DEJA VU

ili kako bi hrvati rekli: već viđeno! pri popodnevnoj kavi ne mogu ne reći da se većina stvari nakon pola stoljeća...ponavlja? a to, iako čovjek teži rutini, priznat ćete, nije baš nekaj kaj čovjeka čini budnim, zadovoljnim etc. uvijek sam se pitala zašto neki ljudi uporno sebe precjenjuju? pa od tog precjenjivanja, podcijene se u očima onog drugog! zašto ljudi nešto kažu a potom nisu u stanju to održat? prastara je ona o rogovima i volovima. i čovjeku, kojeg valja držat za riječ. jer, ako nešto ne mogu, neću nit reć da mogu. oštećeni ljudi (a tko nije taj, u konačnici?) skloni su preuzet neku obvezu (jer se žele dokazat) a da tome nisu dorasli? i onda zaseru više nego da su rekli: ne, ne mogu to...neću moći...etc. btw upokojila sam ne samo drugog ex supruga već eto i drugu lokaciju plesnjaka petkom. pase je armani (pokojni horni ga nije mogel prežvakat, kao nit mnogi ovdje), sad je i hooliwood pase...smiješi se večeras plesnjak u book klubu (NSB)! krasan prostor još samo da bude i primjerena mjuza? a i ljudi? sve u svemu.....deja vu!

Uredi zapis

27.05.2016. u 17:37   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

ALI

uvijek ima neki ali. gotovo da po prvi put (i to uvijek ima) osjećam iskrica blog kao teret? imam plejs gdje mogu nešto napisati ali ne želim. to se inače zove i autocenzura. prvi put ne želim objavit svoje misli (koje btw možda baš i nisu ružičaste) upravo zato što ćete ih čitat. ili poglavito netko? jer se bojim da se dotične ne bi mogle svidjet? a ne želim nikog povrijedit, pa niti sebe. u stvari, pijem kavu i došla sam napisat da neću ništa napisat! dok god postoji strah da ne izgubimo nešto (ili nekog) nastojimo balansirat na žici. pri tome (nužno) nema ispod žice vreća u koju mogu past kako bi ublažila bol pada? a ja nisam akrobata iako mi dosta žongliranja u životu! a niti je moj život cirkus iako sam ponekad razapinjala cirkusku šatru! u kojoj su se odvijalle razne igre prijestolja, borbe...pobjede i porazi! bje tu i zapisa pod naslovom: cirkus još samo danas u vašem gradu! btw napravila sam revolucionaran potez u životu jučer: kupila sam dunhill i probala...i ostala živa. mogu ja još uvijek s vremena na vrijeme iznenadit sebe. pitam se mogu li druge? ili je sve pase? nedugo mi reče jedan bloger da je ljubav u očima! a što ako nije?

Uredi zapis

25.05.2016. u 17:19   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

HM...

ispijajući svoju redovnu popodnevnu kavu, solo, rekoh sebi (al urbi et orbi) da napišem par riječi na temu lajanja? što se mene tiče kao držiteljicu (al ne mrziteljicu niti pasa niti ljudi) jedne kuje koja baš i ne laje, nemrem sam tak preć prek apostrofiranja...lajanja. a bome nit ovčina lamentiranja na blogu na temu njene privat prepiske. pitam ju (pitanje je retoričko) zakaj to nije raspravila s paške a ne pisala blog o tome kak joj xyz piše poruku? ilil se osjeća ugroženom? hm...mislilm da ovčica nije tak strašljiva (kad si samohrana i imaš troje nejačadi, sigurno si hrabra žena) da je blog napisala zbog straha,, već upravo obrnuto...da javno zatraži potporu u svojoj snazi da obriše paške i da joj javno uz pomoć svih satelila na blogu) kaže kak dotična nema svoj privat život (jer ga ovca sa troje djece ima), da ju pusti na miru (kak moš očekiviat da te netko pusti na miru ak mu javno saspeš u lice svakakve pizdarje?)etc..neda mi se sad nabrajat kaj sve tamo piše? pa se pitam kaj to ovci treba? malo pažnje na blogu? ja sam se obično kačila s ljudima koji su me tu blatili na blogu...pa je red onda tak i odgovorit. dobro ti je rekel rex...kaj vam je grdo bez pašemi? jer nemrete se realizirat, pa hajdmo malo izrealizirat (i režirat) ženu koje već danima ovdje na blogu nema? kaj je ovo meni trebalo? pa volim reći svakom kaj ga ide...i kad mislilm da je nekaj neumjesno, to i velim. a tvoj blog o pašemi je posve neumjestan. kao i skylabov. no njega kužim čovo se zakačio za tu curu i ne skida se. iako bi mu bilo bolje da se malo skine...za promjenu ne verbalno već stvarno. davno sam ti skylabe napisala da se okani pašemi, da ima još riba u moru...ali ti baš ko sivonja. da mi je dragi doma ne bih pila kavu solo i brala tuđu brigu. čitam vas već danima, al osim dobrih fotki nemam kaj za reć. žal mi je kaj se moje omiljeno mjest pretvorilo u prčvarnicu trećeg reda. čak i u svinjarevcima ima bolji lokal. sigurna sam da tam lokalni dečki ni kad se napiju ne trućaju tak ko vi "uvažene" blogerice ovdje? kava je fina, spušim ovu jednu, lajnu u ruke i pravac sava. btw neki dan čitam ovdje kak je sve zakurac, kak nema ovdje ljudi etc...a nije tako. zapitajte se vi sami tko ste, što ste...i kam idete? na koncu, ne tražite nekog tko vam nije par? tražite si para? može i bez para, al da se uparite! ili oparite. a jedan od razloga mog pisanja danas je i to kaj više nemrem gledat sličke...a i ne volim da netko ljudima govori da laju. obično ti i takvi ne cijene nit ljude nit pese? jer, normalno je da pesi laju,, iako ja to ne volim. i baš se pitam kak to "laju" ljudi kak veli zlatkica za pašemi, a nema ih danima već ovdje? hm...il sam ja nekaj propustila (mislim, netko obrisao blog, komentar etc?) sve u svemu, ne treba uvijek vam pustit da pišete tu kaj got...treba vam ipak s vremena na vrijeme dat do znanja...da niste to što jeste. još bolje, da ste to što niste! toliko za danas na temu lajanja, pvt i tome da vam pašemi nedostaje. i meni nedostaaje ona od nekad...no zašto nje te i takve više nema, zapitajte se uglavnom vi isti...kojima fali ona takva? možda niste(mo)trebali činiti to kaj jesmo ili smo trebali to kaj nismo? anyway, odoh u šetnju!

Uredi zapis

18.05.2016. u 16:51   |   Editirano: 18.05.2016. u 16:56   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

MJESEČNICA (oliti polugodišnjica)

odveo ju je u kino! za majčin dan, al to ne bje povod. jedan susret, jedan čovjek, jedna žena! indexi bi sve mogli reći o peronu sreće. iskrica blog je postalo tmurno mjesto na kojem već danima pretežno je oblačno. ako ne razumijete koja je razlika između nekovečernjeg kokinog bloga (i jutarnjeg kod bože) kada je bloški čopor lupao po jednom nicku (pašemi) i jučerašnjeg, opet kokinog, kada su u duelu CC i božićnica (uz sporadične satelite) rješavale stvar ukrstivši rukavice, nemrem vam niti objasnit (iako sam pokušala u svom prethodnom blogu). u uredu sam i pročitah sve što je bilo jestivo i pitko. nakon što sam jela i pila. al da se vratim i napišem jednu priču. o jednoj šestomjesečnici oliti polugodišnjici. on joj je jutrom donio ogroman buket jasmina i mirisom ispunio njezin prostor. onako, ničim izazvan osim upravo tom, sinoćnjom mjesečnicom. koja baš i nije završila slavno, iako je bila začinjena sladunjavim majčinim danom od filma. čuvajmo se ratova koji započinju (a ne završavaju) u krevetu? i mogla bi sada navesti milion sitnih razloga zašto ne bi trebala biti s njim? no dovoljno je nekoliko krupnih da jest! nije joj izrijekom rekao da je voli, ali je to milion puta pokazao. kupivši baš milk šnite koje ona voli. jedino to i jede od čokoladica. a upravo joj je to jutro pofalio, u njenom kvintetu od kruške, naranče, banane, grožđa, kruške...kivi? da ima mengu, vrhunac bi joj bio da joj donese uloške. pada li to ona na sinte male stvari pa joj one i čine život? ako joj do ovih godina nitko nikad nije kupio prsten, niti neće. ogrlicu (koja nije bižuterija) nitii neće. apartman na moru? kućicu na moru? stančugu u centru zagreba? sve je to imala...mogla...ali nije. ljubav je ipak negdje drugdje, nešto drugo. sigurno će požaliti, kao što je i toliko puta? do it joj je uvijek bio moto! kao što to obično biva, draga božićnice...onaj tko se sprda, i sam postane predmetom sprdnje. možda nešto naučiš pa se i ti okaneš tog glupog nicka koji je jedini relikt tvog i veginog odnošaja. kojeg se ona s gnušanjem odrekla u svom blogu od 07.02.2016.g. nažalost, ja sam jedna od onih koja se sjeća i marte, i niči etc...i sjećam se kako sam te branila od hrvatskog boga sexa koji je tada bio nickom netko posve drugi. a bome sjećam se i CC koju ste onak čoporativno čerupali tu na blogu (ti, vega i ostala škvadra). a bome sjećam se kad je CC mene čerupala sa svojom škvadrom. eto, reklo bi se da mnogi pamtimo dulje no što bi trebalo i više no što bi trebalo? danas pak, sjećam se kako ju je on ljubio, kako ju je milovao. buđenja su posebna priča. seks (mnogima je i sama ta riječ ovdje gotovo nepoznanica a kamoli da to prakticiraju) je dobar, ali ona nije zadovoljna? ona ga moli da o tome pričaju, ali on baš i ne može? kao ni toliko toga. ne može reći, ali može učiniti. može li bolje? može li više? hm...može i manje. može ništa. nije da se zadovoljava bilo čime. toliko je ima, a opet toliko si fali? i on! uči se živjeti s tim da si nedostaju, iako su stalno tu. pristaje, al se ne miri. takav pristup imala je uvijek kako u životu tako i na iskrici. bila je tu, al je bila živa tu a ne samo nick name, virtuala koja prestaje kada stvarni život počinje. i da, ne kupuje više uloške, čak niti one dnevne. s večeri stave svoje guze jedno drugom u krilo i jutrom se probude. one su i dalje tu!
p.s. stavit ću fotku kad dođem doma (ovdje mi to brani) al ne guza, već cvijeća. i hvala na ovoj pjesmi.

Link

evo i cvijeća!

Uredi zapis

09.05.2016. u 18:44   |   Editirano: 09.05.2016. u 21:44   |   Komentari: 25   |   Dodaj komentar

SKUŽAJTE

bok društvo! ispričavam se krelcu (i još nekima) što sam se morala logirat, al kad dva dana za redom čitam kako čopor blogera sa cca 500 komentara lamentira o paškinom pisanju, imenu, liku djelu.. jebanju, ne jebanju ....i još k tome napiše:

Mozd da je osudimo na vjecni ignore? I pravimo se da je ne vidimo bar tri mjeseca?

Autor: styx
(07.05.2016. u 9:28)

voljela bih konačno ne čitat o paški ovdje? cura je to što je, tako kako je..i big deal? kome je to smisao i sadržaj života? meni sigurno ne. na koncu ne sudim o ljudima niti nakon što ih znam mjesecima, godinama...a kamoli vi koji tu curu uglavnom ne znate? ne znam je niti ja, niti vas...osim sporadično se okrznusmo. koji ste ljudi? tko ste? što ste? hm...ovim svojim pisanjem jučer i danas poprillično govorite o sebi. ružno je mlatit po nekom tako kako ste to vi učinile. ne mislilm branit paške, ona sama zna što radi i kako. ja naprosto ako neke stvari ne volim, maknem se...od ljudi, govana etc. čudim se zakaj vi stalno miješate po govnima (kako vi tu curu doživljavate) umjesto da ju ostavite na miru? i to satima, danima...jbt da vas sada pitam da napišete više od pet komentara o sebi i svom životu (ne morate o ružnim i glupim stvarima) možete o onim sjajnim...hm...sumnjam da bi skupile više od pet lljudi ovdje? i tako to već danima...usrale ste blog i sve vi kaj uporno lamentirate o njoj, a ne samo ona. no, vidim da uživate u tome...dobro vam reče gera jučer...niste vi tome dorasle? kad ćete i da li ćete odrasti ko ljudi, bumo vidli? neki morti i ne (imam i pametnija posla nego se bavit tuđim životima tko je koga jebo, gdje, kako). radije se pozabavite svojim jebačkim životom. iako sam sigurna da ćete nakon ovog komentara, mojim? nažalost, još me uvijek ovdje pali ljudska glupost...skužajte!
p.s. morti sam si i ja ovim zapisom uzela pravo koje mi ne pripada da pišem o vama?poštedite me svojih komentara jer me to uopće ne zanima (tak i piše u naslovu bloga) .

Uredi zapis

07.05.2016. u 14:32   |   Editirano: 07.05.2016. u 14:39   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

PRI KAVI (SEBI)

dugo nisam ob ove ure bila tute? nije me nit sad privuko neki uradak na blogu, iako se vidim vratio sikbum, aneračica...hm..ponekad se pitam što to privuče ljude natrag kad jednom odu (gotovo za svagda) i nema ih mjesecima? jel su bili ispunjeni to vrijeme i iskrica im nije uopće bila neki faktor u životu? ili su naprosto ošli pa opet došli? nebitno! kao i ova moja današnja solistička kava. dragi mi odsutan, ovaj put ne zbog posla već obiteljskih razloga...pa par dana soliram. ne mogu reć da mi ne fali,, but....ovaj moj život je prilično sličan sa i bez njega? spavam u istom krevetu, šećem istu pesu, idem na posao, radim u stvari skoro sve iste stvari kao i kad je on tu? istina, drugačije je kad je on tu! no, nije loše ponekad se malo odmorit i odmaknut kako bi vidio koliko ti onaj drugi u stvari stvarno znači? i koliko bi ti (ako bi) život bio drugačiji kad je on tu i kad nije? u mom slučaju nema drastične razlike...tu sam gdje sam, ne odlazim nikud, nema drame preseljavanja, napuštanja, odlazaka...jedno je kad ti promijeniš plejs i sve druge navike (npr odeš negdje u neko mjesto, grad, nečiji stan, kuću) a drugo je kad si u svom plejsu i u njemu je tebi draga osoba. osjećaš nedostatak te osobe, al ti se životne navike, ritam etc ne mijenjaju. barem ne bitno. eto, ja ću dok popijem solo kavu (koju obično pijem s dragim) otić na savu sa mojom pesom...ujutro na posao...potom skuhat u svojoj kuhinji etc. ona praznina koja nastaje odlaskom nekog tko ti je drag, u stvari nije vidljiva vani, već je unutra. u tebi. i to je pravi nedostatak? nažalost, mnogi to vide i shvate tek kad je dockan? btw žal mi je kaj je blog spal na pisanje sikbuma, rexa, skylaba i tu i tam nekog? čak je i uporna meija odustala? sve u svemu, nema se ovdje kaj nit pročitat a kamoli čitat. vidim da ste jučer uredno bili u prvom maju. ja podijelih neke statuse na fejsu (hitit ću link malo za čitanje?) glede toga i još ponečeg...što mogu kad sam uvijek bila oporba! jučer se konačno pomirih sa kćeri...kava nam je trajala 2 ure...razgovarale smo! unučica ima zube, za koji dan će i ročkas...godinu dana..i tak...stvari i događaji se odvijaju mimo mene. ponešto i samnom. dobro je da imam bogat unutarnji život makar ga ne objavljujem više na blogu. nekako sam i od toga odustala. kad odustaneš od svih i svega, ostaneš sam sebi! dobro mi jutro, dan i laka mi noć! pri tome nikako neću smetnut s uma blagodati zajedničkog života s partnerom koji ti je prekrasan. buđenja, dani, noći, sve! sve je prekrasno...no opet se čovjek pita: zar bolje ne može? jesam li ja pri sebi? jesam!

Link

Uredi zapis

02.05.2016. u 17:10   |   Editirano: 02.05.2016. u 18:49   |   Komentari: 33   |   Dodaj komentar

E OVO VRIJEDI PROČITAT!

gdje ste, vrli građani...hrvati i hrvatice?
konačno jedan tekst o nama, za nas!

http://www.index.hr/vijesti/clanak/petrina-napao-gradjane-za-sve-sto-se-dog


adja-krivi-ste-sami-jer-godinama-sutite-i-zatvarate-oci/888780.aspx

a dodat ću vam i pjesmu...morti se probudimo?

Link

Uredi zapis

22.04.2016. u 14:00   |   Editirano: 22.04.2016. u 14:05   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

OVO JE IPAK MOJ ZAPIS

a ne samo komentar na meiju, lova i druge

slažem se sa loveovim komentarom o smiješnoj strani striptiza, barem onog na pozornici! iako mi je film skidajte se do kraja bio jako ok (kao i većinom britanski filmovi). no da skratim, suosjećam s tobom meijo zbog tvog osjećaja na prethodnom blogu pa si danas imala potrebu to još i pojasnit. ti si naprosto napisala svoj dobar osjećaj s frendicama. i da, o da...dopušteno je i ženama uživati u striperu, pače muško tijelo mi je jako seksi i uzbudljivo. but, meni moje a ne tamo nečije na pozornici. dakle, sviđaju mi se pločice koje ima moj dragi, volim ga dirati, pipati...ticati...hm...gotovo da mi sad "erekcija" (a nemam kurca, ne samo u uredu) u uredu! sve u svemu, dobro je malo se napalit. bilo tako kao vi na dječake gledanjem, bilo vako ko ja na mog komada (a uopće nije komad...ima čovo i glavu). dobro jutro...loveri, đezeri i ostala svojto!
p.s. nadam se da moj dragi neće zamjerit što sam javno rekla da...ga diram! a imam i kaj!

Uredi zapis

19.04.2016. u 9:33   |   Editirano: 19.04.2016. u 9:36   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

PRIMITIVCI TRCE POCASNI KRUG

Čitajući vas samo mi ovaj parafrazirani naslov pada na um...o dotičnom (primutivizmu) ostalih danas ostavih traga i na svom fejsu (c/p članak s indexa o kostima a može i moštima koje kruže gradom)...sve u svemu na brdovitom balkanu ništa novo osim novog....primitivizma!

Uredi zapis

14.04.2016. u 14:44   |   Editirano: 14.04.2016. u 14:45   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

MOJ PRVI BLOG NA ISKRICI

haiku!



o tebi i meni na iskrici-Tvoja munja zapara iskrom i nestade! Ostadoh lokva vode!

12.09.2007. 22:34:37

Uredi zapis

12.04.2016. u 22:04   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

ČOVJEČE

ode ti sinoć svojim putem i poslom! odvezla sam sinoć svog čovjeka na neki njegov put i potom se vratila u pomalo prazan dom. tko kaže da nam je uvjek lakše kad neke stvari spoznamo? tražimo istinu i onda nas dotična osupne? iako se ona obično nazire samo što mi baš i ne želimo saznati, iako želimo znati. jutrom stavim single kavu na stol i onda shvatim da to uobičajeno mjesto pijenja kave zadnjih mjeseci (u petak nam bje mjesečnica, pet punih) moram danas zamijenit ovim ovdje. jer tako bje godinama, prva jutarnja nedjeljna kava za lapom i iskricom! danas ću iskoristit dan za frendicu, frenda, pospremit zimsku garderobu i izvadit ljetnu. ma svašta. kako je čovjek pomalo smiješan kad je in. sve reducira što nije vezano uz partnera, posveti mu se posve (tako bar ja, al izgleda da sam nabasala i na sebi ravnog) a onda kad dotična ljubav mine, hm...praznina! jer smo reducirali sebe i svoj život na to partnerstvo. ne valja pretjerivat na koncu, viđam se ja sa "svojim" ljudima i inače a i on, samo nekak danas imam dojam da imam "slobodan vikend"? a eto i punih mjesec dana kako ne pričam sa kćeri, reče ova druga...nit nećeš dok se ne ispričaš? hm..a ja bila uvjerena da se ona ima ispričat? eto što ti je osobni doživljaj i ego? jebeno je bit svoj i bit tuđi? a moj čovjek je doista i moj, zato što ga takvim ćutim. iako je on i svoj. obično me ljudi čudno pogledaju (zato i pišem ovaj zapis) kad im kažem: čovječe! meni to odlična riječ kad oću nekom reć da je velik! jer, čovjek jest velik. i sa svim svojim malim stvarima, lažima, traumama, nemogućnostima. kad kažeš radnik, to odmah ima neki atribut, kad kažeš žena i to nosi sa sobom svašta, o muškarcu da ne govorim. one koji vuku samo teško breme materijalnog teško da mogu reć: čovječe? čovjek je gol, ogoljen i onda mu (si) moš dodat svašta. čak i oduzet. jer, čovjek je uvijek čovjek. i gol i u odijelu. sjetite se samo cara koji je gol (ko čovjek)! i tak, pijem jutarnju kavu na iskrici, čekam svog dragog da se vrati (bit će to vjerojatno u sitne sate) i potom mogu opet živjet svoju ljudsku idilu! s čovjekom, mojim čovjekom. eh, kako čovjek čovjeku može pružit...dodire, misao, pogled, zagrljaj...ma sve što je važno u životu! ono drugo, nevažno...eh...i toga ima, čak i previše. samo treba znat i moć, zagrabit. a nije uopće moć u pitanju, pače..prije sva ljudska slabost ima najveću moć. u stvari, nisam uopće htjela o svemu tome već samo o...proljetnom pospremanju! duše. moje. tvoje.....

Uredi zapis

10.04.2016. u 9:31   |   Editirano: 10.04.2016. u 9:43   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

KOMPENZACIJA

danas sam okasnila. ili poranila, ovisi iz kojeg kuta gledam. pa imam malo više vremena pisat a ne samo čitat. no, čitajuć vas poželjeh vam ponešto i napisat, iako znam da vi to bolje znate od mene. jer vi ste trenutno u toj situaciji a ja je opet trenutno, napustih! blog je u stvari kompenzacija! za sve zagrljaje koje nismo još primili a htjeli bi. poljupce kojih smo željni, al ne smijemo priznat niti sebi niti drugima. sve riječi koje smo željeli nekom reći, a nemamo kome? ili taj kome imamo, ne čuje dobro! zato i tolike svađe ovdje. i držanje do tzv bloške reputacije. jbt božo kaj stvarno misliš da je važna ta kvazi "reputacija" ovdje? čak i u zajebanciji, to je bolesno. ako ti je ovo sve, ako nam je ovo sve? a često jest. prečesto. na koncu i sama sam godinama tu visila danima, noćima...pišući u nadi da će do nekog i doprijet te moje riječi. potom zagrljaj, potom ljudskost etc. i jest. ponekad, ponekom. no ne zadugo i ne toliko koliko sam trebala, željela...i dobro reče moj dragi jučer (meni barem zašto je napisao taj blog)...da nam svima treba ljubav kako bismo prebrodili to što nam fali, to čega nemamo...nekog koga moramo preboljeti, nekog koga želimo zavoljeti...nekog...nešto, jer smo kljasti. a nema kompenzacije za ljubav. može ona bit privremena (ko u mom slučaju prekomjernom i mahnitom kupnjom jer sam kupnjom odjeće kupovala sreću) u vidu bloga, no kad zatvorimo ekran i odemo u tišinu svog doma i duše, nismo nimalo sretniji zbog svih bljuvotina koje smo napisali i ljude koje smo opanjkali? pače, obično mi se post festum povraćalo od mojih...rigotina. no ne znaš kako se zaustavit, kako stati a kamoli prestati? kad kažem ljubav ne mislim na ljubav prema stvarima (auto, roba, i sl) ili prema ovisnostima (kocka, pljuga bilo koje vrste) jer sve je to pušiona. ljubav prema drugom biću u ovim našim godinama i samoći je najvažnija stvar. ne može nam to nadoknadit dijete, posao, roditelji...to može samo partnership, odnos s drugim bićem (po mogućnosti drugog spola)! iako sam shvatila da može postojati ljubav i istog spola (to sam uvidjela prije mnogo godina kada sam plačući odgledala film...planina brobuek - oskarovac iz 2005.g. i prihvatila takvu ljubav). nekima je i deset let nakon pojam ljubavi (takve) nepojmiv? ljubav nije kompenzacija, ona je esencija. zato, molim vas...volite se. možda nam stvarno treba jedno bloško druženje onak...stotinjak nas (mislim da nit nema više Blogera)...pa valjda kad onjušimo jedni druge, kad dotaknemo taj komadićak mesa zvan jezik...morti i shvatimo da smo svi mi jednako potrebiti...ljubavi, uvažavanja i poštivanja. ili sam ja vječni altruist kojem je tek ljubav...prava kompenzacija za sebe samu? možda, ali to kako drugo biće doživljavam svojim jest, kak reče moj hadrijan, to kad nas drugo biće opsjeda i postane nam važnije od nas samih....to jest najezda duha na put (a ne tek pusta put). a čovjek bez duha...hm...čak nije nit duhovit?

Uredi zapis

06.04.2016. u 18:19   |   Editirano: 06.04.2016. u 18:22   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

NADA

imala sam nekoliko poriva ovih dana, but...niti jedna crtica nije bila zanimljiva. vama, iako meni jest! i tak dani prolaze ispunjeni i nabijeni emocijama, nježnostima, dodirima. normalno, ima i ljutnje i nerazumijevanja. but, idila tutnji dnevnim ritmom. večernje kartanje uz obavezne kokice (hm...da mi je netko reko da ću pod stare dan zobat svako večer kokice, rekla bih da je munjen). petak, još uvijek isti ritam, isto mjesto, ista mjuza. upravo to volim kad točno znam gdje idem, tko će biti, što ću piti, što će svirati i kako ću se osjećati. drago mi je da sam tam srela neke nove (stare frendove) ljude i ufam se da je bilo dobro i da će doć opet! dona je super cura! a mene ufatilo, čageraj ko nekad. a jučer kraljičin, ajme jedva sam se dovukla doma. navečer kokice, ovaj put uz prastari fenomenalni film bolje ne može. svršetak dana, masaža od mog dragog (hm...kak dobro masira), lavandino ulje i...san. znate, ipak je nenadoknadivo kad se jutrom budiš na ramenu svog dragog! volim ovaj miran život. ko na selu. kad dođem na blog, pročitat ili napisat, imam dojam ko da su me spustili s neke druge planete? no, malkoc još uvijek i tu pripadam, jer da ne, ne bih dolazila...čitala vas..pisala. sve u svemu, pozdravljam vas u nedjeljno jutro i ostavljam vam.....nadu. ona i mene još drži. da će (iako nije na selu)...trajati?

Uredi zapis

03.04.2016. u 9:40   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

KAD SAM TU

Nisam tam! Hm...radije bih da sam tamn neg tu al jednom kad budem tam neću biti tu! U stvari ovo tu jest nekoc bilo tam. Jer, ruku na srce ovo tu znači doista tu? A kamo bih ja to tamo? Uvijek može bolje...više...jače.osim kad ne može? Reče danas moj čovjek jednoj drugoj ženi: zaljubio sam se! Pa se pitam jel to rekao njoj jer nije umio meni il je rekao meni, rekavsi njoj? Hm...a što da nije uopće? Zaljubio se...ili samo rekao? Pitanja bi (a mozda i odgovora) bilo još da nije mobitela. A jest...jebes pisanje bloga na mob. Ponekad svi odgovori odu u vjetar. Krivi pokret...stisak. Ili pogled u pogledu? Anyway...idem opet. Je li doista pput u pakao...a namjera je ista...biti!

Uredi zapis

27.03.2016. u 13:47   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

A TULUM

Kad će? Taman je pravo vrijeme! Iako kažu da nikad nije pravo vrijeme za...istinu?

Uredi zapis

24.03.2016. u 1:27   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar