Dobitnici nagradne igre bit će kontaktirani putem e-mail adrese koju su priložili uz "Moj romantični Božić".

Kao i svake godine na Badnjak, ja i moja ekipa smo se okupili u obližnjem parkiću.
Bilo je užasno hladno, a mi srednjoškolci bez kune u džepu osuđeni na polusmrznutu klupicu...No bez obzira na hladnoću, atmosfera je bila predivna! Lampice su svjetlile na borovima, a ulični ukrasi osvjetljavali gradske staze...Kako se bližila ponoć, postajalo je sve hladnije i hladnije, a ja sam jedva osjećala svoje ruke i noge...Napokon je došla i ponoć!
Svi smo si čestitali Božić poljupcima u obraz, no jedan poljubac za mene je bio poseban...Bio je to najzgodniji dečko iz društva, čiji je poljubac u usta ugrijao moje smrznuto tijelo. Ostatak večeri smo proveli zagrljeni, a njegove ruke me i
dan danas griju u hladnim večerima.

Jednostavno...Probuditi se uz voljenu osobu koja je zaspala dok je pakirala poklon za tebe, umotana je u ukrasni papir. Vani pada snješko, a tebi toplo oko srce :) Može li biti bolje?

Da li postoji romatični Božić?Najromantičniji?Misli su mi još ovdje,sada!Kako ih poslati u skrivene kutke svoje intime?Nema intime ako ovo netko pročita!Ma,nema veze,možda će se netko i naći u ovoj priči.Nije baš najromantičnija.Božić,Zagreb,osamdesete.
Misli su mi već tamo,tada,davno..Mala studentska soba,prigušeno svjetlo,svijeća u tanjuriću.A što će mi svjećnjak,važno je da svijeća gori u tanjuriću.Očekujem nekoga da dođe.Iščekujem NJU!Dlanovi se znoje,hodam po sobi,prelazim metre i metre,sklanjajući i najmanje zrnce prašine,da sve bude naj.Svaki rub plahte na krevetu,na stolu mali stolnjak zatežem,uglačavam,da sve bude spremno.Već je moglo biti spremno odavno,ali..mora biti spremnije.Sve za NJU!Oko moje sobe se čuju Božićne pjesme,tiho.Nije se smjelo slaviti Božić "javno",glasno svirajući Božićne pjesme.Zvukovi dopiru do mene,a ja pripremam svoj stari gramofon na radio aparatu,onaj sa poklopcem,tražim long play ploču sa Božićnim pjesmama.Pustit ću muziku glasno,pa što bilo da bilo.Ipak je Božić!Već počinjem pogledavati na sat,čuje se tik-takanje,nije bilo digitalnih u studentskim sobama,tek stare vekerice na navijanje..tik-tak-tik-tak.I treba popraviti košulju,uglačati je povlačeći dlanom preko nje,na tijelu,pripijenu.Kosa se orosila znojem od nervoze,od iščekivanja kad će ONA doći.Istrljao sam je ručnikom,pa se opet počešljao.Gramofonska ploča okreće svoj repertoar Božićnih pjesama,pri kraju je,uskoro će i zadnja pjesma.Prekidam je,stavljam iglu na početak.TIHA NOĆ,BIJELI BOŽIĆ..zapjevah,onako u sebi i poluglasno.Sa puno sluha,a malo lijepog glasa.Sam sam sebi najbolji pjevač,neka tako i ostane,u zatvorenoj studentskoj sobi,skrivenih zvukova Božićnih pjesama.A tko će sad misliti na glas i dobar sluh za glazbu,kad se bliži trenutak susreta.U glavi mi odzvanjaju glasovi voljene,preko telefona.DOLAZIM U ZAGREB POPODNEVNIM VLAKOM,NE MORAŠ ME ČEKATI.BUDI U SOBI!Možda sam ipak trebao otići pred nju.A što ako se mimoiđemo,kako,kada ćemo se i gdje naći.I propast će naš susret u najljepšem trenutku godine.Zar se to mora baš meni dogoditi?Bolje je čekati je,kako je i sama htjela,u sobi.Ona vekerica se sve češće i jače čuje.Vrijeme sporo prolazi,a moja ljubav ne dolazi.Gubim nadu.A u susjednoj sobi pjevaju.Sam sam..Otvaram prozor na prvom katu,magla je,nebo je žućkasto od neonske rasvjete,tamo,prema Savi,prema Novom Zagrebu.Mjesec se povremeno probija kroz tanke oblake,oreola mjesečine se ocrtava na sivo-žutom nebu.Osvrćem se okolo,pogledavam lijevo-desno.Nemam više ni kamo pogledati,nikoga nema vani..Začuh korake..Ne,nisu njeni.Tek neki muškarac žuri,u tamnom mantilu.Još jednom se osvrnem..ništa!Jesam li dobro čuo svoju ljubav kad smo se čuli telefonom??Koliko pitanja!!Jesam li nešto krivo shvatio u dogovoru?Prečuo?Bliži se ponoć!Nema moje ljubavi!Misli gube razum,nadu i svaku pomisao da će ONA doći!Zamorna priča,noćna mora..23:46h ..sjećam se točno koliko je bilo sati,jer gledao sam u staru vekericu upravo u trenutku kad začuh kucanje.Tiho,tiho..Utišao sam gramofon,da se uvjerim ne sanjam li možda,imam li halucinacije,od silne želje da čujem baš taj zvuk.Da,dobro sam čuo kucanje na vrata.I to baš onakvo,kako je moja ljubav kucala,stidljivo,gotovo nečujno.Nisam ni riječ rekao,potrčao sam prema vratima,rukom prema kvaki,udario koljenom u rub kreveta,zajaukao od trenutne boli i otvorio vrata.Moja ljubav stajala je pred vratima,u zimskom kaputu,smeđem,sa malo krzna na reveru.Sa šubarom na glavi.I što je najvažnije,osmijehom što je ipak stigla,na vrijeme.U trenu smo se zagrlili,nisu bile potrebne riječi,prislonili obraz uz obraz,stisnuli jedno drugo.Nisam ni razmišljao,hoću li je od sreće stisnuti,da je boli..Ništa nismo osjetili,osim sreće,u tom trenutku.Božić dolazi.A naša srca su jedno,u najljepšem trenutku godine.I mi smo u tom trenutku..zajedno.Važnije od svakog trenutka,kad se osjeti bliskost voljene,i dodir i topli pogledi..Svijeća je već izgorjela,zajedno ćemo zapaliti drugu..Pjevati Božićne pjesme,tiho,potajno.Tada se nije smjelo javno!
A sada...??Gdje je moja ljubav?Božić 2006 dolazi..Da je bar opet mogu vidjeti..ONA nije tu,možda čeka Božić s nekim drugim,sa svojom djecom,sa rodbinom..NEKA TI JE SRETAN BOŽIĆ!VOLIM TE JOŠ UVIJEK!

Prekrasno zimsko veče..Pahuljice lagano lepršaju kroz hladni zimski zrak..U daljini trepere svjetla grada,a ja se polako topim u njegovom toplom zagrljaju..Igramo se kao djeca..Snijeg tiho škripi pod našim nogama..Pravimo anđele u snijegu pazeći da im ne pokvarimo krila..Gleda me..toplo..nježno..privrženo..Znam da me voli i bez da to kaže..Volim i ja njega..Gledamo pahulje,divimo se njihovom savršenstvu i ne razmišljamo što donosi sutra..Jer ovaj je Božić samo naš..

Pala je noć i sve je bilo tako tiho,tek tamo u daljini čula su se crkvena zvona kako otkucavaju ponoć.
Sjedivši sam u naslonjaču s mačkom dolje pored nogu i s daljinskim upravljačem u ruci odlučio sam poći ka tim zvonima,sudjelovati u najljepšoj godišnjoj misi i upiti duh Božića.
Da pošao sam u očekivanju nasmiješenih lica,mirisa kolača...
Snijeg je padao a sve je bilo gotovo nestvarno bijelo i svjetlucavo...tek poneki trag ukazao bi kako je netko tuda te iste večeri već prošao.
A tko zna koliko je tragova snijeg već pokrio.
Zapravo nikad ne razsmišljamo o tragovima...tragovi u pijesku,tragovi u snijegu,tragovi u blatu...
Možda bi trebali,možda su to tragovi neke divne osobe koje bi trebali slijediti.
Došavši pred crkvu koja nije bila dupkom puna jer ipak je to bilo usred šume i nije bilo mnogo ljudi,i baš zato intenzitet tog divnog obilježavanja Kristova rođenja bio je još veći.
Sjednuvši skroz otraga i skinuvši kapu s koje su pale bijele pahulje ugledao sam nju...bila je divna,odjevena u crveni kaputić s bijelim šalom oko vrata,toliko nježna i krhka da sam se zapitao kako je došla po ovome snijegu.
Kosa joj bijaše čvrsto zategnuta u rep a na usnama joj se diskretno presijavao crveni ruž...da bila je poput Pepeljuge.
Misa,molitve,mnoštvo zlata,mnoštvo mirisa...mirisi ljudi,mirisi hrane,miris snijega...i miris nje...Ugledavši me primjetila je da ju promatram,lagano se nasmiješila i nastavila slušati.
Zapravo danas kad ovo pišem sve mi se čini poput nestvarna sna,poput izmišljene priče o romantičnom Božiću.
Da kao što je i za očekivati poželjeli smo si sretne blagdane nakon mise,izmjenili nekoliko riječi a tada je ona nestala,kao da je iščezla negdje u bijeloj daljini,na poljima od bijelih ruža...
Nekoliko osvrta i primjetio sam kako je zaista nema no pojavili su se neki novi tragovi u snijegu...taj put sam ih odlučio slijediti...ono na što sam naišao zadržat ću za sebe ali bio je to najromantičniji Božić...zamotan u crvenu tkaninu njenoga kaputa.

Obukao bi veliko plišano srce kao masku. Takav bi opljačkao banku i onda bi se predao i dok me budu snimali dok me odvode s lisičinama bi izvikivao: "kika2, volim te!"
Zatim bi u zatvoru štrajkao glađu, dok javnost ne napravi pritisak, tako da me ona posijeti u zatvorsku prikolicu, a tamo bi je dočekao sa zaručničkim prstenom koji sam prije svega toga progutao!

upoznali smo se po ljeti. on iz grada, ja sa sela. divne smo trenutke provodili, ja sam bila preromanticna, on je to preemocionalno shvacao. dosla je jesen, godisnji su prosli. ja na faks, on na posao. nismo razmisljali ni gdje cemo slaviti bozic i kud cemo za novu. dosao je 12mj i napokon smo se trzunuli. tj on. ''sve sam dogovorio i sredio, ne brini, bit ce nam lijepo'', rekao je jedno jutro. ni mojoj ni njegovoj obitelji nije bilo drago sto cemo se odvojiti za bozic,jedini praznik gdje mozemo biti svi zajedno,ali posto nam je veza bila ''mlada'' htjeli smo pobjeci od svih. imao je na selu, malo dalje od mene kucu u kojoj mu je zivjela baka. baku je poslo kod svojih,sto je za nju bilo lijepo jer je svake godine bila skoro sama,imala je samo posjete.znaci vec smo ucinili jedno dobro djelo. kucica je bila mala,sta ce nam vise.kupili smo maleni bor i sve pripremali.u dnevnom boravku smo ga kitili, uz laganu i romanticnu glazbu na cd-playeru.u kuci nije bilo grijanja pa smo donijeli grijalicu na struju.baka je imala stednjak na drva,a mi smo bili pretradicionalni da bi nam se dalo donositi drva :) uglavnom,nakon kicenja bora,dogovorili smo se da cemo u narednih par dana svatko kriomice dolaziti u kucu i stavljati poklone pod bor.nije trebalo puno poklona jer smo bili samo nas dvoje.dao mi je rezervni ljuc.nismo se nijednom sastali.vjeorjatno jer je svatko znao raspored od onog drugog.dosao je badnjak.obukla sam ono sto on voli i u cemu se osjecam najudobnije :) nije mi se javljao na mob, poludjela sam.nije mu se valjda nesto dogodilo.nakon sat vremena poslao mi je poruku:''dodi u kucicu, cekam te''. u tih sat vremena zamalo sam dozivjela slom,zvala sam njegove doma koju su se isto zabrinuli jer su mislili da je samnom.prenijela sam im poruku da je sve ok.dosla sam do kucice i cekalo me bas ugodno iznenadenje.u dnevnom boravku gdje smo okitili bor stajao je on sa casom sampanjca u ruci,oko njega su bile u obliku srca postavljenje one malene mirisne svijece.mirisale su po jagodama.na fotelji je stajao buket ruza sa 5 ruza jer smo bili 5mj zajedno.pokloni su se sjajili ispod bora.iznenadila sam je jer Z. nije bio bas tip za romantiku,al je bio jako emocionalna osoba.stajali smo u krugu okruzeni svijecama, dok je na radiju svirala nasa pjesma,plakala sam.uz hranu koju je donio kao piknik,razgovarali smo i strastveno vodili ljubav pod mirisom zelenog bora i svijecama.nakon toga otvarali smo poklone.kupila sam mu elegantan crni remen,parfem i zidni sat sa nasim imenima.on je meni poklonio merci,okvir sa nasom slikom,plisanog medvjedica i zlatnu narukvicu.iako vise nismo zajedno i vratila sam mu narukvicu i ostale poklone, rado se sjetim tih nasih nekih posebnih trenutaka gdje smo vjerovali u sebe, nas, nasu ljuba i djeda mraza. nije svaki dan da decko moze i bude romantican.

Znala sam. To se zove peh. Ne peh, nego peh nad pehovima. Blesavi snijeg koji pada već danima, još blesaviji auto kome je krepala guma. Stvarno mi nije jasno kako mu je to uspjelo. Autu, mislim. Puknuta guma na snijegom prekrivenoj uzbrdici, negdje bogu iza nogu, petsto kilometara od te vikendice. Ili kuće ili ne znam već čega. Kako sam se uopće dala nagovoriti na Božić u snijegu, na planini, prepun sladunjave romantike. I još ne znam jesam li na pravom putu ili ovom cestom ne prolazi nitko osim medvjeda i vukova. Možda jednom godišnje zaluta neki biser poput mene. Naravno, nema signala na mobitelu. Da bar mogu nazvati hitnu da me strpaju u Vrapče, tamo je valjda toplije. A da sam se mogla bolje obući, mogla sam. Kad malo bolje razmislim, mogla sam ostati doma, uz bakalar i sutrašnju puricu z mlincima i kostanjima. K vragu, gladna sam. Gladna, smrznuta i bijesna. I još moram promijeniti tu podlu gumu inače ću odglumiti ledenu kraljicu.
Čuje se zvuk nekog motora, nadam se da je to ralica koja će me odbaciti zajedno sa tonom snijega negdje pa da me otkopaju u idućem tisućljeću. Palim sva svjetla, pojačam glazbu na radiju. Božić dolazi, prepun ... snijega i gluposti.
Auto, džip, auto, spašena sam! Ruku na srce, tko će mijenjati gumu na minus petsto u štiklama od plus petsto.
Zaustavlja se. Vozač izlazi. Pita me zakaj tu stojim. Prvo, ne stojim nego sjedim i luđački pušim; drugo, to radim i inače, onako kad mi dođe, zen, feng shui i ostalo; treće, rekao je kaj, a i izgleda dovoljno sposobno za mijenjanje gume.
Progutam sve zlobne misli, nabacim osmijeh broj pet i zatrepćem. Objasnim svoj problem, upalilo je. Mijenja mi gumu. Ne samo mijenja, nego i stavlja lance jer ne ću ovako daleko doći. Dok vrijedno radi (kako obožavam sposobne muškarce), zabavljam ga pričajući o svojim planovima. Božić, snijeg, medvjedi, vukovi. Zna gdje je ta viksa, lovačka kuća ili već kaj to je, nije planinarski dom, u planinarskom domu se dobivaju pečati na razglednicama. Čak i zna te moje frendove koji su gore, u toplom. Ponudi se da će voziti ispred mene i sretno me dovesti do cilja. Kavalir, nema što. Uvijek imam sreće s muškarcima, barem u početku. Krećemo.
Stižemo, trebalo nam je samo sat vremena vožnje, majčice najdraža u koju li se zabit uputila kćer tvoja jedina. Umjesto da s tobom provodi blagdan, kao svaka pristojna neudata kćerka.
Viksa, kuća, kaj to već je, u potpunom mraku. Nema nikakvog automobila u blizini. Izlazim iz auta ne vjerujući vlastitim očima. Nema nikoga. Dok zapanjena stojim ispred ulaza, čujem zvuk sms-a. Dobila sam signal. Vadim mobitel, čitam sms: «Sorry kaj ti javljamo u zadnji čas, ali nikaj od Božića, znaš problemi u familiji.» Pogledam vrijeme slanja poruke, deset sati ujutro. Shvaćam, Božić je, odnosno Badnjak, ali svejedno, mogla sam dobiti tu poruku i malo ranije. Npr, još u Zagrebu.
K'o zadnji idiot stojim s tim blesavim mobom, ispred još blesavije kuće, u najblesavijem snijegu. Srećom, signal je nestao, bila sam u iskušenju nazvati hitnu i zatražiti da me obuku u bijelu košulju sa modernim dugim rukavima te strpaju negdje gdje je toplo.
Dobro, moglo je i gore. Možda stignem u Zagreb točno na polnoćku. Misli pozitivno. Vitez u snijegu me gleda i ništa mu nije jasno. Objasnim o čemu se radi, dodam da mi je zima, da sam umorna, radila sam cijeli dan. A da ne spominjem hrpu klope koju je mama spremila i koju ću dotegliti natrag. On se nakašljava. Ima prijedlog za mene, ako smije biti tako slobodan. Reci, zlato moje, preživjet ću tvoj prijedlog, da samo znaš kaj mi sve predlažu na Iskrici. On je upravo odlazio iz svoje, odnosno očeve lovačke kuće, tamo je još uvijek toplo, ima drva, ima cuge, a naći će se i nekaj sušenog i konzervi. Pa ako bih htjela doći do njega, da se barem naspavam pa onda mogu sutra doma. Gledam ga, hm, pazi, zgodan je. Lijepe smeđe oči, uvijek sam padala na smeđooke. Kaj mi se može danas gore dogoditi. Da me zaveže, siluje i ubije. Tja, barem ću se odmoriti.
Opet vozim iza njega. Pitam se u kaj sam se ovaj puta uvalila. Boli me briga, bitno mi je da popijem nekaj žestoko i odmorim nožice. Osjećam se k'o mala sirena.
Stigli smo. Pomaže mi izaći iz auta, uvodi me u kuću. Kojeg li iznenađenja, nisam očekivala da je tako lijepo uređeno. Drveni pod, otvoreni kamin, još jedan zatvoreni. Toplo. Daje mi cugu, odličnu domaću travaricu. Odlazi donijeti klopu iz mog prtljažnika. Vraća se, skida jaknu. Prvi puta sam ga pristojno pogledala. Koji komad. Široka ramena, lagano nabildan, visok, prekrasne oči i pomalo grubo lice. Moj tip.
Božić se odužio i na doček Nove godine. Nju smo proslavili u društvu, u Opatiji. Ono što je bilo između Božića i Nove, zamislite sami.
Uvijek imam sreće s muškarcima.

Ovo je priča o tome kako u svijetu ima dobrih ljudi

Kao i svaki Božic, moj dragi i ja ga slavimo kod mojih roditelja u Splitu. To su tipična 4 dana apsolutnog prežderavanja i slusanja tatinih dosadnih priča o stvarima koje nemaju veze sa mozgom (npr. Tito- i kako je za vrijeme Tita zivot bio "med i mliko")... Prije par godina, na badnjak, Marko i ja smo se uputili preko Like za Split. Sve je teklo divno i krasno- psihički smo se pripremali za tatu i tonu hrane, sve dok nam se u sred mećave auto nije pokvario... Mobiteli nam nisu radili! Sa sobom nemamo ni hranu ni vodu, osim rakije za tatu i nekih darova za mamu... Oko nas bijeli snijeg...Nema zive douse. Debelo smo počeli panicariti. Uzeli smo deke iz auta i prekrili se njima te molili boga da nas netko spasi... Nakon gotovo tri sata straha i mojih "hrana za medvjede" priča- netko nam je pokucao na prozor!!! Osoba koja je cudom bozjim prolazila tom istom cestomm, bila je vlasnik neke male gostionice i objerucke nas je prihvatila. U romantičnom okruzju smo moj dragi i ja proveli Božić s njim i njegovom zenom... Imali smo svoju sobu, grijanje na drva, domacu hranu i najbitnije TIHE DOMAĆINE... Na zalost sve stvari, osim male putne torbe, su nam ostale u autu tako da nismo mogli slikati taj zaista caroban trenutak...

Vedrana je bila jedna obična radnica koja je igrom slučaja morala otići na podučavanje za novi zahtjevni posao. vretila se u grad svoga rođenja i stara sjećanja su navrla na njezina vrata. sretala je ljude koji je nisu mogli prepoznati a ona se njih jako dobro sjećala. prvom prilikim upoznala je svoga šefa u kojeg je bila zaljubljena u mladosti. on ju nije prepoznao. svake večeri išla je na internet i dopisivala se s jednom zanimljivom osobom takodje riz siska. odlučili su se napokon upoznati. dogovorili su se u jednom kafiću a predmet prepoznavalja bio je časopis bug. vedrana je sanjala o starim danima i sjećala se svoje prve prave ljubavi...današnjeg vedraninog šefa koji ju ni ne prepoznaje...nije joj bilo jasno kako se sve vraća i da su joj srce i cijelo tijelo zadrhtali kada ga je ponovno vidjela...sjedeći je tako razmišljala kad se pred njezinim očima stvorio novi broj časopisa bug i dignuvši glavu vidjela je njega...da bio je to vedranin šef,njezina prva ljubavi njezino sve. zgodno su razgovarali i smijali se uz topli čaj. vedrana i josip su dočekali božić zajedni ...daleko od svih. u njegovoj vikendici na Dinari...dok je snijeg polako padao i kamin plamtao vedrana i josip su božić dočekali u zagrljaju...TO JE ZA MENE BOŽIĆ

ja i moj decko uputimo se negdije, a niti sami neznamo di..kada od jedan put dodjemo u nekom selo,puno snjega, 2 ili 3 kuce i nista vise...pitamo za smijestaj, neka slatka nonica nam pokaze di mozemo ic.
udjemo u sobi,jedan krevet,mali kamin i jedan ormar...izmislim nesto da ga posaljem vani jer mu moram nesto pripremiti. on izadje i ja izvadim sve ono sta mi treba: stavljam drugu posteljinu, crvenu i bijelu, na sve strane stavljam puno mirisnih svijeca,izvadim vani sampanjac i dvije case,upalim vatru, blizu nje stavljam jednu veliku deku, presvlacim se i....zoven njega....
cijelu noc uzivamo u romanticnosti

Romantičan Božić


Na sam badnjak zajedničko kićenje jelke dodavanje kuglica jedno drugome uz izmjenu nježnosti , pogleda i poljubaca u toplom domu.
....Polnočka...sa osobom do koje ti je stalo i kojoj je stalo do tebe.Zajednički dolazak kući ,odmatanje poklona ispod bora,i većera u dvoje u krevetu jedno drugo hraniti svim slasticama koje su priređivane za blagdane...............i zaspati u zagrljaju voljene osobe sa smješkom na licu!

Najromantičniji Božić se nije dogodio meni,
nego - mom dedi! Naime, on i baka su pred Božić namjeravali nabaviti mačku...Deda je htio žutu a baka je mrzila žute mačke! Temperamenta po prirodi, baka je brzo izgubila živce i izazvala veeeliiikuu svađu. Sve zbog žute mačke...
Da smiri strasti, otputovala je u Slavoniju kod rodbine smiriti živce.
Nije se vraćala kući tjedan dana. Već smo se pomalo svi zabrinuli...No vratila se na Božić - sa malim žutim Grgom u džepu...:)

Ja i draga kao djed i baka božićnjak uz smjeh, veselje i blagoslov dijelimo darove razdraganoj djeci duboko u noć.

1987.god. Izvodili smo radove u Alžiru na sanaciji lukobrana Arzew. Ja sam sa mojim kolegama katolicima krenuo u kamp gdje su svećenici služili polnoćku koju su pratili sudionici iz više zemalja svijeta,upravo taj razlog me je poveo da ovo napišem,naime običaji nakon polnoćke su uistinu toliko različiti da sam bio oduševljen slavljem različitih kultura iste religije,(ja sam srednje religiozan odgojen u islamskoj obitelji;oženjen katolkinjom ).Kod nas u HR se Božić dočekuje pjevajuć prigodne pjesme a kod Japana,Koreje,Pakistana,Malezije itd. -istok u tišini i molitvama isčekuje ponoć a zatim obiljem hrane koju nose sa sobom časte sve prisutne uz pjevanje pjesama te zamole sve prisutne da nešto kažu pjevaju ili plešu kad je došao red na nas moji kolege su gurali mene da nešto otpjevam jer sam često uveseljavao društvo pjesmom pa sam pjevušeći Eminu doživio ovacije prisutnih od kojih i danas skoro 20 god.osjećam uzbuđenje

Znam što me očekuje za ovaj Božić, pa ću vam lijepo ispričati. Dragi i ja ćemo se lijepo srediti, obući, otići ćemo na romantičnu večeru uz svijeće u njegov stan posut ružinim laticama, kao i krevet. A bor pokraj lijepo će svijetliti i biti prekrasno uređen. Znam to, jer ćemo ga dan prije sami okititi.:-) Tijekom predivne večere, dragi će mi uzeti ruku, kleknuti pokraj mene i zaprositi, a ja ću pristati, a onda poslije ćemo voditi ljubav kao nikad u životu. Kako znam da će tako ispasti? Vjerujte, znam, iz pouzdanih izvora.

Par dana prije Bozica, jako sam se posvađala s dečkom, skoro smo čak i prekinuli. Onakva jadna i nikakva, samo sam cmoljila i nisam bila za nista. Nismo se culi par dana i ja sam već msilia da je sve gotovo. No, na badnjak oko 8 stai navečer netko mi je pozvonio na vrata. Bio je to dostavljač sa ogromnim crvenim poklonom. Otvorila sam ga a unutra je bilo ogromno crveno pilšano srce na kojem je velikim slovima pisalo "Sorry". Naravno, bilo je od mojeg dečka. Pored srca je bila i poruka - najromantičnija poruka koju sam ikada pročitala. Napisao mi je da me voli i da želi sveki Božić provesti samnom i da je bio glup što je dopustio da bude bez mene samo na sekundu. Bila sam jako sretna i taman kad sam ga htjela nazvati, netko mi je pozvonio na vrata. Otvorila sam - i bio je on. Bila sam presretna - on stoji na mojim vratima, pokunjeno mi se smješka i nešto priča o tome kako je pogriješio...a ja samo mislim o tome kako ga obožavam od glave do pete. Bilo mi je to nešto najromanitčnije što sam ikada doživjela i uvijek kad se sjetim toga mislim kako je to bio najljepši Božić kojeg sam ikada doživjela.

Ne volim rodbinu svog muza - stovise, mislim da su dosadni i naporni i zato izbjegavam svako druzenje s njima koje mogu.Često smo se znali svađati oko toga i zato sam i poludila kad sam čula da ćemo morati dočekati Božić kod njih. Cijeli tjedan sam pritajeno ludila i bila živčana i pokušavala se izvući iz situacije, ali znala sam da ću morati otići na tu božićnu večeru. Krenuli smo prema kući njegovih roditelja, no nismo stali ispred nje i to mi je već bilo čudno. Muž mi je počeo govorit kako zna da me njegovi zivciraju i kako je odlucio da ovaj Bozic provedemo sami- daleko od svih...Odveo me u mali hotel dva sata od Zagreba gdje je zakupio apartman za mladence i gdje je sve bilo prekrasno - od uređenja, usluge, hrane, ugođaja....Ma prekrasno nesto. Proveli smo dva dana skupa, bez žurbe, mobitela, televizije, bilo kakvih informacija:)
Najljepši Božić ikad.

Badnje veče. Malen stančić, u kutu malen bor sa par kuglica i nekoliko žaruljica. Ja i moj dragi na podu, na deki kraj bora ispijamo jeftini šampanjac iz plastičnih čaša. Nemamo veliki stan, ni brdo love, obadva previše radimo da bi preživljavali. I na taj dan samo se sklupčamo jedno drugom u zagrljaj znajući da imamo jedno drugo, i to je dovoljno da preživimo do sljedećeg Božića znajući da nas je Bog volio toliko da nam je pružio zadovoljstvo da volimo i da budemo voljeni.

Bilo je to na Badnjak 2004. Hodala sam s deckom iz Italije s kojim sam se viđala u prosjeku jednom mjesečno. Jako sam ga voljela ali sam duboko u sebi znala da ta veza neće potrajati - bili smo predaleko jedno od drugog, nismo imali novaca za stalna putovanja, oboje smo studirali....I Bozic smo trebali biti skupa, no njemu je nešto iskrslo i zvao me da mi objasni što se dogodilo. Bil sam jako tuzna i razočarana, no morala sam ga razumijet.
No na sam Božić me nazvao ujutro i tako smo pričali - pokusavao me razveselit, no ja sam bila jako tuzna sto nismo skupa. Rekao mi je da se moram sabrat, dići iz kreveta i dovesti u red jer će se u protivnom naljutit na mene.
I tako smo završili razgovor, ja sam se digla iz kreveta, nadoručkovala, družila se sa obitelji i čak sam se malo i dobrovoljila. Netko je zvonio na vrata i kad sam ih otvorila imala sam šta vidjet. Na vratima je bio on - nesipavan, promrzao i rekao mi na tečnom hrvatskom: "Sretan Božić"! Tolko sam bila oduševljena da sam ga grlila i ljubila i skakutala oko njega i nisam se mogla smiriti. Tada sam ga i upoznala sa obitelji i svima se svidio. Ostao je još par dana kod nas, a onda se vratio u Italiju.
Veza na žalost nije potrajala...no bio mi je to najdraži Božić ikad.

Najromanticniji Bozic je provesti svaku cijenjenu sekundu sa voljenom osobom,i reci joj ja te volim...

Prošli Božić sam provela u krevetu,jer sam se užasno prehladila i nije mi se nikamo išlo.A baš sam htjela ići na polnoćku,da vidim prijatelje i dečka.No od toga sam morala odustati i ostati u krevetu.Do jutra sam prežalila sve što sam propustila.Ali nisam ni sanjala da bi me netko mogao iznenaditi.Onakva pospana,još u piđami sam otišla otvoriti vrata jer netko se nije skidao sa zvona.a ono pred menom je stajao moj tadašnji dečko.Znao je da sam bolesna i snimio je polnočku i sve frendove te mi donesao lijepo zamotanu kazetu.No to nije bilo sve.Potrudio se i skuhao mi juhu i napravio jedan kolač(nije bilo super,jer nezna kuhati-ali je bilo ok).Naravno da sam se iznenadila.Cijeli dan me njegovao,čak je donesao neke filmove da gledamo-ispekao kokice.A na večer kada je on već otišao kući mi je dostavljen buket sa crvenim ružama koje inače obožavam i na njima je bila poruka:"Voljeti jedan sat je životinjski,voljeti jedan dan je ljudski,voljeti cijelu vječnost je božanski,ali voljeti jednu osobu cijeli svoj život je za bogove.Volio sam te,volim te i voljet ću te cijeli život!!Molim te ukaži mi tu čast i udaj se za mene!"Zvono se oglasilo i kada sam otvorila vrata vidjela sam njega kako kleči na jednom koljenu i drži prsten u ruci.Nemoram ne reći da sam pristala.To je bio Božić koji se pamti.

Zima kao i svaka druga sa sobom je donijela sivilo i tužne izraze na licima. Po čemu se ovo božićno doba razlikovalo od drugih? Po jednoj maloj sitnici koja je tih dana grijala moje srce. Mlada i luda, ali nesretno zaljubljena pratila sam GA po svim jestima na koja je izlazio. I nadala se da će me primijetiti. Još tužnije je bilo kada sma saznala da ima devojku :-( Moje brodice su potonule, a srce je zaodjenula hladnoća i tuga...i još veći sivi oblak nadvio se nada me. Na sam Badnjak, slučajno smo se sreli na ulici i pozdravio me, na što sam ostala zbunjena. Navečer, ista stvar: opet smo se sreli i opet je pozdravio s laganim (zavodničkim) osmjehom na licu. Sutradan, opet. Naravno, čitavo vrijeme sam glumila ledenu kraljicu, a sam ošto nisam pala u nesvjest. Konačno je došao vikend i prilika da se sretnemo i kažemo si nešto više od samog pozdrava. Tako je i bilo. Prišao mi je i počeo pričati sve ono što sam toliko dugo željela čuti. Kako je vrijeme prolazilo, došlo je vrijeme za polazak kući. Otpratiti će me, rekao je. Nisam skidala osmjeh s lica sve dok nismo stigli pod jednu uličnu lampu i stali, a on me nježno poljubio. U tom tenutku, pomislila sam da padaju zvijezde s neba...počele su padati prve pahulje snijega. :-)

Moj Bozic je poceo zapravo tocno mjesec dana ranije. I to oko 22 sata zapocevsi dopisivanjem sa nekim likom preko neta. U nekakvom dvosatnom virtualnom razgovoru dogovorili smo mjesto i vrijeme susreta. I tako je bilo.I tako je pocelo. Nakon mojih neuspjesnih date-ova , "zivotne ljubavi " za koju sam se mislila udati jednog dana kada se on konacno promjeni i pocne me voljet onako kako bi to trebalo zapravo biti (prije oko mjesec dana), mali se slozio tog dana kao savrsen kotacic u mehanizmu mog zivota i nekako me pokrenuo. Od tog dana, vjerujete mi moje oci su postale ljepše jel im se vratio sjaj, opet sam se nekako sama od sebe pocela smijuljiti , i bila mirnija...u dusi.
Kada napunis tri banke ulazis u neke kriticne godine.Imas posao, diplomu u dzepu, auto pod dupetom,neki stancic gdje spustas dasku na wc-u, palis aromaticne svjecice da ti zivotni prostor mirisi kao sto bi htjela da ti i zivot mirisi. Sama. Vikende provodis sa frendicama, onima koje su OB.(citaj obaveza bez), tjedan ti prodje u kasnoposlijepodnevnom vracanju u prazan frizider koje ev. popunis kojom vockom, mlijekom za jutarnju kavicu i light colom ili multivitaminskim sokom, odes ev. na pilates ili sl..i tako dok nekad neizadjes van, upoznas macana, zgooodnog
sarmantnog koji ti upotpunjuje vikende(nedaj Boze da se vidite preko tjedna jel on nema vremena),
izvodivsi te u kino pa ocekuje da ti njega izvedes u svoj stan ...na veceru skuhanu iz ciste potrebe da za nekog ucinis nesto lijepo, fino...da te netko nagradi zagrljajem, poljubcem, doruckom...OB. Jel ako bi pocela pricu da si spremna kuhati i serviravi svoj vrat za grickanje za dorucak...oooo. nee..vezes ga, obavezujes...da- ukidas mu slobodu i prisiljavas da spusta tu hebenu dasku na WC-u!
I tako usamljena sjednem ja za comp.nesvjesna da se upustam u nesto sto je za mene bio famozmi mit o nepostojecem. Ali eto. Ocito sam si to zeljela , pa mi se ukazuje sansa da mi ovaj Advent bude vrijeme radjanja mog mira sa nekim tko isto zeli mir.
Dakle ovako: poceli mi izlaziti skoro svaki dan. Nije da nema vremena-jednostavno se zelimo vidjeti pa barem i na 5 minuta.Igrom slucaja stanuje jako bilzu mene pa setamo cesto , vrtimo se u krug oko džamije satima, umjesto bucnih birtija pijuckamo kuhano vino u gradu,nalazimo novcice, puno se smijemo, nekad i sutimo dok se osluskujemo. Poklanjamo si sitnice-zapravo on mene oduseljava svojim istancanim ukusom i onim sto napravi rukama.Kako imamo iste poglede na poklone za Bozic, najdrazima smo odlucili napraviti skupa svakome ponesto-ispeci brdo kolacica, spakirati ih i napisati sastave svakog kolacica i njegovo djelovanje za 2007:))
Da, zvuci nevjerojatno. Nisam planirala da cu ja dobiti tako sto za ovaj Bozic...nisam mislila da cu peci sa nekim tko mi je jako drag kolacice i ukrasavati svoje vikend veceri ugodnim druzenjem i priblizavanjem nekom tko moze cijeniti moje kvalitete i biti za mene tu. Provoditi vrijeme samnom..Za sada ga imam. Kao prijatelja. Ali svakim danom nekako osjecam da se priblizujemo , onako poolako, sigurno, spokojno. I nigdje nam se nezuri, jer se kvalitetno upoznajemo i radujemo zajednickim planiranjem za mnostvo toga sto MI mozemo zajedno napraviti. Eto to bi bila moja pricica... pozeljela sam jednom u zivotu dobiti taj MI za Bozic...i eto. Iznenadilo me sve preuranjenim dolaskom mjesec dana ranije. Ali neka. To mi samo ukazuje da mi svaki dan moze biti Bozic.I rodjendan. I sudar. I sprovod. Jel je sve to zivot.Kolacic. Sastavljen od sastojaka koji aromatiziraju dusu i srce...kao i one svjecice koje sam palila sama.Sada mi stan eto mirisi na medenjake.I daska je spustena.Ali i da nije, nece svijet propasti...

Romantika nije imala mjesta u mojem životu. Barem ne do prošlog Božića...
Inače, moju blagdansku depresiju nisu mogle ublažiti hrpe kolača ni tone poklona. Cijela ta strka oko Božića mi nije bila jasna. Jedino što me moglo oraspoložiti je bio snijeg...Obožavam kada te male pahuljice zatrpaju grad i donesu mu mir i tišinu...
Kao i u svakom životu mlade djevojke i u mojem je postojao jedan 'princ'. Na žalost, nije bio na bijelom konju, no davno sam se pomirila sa činjenicom da takvi ne postoje. On je bio samo jedan sladak, simpatičan i duhovit dečko koji se trudio oraspoložiti me i izvuči me iz lošeg raspoloženja. Ali obzirom da vremenska prognoza nije nagoviještala snijeg, moje misli su i dalje bile tmurne. Došao je i Badnjak - od snijega ništa! Božićno jutro - opet ništa! Obzirom da se moj dragi nije dao izvući iz kreveta, sama sam krenula na doručak kod mame... Nije da mi se išlo, ali uspjela sam se nekako izvući i odgegati do njezinog stana. Nakon doručka, vraćala sam se kući po sivim, hladnim ulicama i dalje proklinjući Božić bez snijega. Ušavši u stan ostala sam bez daha - svi prozori bili su pošpricani umjetnim snijegom, a vate koja je predstavljala snijeg je bio posvuda...Moj dragi se zbilja potrudio!
Ostatak dana proveli smo na našoj improviziranoj snježnoj livadi, a ja sam shvatila da Božić može biti predivan blagdan i da je moj princ savršen i bez bijelog konja...

Na badnjak prije par godina šetala sam gradom s dečkom prije polnočke. Dosta dugo smo šetali, kad mi je već podosta bilo hladno rekoh da krenemo prema crkvi, ali trebalo je još samo malo...Samo malo je trebalo do mjesta gdje sam dobila najromantičniji i najbolji poklon za Božić. Nikakvo zlato, ni srebro, niti kakvi drugi pokloni. Dobila sam veliko VOLIM TE ispisano laticama ruža na mjestu gdje još nitko nije ugazio u snijeg. Predivno, zar ne?
Nikad to neću zaboravit i sada dok pišem ovdje svoju priču toplina me zagrijala oko srca.

Bilo je to u vrijeme Božića 2003. kada sam kao i svake godine tradicionalno morala slaviti sa obitelji. Bila sam s dečkom već 2 godine u vezi međutim još nije upoznao moje roditelje (ne pitajte razlog), međutim dok smo svi mi u duhu Božića slavili taj dan netko je zazvonio na vrata sa darovima i kolačima. Bio je to upravo moj dečko koji je odlučio da ih upozna i došao je sa svojom sestrom. Bilo je to jako romantično od njega i vrlo sam ponosna na njega što se odlučio na taj korak. Svi smo bili prisutni tu večer, zabavljali se i čak je moj otac prihvatio njega bez problema iako se ježi od same pomisli da njegova kćerka jedinica ima nekog muškog kraj sebe...

Naizgled je sasvim obično jutro. Promeškoljim se u krevetu nakon očaravjućeg sna, osjećam poljubac na čelu i otvaram oči. Na rubu kreveta sjedi on. Osmjehne se anđeoskim osmijehom i prošapta: "Ustani malena, Božić je." Kako je brzo došao taj dan.Opet se jedna cijela godina izlistala. Dan je sreće, mira i zajedništva. Danas ljudi misle samo jedni na druge. Uz sve brige, nedaće i patnje svakodnevnog života, svatko želi samo usrećiti svoje voljene, staviti osmjehe na ispaćena lica, radovati se, obasipati ljubavlju, dobrotom i nježnošću.
Pored zamagljenog okna jutro je dočekao u punoj ljepoti maleni borić sa nekoliko ukrasa. Svojom jednostavnošću daje počast malenome koji se rodio zbog nas i čini srce i dušu sobice.
Tu smo nas dvoje. On i ja. Ja i on. I ne, nismo na Himalaji, ni u Alpama, ni na skupocjenom zimovanju, već u jednostavnoj i trošnoj kućici na vrhu brijega obasutog snijegom.
Razmijenili smo malene bilježnice s lijepom vezicom i datumima čitave sljedeće godine.Za pisanje svih dobrih i loših stvari, svih suza i osmijeha koje ćemo opet razmijeniti sljedećeg Božića.
Popodne smo izašli u šetnju. Hodali smo dugo po snijegu i pričali. O svemu. Smijali smo se svojim tragovima u snijegu i radili likove anđela, grudali se valjali u bjelini. Zatim smo napravili dva snjegovića jednog pored drugog. Promočeni do kože i smrznuti, ali sretni vratili smo se u malu kućicu i sušili se pored peći. Pao je mrak. Nije se čulo ništa osim pucketanja suhuh drva u vatri. Potpuni mir i tišina i veseli borić na rubu sobe. Zajedno smo spremili večericu i pjevali jingle bells u svojim različitim verzijama. Udaljeni od svijeta i ostalih ljudi, bez radija, tva i kompjutera koji nas svakodnevno okupiraju, očaralo nas je predivno nebo noću kao ogromno filmsko platno. Gledali smo zvijezde dugo u noć privijeni jedno uz drugo. Obećali smo jedno drugom da ćemo uvijek biti iskreni i rješavati svaki problem zajedno. Zaželjevši svim ljudima da budu sretni kao mi u tog Božića, zaspali smo čvrsto zagrljeni.

Probudi me gruda snijega,mala,hladna ali od osobe koja ju rastopi poljupcem i tada otrči iz sobe...Krenem za njom,miris me odvede do dnevne sobe,toplo je,vatra pucketa u kaminu,ogledam se i kroz prozor ugledam krupne pahulje snijega kako pune brdo na kojem zimujemo,dva zeca ostavljaju tragove svoje igre,a moja zečica leži pod borom umotana samo u crvenu blagdansku vrpcu.Iz kuhinje se širi miris purice i miješa se s mirisom ljubavi koja obilježava Božić...:)

Ovak je nekako bilo...
Ja solo cura, našla f... super smještaj u Zgu (iako su mi starci tu..!!), solo u kući na dva kata, dve kupaone, dnevni, itd..i isprva totalni BED, solo u KUĆERINI i vrt, ŠUMA oko mene, ufff!!! Al privikla se, ko bi reko... i nakon mjesec dana, kad sam se ufurala u briju pečenja palačinki. samo za mene, u 12 PO NOĆI!!, eto ti njega!!!!
Najbolji frend od gazdinog sina, koji nema gdje, nego baš MORA upast u ovu kuću!!
I ok, mali mi ispočetka bio simpa, ko mlađi buraz, onda mi je krenuo na kurac jer je počeo dovlačit SVE doma, i brijat STALNO, a onda je počeo i mene vrtit....
i za Božić, prošle godine, u takvoj nekakvoj šemi čišćenja kupaona, i brijanja oko Dočeka, počelo je snježit....
a čak smo i okitili bor, u tom smo bili složni, i onda smo izletili vanka, na onu našu strmu uličicu, na koju smo se neznam kolko puta sjebali po dupetu....
i igrali smo se ko djeca, grude, valjanje, miris snijega, jednostavno, super trenutak....
za mene trenutak romantike kakav nisam doživila
Sunce

Blizilo se 11 sati navecer. Nakon sto sam se u toplom obiteljskom okruzenju dobro navecerala, sjela sam na pod uz kamin da se ugrijem jos vise i zagledala se u Bozicnu jelku koja je svijetlila u mraku...Nisam bila nesto posebno uredjena vec u kucnom stilu, obicnoj trenerci, sa kosom neuredno svezanom u rep i bez imalo sminke na licu. Nije mi bilo bitno, ionako nismo nikog ocekivali, a za van ovaj put nisam imala ama bas nikakvih planova...Misli su mi pocele prolaziti glavom...ovo je vec treci Bozic da sam sama...single. Zagledala sam se u jelku i na trenutak pozeljela ono sto vecina onih koji su za Bozic sami pozele...nekog uz sebe...Iz misli me odjednom trgnuo moj najdrazi cupavi kucni ljubimac...bilo je vrijeme za zadnju setnju...kisa je na trenutak prestala lijevati...Uzela sam uzicu i krenula sa njim djir po parku pored kuce. Spustajuci se prema parku, u jednom trenutku potrcala sam za svojim psom i odjednom se spotakla i pljusnula u blatnjavu lokvu koja se odjednom tamo nasla...Razderala sam koljeno i trenerku a blata je bilo po cijelom mom licu...podigla sam pogled da vidim gdje mi je pas, a ono umjesto njega, ispred mene, stajao je on, covjek kojeg sam toliko puta ranije znala sresti u parku sa svojim psom, ali nikad nismo imali priliku za razgovor nasamo. Pomogao mi je da se dignem, pogledao me onako blatnjavu i nikakvu u oci i rekao -Ma prelijepa si!- Prasnula sam u smijeh i ironicno ga pogledala, ali on je bio ozbiljan. Izvadio je maramicu i stao mi brisati flekice od blata sa lica. Kad je zavrsio, pozvao me k sebi a ja sam ga iznenadjeno pogledala. -Osim ako ti nije draze valjanje u blatu..- nadodao je. Stali smo se smijat i pomalo sa psima krenuli prema doma...
Dosla sam doma sa osmijehom na licu...istusirala se na brzinu, obukla, uzela bocu finog vina, par kolacica i sa njim provela nevjerovatan Bozic! Iduci dan pojavio se pred mojim vratima sa osmijehom na licu i prstenom u ruci!...haha...salim se! :) ...Sa osmijehom na licu i meni najdrazom cokoladom...

Bilo je to u zimu 1999.,bila sam kući za Božić u Vodicama kao svaka uzorna studentica, a dečko po običaju sa svojima u Zagrebu-a!Zima,bura dalmatinska i zvukovi pedardi tik pred samu ponoć,zvuk polnoćke iz Crkve-i jedan telefonski poziv-Evo me pred Vodicama!-nikad neću zaboraviti taj osmijeh i zagrljaj!Aaaaaaaah!

zamisli brđansku kućicu visoko u planinama, okruženu tišinom i bjelinom snijega koji pokriva najmanje grančice u šumi... provodimo Božić zajedno, u toplini i bljesku kamina, opušteni mirisom božićnog drvca i ukusnih jela na stolu... veseli ples iskrica iz kamina u ritmu božićnih pjesama miješa se s čestitkama od najbližeg mom srcu muškarca... a nakon očekivanje dolaska Djetešca s darovima koji juri kroz zimsku šumu...

Probudila sam se na Božićno jutro... Sama... Prvi put u životu moje obitelji nije bilo kraj mene... Znala sam da ispod bora nema nikakvog dara... Znala sam da je sve onako kako sam jučer ostavila.... Nije bilo nikakvog uzbuđenja. Po prvi put u životu nisam osjetila želju da pojurim prema boru...

Ali nekako sam se natjerala da ustanem. Ušla sam u dnevnu sobu a ispod bora me ipak čekao poklon.. Nisam mogla vjrovati. Ali najveći poklon koji me dočekao bio je na dvosjedu... On... Spavao je... A na njemu je bio veliki buket ruža... I malena kutijica... Probudio se i krekuo prema meni... Poljubio me za dobro jutro i rekao da se više ni jedan Božić ne želi buditi bez mene... A onda me pitao želim li se udati za njega.. :)) Naravno da sam pristala.. ;)

..bio sam u onoj bivsoj vojsci kad nisi smio niti dati do znanja sto slavis. Bio je to i morao biti jedan obican dan u vojarni i u tome je bila neopisiva ljepota jer tad shavtih da istisnki Bozic prije 2000 god uopce nije bio romantican, bio je jako siromasan ali topal ljudski..Bio sam sam i daleko od svih onih koje volim ali sam u srcu osjetio Bozic kao nikad prije...
Muskarci rijetko placu..no na taj dan potekle su i suze od radosti jer sam mogao zagrliti cijeli svijet..
I sada kad imam onu drugu romantiku rado se sjetim
SIROMASNOG I NAJBOGATIJEG BOZICA.
Neka vam je sretan..

Badnjak uvečer... moji su otišli sa prijateljima na polnoćku a ja se lijepo zavalila u krevet i gledam neki film... odjednom čujem zvuk poruke... dohvatim mobitel i čitam - pogledaj ispod bora... sms poslan sa nekog nepoznatog broja. prvo me bilo malo strah jer sam bila sama kod kuće, ali ipak se spustim u boravak da vidim ima li čega. i ugledam na stolu veliki svijećnjak, 2 tanjura, šampanjac i crvene ruže, a okolo stola sve puno svijećica i latica ruža... odjednom čujem moju najdražu pjesmu Please forgive me (Brian Adams) i iza leđa mi dođe "moja Zokica", nježno me zagrli i ljubi po vratu... ostalo možete zamisliti (samo ću reći da sam tog
Božića izgubila nevinost sa svojom prvom i najvećom ljubavi svog života...) ZORAN VOLIM TE

Pred blagdansko vrijeme u svima nama budi neke leptiriće u trbuhu slične onima kad smo zaljubljeni....pa tako i u meni! Postala sam mama prije tri mjeseca zato je ovaj Božić za mene još posebniji i provest ću ga s mužem i sa sinom i mislim da će to biti najljepši Božić do sad! A kad beba utone u san malo opuštanja uz večeru i svijeće..... Možda nije najromantičniji ali će biti najljepši Božić.....

trcao sam tog bozica uz nasip, bio je suton, dolazila je iz suprotnog smjera, ucinilo mi se da je moja poznanica (zbog dioptrije) pa sam krenuo prema njoj sa velikim osmjehom, ona se malo iznenadila ali se isto nasmješila, upoznali smo se, ispričao sam se zbog zamjene ali rekla je da joj je drago, otišli smo na kavu i taj Božić smo ostali zajedno do ponoći.. !!

Meni je kao vjerniku priprema za Božić poseban doživljaj.Smatram da taj u srcu najtopliji dio godine treba dočekati u krugu obitelji,bar onaj pripremni dio.Kićenje bora i kuće je zabavno,a pogotovo ako kao u mom slučaju velik dio godine provedem odvojen od obitelji.Nakon ugodnog druženja s roditeljima i rodbinom,veliku ulogu ima moja cura s kojom planiram otići u šetnju snijegom pokrivenim gradom.Nakon šetnje sjesti na čašu kuhanog vina i držeći curu u zagrljaju promatrati snježne pahuljice.Zatim poći na misu i čuti radosnu vijest.Mislim da nema ugodnijeg osjećaja nego provesti tako posebnu noć u društvu voljene osobe.

Najromantičniji Božić, e daaaaa, bilo je to dosta davno,pa se moram malo prisjetiti kako je sve počelo...

Već se dogo nije bijelilo za Božić,a romantika i snježni pokrivač oduvijek su išli zajedno, zar ne?

Dakle badnjak je, stojim na stolcu (koja romantika)i kitim tu jelku, kad li mi za oko zapne auto na cesti koji nikako da upali, tj. pali on, ali mu se gume vrte u mjestu...
Kako nije bilo nikoga u blizini, reko, dovaga i ta jelka, bit ce već za nju vremena...
Sišao sam sa stolca, obukao kaput, zamotao se salom, i ajmo vidjet ko to treba pomoć.
Sjedila je u autu, smrznutog nosa i pogled koji mi je tada uputila necu zaboraviti nikad. MOzda ni tad.
Okej, vidim ja tu treba muška ruka, da zovnem Juru?? :)) dobro, nastranih li misli, kaj ce mi jura, kad pogurat auto mogu i sam...
Pitam ja sta se desilo? Kaže, nece se pomaknut s mjesta. Cvili i neda se. Fino. Pita me onim svojim pogledom od kojeg me i danas kad se sjetim trnci prođu, jel bi joj mogao pomoci?
Naravno, kako ne? okej, malo ću vas pogurati, kazem ja, vi samo lagano sve radite kao i dosad i bit ce okej.
Zapeo ja na auto, ali nece, ni makac!
Nakon 10 minuta, uspuhali se i ja i auto, a ni ona vise nije bila ravnodušna. Kažem ja njoj, čujte mlada damo, uđite vi ljepo u kuću, raskomotite se, napravit ću vam čaj, ništa vi ne brinite, sredit će se problem sa autom, pozvat cu ja susjeda pa čemo ga mi već izvući.
Kada je ušla, raskomotila se, ja sam samo stao, i gledao. Nakon što sma joj jaknu objesio iza vrata, konačno smo se upoznali. Marina, kaže ona, drago mi je :)
Stavio sam vodu za čaj, i otišao nazvati susejda, ali niko se ne javlja.
Nikad nisam mislio da bi mogao dočekati Božić sam, ali eto i to mi se izgleda moralo jednom desiti.
Iza tog zamišljenog pogleda uperenog u kamin, skrivalo se predivno lice, kosa lagano kovrčava, do ramena.
Kaže, išla je do prijateljice, i sad je zapela upravo ispred moje kuće. Da, zna se to desit, kažem ja, pogotovo kad je vani ovakvo nevrijeme. A vani, puše li ga puše, stvarno mi se neda ići van po tom nevremenu, evo samo sto nije počelo nosit stabla.
Ako se trebaš nekome javiti, slobodno nazovi, ponudim joj. Nazvala je prijateljicu, i rekla da će teško stići večeras, zapela je u ovoj snježnoj vijavici i sad je tu kod prijatelja, kaže ona.
Lagano me pogleda i nabaci smješak koji bi otopio i svu onu hrpu snijega koju sam ja danas sastrugao ispred kuće.
Počeli smo lagano pričati o svemu, od posla, hobija, putovanja, skijanja...i za divno čudo, interesi su nam se poprilično poklapali. Kako je vrijeme odmicalo, potpuno sam zaboravio na sat, auto, i sve oko nas...gledao sam ju i počeo maštati...
Odjednom, nešto me trgnulo, netko je pokucao na vrata, bio je to susjed, (kud si baš sad došao, pomislih), pitao me mogu li mu posuditi dva naramka drva, kaže sve mu nevrijeme namočilo. Naravno, otišli smo do mojih rezervi, i izađem ja van na tu vijavicu, kad ono auto već potpuno u snijegu....skroz ga zatrpalo. Pogledam ga, i nabacim osmjeh. Dobro. Neka ga. Bum ga očistio sutra :).

Vratim se ja od susjeda, istresem snijeg u ispred kuće i uđem unutra.
Pogledam nju, a ona spava, ispružila se na kauč, i spava...
Otisao sam u sobu po deku, pokrio je i vratio se do stola. Šta napravit, pitanje je sad?
Da je odnesem i stavim u krevet? Ak se probudi, mogla bi to krivo shvatit...ma dobro je i ovdje, vatra lagano pucketa, toplo je. Neka je ovako. Idem vidjet u kuhinju ima li šta jestivo. Tak je to kad živiš sam, nema ničeg.
Ipak je badnjak, ostalo je još ribe od ručka (ipak mi je riba uža specijalnost), ima i salate, nešto bakinih kolača, ma ima svega. Nebumo gladni.
Upalio sam TV, vrtim te Božićne programe ali niš pametno. Radio, ili jos bolje moj stari dobri gramofon je bolja stvar!
Stavim stare dobre direstritase, i sjednem kraj je na kauč. Život je stvarno lijep, ponekad pun iznenađenja.
Nisam je htio buditi, iako se već opasno približavao trenutak kad ce se u daljini čuti petarde, i kad će se nebo obasjati duginim bojama od pirotehnike, ipak je Samobor grad festivala i vatrometa...

Probudila se u trenutku kad sam donio šampanjac na stol, u prvi mah zbunjeno se osvrnula gdje je, a onda je sve došlo na svoje mjesto. Kad bi sve imale takav osmjeh, nijedan muškarac ne bi sam bio. No dobro, meni je iovako dobro, život me naučio da poslije kiše, uvijek izađe sunce, pa ce valjda i ova oluja vani prestati, a tko zna, možda se i ova priča pretvori u happy and.

U ponoć smo nazdravili, pogledi su nam govorili više od riječi, a šta je dalje bilo, možda čete saznati naredni božić...

veliki pozdrav svima,

pljusssssssssssssssssssssssssss...

the(happy) and

:)

hm,kazu... zaboravi emocionalnu prtljagu..hocu,sam jednu nikada..
..ona i ja smo dvije vjere,jedan horoskopski znak-jarac...ona rodjena kraj mog bozica,ja kraj njenog...nesmijem pomislit koliko je godina proslo a vidjeli se nismo...nekada smo planirali radjati djecu izedju dva bozica...da jednom za rodjendane okuplajmo obitelj i slavimo zajedno...sad nikako...sad smo dan voznje jedno od drugog,sami,iza nas pocjepani brakovi...i cekamo da nas netko spoji...rat nas razadvoji...trebalo bih valjda ponovo zaratit da nas spoji netko...mi to zelimo...znam...ali tvrdoglava jarca ko u prici..niko da popusti...neznam ovaj,al valjd docekamo jedan bozic zajedno:-) nadam se..moj il njen...nema veze...al dosadi cekat :-(
PROCITAJ I RIJESI REBUS

Bio je to prvi Božić koji sam provela sa svojim dragim. Tada sam i prvi puta sjela sa njegovim roditeljima za stol, a da i nismo toliko dugo bili zajedno. Nisam očekivala ništa za poklon, jer moja je obitelj takva da se bas i ne daruje previše za Božić jer su nam svima rođendani ugurani u 12. i 1. mjesec, pa se dobije poklon za Božić zajedno sa rođendandanskim darom, ali sam ga svejedno dobila. I to predivno iznenađenje. Došao je po mene autom na Badnjak i išli smo zajedno na polnoćku, kada smo se vratili popili smo kuhanog vina sa njegovim roditeljima, otišli spavati i zaspali zagrljeni. Ujutro me probudio poljupcem i na glavu mi je stavio ono što sam već duže vrijeme htjela, mekanu crvenu kapicu Djeda Božićnjaka sa coflekom na kraju koju sam tražila neko vrijeme da mogu za Novu biti u njoj. Bila sam happy jer sam ju baš htjela i paradirala sam s njom cijeli to jutro, a on me tjerao da ju skinem, a ja nisam htjela. Kad smo otišli doručkovati dočekao me poklončić od njegovih roditelja, PAPUČE, to sam najmanje očekivala, da mi poklone nešto što bi ja nakon toliko kratko vremena što smo bili zajedno daruju njegovi starci. "Kada dođeš da ne budeš bosa, tu te čeka nešto tvoje!" Kada su me pitali što mi je dragi kupio skinula sam kapu i pokazala, a nešto je palo na pod. Uz kapu dobila sam i ogrlicu sa privjeskom delfina. Dan danas mi je za vratom i ostati će tako, jer nitko me do tog trenutka nije iznenadio na taj način. Nisam materijalist, ogrlica je srebrna i nije bila skupa, ali volim sitnice, geste, koje ti, kad ih se sjetiš, svaki put nanovo stave osmijeh na lice.

Bila je Zima.Bura je sibala sto na sat...opalo lisce i papirici su letjeli okolo.Na ulici je bilo veoma malo ljudi a i oni su nekuda zurili.Kada bura puse ne pomaze nikakva odjeca ma kako topla bila...hladnoca prodire do kostiju!
Zavrnutog ovratnika brzao sam ulicom da bih se sto prije sklonio u nekom Lokalu da bih se uz caj malo ugrijao.
Nesto mi je upalo u oko pa sam onako trljajuci oko slijepo isao naprijed i iznenada sam se nasao na asfaltu...Naletio sam na Djevojku ili ona na mene,uglavnom sjedio sam i jos uvijek trljajuci oko pokusavao doci sebi...Iznad mene stajala je Djevojka posmatrala me i rece:-Mogao bi malo paziti kuda ides,da sam malo brze isla vjerovatno bih te morala nositi u Bolnici!Gledao sm nagore otvorenih ustiju!Da je bila visoka dva metra i tezila stotinjak kilograma razumio bih,a bila je jedva vise od metar i po i tezila je pedesetak kila...Smijao sam se tako da sam legao na cesti...Pomislila je da sam povrijedjen da ne mogu ustati pa je pokusavala pomoci mi pridignuti se!Mirisala je lijepo...zabrinuto me gledala.pravio sam se da mi je slabo,oslanjao se na nju i dalje mirisao njenu razbarusenu kosu,posmatrao njene usne,oci,cijelo lice!-"Moram popiti neki caj" rekoh-Mozda ce mi pomoci doci sebi a posto si ti razlog tome bilo bi pravedno da mi se pridruzisi i budes od pomoci.Gledala me sumnjicavo,pravio sam se da jedva stojim jedva skrivajuci smijeh.Pristala je.!!!
"Polako sam dolazio sebi" i jednostavno uzivao u njenoj brizi.Tjedan dana kasnije zajedno smo isli na "Ponocku"a i nekoliko godina kasnije.Ali zivot tece dalje,ona je nasla bolju priliku od mene-otisla je sa drugim vani...I sada se sa sjetom sjecam tih nekoliko zajednickih odlazaka na ponocnu Misu,ali nadam se da je ona sretna i da bar za bozic misli malo na mene...

Najromanticniji bozic. Bozic je sam po se bi romantican. Tradicija nalaze romantican ugođaj,sa vinom uz svijetlecu jelku, u krugu najdrazih.
Ali mislim da bi kao najromanticniji primjer mogla navesti...Dvoje zaljubljenih,na badnjak u nekoj planinskoj kucici uz kamin dok vani snjezi.Badnjak provode zajedno kuhajuci vecer i usput pijuckajuci vino.Nakon vecere gledaju iskre u kaminu i raspiaju se nekim ljubavnim frazama. Tocno u ponoc, na sam bozic, oni se poljube ispod imele.

bilo je to prošle godine negdje u ovo pred blagdansko raspoloženje.Izašao sam van da prošetam gradom jer u kući je postala napeta atmosfera.Prolazeći trgom i probijajući se kroz monoštvo ljudi k tome i golubova koji su se neumorno dizali i spuštali u grad kao na nekoj pisti odjednom na moju"sreću" jedan se uspio zabušit drito u moju glavu i oborio me na zemlju.
Probudio sam se u bolnici a sve oko mene je blještalo u bijeloj boji(mislio sam da sam u raju :-))Umorno dižući kapke puštao sam tu blještavu bjelinu sve više i više u moje oko.
Kapci na očima kao da su mi težili tonu.U jednom trenutku kroz moje uho su se probijali zvukovi koje nisam mogao rasaznati ali jedan jesam a bio je to glas jedne prelijepe sestre.Njen pogled upućen prema meni ubrzavao je otkucaje moga srca a kapke podizao takvom lakoćom.Njen pelijepi osmjeh unosio je nakakvu radost u meni a njen dodir ugodne impulse koji su dolazili u valovima do mog mozga.Ubrzo smo postali dosta prisni i pozvao sam je na večeru i od tuda je sve krenulo............evo već 5 godina hodamo a ja kada idem u grad uvijek ponesem malo kruha da nahranim naše leteće sugrađane :-)

Za 4 dana je Božić... I prvi put ne idem doma, ne kitim bor do stropa, ne lijepim svjećice po balkonu i ne prežderavam se maminim kolačima!
Ovaj Božić ostajem u Zagrebu sa svojom najvećom ljubavi... Jučer smo plakali oboje - od panike ili sreće?!?
Koliko samo jedna mala crtica može promijeniti život, saznala sam da ću u osmom mjesecu dogodine postati mama. Gledali smo test s nevjericom i sa zamrznutim osmijehom smo ležali jedno pored drugog,ni svjesni svega što taj test nosi sa sobom...
Hoće li on biti test i za našu vezu i naše živote, još uvijek ne znamo, ali znamo da kroz sve prolazimo skupa.
Odlučili smo da to ostane naša mala tajna još par mjeseci i da ovaj Božić bude posljednji romantični Božić u dvoje ...

Bilo je to 25.12. dečko s kojim sam bila 6 mjeseca i kojeg su mi roditelji branili, pozvonio mi je točno u ponoć na vrata,i otvorio mu je moj stari.U ruci je držao cvijeće za mamu, butelju vina za tatu i velikog medu za mene, na kojem piše I love you.Čestitao nam je svima Božić,i rekao starcima da mu je jako stalo do mene i da neće odustati bez obzira na sve.ali da ih traži da olakšaju i njemu i meni,te da ga prihvate, jer nije loš zato što nema fakultet,rekao im je da će raditi kako mi ništa neće nedostajati.Smekšao ih je,te su ga pozvali na popodnevni ručak na Božić.Sada je sve super, i ove godine ćemo svi zajedno provesti Božić.Ali ovaj je predvidiv, no ono mi je bilo najljepše iznenađenje

moj najromantičniji božić je bio prošle godine, kad je dečko kojeg sam voljela na prozor svoje sobe lampicama napisao volim te iva, a do tada smo se viđali tajno,jer nije želio da itko zna za nas,što me je počelo ljutiti, i baš kad sam bila najtužnija, da ću se i za božić skrivati s njim, on mi je dokazao da mu je stalo, te da želi da svi znaju kako me voli.i da, još nam je uplatio 3-dana u wellness centru.Ima li ljepši Božić?

moj dragi je prije 2 godine čuvao borove na Trešnjevačkom placu, jer nismo imali dovoljno novca za život pa je radio "na crno" da bismo imali za Božić i Novu godinu. To je trajalo 5 dana i kad je završio čuvanje borova, dobio neku sitnu lovu, Božić je dočekao u krevetu, spavajući, a ja sam bdjela nad njim poput anđela i nisam dala nikome da ga probudi. Eto- za mene je to romantično. Ah, da! imali smo za malog piceka, mlince, pileću juhicu i orehnjaču iz Konzuma pol pakiranja. Kad je ljubav, ne treba mi nitko drugi nego - moj dragi.

Najromantičniji Božić? Bilo je to prije tri godine. Na Badnjak smo dečko i ja okitili bor i išli na Polnoćku. Nakon silnih čestitanja poslije mise, došli smo doma, sjedili pored bora i razgovarali o tome kako smo se upoznali točno godinu dana prije i zaljubili, te kako je Božić naš dvostruki blagdan... Zatim je on izvadio izvadio kutijicu u obliku kuglice u kojoj je bio prsten, otvorio i zaprosio riječima:"Na Badnju noć sam te upoznao i, kao što se tu noć slavi rođenje Isusa, ja slavim i rođenje svoje ljubavi prema tebi i htio bih da ostanemo zajedno zauvijek. Hoćeš se udati za mene?" Naravno, ja sam pristala i sada smo već u braku.

Pravila nagradne igre

- U nagradnoj igri mogu sudjelovati svi posjetitelji Iskrica.com stranica
- Fond nagrada je: 50 kino ulaznica za dvije osobe za film "Praznik"
- Nagradna igra traje 08. do 21.12. 2006.
- U nagradnoj igri se sudjeluje tako što se prijavi email adresa i 'Najromantičniji Božić'
- Broj prijava nije ograničen
- 'Najromantičniji Božić' objavit će se 22.12.2006.
- Dobitnici nagrada su učesnici čiji prijavljeni 'Najromantičniji Božić' bude među najboljih 50
- Dobitnici će biti obaviješteni o dobitku nagrade najdulje 48 sati nakon završetka glasanja
- Email adrese ostaju u posjedu Iskrice te će biti proslijeđene Blitz filmu samo u svrhu obavještavanja dobitnika o osvojenim nagradama
- Iskrica jamči da kontakt podaci neće biti zloupotrebljivani
- Dobitnici će biti objavljeni na ovim stranicama nakon svršetka nagradne igre