavom zagarantiranu kategoriju koja ničim nije ugrožena, živimo u sekularnoj državi koja bi jasno morala povući granicu između prava pojedinca na vlastito vjersko opredjeljenje i odlučnog provođenja principa neovisnosti države o bilo kojoj vjerskoj zajednici. I to upravo zato jer država prema Ustavu, kao svom temeljnom pravnom aktu, garantira jednaka prava svim svojim građanima i građankama, neovisno o vjerskim, političkim, rasnim, spolnim i inim razlikama među njima."

(nisam sigurna da link šljaka, pa evo c/p, iako mislim da šljaka)

Link

(CITAT BLOGA)
"ajoj...sad sam na preskokce čitala kaj si jučer pisala..fakat je to trebalo prijavit, al ne iz razloga iz kojih je prijavljeno (radi se o mejinom blogu) ! glupe pričice za malu djecu... btw kaj nisu deca ujutro u školi? jel znaš meija da ima ljudi kaj dođu na iskricu a da ne pročitaju blog? hm..baš se pitam jel to znaš? ja sam sebi važna! kužim da si i ti sebi? but, kome misliš da si još? evo ti teme za sutrašnji blog. koji ću ja opet preskočit! no koga to briga...osim mene! a volim da je tako. jer je bilo i drugačije. što volim što mi je iskrica postala..periferija života, mozga....eto tek sam sada prvi put na netu...ovom jebačko-društvenom! cijeli dan samo službeni i real life! volim to...što znači da sve više toga imam u reali i da mi virtualan ne treba nadomještat život. što ne znači da mi večeri nisu puste! osobito kad se spremim u svoj pršun i po! no, jednom od ovih dana...kao što rekoh, pojebat ću se. dugo mi je trebalo dok sam srela (zanimljivo već dugo na iskrici uopće ne srećeme tipove za kavu) tipa koji me vabi...koji me zove..kojeg bih! no o tome ću pričat..sutra! sad sama pijem kavu!
aha...vrti mi se ova stvar po pameti...zadnjih dana sve percepiram tako!

kylie minogue (la la la la)

Link

btw i off the record, da ne bi mislii kak se opet referiram na mejin lik, već samo na djelo tj. pričice! pa mi je tako jučerašnji blog u vidu pričice kak se on ispovijeda svojoj frendici ispod nivoa dobrog ukusa. i ponižavanja bloškog pučanstva koje čita blogove. tak podilazit u nekim pričama je blogo rečeno..hm...problematično. tim više što je poznato da bi tak eventualno reagiralo 0,1% muških! e sad, komu ili čemu je to bilo namijenjeno, nemam pojma. al sam post festum čitala. šteta kaj je to bilo netom iza ručka. možda u tome i jest problem. nije bilo prije podne i ujutro na tašte? biće da je tada probavljivije...onak uzmeš s mekinjama ili čim već pa sve zmešaš i dobiš...ajgemahtec od životnih priča! osobito kad ih osoba a priča osobi be...koja je prijateljica i pri tome autoritet. prava neka riba...zvana vanda!


a sad ću pisati!
daklem, ovaj blog se ne odnosi na perce (iako stoji perje u naslovu), već na čijanje perja koje je trajalo danas negdje u jutarnjim satima pa do podneva! nisam nikad bila, al me jako podsjećalo na negdašnje čihanje perja koje se dešavalo po selima lijepe naše! onak, svi su na okupu i čerupaju..perje! to što pri tome nemaju pojma o čem pričaju, nije važno! važno je da su sudjelovale sve koke koje su zbog ovog ili onog očešane! ne od pijetla već od mai! pa tako drage moje kandidatkinje (ta valjda ste na dejting sajtu radi kandidature za druženje, sudar...a možda i financijski neki inžinjering, jerbo meija kaže da nije niti zbog veze, niti bez veze...već baš s namjerom?)...dakle, drage moje kandidatkinje (pogni, slipi, meija, moluška, bell...ak sam koga izostavila bje to namjerno) voljela bih da ste znale o čem ste pričale? ali niste? no, o mai jeste...btw ne sjećam se (a lako je provjeriti) da sam negdje spomenula uredan sexualni život, već da ću se pojebati? očito u vašem žargonu, životu i vokabularu ta riječ nit ne postoji..iako sam ju neki dan na flypicket blogu kopi pejstala sa googla...isto tako nigdje u svom blogu nisam govorila o meiji, već o njezinoj pričici? koju je netko prijavio? žao mi je što ću vas morati razočarati ali vaš sexualni život me uopće ne zanima! u stvari, niti vi me ne zanimate osim kaj malo malo pa se popiknete name? hm...jasno mi je da ste besposlene, nejebene i ostalo...a ja za razliku od vas nit sam penzionerka, nit sam doma na bolovanju nit sam tu incognito...uredno dođem na svom kompu u svoje slobodno vrijeme i pišem! meni je blog zanimljiv u ovo doba..15 minuta dok pijem kavu! bolje mi legne....no što bi vi bez mai? btw nikako mi nije jasno zakaj me prozivate da ne općim s meijom onak...u facu? kao što rekoh, radim! istina, imam pristojnu plaću od tisuću eura i dobar posao što je očito crvena krpa za većinu žena ovdje! i plafon! no, znam da bih u evropi imala bar deset...što ne znači da bih bila sretnija! jer, ja pišem popodne, meija dopodne! ona piše na svom blogu, ja na svom! a jeste li primijetili da ona uredno piše o meni...ali ne i o temi spoticanja? jeste li ijednu riječ danas prozborili o njenom izričaju u blogu? nemate pojma koji je to blog prijavljen? čisti pamflet! istina, sutra je izborna šutnja pa je netko valjda onak osjetio da bi ta stranka (nepostojećih žena i muškaraca koji glume da su to što nisu) mogla dobit koji poen! a kako smo u eri eurosonga, ništa nije na odmet! valja se uvijek natjecati u ljudskoj gluposti! neću trošit nit vrijeme nit svoj prostor za copy/paste dotični meji n blog, jer bih time pothranjivala vašu lijenost...ne onu fizičku već umnu! a sad se mogu posvetit ostatku pijenja kave i ostalim petkastim aktivnostima. jer meija će doći u ponedjeljak...po mogućnosti između 9 i 12 h! nakon toga je off! baš se pitam o čem priča sa svojim frajerom kad napravi swich? ta nije valjda da im je glavna tema..grincajg i subotnji plac? ajd meija napiši nešto o svom bogatom bračnom i urednosexualnom životu? tad ću se s još većim guštom...pojebat! kad se već čija perje, nek malo i leti...meni ova zabava taman dovoljna za još koji gutljaj kave!

ajoj...sad sam na preskokce čitala kaj si jučer pisala..fakat je to trebalo prijavit, al ne iz razloga iz kojih je prijavljeno (radi se o mejinom blogu) ! glupe pričice za malu djecu... btw kaj nisu deca ujutro u školi? jel znaš meija da ima ljudi kaj dođu na iskricu a da ne pročitaju blog? hm..baš se pitam jel to znaš? ja sam sebi važna! kužim da si i ti sebi? but, kome misliš da si još? evo ti teme za sutrašnji blog. koji ću ja opet preskočit! no koga to briga...osim mene! a volim da je tako. jer je bilo i drugačije. što volim što mi je iskrica postala..periferija života, mozga....eto tek sam sada prvi put na netu...ovom jebačko-društvenom! cijeli dan samo službeni i real life! volim to...što znači da sve više toga imam u reali i da mi virtualan ne treba nadomještat život. što ne znači da mi večeri nisu puste! osobito kad se spremim u svoj pršun i po! no, jednom od ovih dana...kao što rekoh, pojebat ću se. dugo mi je trebalo dok sam srela (zanimljivo već dugo na iskrici uopće ne srećeme tipove za kavu) tipa koji me vabi...koji me zove..kojeg bih! no o tome ću pričat..sutra! sad sama pijem kavu!
aha...vrti mi se ova stvar po pameti...zadnjih dana sve percepiram tako!

kylie minogue (la la la la)

Link

btw i off the record, da ne bi mislii kak se opet referiram na mejin lik, već samo na djelo tj. pričice! pa mi je tako jučerašnji blog u vidu pričice kak se on ispovijeda svojoj frendici ispod nivoa dobrog ukusa. i ponižavanja bloškog pučanstva koje čita blogove. tak podilazit u nekim pričama je blogo rečeno..hm...problematično. tim više što je poznato da bi tak eventualno reagiralo 0,1% muških! e sad, komu ili čemu je to bilo namijenjeno, nemam pojma. al sam post festum čitala. šteta kaj je to bilo netom iza ručka. možda u tome i jest problem. nije bilo prije podne i ujutro na tašte? biće da je tada probavljivije...onak uzmeš s mekinjama ili čim već pa sve zmešaš i dobiš...ajgemahtec od životnih priča! osobito kad ih osoba a priča osobi be...koja je prijateljica i pri tome autoritet. prava neka riba...zvana vanda!

vijest me zatekla u autu...u vožnji! obično pustim neki dobar mjuzik tako glasno da ne čujem promet. no, danas sam u hipu pojačala radio! nisam bila sigurna da sam dobro čula prvotno kad je ova barbara to rekla. no, na vijestima ne bje demanti, već potvrda! pa sam ostala zatečena? što to najljepšu (proklamiranu) ženu na svijetu može nagnati da svojevoljno (istina, preventivno) odreže svoje dojke! istina, žena je rodila pa tako i ja mislilm da žena koja je rodila posve drugačije gleda na svoje dojke! one su suvišne i ne služe ničem. one su svoju ulogu odradile. ali jasno mi je kao dan koliko one znače (možda i više neg djetetu majčina sisa) muškarcu! zbog sisa su se vodili ratovi...a i danas se vode kako vani tako i ovdje na iskrici. one bez ne mogu podnijeti one druge...sa! no, da se vratim ja na temu koja me danas pomalo zatekla. meni je to ipak drastičan čin (bez obzira na preventivu) jedne žene! čak i da joj izgled nije toliko bitan. ne znam da li bih se mogla odlučit na tako drastičan čin? iako sam i sama imala predispozicije...sa mamine strane! pa sam nekak odmah došla sa mastektomije na vazektomiju! je li ima smisla takva neka paralela? je li ženi odstranjenje sisa otprilike što i muškarcu podvezijvanje sjemenovoda? nemogućnost oplodnje...tj. imanje potomaka? nemam pojma, ali mi je to isto tako drastičan čin. iako sam uvijek bila za kontracepciju (ne onu nutra van, plodni i nepolodni a bome nit kondom) koja je uključivala ženinu valjanu zaštitu (pilule, spirale i slične stvari) ali i vazektomiju muškarca kao jednu od metoda kontracepcije! čitam uz kavu trkeljanje današnje blogera i nemrem ne pomislit...hm...sinoć sam rekla maksimirku i percetu kaj ih ide, but...unatoč svemu što jesam, eto...još uvijek ima i ono kaj nisam! nit neću! niti bih! hm...nemojte sad krivo protumačit da smatram da žena nije kompletna ak nema sise il ak je muškarac podvezan. naprosto...to mi je nekak predrastično. možda i stoga što ne mislim preventivno već nekak rađe...post! barem kad je tijelo u pitanju! siva tvar je nešto drugo...tu volim uvijek biti korak ispred...da me ne zatekne neka...teška kategorija iza ugla? jebeš pero lake...najdraži mi ovi...welter!
btw jeste li primijetili nemuštost bloga? dugo već...

Bje čuvena rečenica još čuvenijeg sportskog komentatora Mladena Delića! Ni po čemu (barem ne po čuvenosti) me ne podsjećaju iskričavo bloški komentatori! Jer, čim netko nešto napiše kao svoje mišljenje, bloški komentatori čoporativno stanu čerečit i pisca i rečeno. Pri tome se razme, vade iz konteksta, kako bi stvar bila za bolju zlo-porabu! A da pri tome dotični nikad ili gotovo nikad nemaju što sami za reći. Njihov blog ne postoji. Ali zato uredno imaju svaki dan komentar na tuđe mišjenje. Koje je njihovo? Kada su ga javno obznanili, pa i branili. Od istih takvih komentatora? S nečijim mišljenjem se mogu ili ne moram slagat. Pa ću to i napisat kako u vidu komentara ali i u vidu bloga. Pače, volim posvetit nekim stavovima i cijeli blog (pa i ljudima glede njihovih stavova al ne i njihovih noseva, godina, supružnika i ostalih pertinencija). Ovi potonji pače, razvlačit će u komentarima ljude koji pišu na svom blogu od nemila do nedraga. Zanimljivo, upravo tada i tako kada očekuju da će ih većina podržat, potkrijepit i sveudilj aplaudirat! Jer, kaj bi oni sami izašli na čistinu sa svojim ja ....sa svojim egom...mišljenjem...pa bilo kojom pičkom materinom o kojoj može bilo koja pička materina lamentirat. Onak do besvijesti! A Koko je dušu dala za oblajavat...ne nju, već njene zapise. Onak, danima nema važnije priče nit izjave od „čačkanja mečke“! Pa se nekak baš pitam zakaj su ti isti komentatori tak nabrijani samo na neke blogere (ne i komentatore) i baš im nekak bode oči to kaj piše Koke...ili neki drugi slobodni strijelac? A da pri tome nitko nije našao za shodno osvrnut se na vlastito vrijeđanje ljudi ovdje na blogu...inputiranje rodbine il izgleda...ma sve do koljena sedmog? A da pri tome nitko (ili gotovo nitko) nije nit spomenuo verbalno zlostavljanje...žene, čovjeka etc. Neki ljudi mene svaki dan zlostavljaju stavljanjem svoje gluposti ovdje na blog! Pa nikom ništa. Ignoriram ih...kako stvarno tako i verbalno. Ne branim Koku, svatko sam odgovara za svoju javno izgovorenu riječ, but...ljudi moji je li to moguće? Da tako unisono napadate baš ženu koja je intelektualka par exelance...ženu koja vam je ne jednom pokazala da je svoja...pa makar i u svojoj gluposti! Jer, i to valja znati, moći, htjeti! I tak...samo pijem kavu i pljuckam...po vama! Kak i vi po drugima! U čem je razlika? Nema je osim kaj ja to radim namjerno o svom trošku i samo u svom društvu. Ne ištem aplauz, ne očekujem da preispitate svoje stavove. Samo ometam vaš užitak u čoporativnom cipelarenju neke individue...imam potrebu dignut glas protiv. Ako ništa tek toliko da netko bude protiv, jer su svi za, a u stvari protiv! Dobro reče isto tako davno jedan drugi pametan čovjek: „E moji (iskričavi) kadrovi kadri da kardaše“! I opet, jedan drugi pametan (jbt sve mi pamet curi od tuđih misli) reče: „Tamo gdje svi misle isto, nitko ne misli“! To ja radi vas...kako ne bi netko ne daj bože pomislio kako nitko ne misli!
(e sad kad ste pročitali...mošte opet liljepit sličice...linkove i ostale...karbofixe)

"...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."
reče marcel proust u svom putu ka swanu...ne zanašajte se...s vremenom neće nestati, pače...ojačati će!

jutrom drugog dana...u stvari starim (a možda i sazrijevam)! čovjek vremenom gubi one boje i godine koje su mu nebitne...dolazi sve češće k sebi tako što je svjestan da je otišao. ima neke čari u tome. al bome i ...čemera! glavno da je tvrdo...č!
(u stvari, kak reče bezobraznik, niste uopće zanimljivi no tu i tamo sijevne neka misao ala hbs-ova pa se čovjek sjeti da bi mogao nešto i rijet)

Svu svoju bjelinu u magli srela sam jednog zimskog dana. Gotovo da nisam povjerovala da mu onkraj hotelskoh prozora šeću sjeverni jeleni. Htjedoh prošlo ljeto otić u Finsku, koliko mi je bilo vruće. Ali moj bljedoliki nije bio u Finskoj. Bio je u Kanadi. U vukojebini od snježnih smetova crtali smo kućicu sa žutim prozorima. I pričali dugo u noć. Zapalila se iskrica! Potom nas je fibra odvojila u najluđoj novogodišnjoj noći. I sve je nekako bilo pogrešno. I moja ljubav prema njemu, i njegovi stalni nespretni izgovori da će, ću, ćeš…etc. Uglavnom je ostajalo na planovima i željama. Osim ponekoj stvarnosti. Koja se gotovo svaki put izjalovila. Kada bih mogla sabrati sve pegule života, mislim da su se upravo poostvarivale u toj bijeloj priči. No, ono što je bilo bilo je božanski. Cjelovi su bili baš onakvi kakvi trebaju biti…sočni…meki…puteni. Svaki je tražio još. A bilo ih je tako malo. Najviše u čežnji! Netko mi reče da je čežnja samo neuspjeh odvažnima, doživjeh oboje, ne volim čežnje jer hrane same sebe? Željela sam da spojimo obale….ušli smo jedno u drugo kao tektonske ploče jer svaki susret bje više od potresa. Sjećam se onog najžešćeg, rezultirao je mojom migrenom i tvojim herpesom! Dugo je trebalo dok sam shvatila da ta bjelinaumagli osta tamo na sjeveru a povratkom u južne krajeve nesta čarolije. Često vidimo samo ono što želimo, trebamo. Hranimo se sitnim djelićima mozaika i doma u polumraku sobe slažemo kaleidoskop…želja! Ponekad nam se i posreći. A onda jurnemo svim skupljenim šarenim djelićima kako bismo uhvatili, zadržali ono što je već…prošlo! O kako sam slutila svaki put da je prošlo još dok nije niti došlo! O kojeg li prokletstva kad znaš da to što najviše želiš, slutiš, čezneš…neće doći? I toliko puta sam se oprostila od tebe. Potom, toliko puta ti prva poslala sms…na koji si obvezno odgovorio. Čestitao božić i novu godinu nakon mjeseci praznine od bjeline ničega. Čak nit brisanje brojeva nije pomoglo. Znala sam da si ti po dugačkom broju mobitela iz Njemačke! Puštala ti Ravela kako bismo se zajedno njihali na krilima čežnje. Često je želja ljepša od ispunjenja. Kao da smo to znali pa smo se davali na kapaljku. Kada si ti htio i mogao, ja nisam. Što iz inata što iz sticaja okolnosti. Kada sam ja htjela ti nisi mogao. Često sam se pitala: što si uopće mogao? Priča koje nije bilo (o mom savršenom muškarcu) trajala je više od godine dana. Ova slova u stvari nagrđuju bjelinu i pustoš koja je ostala nakon što sam ti ovih dana rekla: farewell my love! No ta ista bjelina ostavlja prostora nekoj drugoj boji? Možda da crnu pomiješam sa bijelom…obično sam voljela biti…siva eminencija samoj sebi!

tako je božo..ignore je komocija! i nesposobnost da se argumentom suprotstavi eventualnom neistomišljeniku, neprijatelju ili kaj već...za tim posežem tek u nužnoj obrani, krajnjoj nuždi. to sam učinila svega par puta na blogu..za pokojnog drlu i vegu! i thats it. ignore je u stvari odustajanje (ne nužno i slabost)...da nekome ukažeš, pokažeš da je na pogrešnom putu...jer nema načina da ikog odvedeš na neki put! kako je ispod časti (za mene je to malo problematičan pojam jer sve što je vezano uz čovjeka ima i čast tako da mi nikad nije problem i ponizit se pred čovjekom koji te izvrijeđao jer njegove uvrede više govore o njem, ali ljudi su samo ljudi) pa to nisam napisala na veginu blogu pa stoga to pišem ovdje! najbolji primjer nekomunikacije je kada sam u petak došla meiji na blog...do te ure svi su pričali o mai, komentirali...a nakon moje osobne pojave (ha ha koje li konstrukcije) na blogu...svi junaci nikom ponikoše! reče jedna neugledna mala da se pojavio strašilo pa stoga odoše svi...vrapci! no, i strašilo ima svoju svrhu i razlog...valja ga štovati ko takvo! tako gledano, ta što nam ostaje osim komunikacije sa nama samima. i sa drugima! uvijek ćemo biti upućeni na to...jer dok komuniciramo znači da smo živi.

je dovoljno vremena da čovjek sazna što jest, nije, htio a nije, je a nije htio...i stavi ako ne točku, onda barem točku- zarez! tako i ja. ponukana kokinim blogom a i mojim bivanjem ovih dana na blogu bez mene. eto, danima me već ljudi povlače ovdje, pišu blogove i zapise...iako se još uvijek čudim, jer po meni...trošit tolike riječi na osobu koju ne znamo, je gubljenje vremena. istina, i ja ga gubim još uvijek na...pojave! kao i ljudsku pojavnost koja me potakne da pišem. kako se blliži i desetljeće bloškog pisanja već davno sam ne ukoričila ali sistematizirala svoje blogove. priče iz života koje su mi važne. ili su to bile. podijelila sam to sa svojim curama (kćerima) koje su shvatile da mi je to važno, ali ne i zašto? no, kako im je to sva moja ostavština, recimo da se trude razumjeti. i tako, nakon pola stoljeća kada svi koji bi trebali znati sve što znaju, a oni drugi niti trebaju niti će, nije mi stalo. nije mi stalo što tko misli ovdje o meni, iako mi je stalo do mene i ljudi. iako je tužno kada ljudi ne razumiju, razumiju to što nije. tužna sam kada čitam meiju, bell, sančinešto (isprika neda mi se sada tražit nick), vegu i još tolike ovdje? ne mrzim ljude osobito ne samo zato što su bosanci, hercegovci ili hotentoti. neke stvari (ponašanja ljudi) ne volim. nisam baš neki lokal patriota ali pripadnik sam ove države, grada, planete. imam svoje stavove koje neću promijeniti. čak ni po cijenu izopćenja. moja osamljenost (uvjetna) jest moj izbor. radije ću biti solo nego bilo kako. uvijek sam bila pristalica kvalitete, pa makar kvalitetno i propadala! to je stil života, ponašanja...koji ima svoju cijenu. ali i nagradu! istina, neke cijene su bile prevelike! neke nagrade predivne. no, imati svoj stav, biti svoj je predivan osjećaj. imati muda to i reći, kada bi valjalo šutjeti, još više. bedasto je truditi se iz petnih žila razumjeti nekog ili nešto što ne razumiješ. ponekad je bolje samo proći. ja sam sada malo zastala, tek uz jutarnju kavu, s pogledom na sljeme. shvatila sam (davno već) da je moja potreba da imam potrebe...za plesom, za pisanjem, za sexom, za komunikacijom....još uvijek hoću, mogu, znam. o onome drugome (što nisam, neću, ne mogu) vi bolje znate od mene, stoga nek vam to i bude! i thats it!

rekla bih ja iako reče on

"Neki izgube um i postanu duša. Luđaci... Neki izgube dušu i postanu um. Intelektualci... Neki izgube oboje i postanu prihvaćeni..."
Charles Bukowski

btw an ženeral pitanje ženama...(a može i muškima) kaj je za stvarno još uvijek ženu svesti na pravu mjeru tako što ju valja...udati? nije li to bilo ne u prošlom, veću pretprošlom stoljeću kao smisao, cilj i svrha postojanja? i zakaj onda imam dojam da se često ovje vraćamo upravo na taj početak...ta nismo li svi (uglavnom) ovamo došli upravo izašavši iz toga? btw paške to je moj komentar na tvoj komentar o maximirkovoj ženidbi stikse! zašto nečija praznina (odsustvo ženinog jastva) mora biti punina života u dvoje (braka)? tako mi je drago svakodnevno sretati mlade ljude (vani u real life) kako im brak (onaj formalni) stvarno ništa ne znači...pače, oni žive život u dvoje svom svojom puninom! kad ne bude tako...neće ih biti. bit će negdje drugdje, s nekim drugim! dopustite mi kako imam dva braka iza sebe da više ne mjerim stvari njima već...sobom! i znate kak je dobar efekat od tog....čak ne moram nit heklat kao što me onomad upućivala psihićka nakon prvog lom braka! no, zahvaljujući tome imam jedan jako dobar sheklani badić, koji sam istina poklonila kćeri...but, tko zna...možda heklarija ide s koljena na koljeno? koje je btw u oporavku! do sutra...hm...željele bih ne živjeti od sutra...željela sam te danas. reče mi jučer: mislila si da ne postoji čovjek za tebe? jučer sam mislila...a danas znam da ne! no, sutra...sutra ću opet misliti na jučer!

maurice ravel: bolero

Link