ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

sam te srela,bila sam ptica.Koja je upravo napustila gnijezdo u kojem sam godinama spavala.I nije znala kzda da poleti.Dok nije cula tboj sapat.Ljubav.Zabranjena.Al ko ga jebe.Ljubav je ljubav.I ukradena.
Kad sam te srela,moje je tijelo bilo spremno.Za dodire.Za
valjanje po zguzvanom krevetu.Za vrisak.Kad si u meni.Kad si TAMAN
Kad sam te srela
Vise te ne srecem.
Vise te ne volim
S tihom zahvalnoscu uzivam u nekoj novoj njeznosti.Koja nije zabranjena.Koja donosi sigurnost i radost.
Samo ponekad ,glasno vrisnem.
Kad nitko ne cuje.

Vrisak je samo moj.

Dugo sam ovdje.
Skoro deset godina.
Nema veze sto me nije bilo koju godinu staž je staž :)
Bijah Ja ovdje i zaljubljena.
I ostavljala.
Bijah i voljena.
I ostavljana.
Sto je je:)
Sad vis ne trazim bad ljubav.
Ali svrativsi malo vidjeh da jos uvijek mozes naci osobe koje te mogu nasmijati.ugrijati.
Utopliti.

ps.Neki su mi falili.
Neki su mi se iskreno obradovali.

Pa sta ces vise :)

Ajme otkad me nije bilo.
Staro mjesto.Drago mjest.Dodoh da vas malo vidim :)
Citam:)

A mozda se i udam :):):)

DUSO MOJA

Duso moja, ja ne znam vise
koliko dugo ovdje stojim
dok slusam kako liju kise
pod mracnim prozorima tvojim

Duso moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
ti ne znas da je pola mene
ostalo s' tobom da te prati

Ostalo s' tobom da te ljubi
kad budes sama i bude zima
jer ja sam onaj koji gubi
t prije nego ista ima

Duso moja, k'o kaplja vode
i ti se topis na mom dlanu
jer s' tobom dodje i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu

Duso moja, ti umorna si
i bez tebe ti lezaj spremam
na nekoj zvijezdi sto se gasi
ja trazim svijetlo koje nemam

Pod hladnim nebom ispod granja
stavices glavu na moje grudi
jer ja sam onaj koji sanja
i zato necu da te budim

Link

I nije neki dan za pamcenje.Samo se nizu takvi.Kad niceg nema.Praznina i kisa.Koja mi se gadi.
Jer me podsjeca na cmoljavu osobu koju nalazim i ogledalu.
Radije bih plakala
Nego tavorila ovako nasukana na suhom.
I da,dobila sam cokoladi od Nikole (drugacije se zove u mojoj
prici.)
Gorka je.
A ne bi trebala biti.
Sutim i grickam.

U mojoj ces sobi pronaci
Posljednje zrake sunca
Pred maglovitu jesen.
I rasute rijeci dobrodoslice
Njezno zgazene nestrpljivim ocekivanjem.
Naci ces trag vrelog daha
Na staklu prozora.
Miris ceznje iz pomno
Ispegnih plahti.

Ako ikada dodes.

P.S.A kad ne zagrlis,ruka ce savrseno pristsjati u zaostali otisak

Suzom ću oprati smrdljivi utorak...
i dati sve od sebe učiniti srijedu danom što vrijedi.

stvarno se rijetko logiram.
i jutros, ponudiše mi "sendvič"

e i to baš kad nisam gladna :)

ne da mi se...

bio si i ostao mi najdraža slučajnost.

Čak sam i slučajnim odbirom birala iz sasvježđa madeža na tvojoj koži koji ću ljubiti tog dana.

budi mi dobro slučajni moj.

i zatrubi kad slučajno prođeš mojoim ulicom.
možda vješam rublje.
možda čitam knjigu na balkonu.
a možda, samo čekam...

slučajno.

slobodu.

znam da je skupa.
ponekad peče.

ako ju zasoli svjesnost samotnih noći.

Sunce kroz prozor puštam
ili ne puštam, kao jutros.
u ovaj svijet.
Njega ne ograničavaju ni zidovi ni svjetlost.

Moje su misli ta čudna, nemoguće rastezljiva granica.
neke dane preskočim. jednostavno. skokom u neki ugao sebe.
u neke uronim pjevom sirene.

Svjetlucavi kamenčići vatre kojom se grijem,
prevrću se u duginim bojama,
nježno milujući trenutke
u kojima sam školjka.

biram slobodu


unatoč.

me zateklo nespremnom.
za svaki zvuk.

da otvorim oči.
da pokrenem misli.

da dišem.svjesno.
kroz uske prorede na reletama
sunce pokušava započeti razgovor.

ne razumijem što govori.
zgušnjavam roletu.

Danas je dan za šutnju.
I za preskočiti dan.

"Život, to nisu oni dani koji su prošli već oni koje smo zapamtili!" P.A. Pavlenko.

nema ničeg dobrog u ovom zlu (osim ljudske dobrote)
kad mi je prije tri mjeseca izgorio stan, rekla sam da ću ošamariti svakog tko izgovori.
i nitko mi nije izgovorio tu glupariju.nedopustivu.

Hajde!
Siđi!
Ti nevidljivi upravljaču srećom i nesrećom.
Siđi već jednom, 50 godina čekam da me pogledaš u lice i objasniš.
Koliko sam kamenja na tebe bacila?
Jer ih se vratilo toliko, da bih mogla kameni dvorac sazidati. Dvorac tuge.

Zar nema u tom tvom svemiru netko drugi tko bi ti bio zanimljiv kad istresaš nesreću i oduzimanje.
Kao da ustaneš, s mišlju kako ćeš mi urediti dan, i kako ćeš svaku moju radost začiniti nekim govnom. Doslovno govnom.

Rci mi, zar su ti toliko draga bića iz mog života, da ih moraš imati kraj sebe.
Zar je tvoja samoća vrijednija od moje?

Hajde!
Siđi!
( Ni mačku mi nisi ostavio)

da ti konačno kažem, odjebi!


"Sticu sutra do mraka
do komsijskog oblaka
pod njim cu se opet roditi
nisi ti na nebu sam
bogova je povazdan
s nekim cu se vec nagoditi"



Link