Didžej´ca linkofrikuša!

...
Moronik, ljubavi jedina moja ti,
koga sada dirkaš i kome u
pluća ti dolaziš, da mu disanje smirkaš.

Moronik, možda bi se sretno i rastali,
samo da su mi,
našli pravi put
do mog lijevog pluća.
...
Iskašljavali smo dugo,
komade pluća, a što bi drugo,
natiskali nam kisika.
Ja od tada slabo dišem,
stvarno, nije da izmišljem,
al je razlog tačno to.

Ta mi se oksigenacija
javlja ko halucinacija,
proganja me, muči,
i vraća se uvek,
ko bumerang.
...
Moronik, ljubavi jedina moja ti,
koga sada dirkaš i kome u
pluća ti dolaziš, da ga za vječnost zrihtaš.

Moronik, možda bi se sretno i rastali,
samo da su mi,
dali klorofile,
I D- vitamin.
I cink.
I Ivermectin.
I otprli fenster da propuh vleče.
I upalili sunce.
I zgasili TV.
I poslali Danka Ažića da mi da pusu.
I tak ...

Mislim da bi ovo prije "I tak" bilo najdjelotvornije.
Bi bila kak Snegulica.
Bi iskašljala komad moroničnog pluća i onda bi otišli na prave rvacke ćevape.
Mašala!

Osvt na izraz "I tak" - za neznalice.
Nisam mislila na IT sektor, ju nrds, makar se skoro tak izgovara!
:D

Trenutno, ne baš u ovome trenutku, nego već par dana i tjedana, čitanjem i razmišljanjem o pročitanomu, drobim i analiziram rečenice knjige "Tatovirer iz Auswitza". Nikakvo to nije nadnaravno literarno djelo; ništa što već nismo vidjeli i čuli - mi "stari", barem neki, koji smo odrasli gledajući tzv. partizanske filmove; ali smo zaboravili bitne dijelove; i mnogi ne shvaćaju da se u globalom suvremenju događaju iste stvari!

Slažete li se, iskreno i od srca, u skladu s poimanjem zdravoga razuma, morala i logike, da bismo svi, od malih, tek rođenih beba, do staraca u hospicijima, trebali, po nekim novim nakaradnim i doslovce protuživotnim pravilima imati "licence to live", a oni koji nam to određuju "licence to kill"?

Ovo (retoričko) pitanje je samo ´nako.

K´o što je i zabranjeno sjedit´ nako.

Samo sjedim i nakolo gledim ...

Nisu baš novice jer kasne skoro tri tjedna, ali ih je korisno poslušati, a radni naslov im je "Poland House of Representatives’ Investigation Committee: inauguration with dr Reiner Füllmich"

Link

I još nešto iz Bih-ne-bih. E, oni ne bi, i neće!

Link

Tad još nisam ništa znao
i još nisam verovao,
da na svetu kuge ima.
Jedino mi važno bilo
da postanem levo krilo
il´ centarfor školskog tima.

Tad' sam iznenada sreo,
u najtoplije zime ´20 deo,
to su njene proteinske špice bile.
Imala je oblik roza kugle,
a oko glave zelene pikove od svile.

Prva je korona došla tiho,
nezvana, sama.
Za sva vremena skrila se
tu negde, duboko u nama.

Kad je prošlo neko vreme,
prdeži i teoreme
i izvještaji ispod klupe,
a nije više bila mala,
počela je da nas smara
i da ugnjetava ugrožene grupe.

Tako mi je svakog dana
bivala sve više bliska,
slutio sam šta nas čeka.

Pa sam počeo da brinem,
da je možda neka kazna,
kako da joj pipke skinem
postala mi je preterano zarazna.

Prva je korona došla tiho,
nezvana, sama.
Za sva vremena skrila se
Tu negde, duboko u nama.

Danas je u dozi cjepiva nebu,
dočekala kovid bebu,
našla je sigurnu sreću, dom,
u epruveti.

Ima muža inžinjera
koji je u ljude tjera,
on ima mesto u društvu visokom.
Ja još kradem dane Bogu,
ja još umem, ja još mogu
da sam sebi stvorim neki mir.
Još sam sretan što postojim
pišem pesme, zvezde brojim,
još sam onaj isti vetropir.

Mali je kovid došao tiho, lagano,
nezvan, sam.
Došlo je vreme da ga izvadimo
iz naših dubina …

Regards from beautiful Zanzibar coast!

Love to you all, dear people!

N.M.

(kissi-kissi) :)

A i neka su.
Nas koji smo NNNI generacija, teže mogu iznenaditi neke stvari, ali, brat bratu, nismo bili pripremljeni za vas. A, kako se kaže, Bog i Hrvati, pa se dragi Bogek smilil nad nama pa je poslal potepence da rasprši dotepence. Jer, mi koji smo domaći, nemamo kamo, a ovi imaju - doma.

Kako znam reći kada dođe ljeto i grad se isprazni - svi su otišli doma, a Zagrepčani su ostali.

I, ne kaže se "bog" nego "bok"!
Dajte barem to uhvatite, ak već niš drugo iz one vama neshvatljive knjige čudesa koja se zove Bonton, za koju sumnjam da ste čuli, a kamoli je, barem, držali u rukama.

Lav ju ol, nekad manje nekad mor.
Maj međsti Nevr_mor!

:*

Link

Link

I dalje vas kiselim i kaj već ide u paketu s time ...

Evo iskreni izvještaj s lica mjesta.

Link


No comment! Zbilja! U biti, imam ih, puno i previše, ali njihovo verbaliziranje je trenutno čisto gubljenje vremena.
Kada sam vidjela ovo, u sekundi mi je skočil tlak, počel lupati herc, porasla temperatura, a već ionak zdrmani živčeki su povisili frekvenciju drndanja.
Pa dobro, ljudi moji, ima li kraja takvim sranjima???

Volim vas, to već znate ...

Nema kisi-kisi jer sam trenutno ogorčena i ljuta.
Bum drugi put.

Ajd, jedan kiseli smajl može :)

Zamiljivo je kako me prate i ugnjetavaju svakakvi entiteti, jadnici u obliku oblačaka pare koji žele nauditi drugima, i meni, zarad ionako vidljive prazne im duše. Zato i jesu oblačci u koje puhneš i oni nestanu. Kao dim od pljuge. Nevjerojatno je kakve imam doživljaje kada, a i poslije, slušanja prekrasne pjesme koja mi puni dušu, a to je od grupe Emanuel "Kako divno je ime". U biti, ispadaju smiješni. I onda se pomolim za njih. Možda je u tomu spas, za njih i za nas ...

Link

A moja vjera ne proizlazi iz straha, nego iz ljubavi i nadanja. I naravno da treba, prije nego li se ukaže pomoć bilo koje vrste, uzeti kramp u ruke i kopati, a usto vjerovati da će se pomoć ukazati.

Vjerujem da vam ovo što pišem zvuči blesavo, prolupano i svakakvo, ali ono što sam proživjela i doživjela ne može se uopće ograničiti u riječi i rečenice. I nije bilo, kada razmislim poslije svega, ništa strašno, iako na prvu ruku, kao što je reakcija na nepoznato, izgleda zastrašujuće, ali kada pustite da vas vodi, otkrit ćete potpunu sigurnost. Kao da ste primljeni u zagljaj potpune ljubavi i razumijevanja. Malo je riječi kojim bih vam mogla opisati taj osjećaj. Možda da imam talent ruskih pisaca. Najkraće rečeno, čisti zagrljaj tople ljubavi. Eto ...

I stoga još vas više volim i nevr_morim! A vi se samo opirite, ali nećete mi pobjeći! :))))

:)

Baj d vej, otkidam na ove stvari:
Link


:D

Crtala bih bombastične boreke kao nekada,
ali sada se to ne može.
Stavila bih turbo dance plej listu,
za novogodišnje skakanje do plafona.

Ne, ovo nije pijezmica ...
Tužna sam nekako. Znam i ne znam zašto.

Imam si želju da se probudim i kažem - Uuuuu, jebate!!! Kak je dosadaaaan taj kilometražni film bio!

I onda lijepo operem zube, popijem kavu i zmažem zube, i tak ...

Ali, ne dam se sjebati ja tako lako, zato ide jedna za razmrdavanje guzova!
Penzići, ajmooo!!!! :D

Link

Link
Ne znam kak mi je ta kuruza pala na pamet. Vjerojatno imam traume iz djetinjstva. :)))))

Razmišljala sam kak bi bilo dobro da si napravim novi friz pa sam dobila ideju ...
Link
Petarda look u skladu s večerašnjom večeri. :D

E, imam dodatak!
Link

Lav ju ol, lajk olvejz!
I neizostavan kisi-kisi inspajrd baj Grobnikova! :)))

:* :* :* :* :*

Samo link

Link

Hvala ljudima koji su došli i donijeli pomoć!

Link

Nudi se smještaj i usluge transporta.

Link

Nekak mi je ova isplivala kao najdraža pa je želim podijeliti s vama u čestitanju Božića i sve kaj s time u kompletu ide.

Link

Hepi, meri end evriting vith on top čeri!

Lav ju ol, kak već znate, for evr end mor!

Vaša, i svoja, nevr mor!

Čestitari, ajmoooo!

I budite nježni. On je krhki starček. :))))

(sad bu me vubil)

Al zna da ga lavam kao i vas, možda i mor. :)))

Citiram članak:
"Inicijativa Ljudi za ljude uspješno djeluje više od dvije godine.

Maja Sever, Mateja Medlobi i Branka Bakšić Mitić odvajaju svoju energiju i vrijeme kako bi pomogle svima kojima je pomoć potrebna.

Zamjenica gradonačelnika Grada Gline Branka Bakšić Mitić uz svoje radne obveze putuje u najruralnije prostore Banovine kako bi obišla usamljene starce, a četvrtkom je u metropoli gdje skuplja najpotrebnije stvari i hranu.

Dobitnica nagrade za Strašne žene Fierce women WoW u studiju Radio televizije Banovine ispričala je kako je cijela priča počela, u kakvim se situacijama našla i koji su joj daljnji planovi po pitanju humanitarnog djelovanja."

Link

Dragi i dobri ljudi, neću se pozivati na vrijeme blagdana i darivanja jer su ljudi o kojima je riječ u ovoj priči, odn. situacija u kojoj se nalaze svakodnevna i potrebna im je naša pomoć, a u kasnijim popodnevnim satima četvrkom ispred kafića Booksa u Martićevoj 14, od 17 do 19 sati prikuplja se pomoć za te stare, napuštene, zaboravljene, bolesne i ostale ljude u sličnim situacijama koji žive ispod svakog egzistencijalnog nivoa, a na svega cca 50 km zračne linije od velebne selopole. Najpotrebniji su im hrana i higijenske potrepštine, a kada se organizira akcija prikupljanja neke druge vrste pomoći, ona će biti objavljena FB profilu inicijative. Više pojedinosti imate na linkovima ili jednostavno guglnite. :)

Lav ju ol, for evr end mor!
Vaša (a naviše svoja) nevr mor!

Kisi-kisi! :D

Otišo je s mirisima jutra ...

Moj tata. Godine 1983. Koliko je to godina prošlo?
Ne brojim. Nema smisla. Čemu.

Nisam tužna zbog toga što ga nema, nego zato što ga nisam proživjela.
Ni njega ni život.

Uzgajati nekakvu romantiziranu sliku mojega života kakav je mogao biti da je tata poživio je nepotrebna i u neku ruku štetna. Ipak, s godinama, sve češće ga se sjetim i razmišljam da bi mi život bio drugačiji da je poživio.

Ali nije.

Prikriveno prenošenje krivice, odn. odgovornosti, za vlastiti život na mrtve nije rješenje, a nije ni ok.

Sve je upravo onako kako treba biti.

Pantra rei.

Od svih stvari na tom svijetu, samo stalna mijena jest.

I to će proći.

Link

Memento mori.