Ne plačem ja za snovima

i ne boli me što te nema,

ni to što smo nekad bili

i nije neka uspomena..

Nije meni ono zbogom

zgazilo život cijeli,

i njega sam dijelio sa tobom..

ali tugu..sa kime da tugu dijelim??

I što smo dijelili iste dane

samo u jednu pjesmu stane,

Jednog če ti dana nedostajati

i ova želja u čežnjama tvojim......

Nočas te praznina progoni

tihim šapatom ponoć ti se nudi

u par riječi prosutih u vjetar,

u obrisima lažne spoznaje

gdje sve počinje i lagano nestaje..

Fali ti sve ili ništa

poneka laž zablista u tami,

i ti poneki dodir još naslutiš

između sna i jawe..

Još uvijek brišeš trag tuđih usana

lažeš sebe da možeš da voliš,

a bila si samo lažna mjuza

pjesnicima propalih ljubavi..

Jutrom kad otvoriš oči

slika če te podsjetiti

o stvarnim spoznajama tvojih nemira...

Smijeh i sreča na starome mostu

i klesanje slova po klupama,

često navračam na stara mjesta

i čitam sretne priče o nama..

tu je urezano ime ljubavi jedne

zaboravljene

a mi ostali samo slova u nizu..

vratiti vrijeme više ne mogu

uspomene ostaju kao uklesana slova

u istom smo svijetu..

i ja ponekad svratim na isto mjesto

i na klupi staroj...slova tvog imena još uvijek su tu....

Dobra vam večer Iskrice..;-))))..jel i kod vas zima??..jel vam se što smrzlo?? :-)))))

Pustite me da pišem

sada sam sam,i neznam gdje

gubim se u riječima za kraj,

gledam sunce i polako slijepim

i noči crne polako ostaju bez duše..

I sada ispisujem sve moje boli

točka..zarez...i pokoja suza,

zato pustite me da pišem

dok još riječi imam..

koje značaja nemaju,

ali ih reči moram..

vrijeme prolazi a ja se umaram

bježim od svoje sjene,

jer svaka me sjena podsječa na nju

zato me pustite da pišem

samo toliko još vremena imam....

Zašto se sada pravimo sretnma

kada zajedno to nismo bili,

zašto mi se sada sudi

kad istinu znamo samo mi..

neču da molim za oprost

pa da me opet na dno vrati,

samo je sadašnjost bitna

o budučnosti više ne maštam,

jer život je ponekad težak

i ništa se vratiti ne može,

ni jedan jedini dobar korak

ne vrijedi se praviti sretan

jer uvijek ostanem tamo gdje sam i bio....

Jedno jutro više ili manje

poraz možda ili pobjeda,

tko če znati?

Moje ruke spremne za borbu

srce spremno za još jednu ranu,

Brod bez luke u noći bez zvijeda

još jedan dodir strankinje

i jedna noć u nizu..

Lutajuči putevima koje mašta stvori

tražim mir za ranjenu dušu,

pronalazim mir lutalice

i pitam se...dali je to samo san??

Dobra vam večer Iskrice :-))))))-Vidim večeras je nešto zatišje??Zacijelo cjepivo počelo djelovati??...:-))))))))