Didžej´ca linkofrikuša!

Bio sam totalno DEF, i totalno LENj,
STRa$no nevaspitan i glup,
Dok me nije VAL lažne SiGurNosti, ABSolutno, INTeruptiro,
Za SeQuRity, i FiNalno …
PIease, EXPlaine lepo to meni,
Let me LearN,
Let me SINchronise sa tobom,
COS I can´t be like TANker više.
AND OR NOT,
DeCODE me, for CHRi$te!
POKE me, PEEK my eye!
USRo sam, znam,
Samo sam SrBIN.
INPUT – PRINT,
Tako je to kod mene.
DrINKam, smotam PAPER,
a ponekad se sFLASHam.
Sve mi je BRIGHT, ceo svet INVERSE,
totalno OVERBORDER …,
PLOTa se protiv mene.
DRAW a CIRCLE na mom čelu,
POINT a PAUSE na njemu,
INKEYe´$ aren´t više PEEKed.
Sve što možeš čuti je – BEEP…
A tada sljedi -
SAVE, LOAD …
VERIFY, MER(ia)GE …
IN, OUT …
CLEAR.

Shut down ...

Ovaj moj vrhunaravni uradak je veleinspiriran trenutnom znanstvenoproučavalaškom situacijom u kojoj sam trenutno, a pod stiskom bezvertebralnih umova koji su beskonačno ogrezli u bespućima bajto-kvantno-bitnog svemira, jedini znak otpora je pisanje ovakve poezije, koje se ne bi posramjeli ni Vogonci, a mogu to i "bolje". Preporučujem vam da me ne izazivate ... :D :D :D

Baj d hajvej ... kaj se tiče Vogonaca i onoga kaj se tiče njih, a i njih kaj se tiče onoga ... knjige. Film mi je totalno šitiČ, dok su knjige fenomenalne. Eto, maj skromni opinjn.
(mogla sam odmah napisati da se radi o Vodiču kroz Galaksiju za autostopere - tko nije čitao, preporučujem!)

A ide i glaSbeni prilog:

Link

Lav ju ol!
Vaša nevr_mor!
Kisi-kisi ... etc.! :D

p.s. Eeeeeh ... da mi je sada jedan pangalaktički grgoljblaster! :D

(Nije ispalo kak sam zamislila jer su naredbe trebale biti boldane, kaj je tu NEMOGUČČČE napraviti jer se netko pametan sjetio da makne sve moguČnosti uređivanja teksta. A tak sam vam lepo znala crtati ... Šmrc!)

Komercijalizacija straha:

Link

Propaganda:

Link

Društveni inženjering:

Link

Link

Lav ju ol!
Vaša nevr_mor!

Kisi-kisi! :*

:D

Samozatajno ću, kakva već i jesam, ustvrditi da je ovo još jedan moj masterpiece. :D

"Jednom, usred dana bijelog, u podne,
jak, moćne duše listah mudre stare knjige gdje se drevna znanja sliše
– skoro usnuh. U tom trenu kucanje me neko prenu,
kucanje što s vrata krenu, mojih vrata, od svega jače.
„Posjetilac“, rekoh, „neki kuca, ispred vrata klikče – samo to, i uvijek više!“

A to, sad jasno mi je, travanj, kad toplo bje,
kad žar svaki oživlje i život po tlu riše.
Žarko žudjeh sunca sjaj; čitah radosno, jer su još radosnije bile želje moje
- jer Lenoru uzvisiše -
Divnu djevu Lenoru, anđeli je odveli na više!“

A zavjesa od baršuna, nekog dragog šuma puna,
punila me fantastične ljubavi jezom, dok se njiše,
ushićenog srca stojeći razmišljah: „Tko je? Posjetilac neki to je.“, rekoh,
„Ispred moje kuće, posjetilac neki rani to je;
to je; to, i ništa više!“

Kad povratih malo snagu pođoh prema kućnom pragu:
„Gospodine ili Gospo, ne znam kako tko Vas piše.
Oprostite, drijemah lako, a kucali Vi ste mlako.
Vrlo tiho i polako, tu na vrata moje kuće, Jedva da se išta čulo.“
– Tad otvorih vrata kuće – vani dan, i ništa više.

Pogledom u dan gledeć´ stajah,
čudeć´se i rumenjeć´, vjerujuć´da takve snove smrtnici do tad ne sniše;
Tišina je svuda cvala, svjetlost nije znaka dala,
samo jedna riječ je pala s usana mi, što uzdišu, „Lenora!“, uzviknuh
- „Lenora!“ jeka mi vrati više – jedino to, a i više.

Vratih se, zatvorih vrata, svu mi dušu plamen hvata.
Tad uskoro malo jaše udarci se nastaviše.
„To zacijelo“, rekoh, „stiže s mog prozora, dolje niže.
Pogledat ću malo bliže kakve tajne tu se skriše
- Miruj, srce, dok vidim - to je vjetar, ništa više.

Pritisnuh na oknu kvaku,
uz lepet i lupu jaku uđe dostojanstven Galeb što na davnu dob miriše.
I ne pogledavši na me, ne oklijevajuć' iz sjaja, poput lorda ili dame,
proletje mi preko glave i na Afroditin kip sletje iznad vrata moje kuće
- sletje, sjede, ništa više.

Kad tu bijelu pticu spazih u smijeh tugu preobrazih,
videć' strogo dostojanstvo što ga kretnje njene kriše.
„Perja mnogo baš ne brojiš“, rekoh, »al' se i ne bojiš,
Galebe što bijel tu stojiš, sa žala gdje Dan sve briše
- Kako zoveš se u Raju, na žalu gdje Dan sve briše?«.
Reče Galeb: „Uvijek više!“

Vrlo sam se čudit stao što taj stvor je zborit znao,
premda te mi dvije riječi pravi smisao svoj skriše.
Čovjek, to se priznat mora,
vrlo rijetko takva stvora može vidjet odozgora iznad vrata svoje kuće
- Zvijer il' pticu povrh kipa iznad vrata svoje kuće, što se zove „Uvijek više“.

Galeb, što sam sjedi tamo na toj bisti,
kaza samo te riječi što sve baš kao da mu se iz duše sliše.
Tad zašutje, osta tako, niti perom nije mako - Jedva šapnuh: „Svi druzi već me podržaše,
pa će i on, danom, poput Nada što me napuniše.“
I on reče: „Uvijek više.“

Trgnuh se, tišina presta, jer odgovor dobih smjesta.
„Zacijelo to sva su znanja“, rekoh, „što se u njem' skriše,
kaza neki radostan gazda tu mu riječ što vjera je sazda,što mu pratnja bješe vazda,
dok u pjesmu se ne sliše radosti pune Nada s ljubavlju,
dok u pjesmu se ne sliše, u 'Uvijek više – uvijek više!“

Opet Galeb taj što svrati, smijeh mi tužnoj duši vrati;
pred pticu i kip dogurah tad naslonjač što se njiše;
na baršunu mekom sjedah i maštu uz maštu redah, sav razmišljanju se predah
- što ta ptica što tu diše, što ta ptica zna, gorda, srodna,
što tu diše, misli kličuč: „Uvijek više!“

Sjedah mozgajuć' u danu, al' ni slog ne rekoh ptici ovoj
čije oči sjajne u dno srca žar mi sliše;
maštah svašta u tom trenu,
na ljubičast baršun snenu glavu spustih tad u sjenu što je sunce nad njim njiše;
sjest' u baršun taj i sjenu što je sunce nad njim njiše, ona želi uvijek više!

Tad se zrakom, što gust posta, prosu miris poseban dosta,
od anđela nekog čije stope tad se osjetiše.
»Blaženiče, slavi Boga«, rekoh, »Anđela ti svoga šalje i napitak koga -- zato da ti spomen diže
- Popij, blag napitak, zato da Lenore spomen uzdiže!«
Reče Galeb: „Uvijek više!“

»Proroče, kog raj stvori - anđeo si, ptica, prorok? - Zbori!
Ljubav te posla ili radosti te izbaciše.
Slavljenoga, al' lika stroga, na radosti ljubavne - usred svjetla stana moga - reci,
melema što briše boli sve - na radost svu što boli briše?"
Reče Galeb: „Uvijek više!“

"Proroče, kog Raj stvori - anđeo si, ptica, prorok? - zbori!
Boga ti i Neba onog koje iznad nas se njiše
- Da l' mi duša, sva u želji, ikad grlit će u raju Djevu - sveticu u sjaju - Lenora je okrstiše anđeli.
Lenora, tako anđeli je okrstiše.“
Reče Galeb: „Uvijek više!“

„Čuh te!“, uzviknuh, “Sad odavde pođi, ptico ili anđele! U sunce bježi!
Na sunčane žale što se u danu vide!
Pero, znak tvojoj dobroti, pusti kad budeš poći!
Ostavi me u samoći - odleti s biste te što više!
Hvala ti što izvadi trn iz mojeg srca!“
Reče Galeb: »Uvijek više!«

I taj Galeb što me vodi, još tu sjedi, još tu sjedi!
Na grani onoj zelenoj iznad vrata moje kuće,
a u oku mu se krije pravi anđeo koji bdije.
Sunca svjetlost, koja na nj se lije, sjenu mu po podu njiše.
Moja duša iz te sjene, koja se po podu njiše,
želi ustat´ — Uvijek više!"


Eto, potrudila sam se tamu pretvoriti u svjelost, Gavrana u Galeba, tugu u radost, nedaće u blagoslov, beznađe u nadu i, što je najbitnije, apatiju i melankoliju u ljubav i život, ljubav prema životu.

Moj omiljeni pisac i pjesnik, E. A. Poe, koji mi je omilio u danima darkerske mladosti, (pitam se zašto :D), svojim mračnim izričajem mi je nenadano u tišini guste noći osvijetlio ideju da pokušam napraviti suprotnost od njegovog najpoznatijeg djela Gavran. Bio je to zanimljiv osjećaj, poriv, poziv ... što li već.
Možda sam mogla i bolje, "uvijek više", ali zadovoljna sam uratkom, za sada. :)

Nadam se da vam se sviđa ovakva verzija poznatoga crnjaka. :D

Lav ju ol!
Vaša nevr_mor!

Grobnikica bi dodala - Kisi-kisi! :*
:D

Za one koji je još nisu dobili. Čak ni ja ne bih bolje napisala! :D

"Rad Nacionalnog kriznog stožera većina građana ocjenjuje dobrim, barem ako je suditi po medijima čiji su glavni urednici, gle čuda, na tajnom sastanku s premijerom utanačili kako o epidemiji korona virusa treba izvještavati.
A ono što smo kroz proteklo razdoblje naučili od Beroša, Božinovića, Capaka, Markotićke i ekipe je slijedeće:

1) Virus je aktivniji nedjeljom, pa trgovine tada ne smiju raditi
3) U staračke domove je ulaz slobodan, ali u kafiće je opasno, pa goste kafića treba zaštititi tako da se lokali zatvore
3) U taksiju virus ne prelazi s osobe na osobu, dok u restoranu treba pregrada od pleksiglasa

4) Virus ne ulazi u trgovine gdje se prodaju namirnice, ali ulazi ondje gdje se prodaju primjerice bicikli, pa takve dućane treba zatvoriti.
4) Na benzinskoj postaji kava za van nije zarazna dok u kafićima kava za van jest zarazna
5) U restoranu je zaraza moguća na manje od 2 metra distance, dok u autobusu nije ni na 20 cm
4) Restoran podliježe nedefiniranim minimalno tehničkim uvjetima i inspektor ga treba zatvoriti, dok crkva podliježe samo nebeskim zakonima, pa božji pastiri ne podliježu pod ovozemaljske zakone
5) Roditelji odlučuju o tome treba li dijete ići u školu ili ne, najčešće to ovisi o tome jesu li roditelji u privatnom ili državnom sektoru
6) Državni službenici ne financiraju se iz poreza koje plaća privatni sektor, za njihove plaće novac pada s neba
7) Političari su imuni na virus, pa saborski kafić radi
8) Hrvatskoj ne treba ugostiteljstvo iako veći dio prihoda države čini turizam, a 90% prihoda turizma čini ugostiteljstvo

9) Svi ministri, članovi vlade i stožera imaju završenu frizersku obrtničku školu ili su oženjeni frizerkama, obzirom da su svi uredno podšišani iako su frizerski saloni zatvoreni

10) 800.000 stanovnika Zagreba se može slobodno kretati, ali za odlazak iz općine sa 1000 stanovnika u drugu općinu sa 1000 stanovnika treba propusnica

11) Maske obavezno treba nositi...pa ne treba nositi, one štite od virusa....pa ne štite od virusa…Ako netko zna što je na kraju istina, neka javi.

12) Iako sunce ubija korona virus, svakoga dana nam sugeriraju da – ostanemo doma.

Lud....zbunjen...normalnih nema."

Lav ju ol!
Vaša nevr_mor!

Nadam se da vam glupdemija nije do kraja popapala mozak pa, s obzirom na to da brinem o vašem (i svojem, naravno) psihofizičkom zdravlju, moja potjehovska potraga za istinom svako malo urodi plodom.

"Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se." Mt 7,7

Link


Podsjetnik na zdravstvenu preporuku iskusnoga čovjeka:

Link

Odoh se prirediti za misu (čaj, pljuga, krunica).

Molit ću da nas nešto odlobodi diktature raznih Bjesomara.

I pjevajte sa mnom! :)

Link

Lav ju ol!
Vaša nevr_mor! :*

Dajte najte ...

Link

Baš je Dosadnooo!!! :))))

(ste dosadniii!!!)

Link

Lav ju ol!

Vaša Klevr_mor!

Kisi-kisi :*

Link

Link

Cunjajući po bespućima jubitoa u potrazi za novim/starim saznanjima vezanima uz koješta, naletjeh na sljedeći, vrlo zanimljiv, video:

Link

Nažalost, knjiga dr. Gregera "Bird flu" trenutno nije dostupna na stranici na kojoj se inače može pruzeti jer je ažurira i u novo izdanje će uključiti nove podatke vezane uz Covid-19, a na linku dolje možete naći sažetak:

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1952640/

I ovdje ima zanimljivih stvari i naputaka:

https://www.cdc.gov/

Napominjem da je sav materijal na engleskome jeziku pa ako niste baš s njime na Vi, zamolite nekoga da vam protumači rečeno/napisano.

Lav ju ol!
Vaša nevr_mor

:*

Hajde ljudeki, dajte si truda, onaj tko nije, pogledati/pročitati Sluškinjunu priču.
Nažalost, Margaretini distopijski svjetovi se nekako ostvaruju ...

I praktičnu "zaštitu" je zmislila:



Pročitat ću i Godinu potopa ako je negdje isčeprkam.
Prilažem dio opisa:
"Godina potopa upoznaje nas s krajem svijeta, nakon što je zemlju pogodila pošast zvana bezvodni potop, zapravo neki virus koji je pobio (točnije, rastopio) većinu ljudi na zemlji. Izgleda da su jedine preživjele Toby, koja je ostala zatvorena u wellness centru, te tako izbjegla zarazu, te Ren, zatvorena u izolaciji u skupom seks-klubu. Sadašnje i prošle priče ovih dviju žena se isprepliću te tako dobivamo uvid u nevjerojatan svijet vrsne pripovjedačice, kakva je Margaret Attwood."

Više na linku:
http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/ilina-cenov-godina-potopa/

A meni ovo sve zgleda kao tinejdžerski/romantični/neki film - na kraju uvijek pobijedi dobro. Samo, moramo raditi na tomu.

Naravno, malo glazbe za kraj:

Link

Lav ju ol, vaša nevr_mor!

Link

Link

Ni mi se dalo svrstavati po stoljećima pa ću ´nako. To je moja brija, ´nako.

Izumi prije 21. stoljeća:
- vatra
- kotač
- tiskarski stroj
- parna lokomotiva
- struja
- tenisice
- trenirka
- vešmašina
- kompa jutor
- jubito
- faljen Isus i dobar dan
- ljubim ruke milostiva
- ustajanje u vozilima javnog gradskog prijevoza, crkvi i dr. potrebitima
- ja

Izumi u 21. stoljeću:
- sapun
- topla voda
- osobna higijena
- mentalna higijena
- duhovna higijena
- šetnja po prirodi
- duboko disanje
- prekrivanje usta pri kihanju ili kašljanju
- rit-papir
- germa
- cvrkutanje ptičica
- ne mogu trenutno niš više zmisilti.

Link

Link

Link

Link

Lav ju ol, vaša nevr_mor!

p.s. Nekak mi je palo na pamet da se izumim u klevr_mor. :D :D :D

Protljavši krmeljave mi oči, uputih se do prozora otvorih ga te zaključih da kiša pade i da je vani čist ugodno.
Oprah zube te i krmelje isprah pa se uputih u sjeverno krilo zamka. Otvorih i tamo prozor, a grlica mi dođe poželjeti skoro pa crnogorsko dobro jutro. Pa malo dublje odlučih usnifati sada zrak opran i čist od zlih prijetečih čestica. Negdje pročitah, da ako možete držati dah min 10 sek, onda su vam plućica ok. Dobro, mogu zapaliti uz kavu jutarnju. Onda bacih pogled po zgradama uokolo i primjetih nešto vrlo čudnovato - skoro svi, 98%, prozori i balkonska vrata su zatvoreni. Kaj su nam ovi kaj skupljaju političke bodove ko pokemon go naredili da se hermetički zatvorimo? Ili su možda ljudi zgibali na plac. A možda su u šumi.

Zbilja ...

Link

Dodatak - jučerašnja uputa HZZO-a:

Link


Slika govori više od riječi.

:(

Ja ´ko ja, a kaj bi drugo nego dijelila link na nekaj pa evo sada i na jedan članak (ne znam zakaj neda direkt link, ali tko želi, snaći će se):

http://www.drumtidam.info/index.php?option=com_content&view=article&id=1580
0:samoizolacija-%E2%80%93-put-do-wellnessa&catid=132:zanimljivosti


Nadam se da će nekome biti na pomoć.

Kisi-kisi! :)