KATARZA

olliti pročišćenje! nije da sam se nešto rekuperala već sam naprosto svaku stvar (a nije samo stvar već i osobe kao i pojave) smjestila na pravo mjesto. bez sentimenta, onak racionalno! iako nas ratio obično sjebe. kao i emocije. nije dobro niti jedno niti drugo. no, moraš nešto činit! često nečinjenje je veći čin od činjenja! nažalost, moje činjenje je rezultiralo ne činjenjem drugim važnih čimbenika? normalno, obilo mi se o glavu. obično kad činiš nešto za nečije dobro, a sebe izuzmeš, pače ideš na svoj uštrb, zakon prirode se pobrine da te sjebe. jer, ak ti ne znaš za sebe najbolju odluku ima netko ili nešto kaj sve dovede u prirodni sklad? uglavnom...al ne uvijek. normalno, za to treba vremena, tako da često mislimo kad se nije nit dogodilo. ili možda nije onako kako mi mislimo da bi trebalo. al, sjedne sve to na svoje mjesto. čak i ono čemu nema mjesta, dođe na svoje mjesto! ovaj put nisam čak niti puno plakala. al su zato drugi. ponekad mi vodenjaci (ili je to škorpionska osobina nisam baš sigurna) znamo bit bešćutni (oliti racionalni)! ne dodiruje nas ništa...mi smo van vremena i prostora! to je naš prirodni štit, jer smo u stvari meka srca! moš me razvalit od mekoće, al kad otvrdnem, jbt kamen mi je pjena! obično me ljudi razočaraju pa ih onda odjebem...budi ti to što jesi tamo nekom drugom ili negdje drugdje! maknem se! ne uvjeravam ljude da moraju drugačije mislit, naprosto skinem šešir i odem! ta nisam ja čuvar (ne plaže) tuđih misli, djela i nedjela! takav moj stav (da svatko ima pravo na svoje misli i stav, te život) obično drugi tumače kao moju nebrigu i nezainteresiranost! nisam osoba koja tlači da svi moramo gledati isti svijet i vidjeti iste stvari (ne rekoh to ja već onaj pametni grkljanin)! i ne bje obiteljskog nasilja, konstatirali su plavci! priznah sebi da sam pogriješila, al nije mi žao! i opet bih sutra učinila isto. i moj ratio i moje emocije mi govore da kad daš i učiniš sve što je u tvojoj moći pa ipak izostane rezultat, opravdano je okretanje zvijezdama ili cvrkutu ptica! nekako sam jučer sahranila svoju ex porodicu! kao da su se svi pridružili mom već davno pokojnom ocu! nema više emocija, a sami ratio je ionako kurac! na koji zadnje vrijeme baš niti ne pomišljam. jučer sam uz finu kavu od jednog dragog gentlemana dobila i bombonjeru, cvijet, merlot...hm...lijepa gesta! ima još muškaraca koji cijene ženu samim time što je žena!

Uredi zapis

26.10.2014. u 14:58   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

OJ LANENO!

tebi a i ostalima, nemrem ne objesit van i ovdje a ne samo na fejsu (nakon tvog loga koji bi me nasmijao da me nije rastužio) ovaj uradak v. rudan koji potpisujem od A do Ž!

Link

Uredi zapis

25.10.2014. u 20:58   |   Editirano: 25.10.2014. u 23:05   |   Komentari: 109   |   Dodaj komentar

JUTROM DRUGOG DANA

pregršt dobre glazbe (dj je sve bolji i bolji, gotovo da točno u minutu znaš koju će glazbu puščat) bio je povodom da smo se raspojasali! i četa dječaka za šankom...na čelu s gotovinom, kotromanovićem i ostalom škvadrom! bje tamo i posve zgodnih momaka (uključujući i navedene)! po čemu su drugačiji bili od ostalih? pa tako što su pušili tamo za šankom gdje se inače ne smije pušti i to kaj su im dečki prilazili da se pozdrave s gotovinom! a curke su se negdje oko 1 ure tak razbacale da su dečki samo pasli! tak i treba, žene ostavit doma i doć se malo zabavit? sve u svemu jedno burno večer. no the end bje još zanimljiviji. završili smo nas četvero onak spontano (vozeći jedni druge a ja sam dušu dala za taxi službu) kod jednog frenda na špeku i pivi! moš mislit mene i pivu...no za društvo i žaba u vodu skoči! sve u svemu, tak je to kad cure tulumare (još mi zveči taj glupi refren u ušima). btw moj tajni obožavatelj kaj je ščital blog do koljena sedmog (preciznije do 2012.g.) ostati će tajni! odustao čovo načisto...kaže on je miran i strpljiv a ja...hm...neću citirat kak mi ne bi opal rejting ovdje? no, to me nije spriječilo da mu uvalim svoj broj moba (onak ko kad tipu na rastanku uvališ jezik i ljubiš se strasno znajući da je zadnji put). zato sam se i požurila noćas negdje iza 3 ure doma jer danas imam jednu značajnu kavicu! ta barem toga ima ovdje u izobilju na iskrici! btw i sada sam pri kavi. a i pri sebi. još samo da budem za...sebe!
e da, evo i ovaj link...potpisujem od a do ž! toliko na temu branitelja, države etc etc

Link

Uredi zapis

25.10.2014. u 9:22   |   Editirano: 25.10.2014. u 13:22   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

NEPOZNATOM OBOŽAVATELJU!

Dugo nisam pisala ovdje, a sve rjeđe i drugdje! No, danas me jedna poruka ponukala da ovo napišem. Posegnu jedna moja generacija do 2012. u mojim zapisima i blogovima! Razgalilo me to, a i ovo što je napisao! Morti zato valjda tolko i citiram Rudanicu kak bi dotična počela i mene ak već ne citirat a ono bar čitat?
Pa kaže ON (moja generacija):
"....u nadi da tu negdje ima osoba kojoj ću biti i svjetlo i sjena, i dan i noć, i prijatelj i ljubavnik..... i kliknuh na slikicu osvjetljenu flash-om u pozadini..... a kad tamo Vi. Da Vi, sa velikim V, jer ono malo što pročitah u blogu dade mi do znanja da Vam stotine Rudanica nisu niti do koljena. Listajući stranice zaustavih se na dvadeset i nekoj iz 2012. i tu stadoh.Nemam više vremena...... moglo bi potrajati...... Al' svidjele mi se fotkice sa 24-te i onaj link na "play it Sam...." pa pustih i suzu...... Što, zar mislite da mi muškarci nemamo emocije ?????? Žal za nečim prošlim ili žal za nečim još ne doživljenim.....Živite, živite punim plućima i njedrima... nisam Vam zavidan, pače, veseli me. Vesele me veseli ljudi jer ih ovdje u kako Vi kažete Rvatskoj ima sve manje i manje...." pa još jednom sviram samo za njega...casablanca i
as time goes by

Link

Uredi zapis

20.10.2014. u 19:07   |   Editirano: 20.10.2014. u 19:10   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

NE-DJELO!

u stvari nisam baš sigurna jel bih željela uopće o tome pisati? jer sam sebi već sve objasnila, ne jednom! obično kad nešto želim sebi objasniti onda to napišem tu, kao da želim još jednom se uvjerit u ispravnost misli! no, usputno uz ispijanje crne tekućine nije loše ponovit gradivo! onak...crno na bijelo! bje to onomad jako dobra filmska emisija. s još boljim ivanom hetrichom. iako sam prilično stara, nisam metuzalem, osim kaj još uvijek jako dobro pamtim! i mana mi je što sam dobrohotna bićima na dvije noge koji imaju i treću nogu. pa ih pripuštam u svoju blizinu tako što ih privuče moja blizina. ne moram ja baš ništa radit al oni se lijepe ko leptiri na noćnu svjetijku! nije stvar do ega ili toga da nisam svjesna toga da sam ostarjela, već je stvar prirode. moja sexualnost još nije umrla. pa me dotični (ako) privlači! pa započne igra puti,a od te najezde obično se naježim. jer ja znam što hoći i što neću! nažalost, oni, ta dvonožna niža bića obično baš i ne! njih ponese međunožje a dotle mozak šuti! potom kad im međunožje zaspi a mozak se probudi shvate da sam im ipak too much! pa se počnu ispričavat, jer nisu znali, nisu htjeli, nisu smjeli! kako inače opisat muškarca koji nakon mjesec dana forsiranja veze dođe sa spikom: znaš, nisam s tobom onaj pravi. stalno te uspoređujem sa svojom bivšom! s kojom btw nije već 6 mjeseci. a k tome je udata! uvijek sam mrzila paralelke, simultanke i ostale jednadžbe s više nepoznanica? u stvari sve mi se više čini da bi iskrica umjesto naziva iskrica trebala se zvat...tri-skrica!
onak, neminovno je trokut sveprisutan. bilo da je bivša, bilo da je buduća bivša etc. istina jest da i ja često znam vozit paralelku s par likova, no nakon popijenih paralelnih kava kad se odlučim za nekog s nekim, ne vozim više tračnicama. monogamna sam po izboru! izgleda da muškarcima malo teže to ide? i ni po jada završit s nekim u krevetu ak ti se sviđa! no, da bih s takvim završila mora bit onak...mmmmm! a ne prosječni, polućelavi, polumucavi, poluniski, poluerektivni etc...jednom rječju polutan! kojem opraštam sve to što bi trebao bit, anije! al je zato drag, ljubezan i onak obećavajući kao partner na duge staze s kojim bi žena poput mene mogla ostarjeti! meni su to dvije posve različite kategorije muškaraca i gotovo da ne pamtim da sam ih uspjela spojit u jednu? barem ne na dulje od mjesec dana! pa mi je i ova mjesečnica toliko trajala! gotovo da sam se uželjela one prave menge, jer ovakvi muškarci su fakat naporni ko proljev! a lijepo sam napisala u profilu...ne trošite mi vrijeme! jbt pa ljudi moji kaj vi fakat niste svjesni koliko je vrijeme novac? a trošiti tuđi novac...e to je već djelo! ono koje tendira ka ne-djelu, pa čak i kazneno!

Uredi zapis

19.10.2014. u 15:34   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

KRETENIZAM

ha ha...jadne li žene! eto, bibo od ribe, promijenila sam fotku moje pese! btw istina jest da si ju ti fotkala prije par godina ali uredno si te fotke spržila na cede i bila sretna kaj mi to moš poklonit! čak si i uramila njenu sliku eno je i danas kod mene u hodniku. ajme kojeg li kretenizma...najprije fotrografirat životinju, poklonit fotke i potom tražit da se iste ne pokazuju? no, kao što vidiš ima još prekrasnih fotki (ova je fotkana ove godine i fala bogu nema veze s tobom, ženo) još prekrasnije..... moje pese!

Uredi zapis

16.10.2014. u 21:16   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

KRETENSKI ZAPIS

kretenskijeg zapisa nisam pročitala valjda od 2006. godine na blogu? ako ga je bilo, pliz ispravite me? da budem precizna radi se o trenutnom mejinom niže dolje zapisu gdje ona glumi mačku i progovara u mačje ime. hvala vegi na lijepoj fotki mica mace...ista moja mačka! u 18 godina koliko je bila moja nije mi nikad palo na pamet da znam tko je ona, kako je biti mačka a kamoli da ovak zaserem blog na temu...mačjeg života? ak si imala kaj reći koko nisi trebala upogonit cijelu ovu cirkusku šatru zvanu mačka koja ima nešto za reći jednoj ženi! ha ha bilo bi smiješno da nije žalosno! stoga, stavit ću crni flor danas na blog! (oprosti koko kaj sam reagirala al kretenizmi su mi onak ko crvena krpa)
(a oprosti mi amadeuse u koju svrhu pušćam ovu fenomenalnu glazbu)
mozart/posmrtni marš
Link
evo i moje četveronožne ljubimice



a ovakva je došla k meni

Uredi zapis

16.10.2014. u 9:53   |   Editirano: 16.10.2014. u 21:06   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

RETROSPEKTIVA (blog 24.12.2012.g.) AL TAKO AKTUALNA, POGOTOVO OVIH DANA

(BOŽIĆNA PRIČA)
Oliti retrospektiva šestogodišnjeg bivanja na iskrici. Badnjak 2006.g. Za to vrijeme potrošila sam cca 10 nickova, napisala cca 500 kartica blogova, zaljubila se preko nekoliko puta. Napisala i abecedu koju su svi čitali, ali uredno...popljuvali! Stoga mi valja napravit top ten (a može i više)! Onak kak to rade krajem godine, desetljeća, stoljeća...a i milenij sam prevalila! Samospoznaja je jednako važna ako ne i važnija od spoznaje! A ja sam i samospoznavala i spoznavala. Baš ovdje na iskrici. Pa su tako najbolji blogeri bili upravo upitni ljudi, muškarci. Uvijek sam se pitala zašto slavni koji su pisali neka djela, maxime istih se nisu i držali u real life? Onda sam shvatila da je lakše pričati nego li činiti. Kako bih si olakšala, činila sam i pričala! Najbolji bloger kojeg nisam srela bio je jedan ostarjeli tip koji je nenadjebivo pisao (hm...mislim da se zvao Hamsum i blogovi su mu u stvari služili kak bi upoznao udomiteljicu) al je zato uredno živio sa ženom koja je imala ružne masne rezance od kose. Al je zato imala stan, novce! I blogeri su potrebiti! Gotovo da sam se zaljubila u imaginarnog čovjeka koji je pisao? Jedan drugi bloger kojeg sam srela al kao da i nisam, bio je isto nenadjebiv bloger (imao je nekoliko nickova a zadnji koji pamtim bje hisarlik). I dobro je svirao piano, još bolje pjevao. No, bio je i to što nije! Najzgodniji bloger kojeg sam srela i popila kavu bio je (i još jest) oženjen! Jedan drugi bloger kojeg sam srela, fenomenalno je pisao ali me totalno razočarao izgledom, osobnošću, obrazovanjem etc...u susretu face to face! Ne sjećam se jel bio konobar, trgovac ili takvo što? Još jedan bloger mi je vadio mast svojim pisanjem...bio je nešto poput današnjeg Erga, but za klasu bolji! I bliži meni po godinama iako dovoljno daleko. Nick mu je bio Kroničan. I pisao je nenadjebivo, meni dovoljno da ga poželim...svakako! Reče mi onomad kad nije udovoljio mojoj želi za susretom da bih se razočarala...da nije fizički bog zna kaj? Na tome je i ostalo. Rijetko se pojavi tu jer čini mi se da živi jedan miran...suživot!Hm...jesam li došla do broja deset od top deset? Bilo je tu i žena blogerica koje su jako dobro pisale! Sjećam se jedne Verdande...svaki put sam jedva čekala kada će nešto objavit. Bila su to vremena kada se ovdje pisalo, čitalo, komentiralo! Bio je još jedan Marino koji me svako večer zabavljao. Kao i Habucibe. Oni drugi pak koji su me okupirali na pvt...hm..o njima sam već sve rekla, barem o onom dijelu koji me intrigirao i okupirao. Bilo je par vrlo zgodnih muškaraca (naglasak je na par) od kojih me jedan posebno ostavio bez daha. Upravo ovako nekako, na Badnjak, dogovorismo kavu. On zagrebački dečko otišao u bijeli svijet živjet, visok (hm...kaže ima neke crnogorske krvi) i stasit, ko iz žurnala. I nešto mlađi. Bila sam uvjerena kako se ja njemu neću svidjet, međutim, upravo obrnuto. Oborila sam ga s nogu! I trajala je ta priča na daljinu par mjeseci. I bio je dobar, drag, nježan...reklo bi se sve što se poželjeti može. But, daljina čini svoje. Pizdila sam puno previše, pa je i on jednog dana popizdio. I otišao! Ukratko, sve moje veze, avanture, priče i pričice kojih je bilo uvijek je nešto nedostajalo...ili njegov plejs, ili njegov posao, ili njegov..hm...pimpek, ili je njegova mama bila višak, ili mu um baš i nije bio bog zna kaj ili mu je bivša cura bila važnija od...etc. No, najveći broj je onih koji vegetiraju uredno tu svaki dan. Domet im je pitanje: iz kojeg si kvarta? I možemo li na kavu? Moj broj mobitela je.....! Obožavam one koji mi se jave s nekog drugog nicka i neće reći koji su al će zato pitati o mojoj frizuri, firmi ili kakvom drugom detalju iz čega je jasno da me znaju? I pri tome nakon što mi napišu poruku, deaktiviraju jedan od sto profila! Malo manje, ali još uvijek posve dovoljno obožavam i one koji gluvare ovdje po cijene dane a da nisu kadri napisati nit dvije suvisle rečenice, od kojih je jedna: idemo na kavu? Da ih sretnem in reali life, ne bih ih niti zamijetila. Otprilike rekli bismo...nivo kolutićavca! No, najžalije mi je mog vremena kojeg sam posvetila ljudima koji ga uopće nisu zaslužili! To ne zamjeram njim, već sebi! To je neminovnost ovakvog sajta i virtualnog druženja. Vani većina ljudi odavdje ne bi nit bila u mogućnosti da me sretne a kamoli oslovi! Ja pak kroz godine, gotovo da sam svakoj budali dala šansu. Iznevjerili su me mnogi, no prvenstveno sebe! Ispočetka sam pisala tko, kako, zašto...a onda su likovi tako počeli podsjećati jedni na druge! Nezaposleni, bez plejsa, bez muda, bez emocija, sa suvišnim licima. Srela sam najveći kurac u jednog profesora na fakultetu, ali i najimpotentniji jednog bajkera! Kojeg li paradoksa, ta zar ne bi trebalo biti obrnuto? Srela sam najveću sexualnu avanturu i lijepu ljubavnu priču iskrice koja se dogodila sa udovcem koji je živio s jednom drugom ženom s iskrice! Upucavao mi se suprug od sestre mog dragog preko iskrice! O oženjenima, otvorenim i inim brakovima vezama i sličnim pričama mogla bih napisati romane. Ispočetka sam i imala volje slušati ih i biti im rame za plakanje, but...dojadi ti takvo slinavo muško! Sretala sam i skupine muškaraca koja je pobjegla od života i samoće u posao! I jedino što su znali, mogli i htjeli bio je...rad! U pravilu za tri kune?Nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi ne mogu procijeniti svoje..nemogućnosti? I nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi ne znaju što im pripada a na što nemaju pravo? Ta nije dovoljno samo posegnuti zato što nešto želiš, što ti se sviđa? Moraš biti dostojan toga, zavrijediti...biti sposoban to imati i biti! Znam, nije život prema zaslugama, ali...nije nit...nezaslužen! Sretala sam ljude koje nikad ne bih, i zahvalna sam trenutku kada sam odlučila...biti! Dodirnula svemir s nekim ljudima...umom o čemu su svjedočili i neki blogovi i misli koje i dan danas čuvam! Dosegnula sam i neke vrhunce naivnosti i ljudskosti...ženstvenosti! No i najveću bijedu čovjeka. Živjela sam i doživjela eto šestu godinu ovdje! Solo! Na taj Badnjak prije šest godina kada mi se srušio svijet kojeg dugo više nema. Jer nema niti njega, čovjeka kojeg sam voljela. Al ima mene. Moj život mi se sve manje sviđa al se sve više sviđam sama sebi! Možda stoga što sada živim onako kako jedino mogu pa to i želim? Jer, nekoć prije tri godine gotovo da je bio smak svijeta ako mi se netko svidio a ja ga nisam mogla imati ili biti! Danas, gotovo da se igram pogađanja..ne biti ili ne biti, već biti ili ne biti...na tjedan ili dva? I tako na kraju godine i šeste godine bivanja ovdje ne mogu ne osvrnuti se i na žene koje su mi odvajkada bile...sateliti! Onak, ja krenem lijevo, a one...pa zašto? Pa ja krenem desno, a one opet...pa zašto! Istina, nije da su me pitale, već su prozivale! No kako to biva u ženskom svijetu punom ljubomore i jala, obično sam izlazila i tako očerupana s više kose od njih(onomad sam napisala i blog o tri gracije...vegi, meiji i CC)! Stekla sam i dva najbolja prijatelja ovdje, jednog s kojim gotovo svaki dan popijem kavu i jednog s kojim bih sutra mogla podijeliti krevet...a da ne spavamo zajedno! Ta nije zabadav ljetos gol projahao na konju mimo HNK! Sretala sam bistre muške umove koji su me palili...zapalili, koje sam palila, al ne i zapalila jer su tijela počesto ostajala...mlaka! Oće to muškarcima nakon pola stoljeća, iako oni uporno pričaju da je to do...inspiracije! To što je to jedna mala plava, glume da ih ne zabrinjava? No, jedna stvar me ovdje uvijek čudila? Silna netolerancija na drugačije mišljenje, na drugačije ljude! Mislim da je iskrica „najnaprednija“ od svih sajtova kad je blog i pvt u pitanju! Dovoljno je da nekom nešto krivo kažeš, taj će se okrenut na vršcima prstiju (jeste li čitali roto romane?) i ljutito otić! Potom će se vratit...onak skrušeno, but...prođe me volja! O tome kad me netko stavi na ignore pa potom šalje svako toliko poruku, ne znam jel bih mislila da je retardiran ili je samo posjetio Alzheimera? I iskreno, nije me briga koliko ovdje ima oženjenih, ubračenih ili uvezanih (može i ukoričenih) i što rade ovdje? Imam svoje mišljenje o tome, i javno ga kažem! No, kako je već davno iskrica uvela verbalni delikt, jasno mi je zakaj raja i nadalje uporno viče: hljeba, ne vidjesmo davno hljeba! Mislila sam da ovo neću reći, but...moram! Kada sam prije 20 i nešto ljeta došla u svoju sadašnju firmu ostala sam paf. Nikad na jednom mjestu nisam vidjela toliko zločestih ljudi? Pitala sam se (budući da su mi ljudi važni) čemu je to tako? I spoznala da je novac kojeg je tamo bilo u izobilju pokvario ljude. Isto takvo što mogu reći za iskricu. Nikad na jednom mjestu nisam srela toliko zločestih ljudi. Pitala sam se zašto je to tako? Ovaj put nije u pitanju novac (prije bih rekla upravo nedostatak) već osjećaj ljudi da se mogu kukavički skriti iza nicka i biti netko drugi. Mogu reći sve što se inače ne usude u facu, mogu učiniti gadost a da ne budu sankcionirani. Mogu sve to što u stvari ne mogu! Pa što sam još tu, pitat ćete? Stoga što je ovo još uvijek gotovo najbolji način da čovjek sretne čovjeka. Onog drugog, sebi ravnog. Mukotrpan je to posao odvajanje ne žita od kukolja već kukolja od žita! Još uvijek vjerujem u čovjeka, ne u boga! Osobito ne onog boga s bradom, al zato u muškarca s bradom! Srela sam ih nekoliko, bili su to posve zgodni i naočiti muškarci. Neke sam si (im ih) priuštila i nije mi žao, bez obzira što je uvijek nešto malo nedostajalo do...tada sam solo...na Badnjak...na Božić...na Novo ljeto! I pričam priče o anđelima koji ne dobivaju krila! Na kraju o „anđelu“ od kojeg sam otišla prije šest ljeta i došla ovamo! U potrazi za čovjekom kojeg sam izgubila, za ljubavlju koje sam bila željna, sa žudnjom i čežnjom kakvu može imati samo žena, za poštivanjem kojeg nisam imala. Avaj! Nije bilo toga vrijedno! Tebe, kojem sam mislila da to mogu reći, više nema. No vrijedan mene je bio pokušaj. Kao i sve što sam činila, činila sam zbog sebe! I ovu priču pričam naglas zbog sebe, kako bih se čula!

Uredi zapis

15.10.2014. u 21:20   |   Komentari: 29   |   Dodaj komentar

GUŠTI SU GUŠTI (kronikus)

sve je počelo sa sladoledom od vaniije sa bućinim uljem i sjemenkama! mljac. da sam znala, neodoljivom mladcu od konobara sa prekrasnom ćubom odma bi naručila još jednu porciju. no, u stvari priča je počela još večer prije kad mi je stigao sms sadržaja: karte su v žepu! volim te zagrebačke dečke s njihovim slengom. nakon naporna petka uslijedila je još napetija subota! hm...tjedan češkog filma me nije iznenadio budući je to već ne znam koji po redu. stara dama od kina europa dostojno nas je dočekala. čak i kokice su mi bile neprimjerene za nju što nije slučaj u ostalim cinestarima. taj običaj su mi usadile kćeri s kojima sam često odala u kino zadnjih godina. općenito, mnoge sam ljude zadnjih godina natjerala da mi prave društvo uz neki dobar film. bilo je i onih koji čak i desetljeće nisu bili u kinu. i moj sinoćnji pratilac je jedan od njih! ostala sam pomalo zatečena (ne po prvi put) kak je grad sinoć vrvio ljudima....topla noć gotovo ko ljetna, ali osim mondenih okupljališta u bogovićevoj, cvjetnom i obližnjim ulicama, sve drugo je bilo pusto! ne volim gužve, al ne volim niti puste zege ulice! u neke sitne sate stigli smo "doma" no ja nisam još bila raspoložena za krevet! najprije šeri (nisam ga pila valjda od svoje mladosti) potom nešto meze (ha ha u 12 u noći mora da si lud kad ti se javi glad i kad gricneš sir i gavrilovićku, al tako je to u dvoje) i čaša crnog pinota! ostalo od prošle subote...očito spoj šerija i pinota bje pomalo fatalan tako da sam dugo u noć pričala, al ne samo ja! kad malo popijem imam moć pričanja. na svu sreću ipak je kratko trajalo kao i naše strastveno sexualno druženje! istina, nismo odjeću trgali jedno s drugog al bilo nas je posvuda! da nije pese koju je trebalo jutrom prošetat, tko zna kada i kako bi završili, unatoč toga što smo svršili...nekoliko puta! morti je ovom zapisu više kriva lignja i traminac (kojeg li spoja, no baš sam to izabrala danas) nego li dobar vikend, no gušti su gušti! obično nakon što počnem pisat ovdje o mojim bivanjima nešto se sjebe (nadam se da neće)? ili zakomplicira? no to iskustvo me ne sprječava da upravo sada pišem to što pišem! o mom dječaku, kavaliru koji me pomalo osvaja, prisvaja i opsjeda! dobro je da imam slobodno do slijedećeg vikenda! mogla bih se naviknuti na gušte no gušti ostaju gušti samo ako su rijetki i s dozom i mjerom! prekomjerna konzumacija izaziva...zasićenje!

Uredi zapis

12.10.2014. u 14:03   |   Editirano: 12.10.2014. u 14:13   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

ISTI JA (reko bi donji bloger koji se već nama nekima predstavio al za istač)

sjednem ja tak jučer negdje pod kraj svog posla kod frizera (pol sata)..onak u trku! pranje i fen, ništ više! i ostah zatečena? nemrem bilivit? pa ljudi moji, je li to moguće rekel bi jedan mladen (nije niti jedan od mojih, a imam ih u mob imeniku jedno četiri)? no da krenem na stvar! il još bolje pojavu! jer ljudska glupost jest pojava. ona muška me osobito svaki put razveseli. nekako mi se posebno drago smijat "višim" bićima! dakle, sjednem ja i tada malo bolje osmotrim ono (it) što mi se prikazalo u ogledalu frizeraja? sjedi tako sa strane na jednoj sofi na pola "obrađeni" (il kak se to već veli kad si napol gotovo kod frizera?) muškarac! ajm majko! došo čovo (a brat bratu ima negdje 70 godina ili koju manje) u frizeraj da mu pofarbaju tri čuperka! dva s desne i lijeve strane onag grm od čuperaka. a po sredini još jedan! i ne bi u tome bilo ništ neobično (obično mušakrci već u kasnim četrdesetim ili ranim pedesetim imaju takav raspored snaga...nešto kose sa strane i nešto u sredini, a po sredini...pustinja) da dotični čuperci nisu bili onak crne boje ko ugljen! farbani. jbt koja muška budala i inače farba kosu a kamoli još u toj dobi i baš onak ko ugljen. da je uzeo neku npr oker boju ja bi još razmela, jer bi bila u tonovima jeseni. ili ko neka čokoladna boja i to bi išlo uz ove boje jeseni. al crna brate, kaj je preveć je preveć! znam da je ovaj zapis ružan (ismijava tamo neki lik u frizerskom salonu) al neke ljudske gluposti fakat zaslužuju ismijavanje i sprdnju! no ovim zapisom sam više htjela skrenut pažnju na zvonecana koji se ismijava svim i svakom a u stvari...hm...obično oni koji se ismijavaju postanu i sami predmet sprdnje!

Uredi zapis

11.10.2014. u 15:46   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

ŠUPCI (mene je sram)

gotovo me sram pisati ovdje! osjećam da ne pripadam a opet, ovo jest moj sajt, moj blog! isto kao što me sram bit hrvaticom i građankom ove lijepe naše! evo vam link vedrane rudan koja je danas napisala otprilike ono kaj sam ja rekla svojim koleegama s posla: šupci jedni! uvlačite se u dupe i niste u stanju reći to kaj bi trebali. ništa bolje nit ne zaslužujete nego ovo što vam se dešava. trebamo završit ko grčka, al grčka se izvukla...mi se ne bumo! a sve u povodu smanjenja plaće i još nekih prava! obožavam sindikaliste kada lažu i sližu se sa drugim šupcima. zato sam onomad prije koju godinu i otišla iz sindikata! to je bio moj protest, kao što sam i danas javno pred cca 15-tak ljudi rekla kaj sam imala reć! i basta. svi moji "dragi" kolege šutjeli su. kao što obično i šute uvlakači od hrvata u dupe. još od beča i pešte taj podanički mentalitet hrvata uvijek mi je išao nakurac! svugdje gdje sam bila, radila...rijeetki su imali muda reć, izborit se za opću stvar. normalno, onda su zajebali sebe...jer sustav podaništva upravo i počiva na solidarnosti...ćutavaca! jebalo vas ćutanje! a sram me i ovdje pisat...jer osim npr cc-nog bloga, nema ovdje za mene nit za čitanje a još manje za pisanje (tipkanje)! ne znam što vas je pregalizo, al nema od vas nit kajgane a kamoli muda! hm...bilo bi najbolje da odstupim, but...napuštajući bojno polje tek tada daješ prostora...šupcima! koji ponekad čak i bojnim pokličem počnu zaposjedat guzicu! zadivljujuće je promatrat muškarce (osobito ovdje) kako su kastrirani! o stvarnom životu ne moram niti pričat, jer opće je poznata stvar da se oni uglavnom prostituiraju! oni su većinom šefovi na poslu, koji se ulizuju svojim šefovima i uredno žive u njihovim šupcima! sva sreća da je danas sunčan dan pa sam prošetala gradom i popravila dojam! istina, bilo je sigurno i jako puno šupaka (miševa, kak veli rudanica) na tim terasama (gotovo da ih čovjek može nanjušit), al nisu mi mogli pokvarit dan! kao nit ovaj šupkoviti blog!

Link

Uredi zapis

09.10.2014. u 17:27   |   Editirano: 09.10.2014. u 17:30   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

TANHOJZER

znam da većina vas (brat bratu 95% nikad ni niti čula kaj to je) nema pojma kaj je to kaj sam gore napisala, ali neću se sad zamarat tumačenjem. ionak ćete otić na gugl i saznat! oni koji znaju još bolje. dakle, nakon dvije godine ponovo sam se zatekla u llisinskom. ne svojom zaslugom al sam uživala tri sata u odličnoj pijanističkoj svirci meni posve nepoznatog (nije sramota reć da nekaj ne znaš, al je sramota ne željeti saznati) k. gekića! tip je mojih godina (nešto mlađi), s repićem ko kakav roker odsvirao meni kobnu tanhojzer r. wagnera! bje to omiljena uvertira operi mog pokojnog bivšeg. normalno da su emocije navalile. no, stalno mi plutaju (sviđa mi se taj izraz) neke misli po glavi! naime, kako čovjek (pače, žena) može znati jel će nešto biti in slijedećih 20 (ne daj bože 100) godina ili će završiti već slijedećeg jutra? hm...ja takav procesor i digitron nisam nikad imala u svojoj glavi. obično ako sam nešto doživjela 100% svojim senzorima (glava, tilo, glava) upuštala sam s u to! ko i ova glazba...ko i toliki pisci, slikari...ma svi umjetnici! i mi umjetnici življenja volimo živjet život svim svojim životom! pa se tako po nekim propagatorima iskljičivo razumske i iskustvene propagande nikad ne bih upustila u najveću ljubav svog života koja me promijenila do neprepoznatljivosti! dotični je danas pokojni...tako gledano svaka ljubav bi bila već osuđena na propast u začetku? jer, pitanje je kolikima smo dali šansu a kolike su opstale? meni skor nije bitan....važno mi je bilo da sam živjela...sve što sam poželjla! makar i požalila. radije ću učiniti pa požaliti nego ne u činiti, pa opet požaliti! neki ljudi naprosto ne znaju o čemu pričam, no to je njihov problem a ne moj! toliko puta sam vodila ljubav, zaljubila se...želim još! da li je sve poznato? jest, ali nije! jer ja nisam ista...a ni partner nije isti! žalosno je promatrati one koji su jednoć bili i sada samo se sjećaju! ja još živim sjećanja! eto, i lisinski je večeras opet bio...drugačiji! to je ko ovaj k. gekić koji reče da je on izvođač nečijeg djela. svaki put je to drugačije djelo jer je drugačiji izvođač...netko bržim tempom (ko onomad pogorelić, a i ovog su izbacili s jednog svjetskog natjecanja)...tako prolazimo mi vječni originalni...koji čak niti sami sebe nemrem ponovit! svaki put smo..neponovljivi...nisam autor istine (taj primat ostavljam meiji) al svaki put imam...premijeru!

wagner/karajan
tannhauser
Link

Uredi zapis

07.10.2014. u 23:59   |   Editirano: 08.10.2014. u 0:00   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

ZEMLJANKA zove ZEMLJANE

pa kaže ona (zemljanka) da su marsijanci vakvi, nakvi, prije sexa, poslije sexa i sve nešto natenane! ona se razumije u marsijance iako je zemljanka! kad je jedna marsijanka (aneračica) konstatirala da nema pojma o čemu je ova pisala (o marsijancima i sexu na exu) zemljanka je ustvrdila da se ova nalazi tamo gdje ju u stvari nema. jer ona (zemljanka) piše an generale! potom je jedna druga polutanka (ne znam jel zemljanka il marsijanka jer ju ne poznajem pa opreza radi dajem mogućnost da je oboje, osobito zato kaj živi tamo u nekoj švedskoj, naprednoj zemlji) pitala dotičnu zemljanku, kak ona zna da kopriva peče ak nije probala. koje je to iskustvo koje može dati znanje o nečem a da ga nisi isprobao, osjetio i tak! a bome peče, kad opeče kopriva! reče nato zemljanka (ona iz naslova) kak je to nebitno pitanje. dakle, znaš da kopriva peče iako se nisi opekao? to ju je upitala i dotična polu (potencijalna zemljanka i marsijanka)! općenito, zemljanka se kuži u sve i svašta! zato i jest tako prizemna s ovog našeg planeta! može ona jednako pisat o sexu za jednu noć, iako ga nije probala. big dil probati pa znati! poanta je u ne probati, pa znati! jednako tako i sa ovim artistima oliti marsijancima! ne moraš ti imat neko zrelo iskustvo s njima, al ak se dovoljno dobro sjećaš što si ko curička radila sa svojih 18 let...e to je moćno iskustvo glede spoznaja, znanja i relevantnih zaključaka. tada mam znaš ak t dečko oće samo otpeljat na plesnjak ili te oće pričepit negdje u nekom šumarku? a kako u gradu nema baš šumaraka, zemljanka je svoje iskustvo podvela pod univerzalno! za sva vremena! al zato istom dotična (zemljanka se razme) kad ju na konkretno postavljeno pitanje: zakaj laže svom partneru da je na iskrici, dotična zemljanka glumi marsijanku i odgovara lakonski: to sam već rekla toliko puta! mi ostali marsovci bi tak šteli malo čut o tom iskustvu (jer ga mi nemamo, al baš ne pišemo o tom kak je bit u braku i bit na iskrici) budući nemamo vlastito! a mi "marsijanci" nemamo navadu pisati o onome u što se ne razmmo...to ostavljamo (pri)zemljanima osobito jednoj zemljanki u ovom kozmosu! sva sreća da je kozmos i ljudska glupost bezgranična!

Uredi zapis

06.10.2014. u 17:05   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

DOBRO DRUŠTVO

neki ljudi nisu često u našim životima. ne dijelimo s njima svoje stanje, statuse i ostala bivanja. naprosto iz srećemo. i tada nam je dobro s njima. i njima s nama. nema previše riječi ili propitivanja. o tome jesu li agnostici, vjernici ili šamani možda? nema dijeljenja obiteljskih tajni, rođenja, krštenja ili sprovoda. s nekim ljudima naprosto ti je dobro biti! i to su onda dobri ljudi! nema tu korijenja, dubina, širina....jer tada bi bilo i prijepora. ali to nisu površna poznanstva. to su druženja u kojima u onim trenucima kada smo zajedno, dijelimo sve! čak i najtajniju tajnu osjećamo pogledom. potom odemo i nema više ničega (ili ugalvnom ničega, jer druženje na fejsu ne smatram druženjem) do slijedećeg susreta! ti ljudi nam fale, al možemo bez njih kao da ih nema. no, kada ih sretnemo i kad smo zajedno, čini nam se nezamislivo biti bez njih! meni vodenjačici takva druženja puno znače. mi smo zračni i stalno nekam putujemo (u glavi) tako da ne volimo obveze u smislu...pa nisi me nazvala, pa daj dođi, pa kaj ima etc....jesu li to prijateljstva? ne zamaram se, samo znam da mi je u tako dobrom društvu dobro! svi smo mi u nekoj priči, više lošoj nego dobroj...bilo posao, bilo djeca, bilo obitelj, bilo partner...i dobro je kad možeš s vremena na vrijeme iskočit iz te svoje vode u neku drugu, protresti svoje neurone i otkačit se....do slijedeći put!
btw sinoć sam pohodila negdašnji ponos grada, gradsku kavanu! osim trbušnog plesa i stepenica nisam baš puno vidjela. bje puno svijeta..događajnica kak bi rekla lanena. no gradski štih se osjetio na svakom koraku. ipak nisam odoljela armaniju ko prava lesi! drago mi je da su i neke curke ponovo tamo...društvo ko nekad! ugodan vikend želim (sebi i više od tog)!

Uredi zapis

04.10.2014. u 9:28   |   Editirano: 04.10.2014. u 9:50   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

ROPOTARNICA

ovih dana sam prilično out of iskrica! možda fizički i svratim, al duhom, jock! nemam vremena za pizdarije. iako nema niti njih. na iskrici danima nema više nit svađa. mutna voda i baruština gotovo ko ova zege močvara (još uvijek kulturna atrakcija iako su je potkresali)! zašto filmove poput zaposlene djevojke (deja vou već toliko puta al svejedno je to dobar film) daju tako kasno? tako su nekoć izgledale zgodne žene. nismo svi penzaći i nezaposleni. no da se vratim na jedan zapis svevremeni. iako trenutno nije in, biti će! koliko sutra? no, prije toga spremam se opet poletjeti!
"trenutno nemam kome, pa istina jest da sam ti htjela napisati jednu podužu poruku kao odgovor na tvoju još dužu, but...vrijeme je prošlo pa tako je sve pase. i ono jučer, i ono sutra. osta samo danas. nema ništa gore nego predvidjeti događaj koji se još nije dogodio. ne znamo zašto i nismo svjesni da se događa, al nekako ga ćutimo. tako što ga već unaprijed oplakujemo. čudan je čovjek stvor. posjeduje milion mogućnosti no dovoljno je da razvije jednu jedinu...da razvije svoje nemogućnosti tj. mogućnost da onesposobi svoje mogućnosti. mislila sam da su onomad neke priče završile. govorim o predrasudi da neki muškarci (u stvari da svi muškarci) ne zaslužuju da im žena pokloni povjerenje? i taman kad se spremiš ponovo poletjeti, ateriraš a da nisi još ni motor upalila, pače...nit pista nije gotova. ona uzletna, a kamoli sletna. pitam se kako ljudi podnašaju ta slijetanja bez uzletanja? kako aterirati a tek si ...poletio? ili barem poželio raširit krila, uzeo zamah, možda i zalet...i tras! sva sreća što na aerodromu ima nekoliko aviona spremnih za polijetanje...ali jednom nedostaje krilo, drugi nema propeler a treći...hm...treba mu kerozina a cisterna još nije stigla. otprilike bih tako mogla nazvati svoju trenutnu ergelu...avijacije! ili lake konjice. svejedno. znam samo da sam opet u pičku materinu povjerovala jednom čovjeku da želi mene...nas. i stvari obično se čudim ljudima jer u osnovi sumnjam u to! potom, razložno analiziram, sintetiziram i zaključim...ta ne bi čovjek govorio to što ne misli? potom primim k znanju njegovu odrješitost (obično ona više služi njemu nego meni) i povjerujem da čovjek može to što kaže da želi. čovjek upregne svu laku konjicu u svoje želje (tako barem ja) i potom rezultat ne izostaje. obično sve (ili gotovo sve) što sam žarko željela u životu (obično su to bile osobe ne stvari) imala sam! ne zato što je bilo lako, već stoga što sam imala muda...posegnuti! dugo već nisam letjela...a kako stvari stoje, nit neću! ne stoga što sky nije blue ili stoga što ima previše aviona koji su se digli a da nisu provjerili sposobnost (elise, kerozin, a neki čak i bez pilota ha ha)...ne dizanja, već ostanka u zraku...ili stoga što ja nisam flying baby, već stoga što je cijeli ovaj zračni prostor...deja vu! a ja nisam voljna sudjelovati kao dublerka u već davno viđenim i zaboravljenim pričama! glavna glumica je već davno otišla sa scene...nekim novim glumcima nek plješću, again!

23.05.2013. u 21:10

p.s.
meija me opet danas nasmijala svojom znatiželjom, no zaboravila je da je znatiželja ubila mačku! a siki je nestal netragom nakon što sam ga sinoć upodrumarila! dečko je ipak kulturan pa je ošal...na neodređno vrijeme!

Uredi zapis

30.09.2014. u 22:03   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar