Dobitnici nagradne igre bit će kontaktirani putem e-mail adrese koju su priložili uz "Moja savršena prosidba".

1 - Jesi li znao da te želim vidjeti sretnog i razigranog? Zadovoljnog i s osmijehom na licu svaki novi dan..

Želim održati tu tvoju zapaljenu iskru u tvojim očima, i to vječno. Ma znaš, tako je divno što postojiš, jer nekako izgleda kao da si samo za me rođen…

Jesi li znao da nitko ne ljubi poput tebe? Trnci mi prođu tijelom svaki put kada tvoje usne dodirnu
moje usne, vjeđe, vrat i spuste se niz grudi..

I ljubavi, jesi li znao da volim te dovoljno da te pustim, kada god budeš želio otići, pa opet znam
da ćeš ostati uz mene dokle god budemo trajali…

I jesi li znao da zapravo ljubav koju dajemo jedno drugome, jedina je što nam ostaje?

Najljepše moje, najnježnije i namilije, volim te više od ičega i ikoga na svijetu, sve više dolazim do spoznaje da si ti to što sam oduvijek željela,moja druga polovica.. želim uz tebe rasti, uz tebe disati, s tobom plakati i znam da nam neće uvijek samo sunce sjati, niti će baš svi dani biti savršeni i lijepi, ali za ono malo što nam je ostalo želim te uz sebe, u dobru i zlu..

Želiš li se oženiti sa mnom?

ON: da (cenzurirano) dosado jedna

2 Moja savršena prosidba

Uvijek sam bila avanturističkog duha. Nije me baš romantika previše zanimala, ali nisam bila niti protiv nje. Par godina sam maštala samo o jednom podvigu - bungee jumping. Toliko sam svom dragom pričala o njemu da je vjerojatno pucao čim bi čuo tu riječ. Za rođendan je rekao da me vodi na izlet...Bila sam, naravno, sretna kao i uvijek kad bi me negdje vodio. Kada smo stigli na odredište, skoro sam zaplakala. BUNGEE JUMPING!!! Taj trenutak nisam vidjela ništa osim njega i užeta s kojim sam se trebala spojiti. Najbolja stvar je bila što je i on odlučio skakati!IZNENAĐENJE!!! Obavili smo sve pripreme i pričekali se jer želja nam je bila da skočimo u isto vrijeme i što bliže. U biti to je bila njegova ideja... Čim smo skočili adrenalin mi je udario u cijelo tijelo, vrištala sam, i on je vrištao skupa samnom, bilo je nezaboravno!!! Dok smo tako visili još uvijek puni dojmova, izvukao je kutijicu iz džepa i rekao: "Dok smo u ovako lijepom položaju, glavama prema dolje i još uvijek postojećom mogučnošću da padnemo,želim ti reći da bih htio provesti život s ovakvim adrenalinom. Hoćeš li se udati za mene na ovoj visini?" Da nisam visila sigurno bih se onesvijestila... :) Suze su mi kapale ni sama ne znam u kojem smjeru, sretna i sada za cijeli život...

3 Bilo je hladno zimsko jutro, subota, nešto prije Božića 1999. godine. Moj dečko i ja živjeli smo skupa već oko godinu dana, znala sam da je on taj kojeg želim za cijeli život i u trenutku sam odlučila da ću mu ovaj Božić učiniti nezaboravnim. Probudila sam ga i rekla da moramo hitno do grada, da moram nešto obaviti i da ide samnom. Bio je jako znatiželjan, a ja mu nisam htjela reći o čemu se radi, dovela sam ga pred zlatarnicu. Ušli smo unutra, bio je potpuno zbunjen, zamolila sam prodavačicu da nam pokaže vjenčano prstenje i pred njom ga zaprosila.Ostao je bez teksta, zaplakao i rekao da mu je to najbolji Božić koji je ikad doživio, prodavačici je rekao da će definitivno imati što pričati unucima. Stavili smo burme, poljubili se i doista sretni otišli proslaviti. Danas smo u skladnom braku, imamo prekrasnu kćer i doista divno sjećanje na jedan Božić.

4 Hm savršena prosidba moja bi se mogla zvat luckasta ,ona je radila u restoranu ja sam kupio neki ljetni slamnati šešir i u njega stavio zaručnički prsten i otišao na posao joj ,i zaprosio je .........naravno pristala je nasred restorana:::))))idan danas taj šepir čuva ne nosi ga ngdje jer joj je ostavio pečat u srcu.

5 MOJA SAVRŠENA PROSIDBA
Moram se nasmijati.Dogodila se neznam više ni broj koliko puta i bila je toliko savršena i jedino što je preostalo bio je odgovor:SAVRŠENO NE!Sve ono što joj je prethodilo-mistični pogledi,maratonski razgovori,čokolade,urnebesni sex,šokiranje roditelja,on i ja zauvijek zajedno,pa ubitačna planiranja broja djece,stanova,gradova,poslova itd,a o bacanju miševa,kompjutera i neočišćenih cipela kroz prozor da i ne govorim-jednostavno je i to bilo savršeno naopako i neskladno.I onda prosidba????Ljubavi moja jedina samo ti to tako radiš i želim da tako,a možeš i još gore nastaviš svaki dan mog života.Kleknuti sada ne mogu,vidiš da imam ovaj gips na nozi,kolači i sve slatko na ovom svijetu ne mogu ti pokloniti,ti si na dijeti i ja te podržavam,hm evo kompjutor ću paliti samo kad ti već budeš snivala svoje snove....Honorar još nije isplaćen i prstena sada nema ali zamisli da je tu itd.Ovo je bila jedna od ....kako sam rekla neznam točan broj njegovih prosidbi.Rekla sam ne i nastavila po svome.A onda kako smo i dalje iznenađivali jedno drugo-odlučila sam ja njega zaprositi.Na jednom od naših mnogobrojnih putovanja učinilo mi se da je to baš taj trenutak i da je on baš ono što želim zauvijek.
Ljubavi ovaj New Orleans je grad bluesa i ako ga želiš zauvijek samo reci da jer ja te upravo prosim!Klečala sam na vrućem asfaltu dok su se mali crnčići smijali i čekala.Da!Suger,my sweet darling love you but answer is NO!
Moja ljubav i ja tako godinama povremeno popuštamo pred tom slatkom napasti prosidbe,rastajemo se i sastajemo u životu i mislima....Možda je to siguran put prema savršenoj prosidbi i savršenom da.Neznam.
Imam svoje mišljenje o tome ali se ponekad ne slažem s njim:::::::::::::::::))Kada budem čula riječi kao:budi i dalje svoja i slobodna,jer baš takvu te volim,znam da neće trebati ni prsten ni ništa slično i samo ću se nasmijati i reći odgovor je da!!!I da ne zaboravim to svakako mora biti negdje daleko u nekim toplim krajevima žarkih boja,mirisa,lijepih i dobrih ljudi,vidimo se u Barceloni:))

6 Moja prosidba nije baš savršena ali je malo smiješna:-)U biti ja sam zaprosila njega i to na Novu godinu(za šankom)Čovjek je lijepo naručio bocu šampanjca za nas i za ekipu a ja sam mu kriomice stavila prsten u čašu tako da se skoro ugušio. Ali sve je dobro prošlo i nakon toga je ipak pristao oženiti se za svoju luđakinju;-)

7 MOJA SAVRŠENA PROSIDBA

Odakle da krenem...Sječam se ko sada bilo je to prije nekih 6 godina.(16.12:)..Vani je padao snijeg..šetali smo i zasatli pred zlatarnom i ušli unutra . Pogledali neke narukvice i moj pogled je zastao na malome bijelome biseriću..koji te svojom čistoćom jednostavno ostavljao bez daha.
Nakon šta sam ga ugledala..pogledala sam Sinišu i rekla ja hoću da je ovo moj zaručnički prsten...i on ga je pogledao onako bez veze i bez suvišnih riječi i rekao ajmo ...Izašli smo vanka i sjeli u auto i ja nisam prestajala pričat o tome prstenu..na kraju me čak provrijedio, rekavši..daj pretjeruješ...ostavio me kod (tada) svoje majke sa obrazloženjem da ima nešto za obaviti..i otišao...
Nakon sat vremena došao je i on..i sada kaže kako je ipak uzeo prsten..da dođem malo.da ga vidim...a kada ono užas . on je uzeo bratu prsten za rođendan(25.12.) a meni ništa pomislila sam u sebi..irazočarana i jadna, krenula sam njegovoj mami pričati i opisivati prsten..a on je stalno vikao iz sobe..MACO DOĐI..MACO??? A ja još onako bahato prema njemu: kaj si dosadan sada ću, čekaj pričam...o onome prstenu..šta mi se sviđa...
Nakon pet minuta odem u sobu...kucnem u vrata..on ih otvori..posjedne me na krevet i izvadi prsten..ja od sreće nisam ni čekala da upita...već sam ga skoro sama stavila na prst...Istina do udaje prošlo je dosta dugo..u međuvremenu sam rodila dvoje predivne dječice....Mislim da bolje nije moglo ni biti

8 Kao studenti smo zajedno volontirali. Na dežurstvima smo najradije provodili vrijeme zajedno, ali vjerovali smo da smo samo dobri prijatelji. I bili smo, ali je tijekom vremena naše prijateljstvo preraslo u nešto ljepše. Toga smo postali svjesni tek 17. srpnja.
Ja sam tog ljeta diplomirao i pokušao naći posao u Zagrebu, ali, kako mi nije uspjevalo, odlučio sam se vratiti u Dalmaciju. Zadnje popodne u Zagrebu sam htio provesti s njom.
Bili smo u kinu pa na piću, a onda smo preko zrinjevca krenuli prema Glavnom kolodvoru. Tamo smo se trebali rastati i otići svatko na svoju stranu.
No, srećom, sjeli smo na Zrinjevcu. Razgovarali, shvatili da nam je nezamislivo živjeti jedno bez drugoga i jutro smo dočekali na klupi.
Domalo sam otišao u Dalmaciju, a ona je ostala u Zagrebu. Dani su nam prolazili sporo. Bilo je to davno prije mobitela, mailova...
18. kolovoza joj je bio rođendan. Bilo mi je nezamislivo ne biti s njom taj dan pa sam došao u Zagreb. Nazvao sam je ujutro na telefon i čestitao joj. Rekao sam joj da je zovem s mora. A ona je meni rekla da nakon posla misli otići u Klaićevu u dječju bolnicu u kojoj je također volontirala.
Znajući u koje vrijeme će naići, sačekao sam je u Klaićevoj.
Našoj sreći nije bilo kraja kad smo se susreli. Dao sam joj prsten i pjesmu:

Ja bih bio veoma uspješan kockar
ako je suditi po sreći u ljubavi
jer koju god zavolim i napišem joj pjesmu
ta me odmah i ostavi

Zato tebi napisati pjesmu
sve i da hoću ne smijem
pa ono što nažalost ne mogu stihom
dopusti da životom ti otkrijem...

9 Nakon 3 godine veze, moj me dragi napokon zaprosio. Prošnja mi je uvijek bila bitnija od samog vjenčanja, i kao klinka sam maštala o tome da će mi napisat pjesmu i otići s njom na HRT u udarnom terminu. Nula bodova.
Nego, evo kako je bilo: Bila je hladna zimska nedjelja i ja sam kao obično uživala u toplom krevetu. Oko 6 ujutro probudilo me lupanje... dragi vrišti da dođem van vidjeti šatro neku cijev koja je pukla. Ja jadna, u pidžami, omotana dekom... kad vani na snijegu ispisano ''HOĆEŠ LI SE UDATI ZA MENE (sorry kaj sam te probudil)'' i dvadesetak naših frendova drže svijeće i pjevaju pjesmu koju je on izmislio... stihovi na melodiju neke od hladnog piva, a išli su ovako: Nisam Kekin ni Gibbo da te dignem u visine ali rado ću pred svima zvijezde da ti skinem. Volim kad se dereš, kad me nazivaš bedakom, volim tvoju vjernost i što ne daješ svakom. Volim tvoju kosu, volim te ujutro snenu, volim što dobra si tako, kako da te ne uzmem za ženu... I zato... Udaj se za mene! Usprkost tome što mu pisanje pjesama nije jača strana, pristala sam. Bilo bi mi žao smrznutih frendova da sam rekla ne. :)

10 4 me je dana nagovarao da odemo u šetnju šumom... imala sam one dane i nikud mi se nije išlo. ipak, 5. dan sam pristala... na pola puta, kad sam mu prigovarala da je prestrmo i da nemam snage više, doveo me do šumskih jagoda koje blago rečeno obožavam. navalila sam na njih kad tamo kutijica sa zaručničkim prstenom :) Nije baš spektakularno ali jadan je 4 dana patio hoće li koji medo/vuk njegovim (mojim) prstenom zaprostiti vučicu/liju. I barem zbog pretrpljenog stresa mislim da je zaslužio nagradu :)

11 Počelo je nekako ovako....
Dugo u sebi sam imao želju zaprositi svoju curu, samo nisam imao posloženo u glavi kako da to izvedem. Konačno mi je na um sinulo da bi savršena prilika za to bila moj rođendan.Kako su se približavali dani do rođendana išao sam odabrati prsten uz pomoć svoje prijateljice i rekao sam curi da imam jedno iznenađenje za nju.Svaki dan me ispitivala i tlacila kaj cu joj pokloniti....Nisam joj dao ni naslutiti sto ce dobiti, a ni ona bas nije imala na kraj pameti prosidbu.I tako su dani prolazili a ona je sve više i više ispitivala...I konačno došao je dan...U glavi otkada sam se probudio pa sve dok se nismo sastali mi je prolazilo tisuće misli(što ako me odbije).Kada smo se vidjeli rekao sam joj da je vodim u restoran te da je tamo ceka njezino zasluženo iznenađenje.Na putu ko za inat se našla neka zlatarnica i cura je rekla kako je nesreća da zaručnički prsten ima plavi cirkon.Budući da ja nisam znao kakav je cirkon krenuo sam frendici pisat poruku da mi ona kaže.Sva sreća rekla je da je bijeli...odmah sam odahnuo jer sam znao da mi je skoro plan propao....Dosli smo u restoran dobio sam jedan jako lijepi poklon, a moja draga je navaljivala da kada ce ona dobiti svoje.Doslo je pravo vrijeme(između aperitiva i jela) za prosidbu,kleknuo sam sred restorana i sav sam se poceo tresti.Draga me pitala:"Ljubavi sto se ti tako treseš?".Izvadio sam prsten iz džepa i postavio pitanje:"Ljubavi želiš li se udati za mene?".Nisam niti stigao do kraja završiti pitanje a moja draga je počela glasno govoriti:"DA,DA,DA".
Sve moje brige su tada prestale jer znam da sam našao osobu s kojom ću sretno provesti ostatak svog života.Poslije smo se duuuugo ljubili zvali roditelje i rekli im naše planove.

12 ha ha..prosidba..
..ležali smo u krevetu i mazili se..voljeli smo se godinama, ali on nije priznavao frazu "imati curu"..smetalo mi je to, ali vremenom sam se pomirila s tim..znala sam da me voli..a i tako smo sve zajedno radili i svi su to zanli..
i tako ležeći pričali smo o njegovu kumstvu najboljem kolegi u svatovima..između ostalog rekao je da ću ja biti zadužena da ne zaboravi neke obveze..."ja?"-upitala sam s podsmjehom...nisam ni očekivala da će me voditi, ipak on nema curu :) ...odjednom je to poteklo iz njega...sjeo je u krevetu, podigao mene za ruku u sjedeći položaj, uhvatio mi lice među dlanove i iz blizine gledajući me u oči rekao: "slušaj, ne budi glupava, znaš da si mi sve na svijetu i da ništa skoro ne mogu bez tebe napraviti kako treba, a ja sam nekad idiot pa radim gluposti i zato ću te samo jednom pitat' 'oš se ti udat' za mene il' nećešm ak budeš razmišlajla sigurno nećeš htjet!?" ...a i dalje mi je držao lice stisnuto dlanovima da sam izgledala ko riba, pa sam jedva nekako kroz tako zgužvana usta oblikovala smiješak i procijedila "a budaletino!naravno da hoću!" ..i sve je završilo ludim smijehom, valjanjem po krevetu dok nismo pali s njega i hrpom poljubaca!!!

13 MOJA SAVRŠENA PROSIDBA....



Moje jutro, tipično kao i svako srudo, užurbano i naporno....
Oblačenje za posao na knap kao i uvijek, ispijanje nesice da bi došla k sebi od premalo sna....
Cijeli dan počeo je naopako od toga da sam obukla majcu naopačke zbog koje su mi se smijali cijeli dan, auto krepao, tramvaj pobjegao, nabrijana šefica puše za vratom zbog rokova a ja onako umorna i neispavana najradije bi ju pogledom ubila...
Telefoni ne prestaju zvonit na jednoj liniji mama da me podsjeti na bakin rođendan, na drugoj sestra da me pita koji je glavni grad neke tamo žnj države a treća upravo zvoni i piše – moje najdraže- ....
E najdraže baš mi sad ne trebaš....
Ipak javljam mu se a on govori da je ispred ureda i čeka da krenemo,.... Ma gdhe da dovraga krenem u ovakvoj gužvi....
Ne ne mogu žao mi je ništa do vikenda.... On jadan razočaran, pokunjen izlazi iz zgrade i ulazi u tramvaj....
Malo me i peče savijest ali ne toliko jer nemam vremena jednostavno nemam....
Ma volim ja njega puno ali gdje me baš sad u ovakvoj gužvi ide ispitivat kamo za vikend....
I kad je napokon taj vikend došaao, dragi mi govori samo se dobro obuci jer idemo u pustolovinu....
Nije mi jasno o čemu on to ali neka mu ajde, jadničak je to i zaslužio....
Itako on mene ni manje ni više nego odvede u Lučko.... Eh eto ti pustolovine mislim si ja , gdje je tu pustolovina....
Kad ono on mene doveo da stavim padobran na leđa i uđem u helikopter....Jupi idemo na slobodan pad....jes jesssss... E to mi je trebalo.....
Krenuli smo sa helićem, popeo se na 3000m visine i više smo nego spremni za iskočit....
On stoji na vratima kreće prvi a ja nakon par sekundi za njim.
Okrene se prema meni sa osmjehom na licu nekim vragolastim i pokazuje mi na srce....
Koji ti je vrag, noge su mi se odsjekle , uporno se drži za srce.... Priđem mu bliže, on podigne kacigu i kaže mi: Bojim se odgovora ovo je najlakše, budi moja zauvijek, budi moja žena molim te , navuće kacigu i nestane u oblacima....
A ja ostala stajat ko mulac na vratim , primila se i jednostavno skočila.... Čekao me u zrakou onako u žabljoj pozi sa neznanjem u očima... Samo sam mu klimnula glavom , odvojila se od njega i otvorila padobran.... U sebi sam i riječima rekla, da najdraže udat ću se za tebe....
Taj put ja sam imala malo krivi doskok i strgala nogu, ali neka isplatilo se, definitivno ću zapaamtit taj skok, prosidbu, barem zbog strgane noge he hehe....

ETO MOJA MAŠTA JE TAKO ZAMISLILA MOJU SAVRŠENU PROSIDBU....DOBRO AJDE NE MORAM BAŠ I NOGU STRGAT...

14 moja savršena prosidba uopće ne mora biti savršena. bitno je samo da me zaprosi osoba koja me voli i koja iskreno sa mnom želi provesti život, koja će me voljeti i kad budem stara i hodala sa štapom...način na koji će me zaprositi je potpuno nebitan. samo neka bude u pravom trenutku i od prave osobe!

15 čuj stara imaš pet kuna za cugu.nemaš a kunu za pljugu. i opet ne.a bil se udala za me.

ZAUVIJEK DJEVERUŠA, NIKAD NEVJESTA

Redateljica: Anne Fletcher
Uloge: Katherine Heigl, Malin Akerman, Ed Burns, James Marsden

Sinopsis:
Jane (Katherine Heigl) je živahna stanovnica New Yorka koja ima odličan posao, stan i nevjerojatnu kolekciju ružnih haljina za djeveruše koje više nikada neće obući.

Toliko je uključena u tuđe ljubavne živote da željno iščekuje svako vjenčanje, čemu svjedoči novinar (James Marsden) koji shvaća da mu je prvorazredna priča o vječnoj djeveruši prilika za napredovanje u karijeri.

Uskoro, Janein uredno organiziran život postaje sve samo ne to kada njezina seksipilna mlađa sestra Tess (Malin Akerman) stigne iz Europe i odmah zarobi srce Georgea, Janeinog šefa (Ed Burns) u kojeg je Jane, naravno, zaljubljena preko ušiju.

Ubrzo Tess i George angažiraju Jane da isplanira još jedno vjenčanje: njihovo...

U kinima: 21. veljače

Distribucija:

www.27dressesthemovie.com