ONDA DRUŠTVO, KAJ JE...PIVNICA ili ?

navukli ste me na ta druženja subotom navečer s blogerima pa pitam (znam da je vani +40) jel bu večeras kakva žurka s blogerima? vrijeme bi bilo primjerenije npr 20 h (nego li onih prošlih 18h)...al od 100 glasa glasa čuti nije danas? pa pitam...jel jesmo il nismo tam na starom mjestu? i oni stari...ili neki novi? sve u svemu...eto bloga pa se pribilježite? ja sam za!

Uredi zapis

30.07.2016. u 17:41   |   Komentari: 25   |   Dodaj komentar

ZA KRAJ

odsviraše....kak i priliči...ta lipe i cvatu...u lipnju!

bijelo dugme/lipe cvatu

Link

kažu, i zadnji put u boogalu...tko zna, do šalate je dalek put?

Uredi zapis

30.07.2016. u 1:37   |   Editirano: 30.07.2016. u 1:39   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

KAD

uz buteljčicu dobra vina, friški zrak možeš artikuilrat sve što želiš...i kad imaš dojam da te netko čuje? priča s tobom...a pri tome ti pesa leži pred nogami...rekla bih da je posve dovoljno u jedan drugi četvrtak...u jednom drugom svijetu koji nije virtualni već stvarni. no, ne zahliknula se? i kad se ne bojiš što su ti oči pune suza...jer ne glumiš! dobro je da su sve predstave otkazane...čak i ove tu pod šatrom iskrice! uvijek mi je smiješna bila fingirana veselost čovječuljaka ovdje? kao, treba biti veseo...plakat ćemo sutra! i jesmo...i još ćemo. nema smisla za šatrovačke spike ovdje...nemam više uopće smisla za blogere. jer ih nema! a na fejsu izazvah konstarnaciju svojim pisanjem. izgleda da su slike ipak primjerenije oportunistima. jer, kad kažeš riječ onda odmah pomisliš i na rogove...za koje se drže volovi. ovi drugi, za riječ! napisanu...izgovorenu...čovjeku za čovjeka!
eh, da...i bez komentara molim!

Uredi zapis

28.07.2016. u 22:34   |   Editirano: 28.07.2016. u 22:42   |   Komentari: 0

TREBALI BI


suncokreti u mom krilu


suncokreti su došli doma


svi smo doma

još malo topline...
volim kad neko svoje mišljenje potvrdim i kroz nečije tuđe...pa makar to bio i indeks.rouge
doista, dobro je pričati o bivšima (sadašnjima) ovako kako i oni kažu...jer kroz njih govorimo i o sebi. čuvajte se onih koji ne pričaju o bivšima...ili nešto skrivaju ili pak im nije važno što ćete misliti o njima...evo malo štiva i da podsjetim da je ovo blog a ne atelje...pa da malo slova zamijene tolike sličke? ne mogu vjerovati da su toliki ljudi (osamljeni i sami) ovdje a da nemaju kaj reći...o sebi...drugima kroz sebe, sebe kroz druge...sve u svemu...tek toliko za dobro jutro i ugodan dan!

http://www.index.hr/rouge/clanak/ti-i-tvoj-decko-ne-pricate-o-bivsima-evo-z


asto-biste-trebali/909034.aspx


Link

eh da, kad smo već kod zvjezdane prašine...da dodam i ovu
n.k.c. sturdust
Link

Uredi zapis

28.07.2016. u 9:41   |   Editirano: 28.07.2016. u 16:59   |   Komentari: 48   |   Dodaj komentar

TEBI TREBA

"nije on za tebe. tebi treba gospodin, a on nije gospodin. ti si gospođa!"
hvala ti draga na tome, iako znam da je tako, voljela sam ga! na koncu, to su mi i drugi govorili odmah na početku, a i sama sam sebi to rekla. pa ipak, često nam je tako malo dovoljno i puno, a ono drugo što nedostaje i čega nema, ne želimo vidjet. uvijek mislimo, otkrivanjem osobe saznat ćemo još toliko toga dobrog, lijepog...ono loše ćemo zaboraviti. nažalost, obično loše bude još lošije, lijepo blijedi i tada se čovjek počne suočavat s realnošću? neki se potrude i pokušaju saznati kako bolje, više, jače...jer im je stalo i žele da im bude stalo. neki pak, naprasno odustanu kao što su naprasno (ne znaju niti sami) i počeli. jedino što nije lijepo partneru lagati...a niti sebi! mala laž je ponekad i dobro došla, no kad se hrpa počne povećavat, naraste ko brdo i postane veća i od nas samih. mali nesporazum, problemčić..ako ga ne vidiš,, ne želiš ga vidjet, osvijestit, reć...postat će veći...i prerasti nas! to bi ljudi u našim godinama trebali naučit? ali uglavnom nisu...ne znaju...ne mogu? onda se čude što su nesretni i njima nitko ne treba! lutajući holandezi...žene...muškarci, nije važno. i u tome doista nije bitno je li netko gospodin ili ne, jer i gospoda imaju taj problem. no, to ne briše činjenicu da netko jest ili nije gospodin. ona naprosto je ili nije. a zna se tko su gospoda. ne kužim zakaj neke ljude (vegu npr) to tišti? znala sam uvijek prepoznati takvog. što ne znači da mi upravo takav nije činio najveće gadosti! iako taj (gospodin) to ne bi smio. no, gospodin se ne postaje rođenjem već se to postaje ponašanjem i odgojem (samoodgojem). no, svi smo krvavi ispod kože(isprika kaj sam prvotni zapis preuredila, ali tako mi paše)

lady in red/Chris De Burgh

Link

Uredi zapis

26.07.2016. u 8:57   |   Editirano: 26.07.2016. u 17:11   |   Komentari: 21   |   Dodaj komentar

BOOTIE CALL

cybin komentar danas na mom blogu c/p

"meni je cist dobro kad sam singl, kad se zazelim ljudi okrenem broj , i nema beda:) "

ponukao me da stavim ovaj zapis (blog nike) iz davne 2009.g. jer kao da je svježi, današnji? možda sam i ja prije sedam let imala full bootie call (za one koji ne znaju engleski, to mi ga dođe ko telefonski imenik, prikladnih tipova za druženje ha ha kad nam to treba) al danas mi takvo što uopće više nije zanimljivo dakle, i te 2009..g. mi nije bilo...no zapis je zanimljiv. ak ništa zbog togaa da zorno ilustriram nekima da mi je ljetnikovac na zlatnom jezeru još davno bil...adresa stanovanja. vani grmi, kiša će.. pokupila sam veš kao i sve svoje...idem sad odgledati film na temu....bivših. istina ovaj sa j. aniston i ovaj zgodan tip (nemrem se sjetit kak se zove al se zove) ima happy end, but...tko zna, morti se i meni posreći? uvijek je ljepše gledat tuđe gluposti nego li činit ih sam...a vi uživajte u dobrom zapisu. tako se nekoć pisalo na blogu! a ima i nekih komentara (neki su još živi npr đusi, a neki će se valjda ii naći i prepoznati u tadašnjim nickovima)...rekla bih, deja vu!

(VEĆ VIĐENO _BOOTIE CALL
 
kad želite nekom poslati pismo, kupite marku i pošaljete ga! onda jednog dana to pismo (točnije: marka) postane raritet (antikvitet neprocjenjive vrijednosti u svijetu). ne zato što je ta marka tako posebna, već zato što je jedina (ili prva ili posljednja)...so, tako je i ovaj moj predvečerašnji zapis (blog)...posljednji! pa ga čitajte, jer tko zna..možda će upravo vaš primjerak postati...unikatni i raritetni...jer ga više neće biti od danas ili kada bude jednom objavljen..kao bestseler...imati ćete prvi (ili zadnji) primjerak!
 a što se naslova bloga tiče....u nedostatku navedenog, odlazim! znam da će moji vjerni čitatelji...ostati opet zatečeni...mnome! jer, sada više neće imati moj život kao dio svog...već će morati konačno nešto učiniti sa svojim...i poraditi kako bi ga imali! so, kako je prikladno vrijeme obično neke  tekme ili ispijanje piva vikendom...neće biti niti puno muških blogera (ili onih koji se takvima nazivlju) pa neće sliniti zamnome! a kako nemam bottie call, kako mi  nije dosadno i kako nisam napaljena...neću vas zvati! btw: rekoh da više neću...pa eto, zeleno oko...nije varljivo, već je istinito...reklo ne jednom drugom zelenom oku (ili nekom drugom ne sjećam se više boje)...da će stati, prestati! ionako ovaj nick je bio otvoren kako bih uzburkala život nekim oženjenim muškarcima  koji žele avanturu, kako bih se verbalno poigravala njima onako kako su to činili oni u stvarnosti....sa ženama! ili je bio neki drugi razlog...ne sjećam se više...uglavnom bez razloga...idem...eto, uživajte još samo večeras...cirkus adria u...vašem gradu!

Ako sam nešto zaboravila…pišite na adresu: ljetnikovac na zlatnom jezeru…poštar će znati …još uvijek teče ta rijeka, neki slap...lopoči...izgubljeni u sjećanju!

21.08.2009. 17:56:53
Prijavi nepoćudni BLOG Dodaj komentar
Komentari:
lagulmo:
otani jos takva kakva jesi, molim te
21.08.2009. 23:46:38


lagulmo:
slika iz vremena studiranja. Stari, ja i pas setamo Marjanom. Duga setnja i na povratku nas hvata mrak, nesto prije cerkvice svetog Nikole putnika. Stanemo i pisamo. Ispred nas pogled na otoke, a nize uz Zentu cirkuski sator. Sarena svjetla i muzika. Sutimo i osjecam da mislimo isto. Ta privlacna svjetla, koja ce ubrzo otic, i neizbjezna ljepotica na trapezu, mjesavina ceznje i tuge. Stari je samo tiho i polako izgovorio: "cirkus"
21.08.2009. 19:32:26


juicy-mama:
lose slike uvijek ostaju lose, za sto ili tisucu godina... to je pravilo...dobre, jednoga dana, ako ne i prije, mogu postati vrlo cijenjene
21.08.2009. 18:49:39


Jane_Austen:
pa kad smo mi takooo dobro društvo :DD
21.08.2009. 18:14:03


nesilica:
meni je zadnji put nicci pustila lili marlen i titov sprovod. normalno da sam se vratila
21.08.2009. 18:11:10


Jane_Austen:
nemoj...daj. ionako ćeš se vratiti...jer se svi vratimo...fali nam
21.08.2009. 18:06:33


nesilica:
ni poštari ne zvone više dva puta. nemoj brisati nick
21.08.2009. 17:58:36

Uredi zapis

24.07.2016. u 21:54   |   Editirano: 24.07.2016. u 21:55   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

SINGLE

tko o čemu, ja o priči! u dvoje! dugo sam single (kad to kažem mislim na bračnog partnera ili životnog partnera ili neku dobru vezu)...još od davne 1990.g. po prvi put, a potom opet posve (bez djece) od 2008.g. na prvom pivničkom druženju nisam bila jer sam imala neku virozu. i tada vas je bilo puno cca 20 ljudi..svi singlaši. i danima se tu na blogu pisalo o tome kak je bilo super, kak je to super i tak. pa sam se ja tada usprotivila da je bilo super izać van ovak čoporativno blogeri, al da mi nikad takva druženja ne mogu zamijenit druženje jedan na jedan s mojim partnerom. uf, kako su me blogeri (neki) tada napali. pa eto, i sinoć je bilo super...al, ja bih ipak svog partnera. da se s njim smijem, da šećem, pričam, da kuhamo zajedno, da se sexamo, da se grlimo i duho spavamo (samo spavamo) i milujemo se. nema ništa ljepše od toga i nikad neću pristat ostat solo. tužno je već kad otključavaš vrata i ulaziš u stan..i ona jeziva tišina da te nitko ne čeka niti ti kaže: bok! naprosto nisam ta. znam, reći ćete koji mučki blog na dejting sajtu nedjeljom ujutro? jer, nedjelja i jest najgori dan za nas solere.eto, pijem kavu solo...i još milioni ljudi sigurno piju jutarnje nedjeljne kave negdje sami i osamljleni. zato i rekoh sinoć, treba osnovat udrugu blogera i družit se uživo! naći ćemo neke mlađahne tajnike (jer uglavnom smo žene a muški tek sporadično)...i tak...serem! no,nedjelja je pa će mi biti oprošteno. naći će se neki pri oltaru koji je zamolit i zame? sve u svemu, na zapadu ništa novo...

Uredi zapis

24.07.2016. u 8:38   |   Editirano: 24.07.2016. u 8:41   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

NIJE LI TO TUŽNO



kad te ex životni partner obriše kao fejs prijatelja a onda objavi na svom profilu jednu od tvojih fotki (istina on uslikao iako sam molila da ne) iz jednog gornjogradskog zagrebačkog dvorišta (manifestacija još traje i nije loše otić opet) na kojoj nije on već ti...hm...ne samo da je ružno i da se to ne radi, već i tužno. nisam mislila, al eto da i ja objavim jednu...pa tko voli nek izvoli (mislim objavljivat i šerat bez dopuštenja)

Uredi zapis

23.07.2016. u 8:18   |   Editirano: 23.07.2016. u 8:23   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

DVORIŠTA (Il bacio di una morta)

upravo se vratih iz dvorišta! divna manifestacija u zagrebu (gornji grad) na koju sam bila pozvana! održava se sve do nedjelje...otiđite svakako. ja hoću. još jednom. jer, ta dvorišta treba obić s nekim tko želi biti s vama. nekim kome je stalo do vas. slušati predivnu glazbu (jazz, balade, fusion i sl) a osjećati kako onom drugom nisi važan, jadno je. biti tamo s nekim u nekom dvorištu tko je tebi važan a ti njemu posve irelevantan, jadno je. a nitko ne želi biti jadan. nema ništa tužnije od odnosa dvoje ljudi, kada je jednom stalo a onaj drugi nema ni trunke emocija. dapače, na pitanje: što imaš za mene, odgovor ništa kaže...sve! stoga, otiđite (kao što ću i ja ponovo) u ta dvorišta, grlite se s nekim, popijte kakvo dobro piće kod žnidaršića (ja sam tri čaše vina i uopće me ne primiše), pogledajte meštrovića i njegove nage žene pa možda shvatite tko je žena (vječna inspiracija), sjednite na tratinu koja je tako zelena ko ona engleska...ali sve s dušom. i poslušajte divne pjesme, al ne nasuho i bez emocija, bez da poželite nekom stavit glavu na rame i samo osjećat...jer slušat glazbu i samo venut za nekim, nečim što ne postoji...to je, ko drkanje umjesto sexa (oprostite na ovoj digresiji , al mislim da je poredba vrlo zorna). i dok sam slušala krasan ženski alt kako pjeva diklićevu pjesmu; oprosti mi, volim te...dotični je sjedio kraj mene i...ha ha...drkao! stoga, neke stvari u životu valja ponavljati dok ne budu dobre! na kraju, poljubac smrti uz želje za svako dobro, označio je udarac o gong.. točno bje ponoć po geofizičkom zavodu. all nit je bilo pepeljuge nit cipelice. tek neka garaža kaptola i počinak. repriza nije ko premijera, al ponekad kažu bolja je od premijere. stoga, eto malo Zaratustre (f.nietzcche)

„Nije visina, obronak je strahotan!

Obronak, gdje se pogled obara naniže, a ruka grabi naviše. Tad srce hvata vrtoglavica pred njegovom dvostrukom voljom.

Ah, prijatelji, zacijelo pogađate i dvostruku volju mojega srca?

Ah,htio bih ja, ali kako mogu! To mi samo oprosti! To je iznad moje snage!“ reče Zaratustra

I ne bih željela s tobom pohoditi visove, iako jesam! To već toliko puta jesam i bez tebe. Ali s tobom sam željela silaziti, kako još nikad nisam. To je moja čežnja, to je moja snaga.

d. diklić: oprosti volim te

Link

Uredi zapis

22.07.2016. u 0:03   |   Editirano: 22.07.2016. u 10:29   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

SPOZNAJA (LJETNIKOVAC NA ZLATNOM JEZERU)

obično tako u neko doba stignem do nje, samospoznaje! imam prokletu osobinu trančirat svoje postupke, razmijšljat i razumijevat ih? analitički um radi. reče mi danas jedna draga žena: čuvaj se svojih misli. haha...ta one su sve što imam. pa tako, u seciranju svega što mi se dešavalo zadnjih pola godine, pokušavala sam odgonetnuti gdje sam i što pogriješila? s jeseni, kada su počele prve kiše i kada su se večeri vukle u zatočenju, svaki glas koji ti uđe u dom, dobro je došao. a još pri tome kad te nasmije, obraduje nekim glupim fejs sličicama (ala spužva bob i svi ti stickeri koji se koriste umjesto riječi u današnjoj komunikaciji, meni koja nisam navikla na to, bje osvježenje) ha ha...nasjela sam na tu priču. u meni se javila djevojčica koja je bila zakinuta u djetinjstvu za igru. i igrala sam se...svake večeri primajući razne sličice (kasnije sam otkrila da je to bio uobičajeni način komunikacije dotičnog i sa drugim "curicaama" koje su se voljele tako igrati. ne vidim ništa loše u tome...dapače, lijeppo je uveseliti nekog. a potom je uslijedio susret kod vinceka, pa neko pićence (biska ili što) u preradovićevoj (ako vas put naneste, to je jedna posve dobra birtija). a potom onako koračajući jedno kraj drugog do trama, nekako smo uskladili korak. to mi je bilo znakovito? bje to 8.11. prošle godine koje smo smatrali i našim početkom nečeg lijepog, onog istog 8. datuma kojeg je on i otišao (šest mjeseci nakon). uvijek sam se pitala kako neki ljudi mogu biti tako netaktični, pa npr prekinuti samnom na moj ročkas i valentinovo ili npr na datum koji smatraju početkom veze? i često sam se vraćala ovih mjesec i nešto na te neke okosnice, moj poziv na božićne i novogodišnje blagdane kod mene (jer tamo gdje može doći nema tople vode, može li oprati kosu kod mene etc). u meni se javila ona ista dobra osoba o kojoj i on često priča...i ugostila gosta svoga pri tome nije bilo u pitanju što će se kuhat, peć (zajedno da se razmemo, iako sam ja ugostila svog gosta a zna se da gosti ne plaćaju). pri tome i sebi uljepšala blagdane...božićne, novogodišnje! bje tu i doček. nova krasna haljina, crvene cipelice...sve bje ko bajka. i bje prekrasno ta tri tjedna. potom malo zimske idile u jednoj krasnoj kući s kaminom moje frendice, koji boravak je završio sa pravim fjaskom. kad s s nekim pet dana (bje jako hladn) a ne posexaš se, prvi je znak da nešto ne vallja? a i moj auto se pokvario, pa smo šlepom natrag u zagreb. potom je otišao zato što sam ja rekla da moj dom nije hotel i da se unj ne može doći ili ne doći...bez da se kaže da se neće doć tu noć. i otišao je on lutati...a ja sam to žestoko preboljevala. tražila razlog i pokušavala razumjeti? nije baš išlo. na koncu, to je tada ipak bia samo prolazna avantura i lijepo druženje koje je trajalo tri tjedna. a onda su opet proradile sličice, emocije i povratak u stvari oboje smo puno znali praštati i nismo ljudi zlopamtila. kamo sreće da smo bili. ne bismo bili (barem ja) toliko povrijeđeni dockan? u stvari zašto ovo pišem? zato što sam ustala iz kreveta i imam potrebu to izbacit van, reći naglas...gdje sam i kada pogriješila. kristalno jasno sada to vidim! dakle, te 3. veljače kada sam ga sačekala na kolodvoru (s ruksakom i torbom punom slavonskih kulena, seka, špeka i ostaih bakanalija) odvezla sam ga s namjerom da ga tamo ostavim u jedan podrum (stan) na trešnjevci gdje je kao "bio" živio? tada bje prvi put da sam zašla tamo. žarulja je pregorjela, ali nije to bilo najgore. i u tom trenu sam sjebala svoj život na dalljnjih 6 mjeseci. i učinila ih najljepšim(skoro) i najgorim (skoro) otkad se pamtim? jer, pozvala sam čovjeka da dođe k meni, da ne može ostati u tome biti...bilo je hladno, mračno, bez osnovnih uvjeta za život (bez grijanja, tople vode). tri tjedna blagdana su bili poziv kada mi je dečko bio u gostima. ovo sada bje poziv (uz kavu tog vikenda), koji je i mene iznenadio, na zajednički život. naprosto...tako se dogodilo. proradila je moja empatija, moja sućut, moja ljubav koja je već tada tinjala...a bome i moja želja (koja se nekako formirala zadnjih godinu dana) o zajedničkom životu s nekim s kim će mi biti dobr? pa sam rekla, zašto ne probati? gotovo da sam se zapanjila svojim prijedlogom, no što su dani odmicali (predložila sam mu da razmisli tjedan dana) i odluči...bila sam sigurnija da sam dobro učinila? nije da ja nisam sebe preispitivala, napose, 10 godina sam živjela skoro sama, a posve sama zadnjih 8. i na moj rođendan sam zatražila da mi odgovori, da li želi živjeti sa mnom ili ne? pristao je (iako sam imala dojam da mu treba još vremena, što je i sam zatražio) ali sam bila rezolutna...ili mi reci sada ili idemo svaki svojim putem, ne želim čekati još tjedan---dva...ionako u to vrijeme nećemo ništa novo saznati. iznenadila sam sebe svojom odlučnošću...da znam kud i kamo idem! danas, kada je sve to iza mene (emocije još nisu i divljaju, ali razum nepogrešivo secira svaki trenutak) jasno vidim kada sam pogriješila? upravo tada kada sam (biće su me sve te svinjske glave, seke i ostale svinjarije) ga pozvala tog .3.2. da dođe k meni! whats done can not be undone, kažemo mi englezi. a sad mogu mirno u krevet, često mi se tako otvore jasno neki događaji i stvari u životu kada sve sjedne na svoje mjesto. poslije razumijevanja dolazi oprost (ako smo pogriješili) i...suživot sa samim sobom! i ovo je samo moja priča...nikog se ne tiče...stoga, zatvaram komentiranje! nekoć sam takve stvari u diktafon, pa na papir...danas direktno u lap. zahvaljujući tome imam napabirčeno pregršt mog života...fragmenata...zapisa, bilježnica u kojima je zapisan moj život, trenuci...cijeli kaleidoskop mrtvih slika živih događaja. a sada radim nove priloge za...nova sjećanja! i nadam se da neću ostarjeti sama...pače, sve ću učinit za svoj...naš ljetnikovac na zlatnom jezeru! Sve ovo donijelo mi je spoznaju da želim i mogu zajedno živjeti s nekim tko mi je važan (again)!

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ljetnikovac_na_Zlatnom_jezeru_(1981.)

Link

Uredi zapis

20.07.2016. u 0:05   |   Editirano: 20.07.2016. u 9:13   |   Komentari: 0

STRAH OD LETENJA

većina neće nit pročitat tekst, al će se nać pozvanim za komentirat? moj strah od letenja živim već desetljećima...čak posebno ovdje, na iskrici. da čovjek traži toliko primitivnih, jadnih, oskudnih i tužnih ljudi na jednom mjestu na svijetu, mislim da ih nigdje ne bi našao? osim ovdje. no, ponekad je upravo dno znak da...krenemo gore!
btw nekako me ovo čitanje ponukaloo da kažem rakyu da su kosti za čovjeka, a meso za psa (obrnuto od onog što je on napisao u svom blogu danas, pa ga obrisao). htjedoh ga pitat kakve veze moja "zlatna pička" ima s tim iz njegova prethodna zapisa, al sam odustala. jer niti itko od vas ga nije to pitao? dakle, slažete se da mi je pička zlatna (jer ne sjećam se da mu je itko išta spočitnuo glede tog navoda)! što mi nimalo ne laska, jer ne volim zlato. osobito ne ono žuto! zašto pas ispred čovjeka? zato, što je pas doživio i preživio svoju evoluciju i takav je kakav je. a čovjek je još uvijek...četveronožno krvoločno biće koje ubija iz zadovoljstva, zlovolje ili zabave a ne stoga što se bori za opstanak! i s vremena na vrijeme se osovi na dvije noge, all u stvari...najčešće ide četveronoške (bilo savijene kičme pred jačima, bilo pognute glave pred moćnijima, bilo kad se narolja i ne zna za sebe, bilo da je npr na ultri koja je valjda postala vrh vrhova čovjeka).
i da, pročitah danas mahom sve neke poruke jedne prepiske koja je počela 14.2. 2014.g. (moj ročkas i operacija ruke). pa me pomalo i smijeh uhvatio, jer sam uočila da se neki ljudi stalno ponavljaju (iste pjesme kače u različita doba na istom mjestu, npr svom fejs profilu...ili na različitim mjestima, različitim ljudima..pa tako nađoh jednu ovih dana objavljenu na blogu a nosi datum 16.12.2015.g. i poslate mi kao pjesmu meni) ili neke druge...jedna mi baš onak danas ušeč, pa ću je stavit kako bi sjetila neke ljude na njih same? (osim ovog straha od letenja)...i tak...pijem kavu as usual, a kak ne bih samo druge citirala, eto malo ću citirat i dio jedne moje poruke koja nosi datum 19.1.2016.g. :
"....gdje si ti uopće, W? jasno mi je da ti ja za 2 mjeseca ne mogu biti kao žena u 20 godina ili ova cura u godinu dana,ali ovako kako i što ti činiš, ne mmogu nikad pa makar da sam najdivnija žena na svijetu. jer, ti ne sanjaš stvarnu ženu niti ju želiš, ti još uvijek snatriš i sanjaš ženu...koje nema! Probudi se, W? Ne mora to uopće bit za mene, jer čini mi se da nit nije. I sve ok, mogu ja to pdnijeti da me ne vlliš i da ti ne značim, al hoću znati? Nee želim ti biti dobra i draga M. (iako to jesam), želim biti žena koja ti je važnau tvom stvarnom životu. Pa onda možemo i sanjati...oboje? Ovako, dok si ti nigdje i nisi ovdje, ne možemo. Ovo sam ti trebala reći još dok si bio tu, jer sam to slutila, ali bojala sam se izgubiti te. sada sam te ionako izgub ila i mislim da te više nikada ne mogu naći, jer si se ti izgubio u sebi, osim ako sam sebe ne pronađeš? Ovako, ova djeva bajna oliti žena sa zagonentnim osmjehom kako si ju volio zvati, ostat će ti zauvijek engima? ili je to možda baš smisao, voljeti ženu koja ne postoji i na daljinu, kako te ne bi povrijedila? Al nemoj više kukati i oplakivati svoju sudbu kako si nevoljen. Jesi, od one koju ti voliš. Možeš li zavoljeti neku drugu ženu (ne biti samo s njom)...u tvom

„...žao mi je kaj ti se dva puta kad si me zvao nisam javila na mob, ali imala sam valjani razlog. Od ovog vikenda možda imam dečka? Kažem možda jer ne znam kolikoo, da li i kako će to trajati i kakvim će se pokazati? Nisam nikom ništa dužna al naprosto nemam običaj ne javiti se ljudima. No tako je ispalo...jedno dobro druženje trajalo je cijeli vikend...hej, nemoj tugovati, čudni su putevi ljudski. I meni je žal ka se nism makar upoznali, ali tak je ispalo. Što ne znači da se nemremo vidjet ovo ljeto...tko zna što nosi slijedei dan? Znaš, ja sam vrlo oprezna žena i ne očekujem ništa? Znaš kak je to u životu, danas si u oblacima a sutra dotičnog ili dotične više nema?!"
(poruka poslana 31.7.2015.)“

"Sada, kad ništa na svijetu ne može
Vratiti dane prohujalog ljeta,
Naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
Treba tugovati, već tražiti snage u onom što je ostalo
I s tim živjeti.
Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
Zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
Da sm bili krivi...
Požurimo s danima i danima što će doći
Požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe,
Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
Koje smo zajedno mirisali i gazili
Ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene
Da se vratiš...bit će kasno.
Možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne,
Htjet ćemo jedno drugom reći, al proći
Ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugom moći dati
Zaboravit ću oči i neću promatrat zvijezde koje me na tebe
Nesebično podsjećaju. Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
Al ljubit ćeš zato što će te nešto na tom muškarcu podsjećati na mene.
Ne otkrivaj svoje srce ljudima, jer u njima vlada kb i egoizam!
Život je borba-nastoj pobijediti,
Ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati, cilj života je ljubav – a ona
Traži žrtve...bila si moje veliko proljeće, uspomena koja će dugo živjeti
U budućnosti, koje ću se sjećati
Osjećat ću tugu jer sam tebe volio,
Bit će to ironija tuge...
Nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.“

/da ironija bude veća, to je pjesma koju si mi poslao 2.8.2105.g. nakon što sam ti, nakon naše prepiske, rekla da imam dečka i da je naše druženje gotovo...a nismo se nit poznavali? a onda si otiša bez riječi a živjeli smo zajedno pet mjeseci...uf...koje li vjerodostojnosti?/

uvijek sam se pitala zašto ljudi čitaju druge ljude s toliko nerazumijevanja i posve pogrešno? stoga što čitajući druge u stvari ne vide (za to je potrebno obrazovanje, širina pogleda, odgoj, puno čitanja i razumijevanja, uporaba sive tvari...ah, toliko toga) samo sebe. što je čovjek skučeniji u svom jastvu, to manje razumije druge ljude. stoga...psi laju, karavane prolaze. a eriha mi je važna...jer kako reče u članku...to smo sve mi žene? ili bar neke, jesmo!
jedna takva vjerodostojna žena upravo ovo piše...radi svoje vjerodstojnosti! e sad, neći će potražit u rječniku što zapravo znači ta riječ?
http://www.najboljeknjige.com/content/vijesti_opsirnije.aspx?NewsID=720
Link

Uredi zapis

19.07.2016. u 17:40   |   Editirano: 19.07.2016. u 17:56   |   Komentari: 2

PSI OD SLAME

„Želja za osvetom zbog povrede ženine i vlastite časti pretvara miroljubivog astrofizičara u neobuzanog nasilnika.
David Sumner (Dustin Hoffman) je astrofizičar koji se sa svojom mladom ženom Amy, seli u Cornwall, njen rodni gradić u Engleskoj, kako bi napravio odmak od nasiljem prepune Amerike i u miru završio istraživanje za svoju knjigu.
Mladi bračni par se ne uklapa lako u novu sredinu, Davida lokani dečki neprastalno ismijavaju, dok je Amy zbog svog liberalnog i slobodoumnog stava izložena požudnim pogledima. Proces uklapanja u malu zatvorenu zajednicu se odvija polako i baš kada se čini da je David prihvaćen od strane mještana koji ga pozivaju u lov, ispostavlja se da je taj poziv bio način da ga se makne iz kuće kako bi Charlie, bivši Amyn dečko, imao priliku silovati je. Nedugo zatim, siluje je i mjesni propalica. 
I tada David uzima pravdu u svoje ruke. Prepušta se mračnoj strani svoje svijesti za koju nismo ni znali da postoji, upušta se u krvavu bitku i poseže za ekstremnim nasiljem.
Film je dugo vremena bio dostupan samo u cenzuriranoj verziji zbog izrazito potresnih scena silovanja i brutalnosti.
Iz tog je razloga u filmu teško uživati, ali ga je teško zaboraviti.“
Kratki je sadržaj filma. Nekoć, dok je i film bio film, to bje dobar film. Iako težak za gledanje. Meni je pak povod glede sličnosti mjesta i radnje jer eto već danima radite upravo to što čopor radi u tom filmu...razapinjete ženu! Koja ne silazi sa naslovnica bloga. Kao što rekoh, rijetko da itko može tako ujediniti na blogu vegu, meiju, pognioci i zlato-pičku. Meni su povod neki drugi psi. Ali, ljudi nisu psi. Niti im treba povodac, a niti lajna. Ne mislim da je povodac i lajna rješenje i za psa. Jer upravo imam lovačku pesu kojoj treba prostranstvo. Stoga ni pse ni ljude ne treba nagoniti da budu ono što nisu. Pa da se malo još dotaknem svoje ideje i želje da me ne zamaraju ljudi koji me ne zanimaju, koji mi nisu par, koji mi nisu dorasli. Neka oni uredno rastu pored mene ali ne pristajem biti dio te trave, ma koliko se činila zelenom. Nisam nikad težila čoporu, iako sam silom prilika pripadnik. I to prihvaćam, dapače često i korsitim neke blagodati organizirane države jer sam čovjek kao socijalno biće. Međutim, okorjeli sam individualac i to uzima svoj danak. Ne od jučer. Dugo, dugo godina, desetljeća čak malo malo pa me se popiknu neki higijeničari, redari i pregaoci čopora. Za mene je čovjek slobodno biće, čija sloboda ne smije ograničavati nečiju tuđu slobodu. I tako nemam pravo zahtjevati od drugih da budu pošteni i da ne lažu ili da budu to što nisu, ali ja se držim tih postulata. I kažem, ponekad i prstom...car je gol! Stoga, doista me ne zanimaju tuđi statusi (dal se netko jebe svaki dan, treći ili sa troje istovremeno virtualno na iskrici ili stvarno) a niti mi je ikad bilo jasno zakaj druge muči to koliko i kako se ja jebem? Jedino što me zanima je dok se takvi očešu o mene. Naprosto ih odstranjujem skalpelom i kirurškim zahvatom (verbalno), kao strano tijelo koje mi smeta. Moj prostor je moj prostor. Vaša gnijezda, kukavičja jaja il što god vam drago držite podalje od mene. Da imalo držite do slobode čovjeka, poštivali biste naziv mog bloga: Bez komentara, molim! A što se svih papira tiče, potvrda, atesta, javnog bilježnika kao i ostalih rodoslovnih i krvnih stabala o kojima zborite, te potvrda kojima ćete potvrditi da ste to što niste ili jeste, imam samo reći da su još u starom Rimu ljudi (čovjek) jamčili svojim jajima (mudima) tako što su se uhvatili za njih! Pa uhvatite se! Dakle, i danas čovjek iza svoje riječi stoji sobom i ničim drugim! Za mene je još uvijek biti a ne imati. U tom smislu akceptiram i sve vaše priče o vama kao uvaženim i časnim ljudima! No, nekako mi previše njušite na čopor! Jer ne znam tko ste i ne zanimate me!
/zapis objavjen na blogu 25/10/2011.g./
p.s.
66. sonet od W.S-a
Umoran vapim ja za smrću trajno,
Kad vidim pravu Zaslugu u bijedi,
I jadno Ništa odjeveno sjajno,
I čistu Vjernost koje riječ ne vrijedi,
I zlatnu Čast na krivo datu mjesto,
I djevičansku Čednost kao drolju,
I Savršenstvo ukaljano često,
I Moć što Slabost uzima joj volju,
I Znanje što mu Vlasti vežu usta,
I Ludost koja nadzirat Um zna,
I Iskrenost što tek je Glupost pusta,
I Dobro što je rob u službi Zla:
Umoran rado u smrt bih i tamu
- Kad ljubav ne bih tim pustio samu.

Uredi zapis

17.07.2016. u 21:14   |   Komentari: 0

JEFTINIJE JE...UVIJEK SKUPLJE!



kupila sam teleće šnicle još prošli vikend za 50kn (redovna cijena je 90) i požalila, jer su bili žilavi, pa nahranila pesu. pa sam istu grešku ponovila i ovu subotu, kupila te iste šnicle računajući da je prošli put bila to slučajnost? a onda danas uz teleću juhicu (ogromna koljenica), pohanu teletinu napravila ja i koromač te malo pomes fritesa. i opet šnicl žilav i ostah gladna tako je kad računaš da ćeš proći jeftinije pa prođeš u stvari skuplje, jer sam nahranila opet svoju pesu za 50 kn/kg. no, ne kaže se zabadava da se u životu...sve se vraća, sve se plaća. pa eto tako i ja sada plaćam to što sam se upustila u "jeftinu" vezu jer sam tražila da me dotična što manje košta? mislila sam, netko tko mene treba samo će dobit od mene i neću ja trebati pa se neću upetljat u mrežu odnosa s nekim tko mi nije par? a jesam! i događa mi se isto što sam ja radila mom pok. suprugu nakon što sam ga ostavila (bje sijaset razloga i trebala sam to davno učinit a ne čekat 15 let). pa sam tako, odlučila otić i uništit tu svoju ljubav. pa sam više ga ne voljevši, svejedno neko vrijeme održavala neku vezu...pozive na ručak, šetnje, razgovore...misleći kako mu činim uslugu, i kako mu pomažem da me preboli. otprilike, on plače, pa plačem i ja s njim iako mi se ne plače. kada sam otišla od njega, imala sam neki drugi svoj život i suosjećala sam s njim, ali nisam ga voljela i voljela sam taj svoj novi život. i to druženje kada si nekom tzv prijatelj, kada imaš razumijevanja za njega, kada si mu blizu a u stvari daleko...kada više nemaš nikakvu emociju za njega a on za tebe i te kako...e to je najgori oblik pomoći. to tek sada shvaćam. nije mi bilo jasno zašto je na koncu taj naš dugogodišnji ljubavni i ljudski odnos postao takav da mi nije nit ruku mogao pružit kad je odlazio u mirovinu i kad smo se zadnji put vidjeli. čak se nije nit pozdravio kad je posve otišao dvije godine nakon i nema ga više, osim njegova pepela razasutog po našoj istri. danas znam što je to. jer upravo to doživljavam...da me drugi tješe a nemaju nimalo utjehe zame. neću reć da trebamo bit neprijatelji, ali ne pokušavajte nikad bit prijatelj nekom tko za vas ima još žarke emocije? i ne kupujte jeftine odnose niti stvari ma koliko dobro bile upakirane. osobito mi stari i osamljeni. nama je često poneka poruka, sličica cvijeća, srcedrapateljna pjesma koja nas podsjeća na našu ljubav...naša sjećanja, dovoljna da živnemo, preživimo dugu zimu. upravo jedna takva prošla jeftino je kupila moju ljubav. nije preživjela niti do proljeća. iako moja živi još i ljeti. no, opet sam nešto naučila i iz ovog promašaja pače, platila sam svoj dug prema ex pok suprugu...sada znam što sam mu činila. jer to meni drugi čine. ne možemo nekome pomoći plakati ak nas i same ne boli? eto, mene opet boli atrijska fibrilacija moje kćeri. jednom reče mi (dok sam jako teško podnašala tu njezinu bolest srca): mama, ako se ja mogu s tim nositi, onda probaj i ti. kupila sam i probala drugačije cigarete. nešto su jeftinije, ali su u stvari skuplje jer mi nisu po volji. pušim jednu uz kavu, ali ta jedna mora biti vrijedna. tako sam u svemu u životu, ili jesam ili nisam. za nas vodenjake kažu da živimo u kući od sutra. i ja zato obično tugujem danas za nečim što će se tek dogoditi. jer meni, kao da se već dogodilo. no i meni se dešava da ponekad vidim samo sebe a ne i druge. no ponekad ko danas npr vidim kristalno jasno...prijeđeni put, lišće koje šušti ovom stazom na kojoj jesam i vidim put! tek do prvog zavoja nakon kojeg je to možda ravna crta ili tek nova...stranputica? no, znam jedno da staza kojom sada idem i njezin šum neće me zavest ko one sličice zimus...jer....ima istine u onoj prastaroj: klin se klinom izbija. nije loše krenut u novu vezu dok još titraš za starom...ako ništa, imaš početni imunitet. jedino da se i to jeftinije ne pokaže...skuplje? valja biti spreman moj horacije!

Uredi zapis

17.07.2016. u 15:50   |   Editirano: 17.07.2016. u 15:54   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

ON I ONA

vrijedno gledanja! francuski film o francuskoj priči. volim filmove u kojima ljudi pričaju. onak, sretnu se i počnu naoko čudno, uvrnuto...a u stvari tako najbolje nađeš svoju polovicu. ta nećeš valjda o svinjskim? sve u svemu...dobar osjećaj. volim kad životna priča završi happy endom (eto,nađoše se oni nakon pune 4 godine). baš se pitam s kim sam bila prije četiri godine...možda se i meni posreći? nažalost, to znači i da trebamo ić u kino s nekim tko nam je...on (može i potencijalni)! i dignite riti iz svojih kućnih fotelja i izađite van...med ljude. eto, ja sinoć nakon kina i do pivnice stigla. na dvije ure dobrog smijeha! jutrom ko odnešeno sve što se nakupilo. nedjelja (nije baš ta, al ću vam svejedno pustit valjka) uz kavu...bit će tu i druga kava (ona jučerašnja na koncu ne bje)...pa potom još pregršt lijepih stvari. one ružne valja zaboravljati...iz minute u minutu. tako naime živim! da bi napunio šalicu, moraš ju najprije iskapit. a ja upravo pri njoj...kavi! bez šećera, molim!

Uredi zapis

17.07.2016. u 8:34   |   Editirano: 17.07.2016. u 8:39   |   Komentari: 33   |   Dodaj komentar