E OVO VRIJEDI PROČITAT!

gdje ste, vrli građani...hrvati i hrvatice?
konačno jedan tekst o nama, za nas!

http://www.index.hr/vijesti/clanak/petrina-napao-gradjane-za-sve-sto-se-dog


adja-krivi-ste-sami-jer-godinama-sutite-i-zatvarate-oci/888780.aspx

a dodat ću vam i pjesmu...morti se probudimo?

Link

Uredi zapis

22.04.2016. u 14:00   |   Editirano: 22.04.2016. u 14:05   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

OVO JE IPAK MOJ ZAPIS

a ne samo komentar na meiju, lova i druge

slažem se sa loveovim komentarom o smiješnoj strani striptiza, barem onog na pozornici! iako mi je film skidajte se do kraja bio jako ok (kao i većinom britanski filmovi). no da skratim, suosjećam s tobom meijo zbog tvog osjećaja na prethodnom blogu pa si danas imala potrebu to još i pojasnit. ti si naprosto napisala svoj dobar osjećaj s frendicama. i da, o da...dopušteno je i ženama uživati u striperu, pače muško tijelo mi je jako seksi i uzbudljivo. but, meni moje a ne tamo nečije na pozornici. dakle, sviđaju mi se pločice koje ima moj dragi, volim ga dirati, pipati...ticati...hm...gotovo da mi sad "erekcija" (a nemam kurca, ne samo u uredu) u uredu! sve u svemu, dobro je malo se napalit. bilo tako kao vi na dječake gledanjem, bilo vako ko ja na mog komada (a uopće nije komad...ima čovo i glavu). dobro jutro...loveri, đezeri i ostala svojto!
p.s. nadam se da moj dragi neće zamjerit što sam javno rekla da...ga diram! a imam i kaj!

Uredi zapis

19.04.2016. u 9:33   |   Editirano: 19.04.2016. u 9:36   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

PRIMITIVCI TRCE POCASNI KRUG

Čitajući vas samo mi ovaj parafrazirani naslov pada na um...o dotičnom (primutivizmu) ostalih danas ostavih traga i na svom fejsu (c/p članak s indexa o kostima a može i moštima koje kruže gradom)...sve u svemu na brdovitom balkanu ništa novo osim novog....primitivizma!

Uredi zapis

14.04.2016. u 14:44   |   Editirano: 14.04.2016. u 14:45   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

MOJ PRVI BLOG NA ISKRICI

haiku!



o tebi i meni na iskrici-Tvoja munja zapara iskrom i nestade! Ostadoh lokva vode!

12.09.2007. 22:34:37

Uredi zapis

12.04.2016. u 22:04   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

ČOVJEČE

ode ti sinoć svojim putem i poslom! odvezla sam sinoć svog čovjeka na neki njegov put i potom se vratila u pomalo prazan dom. tko kaže da nam je uvjek lakše kad neke stvari spoznamo? tražimo istinu i onda nas dotična osupne? iako se ona obično nazire samo što mi baš i ne želimo saznati, iako želimo znati. jutrom stavim single kavu na stol i onda shvatim da to uobičajeno mjesto pijenja kave zadnjih mjeseci (u petak nam bje mjesečnica, pet punih) moram danas zamijenit ovim ovdje. jer tako bje godinama, prva jutarnja nedjeljna kava za lapom i iskricom! danas ću iskoristit dan za frendicu, frenda, pospremit zimsku garderobu i izvadit ljetnu. ma svašta. kako je čovjek pomalo smiješan kad je in. sve reducira što nije vezano uz partnera, posveti mu se posve (tako bar ja, al izgleda da sam nabasala i na sebi ravnog) a onda kad dotična ljubav mine, hm...praznina! jer smo reducirali sebe i svoj život na to partnerstvo. ne valja pretjerivat na koncu, viđam se ja sa "svojim" ljudima i inače a i on, samo nekak danas imam dojam da imam "slobodan vikend"? a eto i punih mjesec dana kako ne pričam sa kćeri, reče ova druga...nit nećeš dok se ne ispričaš? hm..a ja bila uvjerena da se ona ima ispričat? eto što ti je osobni doživljaj i ego? jebeno je bit svoj i bit tuđi? a moj čovjek je doista i moj, zato što ga takvim ćutim. iako je on i svoj. obično me ljudi čudno pogledaju (zato i pišem ovaj zapis) kad im kažem: čovječe! meni to odlična riječ kad oću nekom reć da je velik! jer, čovjek jest velik. i sa svim svojim malim stvarima, lažima, traumama, nemogućnostima. kad kažeš radnik, to odmah ima neki atribut, kad kažeš žena i to nosi sa sobom svašta, o muškarcu da ne govorim. one koji vuku samo teško breme materijalnog teško da mogu reć: čovječe? čovjek je gol, ogoljen i onda mu (si) moš dodat svašta. čak i oduzet. jer, čovjek je uvijek čovjek. i gol i u odijelu. sjetite se samo cara koji je gol (ko čovjek)! i tak, pijem jutarnju kavu na iskrici, čekam svog dragog da se vrati (bit će to vjerojatno u sitne sate) i potom mogu opet živjet svoju ljudsku idilu! s čovjekom, mojim čovjekom. eh, kako čovjek čovjeku može pružit...dodire, misao, pogled, zagrljaj...ma sve što je važno u životu! ono drugo, nevažno...eh...i toga ima, čak i previše. samo treba znat i moć, zagrabit. a nije uopće moć u pitanju, pače..prije sva ljudska slabost ima najveću moć. u stvari, nisam uopće htjela o svemu tome već samo o...proljetnom pospremanju! duše. moje. tvoje.....

Uredi zapis

10.04.2016. u 9:31   |   Editirano: 10.04.2016. u 9:43   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

KOMPENZACIJA

danas sam okasnila. ili poranila, ovisi iz kojeg kuta gledam. pa imam malo više vremena pisat a ne samo čitat. no, čitajuć vas poželjeh vam ponešto i napisat, iako znam da vi to bolje znate od mene. jer vi ste trenutno u toj situaciji a ja je opet trenutno, napustih! blog je u stvari kompenzacija! za sve zagrljaje koje nismo još primili a htjeli bi. poljupce kojih smo željni, al ne smijemo priznat niti sebi niti drugima. sve riječi koje smo željeli nekom reći, a nemamo kome? ili taj kome imamo, ne čuje dobro! zato i tolike svađe ovdje. i držanje do tzv bloške reputacije. jbt božo kaj stvarno misliš da je važna ta kvazi "reputacija" ovdje? čak i u zajebanciji, to je bolesno. ako ti je ovo sve, ako nam je ovo sve? a često jest. prečesto. na koncu i sama sam godinama tu visila danima, noćima...pišući u nadi da će do nekog i doprijet te moje riječi. potom zagrljaj, potom ljudskost etc. i jest. ponekad, ponekom. no ne zadugo i ne toliko koliko sam trebala, željela...i dobro reče moj dragi jučer (meni barem zašto je napisao taj blog)...da nam svima treba ljubav kako bismo prebrodili to što nam fali, to čega nemamo...nekog koga moramo preboljeti, nekog koga želimo zavoljeti...nekog...nešto, jer smo kljasti. a nema kompenzacije za ljubav. može ona bit privremena (ko u mom slučaju prekomjernom i mahnitom kupnjom jer sam kupnjom odjeće kupovala sreću) u vidu bloga, no kad zatvorimo ekran i odemo u tišinu svog doma i duše, nismo nimalo sretniji zbog svih bljuvotina koje smo napisali i ljude koje smo opanjkali? pače, obično mi se post festum povraćalo od mojih...rigotina. no ne znaš kako se zaustavit, kako stati a kamoli prestati? kad kažem ljubav ne mislim na ljubav prema stvarima (auto, roba, i sl) ili prema ovisnostima (kocka, pljuga bilo koje vrste) jer sve je to pušiona. ljubav prema drugom biću u ovim našim godinama i samoći je najvažnija stvar. ne može nam to nadoknadit dijete, posao, roditelji...to može samo partnership, odnos s drugim bićem (po mogućnosti drugog spola)! iako sam shvatila da može postojati ljubav i istog spola (to sam uvidjela prije mnogo godina kada sam plačući odgledala film...planina brobuek - oskarovac iz 2005.g. i prihvatila takvu ljubav). nekima je i deset let nakon pojam ljubavi (takve) nepojmiv? ljubav nije kompenzacija, ona je esencija. zato, molim vas...volite se. možda nam stvarno treba jedno bloško druženje onak...stotinjak nas (mislim da nit nema više Blogera)...pa valjda kad onjušimo jedni druge, kad dotaknemo taj komadićak mesa zvan jezik...morti i shvatimo da smo svi mi jednako potrebiti...ljubavi, uvažavanja i poštivanja. ili sam ja vječni altruist kojem je tek ljubav...prava kompenzacija za sebe samu? možda, ali to kako drugo biće doživljavam svojim jest, kak reče moj hadrijan, to kad nas drugo biće opsjeda i postane nam važnije od nas samih....to jest najezda duha na put (a ne tek pusta put). a čovjek bez duha...hm...čak nije nit duhovit?

Uredi zapis

06.04.2016. u 18:19   |   Editirano: 06.04.2016. u 18:22   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

NADA

imala sam nekoliko poriva ovih dana, but...niti jedna crtica nije bila zanimljiva. vama, iako meni jest! i tak dani prolaze ispunjeni i nabijeni emocijama, nježnostima, dodirima. normalno, ima i ljutnje i nerazumijevanja. but, idila tutnji dnevnim ritmom. večernje kartanje uz obavezne kokice (hm...da mi je netko reko da ću pod stare dan zobat svako večer kokice, rekla bih da je munjen). petak, još uvijek isti ritam, isto mjesto, ista mjuza. upravo to volim kad točno znam gdje idem, tko će biti, što ću piti, što će svirati i kako ću se osjećati. drago mi je da sam tam srela neke nove (stare frendove) ljude i ufam se da je bilo dobro i da će doć opet! dona je super cura! a mene ufatilo, čageraj ko nekad. a jučer kraljičin, ajme jedva sam se dovukla doma. navečer kokice, ovaj put uz prastari fenomenalni film bolje ne može. svršetak dana, masaža od mog dragog (hm...kak dobro masira), lavandino ulje i...san. znate, ipak je nenadoknadivo kad se jutrom budiš na ramenu svog dragog! volim ovaj miran život. ko na selu. kad dođem na blog, pročitat ili napisat, imam dojam ko da su me spustili s neke druge planete? no, malkoc još uvijek i tu pripadam, jer da ne, ne bih dolazila...čitala vas..pisala. sve u svemu, pozdravljam vas u nedjeljno jutro i ostavljam vam.....nadu. ona i mene još drži. da će (iako nije na selu)...trajati?

Uredi zapis

03.04.2016. u 9:40   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

KAD SAM TU

Nisam tam! Hm...radije bih da sam tamn neg tu al jednom kad budem tam neću biti tu! U stvari ovo tu jest nekoc bilo tam. Jer, ruku na srce ovo tu znači doista tu? A kamo bih ja to tamo? Uvijek može bolje...više...jače.osim kad ne može? Reče danas moj čovjek jednoj drugoj ženi: zaljubio sam se! Pa se pitam jel to rekao njoj jer nije umio meni il je rekao meni, rekavsi njoj? Hm...a što da nije uopće? Zaljubio se...ili samo rekao? Pitanja bi (a mozda i odgovora) bilo još da nije mobitela. A jest...jebes pisanje bloga na mob. Ponekad svi odgovori odu u vjetar. Krivi pokret...stisak. Ili pogled u pogledu? Anyway...idem opet. Je li doista pput u pakao...a namjera je ista...biti!

Uredi zapis

27.03.2016. u 13:47   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

A TULUM

Kad će? Taman je pravo vrijeme! Iako kažu da nikad nije pravo vrijeme za...istinu?

Uredi zapis

24.03.2016. u 1:27   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

JOŠ ME IMA





a još mi je soba topla! kao da si jutrom izvukao se iz kreveta i...otišao? bje to ipak jučer...prva noć bez tebe nakon duljeg vremena? pesa se sklupčala al ne bje dovoljno. čekam da se vratiš. nedostaješ mi! još sam u uredu. a i na čagu ću večeras. onu istu od prošlog petka. sve je isto al drugačije. i ja sam drugačija. tvoja, ali svoja. dobra su ta razdvajanja...vidimo koliko smo si važni i koliki teritorij dobrovoljno prepuštamo da zaposjedaju....drugi. koji ipak nisu prvi. jer prvi smo si sami. no, kako bi prvi bio prvi kad ne bi bilo drugog. još više, onaj drugi nikako ne bi mogao biti drugi kad ne bi bilo prvog. i tak...najbolje da su zajedno. pa kad tako stoje jedno kraj drugog onda ne znaš koji je prvi a koji drugi? jesu li i to stereotipi ( o kojima priča meija?) fali mi moj fetus...položaj? fali mi moj čovjek! hm...imam li ga? ako ga i nemam, fali mi. kako može čovjeku falit ono što nema? meni fale naši razgovori. ne oni o današnjem ručku ili šetnji psa već oni o...tebi...meni. ima li nas, osim što nas danas nema? koliko sutra će nas opet biti. hoće li? razmišljala sam danas u vožnji što će moja pesa ako ja stradam? i tko bi tek prvi saznao da stradam? upravo kćer s kojom ne pričam već dva tjedna. kome bih falila? mojoj pesi definitivno no sada znam čija bi bila? ne moram brinut. i ne brinem. jer me ima. kada bi ljudi pisali ovakve crtice ovdje, neki drugi ljudi imali bi što čitat. onak, s večeri uz neki topli kakao, kavu, čaj...a možda i neku finu večeru? što radiš sada? jesi li negdje s nama? dramim. rekla bi koko. ali ne, samo pišem i brišem krugove, šare...na pijesku koji curi! upravo sam nalakirala nokte, napisala blog pa mogu krenut dalje. u sitne sate kad se vratim zagrlit ću....i bit ću...i bit će...

Uredi zapis

11.03.2016. u 19:50   |   Editirano: 12.03.2016. u 1:37   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

BANKET U BLITVI (nek mi oprosti fric zvani krleža)

znate u čemu je forno pričati i pisati o prošlosti? pa tako misle da se nećemo domisliti zašto nam je tak jebeno u sadašnjosti! i tak stalno...osobito zadnjih 25 let. a nikak da se okrenemo budućnosti...ili današnjici? kaj to danas imamo, možemo, hoćemo? ništa i to veliko ništa se tak skriva da je to milina...i lijevo i desno! na svu sreću mladi odlaze i njima nemrete prodavati Milanovića ili Karamarka ili ostale debile. i ne jebe ih puno niti ustaštvo nit partizanština...eto, onomad me koja kćer pitala onak u zajebanciji prije no što je otišla (dost joj je crkve, partija, na rubu pameti i banketa u blitvi al ne onog Krležinog)...mama, kaj sam ja ak mi je jedan deda bil ustaša a drugi partizan? ha ha...dete je danas vani u mitel europi..i nek je! a vi se i dalje koljite i gledajte za riti umjesto...pred nosom? palačinke su sinoć bile super, i cica mace, ljubice, žutika i ostalo cvijeće koje dobivam već danima (a ne samo za mart) su prekrasne. poklonite ženama buket...može i blitve. a može i buket njega, onak rascvalog. u stvari dobro sam i bit ću još bolje kad me ne bude! o svemu što me jebe (a nije seks) bolje neću. čitajući dnevne novine i portale uglavnom mi je jasno zakaj više ne idem u kino gledat komedije? život na ovim prostorima se pretvorio u komediju, oliti još bolje...burlesku! plivam glavom ponad vode, tu i tam zaronim i začepim nos jer je u pitanju kanalizacija, but...osobno sam opet danas učinila šoping i kupila nekaj šik (morat ću vam se pokazat ovih dana), imam djecu al nemam pojma kak su i kaj su, a bome nit ona zame. imam dragog i to je super. i pesi je super. i sve je super, osim da se preselim na neku drugu planetu? a najsuper je riječ...super! drago mi je da su je mladi izmislili. kažeš da je super i time si otklonio sve nedoumice, slutrnje, dvojbe bilo da su u pitanju riječi (vokabular) ili suština? a suština ovog zapisa nije u prostačenju, već je prostačenje odraz...suštine!

Uredi zapis

08.03.2016. u 17:45   |   Editirano: 08.03.2016. u 17:47   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

KAD SAM VEĆ TU (deja vu)

da napišem i blog! vani opako...vjetar duva (ovo je namjerna provokacija) a kišica škropi. ako ne morate ići van, nemojte! danas mi je zadnji dan premiuma. neću ga produžit nakon dugo vremena. morti je razlog tome što više nisam slobodna pa mi nick ne treba za dopisivanje? ukinula sam profil na badoo, twoo...a morti ću i ovaj deaktivirat? bar onak s vremena na vrijeme...da se ne vidi kako sam i nadalje često tu? navika je gadna stvar. kad si navikao na dobar seks, začudiš se sebi kad ti on više nije tako...dobar? od vremena do vremena. i kad više nemaš potrebu o tome nit pisat! a nije da nemam potrebu o koječemu pisat? npr o tome kako ovdje neki briju još uvijek na partizanštinu (ili ustaštvo). šteta kaj je đusi zatvorila jučer komentiranje...mi neki zaista ne spadamo više nigdje. tijesna nam je ova država, al nemremo van jer smo matorci. više nikom ne trebamo. ili oni ne trebaju nama? djeca su otišla, brakovi propali (ili potrošeni bolje je reć), novi odnosi nisu uzeli maha i tek se trebaju ustoličit? sve u svemu, DEJA VOU! čak i onaj zapis od jučer o tome kako uglavnom imamo pogrešnu percepciju o sebi (kak smo pametni) i kak stalno biramo loše političare. demokracija je fakat pogrešna stvar tj. dobra stvar u pogrešnim rukama? iako joj i samo ime govori da je to vlast od...naroda! a narod blesav i manit kakav je (to reče netko poznat al ne sjećam se jel njegoš ili neki naš mažuranić? pisat ću ja blogove unatoč ne-premiuma, zato kaj sam skoro ko stara duša bloga? to što iskustvo istovremeno ne znači i pamet i mudrost, hm...o tome neću ovaj put. na koncu lamentacije ostavljam onima koji su navek tu. trenutno sam abdicirala umom i sretna sam kad mi on npr pokloni ljubičice, cica mace ili neku čokoladicu? mini moris dolazi poslije. imala sam dva muža i jedan (drugi) je mazio i pazio svoju bivšu ženu, al potom ne i mene. drugi (a u stvari je bio prvi) nije mazio mene kao prvu, al je zato počeo mazit drugu! a i dečko mi mazio bivšu ženu, al sumnjam da će i mene kao curu? i tak...reklo bi se stalno kasno markica na kosovo stiže? nešto mi teško ovih dana mojih cca 40 godina, ne života, već staža! biće sam zrela ne samo za blošku mirovinu, već i za ovu zarađenu? i ovaj put ću pozdravit krelca ko prošli put kad sam bila na kavi s jednom blogericom a on je zvao...jer čim spomenem penziju, meni krelec pred očima! i tak...dugi je radni dan...idem sad nešto i radit? i da, sretna sam...možda zato što nemam izbora?

Uredi zapis

03.03.2016. u 12:35   |   Editirano: 03.03.2016. u 13:32   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

UVOD...U ANATOMIJU?

Danas sam započela jedan projekt koji smo dogovorili jučer pod radnim naslovom: zajednički život. Čak smo ga i zalili…ti šljivom ja bailyesom. Istina, dogovoru je prethodila burna šutnja. Što reći? Oće li i to biti priča: put u pakao popločen je najboljim namjerama? Nadam se ne. Ili bi to možda mogla biti Casablanca: Ovo je početak jednog divnog prijateljstva? Nazvao si me cimericom, što u neku ruku i jest to. Suživot! Bit će zanimljivo čut i komentare djece…možda će i ona misliti da je…prerano? Jer i sami nismo sigurni je li trebalo ili nije trebalo? A kako ćemo znati ako ne probamo? Nema pokusa, nema probe…samo stvarnost. Za istač me ljubiš, držiš, miluješ…činiš sve što sam ikad željela. Čak i ono što nisam. I lijepo i ružno. Biti skeptik (znam, reći ćeš pa ja sam ionako član grupe skeptika u PUB-u) ili optimista? Nadam se s pokrićem! U stvari što možemo izgubiti? Ja samo još jednu nadu, želju, čežnju zvanu…ljubav. Ti nešto više, ako je imati dom više? Na koncu, već ti rekoh da je dom tamo gdje si ti , iako mi ne vjeruješ? Toliko života je bilo i prošlo. Prokrstarilo mojim obalama...tvojim. Možda se ovaj zadrži? Možda nakon oluja, valova krene… bonaca? Ništa ne prejudiciramo, ništa ne garantiramo, nema potpisa, nema pečata…samo želja i volja za biti zajedno! Koliko i kako dugo? To the end? Ili samo dok je lijepo? No, valja svaki dan iznova započinjati kako ne bi završilo! Ovo je ipak samo…uvod! Anatomija je samo djelić toga! (16/02/2016)

Uredi zapis

24.02.2016. u 12:31   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

U ZAGRLJAJU

dugo već ne dočekah svoj ročkas! a danas upravo tako...pa je i valentinovo imalo smisla. ne sjećam se (bje to tak davno da se nemrem sjetit kad?) da mi je ročkas bio tako lijep...počelo je s poljupcem dok sam još snena bila...pa potom...hm...neću više...a nije nit gotovo...pohodili smo i čokoladni šator, pa neko pićence u jednom našem kafiću...pa sada ručak, s večeri neki plesnjak...no važno je jutro i kako mi je počeo dan! zadnjih godina ročkas mi bje baš onak...lani mama u bolnici, preklani ja u bolnici...reklo bi se koji sunčan i lijep dan danas (unatoč kiši, po kojoj smo upravo šetali) to što sam starija za godinu...hm...s ovakvim danom ne bojim se boja i godina koje dolaze! htjedoh to i ovdje s vama podijelliti...na koncu vi ste mi ko šira obitelj?

Uredi zapis

14.02.2016. u 13:07   |   Editirano: 14.02.2016. u 13:10   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

STATUS

promijenih danas status (opaska na dnu profila o vezi) al bit ću tu još neko vrijeme...evo i danas...samo da ostavim traga da sam još tu! blog je ionako umro..ja samo stavljam nove priloge za tu smrt!

Uredi zapis

10.02.2016. u 10:59   |   Komentari: 66   |   Dodaj komentar